Prag
Prag češ. Praha | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Češka |
Kraj | Centralnočeški |
Osnovan | 9. vek |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2023. | 1.357.326 |
— gustina | 2.736,54 st./km2 |
Aglomeracija (2023.) | 2.267.817 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 50° 05′ 14″ S; 14° 25′ 16″ I / 50.087222° S; 14.421111° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 177—399 m |
Površina | 496 km2 |
Poštanski broj | 10000–19900 |
Pozivni broj | 2 |
Registarska oznaka | A |
Veb-sajt | |
praha.eu |
Prag (češ. Praha, nem. Prag), zvanično Glavni grad Prag (češ. Hlavní město Praha), je glavni i najveći grad Češke. Nalazi se na reci Vltavi, i ima oko 1,269 miliona stanovnika.[1]
Prag spada u najočuvanije velike gradove Evrope, pa je danas njegovo prostrano istorijsko jezgro pod zaštitom UNESKO-a. Grad je zbog svog bogatstva poznat i pod nadimkom „Zlatni Prag“.
Poreklo naziva[uredi | uredi izvor]
Naziv grada je staroslovenskog porekla i znači gaz, mesto za prelaz. U današnjem češkom jeziku ovo bi bila reč práh. Ovaj naziv bi po predanju bio vezan za gaz preko reke Vltave, međutim dokaza za ovu tvrdnju nema. Stoga se danas naziv grada više vezuje za naziv brda na kome je podignut Praški hrad (zamak), koji se na češkom izgovara na prazě. Po drugom predanju, kada je kneginja Libuše, koja je živela na brdu Višehrad (deo Praga), pala u trans, pokazala je prema brdu Hradčani, i rekla kako vidi grad čija će slava dosegnuti do zvezda. Rekla je svojim ljudima da idu tamo i da će tamo pronaći čoveka koji upravo delje prag za svoju kuću, i da po tome treba da daju naziv gradu. Na češkom, reč prag je ženskog roda (Praha), pa otuda i naziv „Majka svih gradova“.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Grad Prag se nalazi u „srcu“ Evrope, podjednako udaljen od svih njenih granica. On je, takođe, u centralnom delu istorijske zemlje Bohemske, koja čini 2/3 današnje Češke Republike (zapadni i središnji deo). Od Brna, drugog po veličini grada u državi, Prag je udaljen 210 km severozapadno. Najbliži glavni gradovi su Beč (320 km), Bratislava (330 km) i Berlin (350 km).
Prag je smešten u središnjem delu Srednjočeškog pobrđa. Grad se obrazovao na nizu devet brda oko okuke reke Vltave — Letna, Vitkov, Opiš, Vetrov, Skalka, Emauzi, Višehrad, Karlov i Petrin. Nadmorska visina grada je od 170 do 400 m, s tim što se gradsko jezgro nalazi na oko 200 m.
Veći deo grada leži u dolini reke Vltave, dok je ostatak u dolinama 9 malih pritoka. S leve strane u reku se u gradu uliva 5 potoka, a sa desne 4. Reka Vltava spada u simbole grada i sam pojam Praga se teško može odvojiti od nje. Deo reke Vltave kroz Prag dugačak je 30 km, a srednja dubina na ovom potezu je 2,75 m (najdublja 10,5 m). Vltava u Pragu pravi veliku okuku i obilazi devet ostrva. Ona se uliva u reku Labu 25 km severno od grada.
Klima[uredi | uredi izvor]
Klima u Pragu je umereno kontinentalna sa izrazito naglašenim godišnjim dobima.
