Plzenj

Koordinate: 49° 44′ 29″ S; 13° 22′ 57″ I / 49.741389° S; 13.3825° I / 49.741389; 13.3825
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Plzenj
češ. Plzeň
Katedrala Sv. Bartolomeja i Trg Republike
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Češka
KrajPlzenjski kraj
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 173.932
 — gustina1.263,58 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate49° 44′ 29″ S; 13° 22′ 57″ I / 49.741389° S; 13.3825° I / 49.741389; 13.3825
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina310 m
Površina137,65 km2
Plzenj na karti Češke
Plzenj
Plzenj
Plzenj na karti Češke
Ostali podaci
GradonačelnikPavel Redl
Veb-sajt
www.plzen.eu

Plzenj (češ. Plzeň, nem. Pilsen) je četvrti po veličini grad u Češkoj Republici.[1] Plzenj je sedište upravne jedinice Plzenjski kraj, gde čini zaseban gradski okrug Plzenj-grad.

Plzenj je poznat po svom pivu – Pilsner Urkuelu i mašinskoj fabrici Škoda koju je osnovao Emil Škoda 1859. godine.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Spomenik zahvalnosti američkoj vojsci, koja je 1945. oslobodila grad.
Poznata pivara Prazdroj
Pivo iz Plzenja

Plzenj se nalazi u zapadnom delu Češke republike i udaljen je od glavnog grada Praga 90 km jugozapadno. On je i središte zapadne Bohemije.

Reljef[uredi | uredi izvor]

Plzenj se nalazi na zapadu Češko-Moravske visoravni, na ušću rečica Radbuze, Mže, Uslave i Uhlave, stvarajući reku Berounku, glavnu pritoku Vltave. Grad i okolina su na brežuljkastom terenu, na 300-350 m nadmorske visine.[1]

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima oblasti Plzenja je umereno kontinentalna.[1]

Vode[uredi | uredi izvor]

Grad Plzenj se upravo obrazovao na ušću rečica Radbuze, Mže, Uslave i Uhlave, stvarajući reku Berounku, glavnu pritoku Vltave.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prostor Plzenja i okoline bio je naseljen još u vreme praistorije. Prvi pomen naselja pod današnjim imenom bio je 976. godine. Naselje 1295. dobilo gradska prava.[1]

Habzburški vladar Rudolf II odredio je grad za svoje sedište 1599-1600. godine, što je gradu omogućilo da se brže razvija i izdigne iznad niza malih gradova u okruženju. Tokom Tridesetogodišnjeg rata grad i okolina su teško stradali.

Sredinom 19. veka započinje nagla industrijalizacija Plzenja. tokom 1869. godine osnovana je fabrika "Škoda", koja će kasnije postati najveći industrijski gigant u celoj državi. U to vreme grad brzo narasta, pa se Česi iz okolnih ruralnih krajeva doseljavaju u grad, dotad naseljen Nemcima. Do početka 20. veka grad je postao dominanto češki.

U doba „Prve Čehoslovačke republike“ (1918—1938.) Plzenj je nastavio da se brzo razvija. Potpisivanjem Minhenskog sporazuma su promenjene granice Čehoslovačke republike, pa se Plzenj našao na samoj zapadnoj granici države. Tokom nacističke okupacija mnogi Česi su pogubljeni. Svo nemačko stanovništvo je proterano posle rata. Plzenj je jedini od malog broja čeških gradova, koji nije bio oslobođen od strane Crvene armije, jer su u maju 1945. u ulice grada prve stigle jedinice američke armije, koje su prodrle u zapadnu Čehoslovačku iz Nemačke.

Ubrzo posle rata (1948. g.) komunisti su preuzeli vlast, i držali su je sve do „Plišane revolucije1989. Na severnom kraju grada su bile sagrađene komšiluke od solitera sovjetskog tipa.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Plzenj danas ima oko 170.000 stanovnika i poslednjih godina broj stanovnika u gradu raste.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Plzenj je poznat po pivari i mašinskoj fabrici Škoda koju je osnovao Baron Valdštajn 1859. godine, a već 1866. godine većinski vlasnik postaje Emil Škoda. Krajem 19. veka, tačnije 1899. godine fabrika prerasta u akcionarsko društvo i uglavnom se bavi proizvodnjom oružja i vojne tehnike.[2]

Poslednjih godina razvija se i turizam zasnovan na kulturi piva.

Gradske znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Plzenj ima očuvano, mada ne toliko vredno staro jezgro. Od građevina najpoznatije su:

  • Gotska crkva sv. Bartolomeja - Smatra se da je izgrađena 1292. godine. Ova katedrala je sa najvišim tornjem (100 m) u celoj Češkoj;
  • Renesansna gradska većnica iz 16. veka;
  • Treća najveća sinagoga na svetu (posle Jerusalima i Budimpešte);
  • Plzenjsko istorijsko podzemlje je u stvari istorijski podzemni muzej koji predstavlja složen kompleks prolaza i podruma prokopanih u 14. veku, koji su predstavljali neku vrstu skloništa za vreme kasnijih ratova. Ovaj podzemni lavirint vekovima je bio idealno mesto za proizvodnju piva;
  • Pivarski muzej smešten je u srednjovekovnoj kući za preradu ječma koja je otkrivena prilikom obnove gradskih zidina. Uz pomoć lutki prikazano je kako se još u davnoj Mesopotamiji pilo nešto nalik pivu;
  • Nerudova ulica pruža se jugozapadno od starog grada. U ovoj ulici fasade kuća dekorisane su posebnom zidnom tehnikom zgrafito (tehnika grebanja) koja predstavlja kombinaciju grafike i reljefa. Tvorac ovih ukrasa je Mikolas Ales (19. vek);
  • Univerzitet zapadne Bohemije, jedan od najznačajnijih univerziteta u državi.[3]

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „Plzen”. Putovanja. Pristupljeno 22. 1. 2020. 
  2. ^ „Škoda - bicikli, oružje, automobili...”. N1. Arhivirano iz originala 28. 01. 2020. g. Pristupljeno 22. 1. 2020. 
  3. ^ „Plzen: poseta pivari Pilsner...”. Deni putuje. Arhivirano iz originala 24. 02. 2021. g. Pristupljeno 22. 1. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]