Plankova konstanta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Spomen ploča posvećena Planku i pronalasku Plankove konstante na Humboltovom univerzitetu u Berlinu: „U ovoj kući predavao je Maks Plank, pronalazač elementarnog kvanta dejstva h, od 1889 do 1928. godine."

Plankova konstanta (označave se sa h) je fizička konstanta koja se koristi za opisivanje najmanje moguće vrednosti energije, jednog kvanta. Često se umesto Plankove konstante koristi i redukovana Plankova konstanta (poznata i kao Dirakova konstanta, označava se kao , a čita "h-precrtano“, "h sa crtom“, (po izgledu koji liči na ćirilično slovo ć) "će” ili "ć”

Plankova konstanta i redukovana Plankova konstanta se koriste za opisivanje kvantovanja, pojave kod subatomskih čestica (poput elektrona i fotona) da se neke fizičke veličine javljaju u određenim iznosima umesto da se kontinualno menjaju po svim mogućim vrednostima.

Plankova konstanta zbog čestog figurisanja u kvantnomehaničkim izrazima ima značajnu ulogu u fizici, a dobila je ime po Maksu Planku koji ju je uveo prilikom izračunavanja zračenja crnog tela.

Plankova konstanta se može eksperimentalno meriti. Danas usvojena vrednost Plankove konstante[1] iznosi:

Jedinice, vrednost i simboli[uredi | uredi izvor]

Vrednost Dirakove konstante:

Unikod rezerviše kodna mesto U+210E () za Plankovu konstantu a U+210F () za Dirakovu konstantu.

Poreklo Plankove konstante[uredi | uredi izvor]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Dakle, može se da se smatra „kvantom momenta impulsa".

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]