Podaci o vremenu za Prag
Klima Praga (normale 1981–2010, ekstremi 1775-) | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Pokazatelj \ Mesec | Jan. | Feb. | Mar. | Apr. | Maj | Jun | Jul | Avg. | Sep. | Okt. | Nov. | Dec. | God. |
Apsolutni maksimum, °C (°F) | 17,4 (63,3) |
19,2 (66,6) |
22,5 (72,5) |
28,8 (83,8) |
32,5 (90,5) |
37,9 (100,2) |
37,8 (100) |
37,4 (99,3) |
33,1 (91,6) |
27,0 (80,6) |
19,5 (67,1) |
17,4 (63,3) |
37,9 (100,2) |
Maksimum, °C (°F) | 2,6 (36,7) |
4,4 (39,9) |
9,1 (48,4) |
15,1 (59,2) |
20,3 (68,5) |
22,8 (73) |
25,3 (77,5) |
25,1 (77,2) |
19,9 (67,8) |
14,2 (57,6) |
7,2 (45) |
3,4 (38,1) |
14,12 (57,41) |
Prosek, °C (°F) | 0,1 (32,2) |
1,3 (34,3) |
5,3 (41,5) |
10,1 (50,2) |
15,0 (59) |
17,8 (64) |
19,9 (67,8) |
19,6 (67,3) |
15,2 (59,4) |
10,3 (50,5) |
4,6 (40,3) |
1,1 (34) |
10,02 (50,04) |
Minimum, °C (°F) | −2,4 (27,7) |
−1,8 (28,8) |
1,5 (34,7) |
5,1 (41,2) |
9,7 (49,5) |
12,7 (54,9) |
14,5 (58,1) |
14,2 (57,6) |
10,5 (50,9) |
6,4 (43,5) |
2,1 (35,8) |
−1,1 (30) |
5,95 (42,73) |
Apsolutni minimum, °C (°F) | −27,5 (−17,5) |
−27,1 (−16,8) |
−27,6 (−17,7) |
−8 (18) |
−2,3 (27,9) |
1,9 (35,4) |
6,7 (44,1) |
6,4 (43,5) |
0,7 (33,3) |
−7,5 (18,5) |
−16,9 (1,6) |
−24,8 (−12,6) |
−27,6 (−17,7) |
Količina padavina, mm (in) | 34 (1,34) |
30 (1,18) |
40 (1,57) |
34 (1,34) |
63 (2,48) |
70 (2,76) |
82 (3,23) |
75 (2,95) |
47 (1,85) |
34 (1,34) |
40 (1,57) |
38 (1,5) |
587 (23,11) |
Količina snega, mm (in) | 179 (7,05) |
159 (6,26) |
103 (4,06) |
29 (1,14) |
0 (0) |
0 (0) |
0 (0) |
0 (0) |
0 (0) |
1 (0,04) |
84 (3,31) |
159 (6,26) |
714 (28,11) |
Dani sa padavinama | 5,7 | 5,2 | 6,6 | 5,8 | 8,5 | 9,4 | 8,9 | 8,4 | 7,3 | 5,5 | 7,1 | 5,9 | 84,3 |
Relativna vlažnost, % | 86 | 83 | 77 | 69 | 70 | 71 | 70 | 71 | 76 | 81 | 87 | 88 | 77 |
Sunčani sati — mesečni prosek | 50,0 | 72,4 | 124,7 | 167,6 | 214,0 | 218,3 | 226,2 | 212,3 | 161,0 | 120,8 | 53,9 | 46,7 | 1.667,9 |
UV indeks | 1 | 1 | 3 | 4 | 6 | 7 | 6 | 6 | 4 | 2 | 1 | 1 | 3,5 |
Izvor: Svetska meteorološka organizacija (temperatura i padavine 1981–2010)[2] NOAA[3] i Weather Atlas[4] |
Istorija[uredi | uredi izvor]
Prag je osnovan u IX veku po dolasku Slovena u Češku, tačnije 880. godine osnivanjem Praškog grada. Ubrzo je grad postao sedište njenih kraljeva iz loze Pšemislovića, od kojih će neki dostići carski položaj u izbornom Svetom rimskom carstvu. Na taj način, Prag je u nekim periodima bio prestonica celog carstva.
Grad je dostigao svoj vrhunac u vreme vladavine Karla IV, koji je izgradio Karlov most, Katedralu Svetog Vida, prvu gotičku katedralu u Centralnoj Evropi, u aprilu 1348. godine osnovao je Karlov univerzitet, jedan od prvih univerziteta severno od Alpa, i proširio grad ka istoku i jugu. Dana 3. aprila 1347. godine, potpisao je dekret o najvećem srednjovekovnom urbanističkom poduhvatu u Evropi, koji će promeniti demografsku sliku Praga. Odlučio je da ujedini razna naselja i stvori „Novi grad“. Ovaj grad je nastao na okuci reke Vltave, zaštićen tvrđavama Starog grada, sa geometrijski projektovanim ulicama. Godine 1355, godine, Prag je postao prestonica Carstva. Poslednje godine vladavine Karla IV, 1378. godine, Prag je imao 40.000 stanovnika i bio jedan od najvećih gradova tadašnje Evrope.
Od 1419. do 1434. godine je trajala Husitska revolucija, pod vođstvom Jana Husa, kada su se Česi, uglavnom seljaci i sitna buržoazija, borili za svoja politička prava. Osim Husa, revolucionare je predvodio i Jan Žižka, koji je takođe postao nacionalni junak.
Od 1526. Prag je bio sedište Habzburške dinastije, međutim Česi su se borili protiv vladajuće dinastije i posle prve ozbiljnije revolucije, 1547. godine i poraza ustanika, građani Praga su izgubili dotadašnja politička prava. Zahvaljujući Imperatoru Rudolfu II (1576—1612), koji je bio ljubitelj umetnosti, kulturni život u Pragu je nastavio da se razvija. Posle neuspeha najveće antihabzburške revolucije, 1620. godine u bici na Beloj gori, Prag je izgubio političke povlastice, a idejne vođe naroda su bile prinuđene da napuste zemlju usled kontra-reformacije Katoličke crkve. Prag je tada potpuno prestao da bude prestonica carstva, međutim posle Tridesetogodišnjeg rata nastavljena je obnova praških građevina u karakterističnom stilu “praškog baroka”.
Česi su se potpuno vratili rimokatoličkoj veri 1648. godine. Za vreme Sedmogodišnjeg rata, Prusija je zauzela Prag 1757. godine, a Imperator Josif II je 1784. godine spojio četiri dela grada (Stari grad, Novi grad, Mala Strana i Hradčani) u jednu celinu — prestoni grad Prag, koji je postao središte privrednog razvoja i nacionalnog preporoda Češke. Ovaj proces je dostigao vrhunac 1848. godine posle oslobođenja države, a praćen je stvaranjem Nacionalnog pozorišta (1881—1883), osnivanjem Češkog univerziteta (1882) i Češke akademije nauka i umetnosti (1890) i izgradnjom Nacionalnog muzeja (1890).
Prag je 28. oktobra 1918. godine postao glavni grad novostvorene Čehoslovačke, koja je nastala po raspadu Austrougarske. Četiri godine kasnije, 1. januara 1922, Prag je okupio 37 gradskih celina, čime je stvoren savremeni metropolis, koji je 1938. godine godine imao blizu milion stanovnika. Hitlerove trupe su okupirale grad 15. marta 1939. godine, a antifašistička borba je trajala više od šest godina. Obeležili su je zatvaranje češkog univerziteta 17. novembra 1939. godine i ubistvo “protektora” Rajnhard Hajdriha 27. maja 1942. godine. Vrhunac oslobodilačkih borbi je bio od 5–9. maja 1945. godine
Vekovima Prag je bio multietnički grad, sa češkim, nemačkim i jevrejskim stanovništvom. Posle nemačke okupacije u Drugom svetskom ratu (1939) g., velika većina jevreja je nestala u holokaustu. Građani kojima je nemački jezik bio maternji, a koji su predstavljali većinu do 19. veka, proterani su posle rata.
Posle izbora 1946. godine i Februarskih događanja 1948. godine, na vlast je došla Komunistička partija Čehoslovačke. Posle uspostavljanja programa “Put ka socijalizmu”, došlo je do intenzivnog privrednog razvoja, u Pragu je izgrađeno 150 hiljada stanova, metro (jedan od najboljih na svetu prema veličini grada), mostovi i infrastruktura. Međutim, grad je ipak počeo zaostajati za ostalim evropskim metropolama. Pet članica Varšavskog pakta su okupirale Prag 1968. godine u znak odmazde zbog započetih političkih i kulturnih reformi češke vlade. U periodu normalizacije, od 1969—1989, došlo je do zaostajanja u privrednom razvoju i stagnacije u svim sferama života. Jedini uspešan proces u ovom periodu je rekonstrukcija starog, istorijskog jezgra Praga, čime je stvorena jedinstvena urbana celina sa više od dve hiljade istorijski značajnih građevina i spomenika. Tako je Prag postao jedan od najznačajnijih kulturnih središta Evrope.
Značajan istorijski obrt koji je doneo nadu u bolju budućnost Praga je bila „plišana revolucija”, koja je počela 17. novembra 1989. godine demonstracijama na Vaclavskim namjestima i dovela do slobodnih parlamentarnih i lokalnih izbora u leto i jesen 1990. godine. Posle razdvajanja Čehoslovačke, 1. januara 1993. godine Prag je postao glavni grad Češke republike, koja od tada doživljava intenzivan ekonomski razvoj.
Kao kulturno i privredno središte Češke, Prag je privlačio mnoge čuvene umetnike i naučnike, kao: Jana Husa, Franca Kafku, Bohumila Hrabala, Volfganga Amadeusa Mocarta, Antonjina Dvoržaka, Vaclava Havela, Alberta Ajnštajna.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Ovaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Godina | 1857 | 1886 | 1900 | 1925 | 1950 | 1980 | 1998 | 2001 | 2012 | 2017 |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Stanovništvo | 142.588 | 177.498[5] | 222.588 | 718.300 | 931.500 | 1.182.800 | 1.193.300 | 1.169.100 | 1.241.664 | 1.280.508 |
U gradu Pragu živi 1.237.893 stanovnika (11,4% stanovništva države).[6] Većina stanuje u brojnim gradskim naseljima na ivicama gradskog područja. Istorijsko jezgro grada ima oko 40.000 žitelja. Iz statističkih podataka se može zaključiti da dodatnih 300.000 radi u Pragu, iako nisu upisani kao stanovnici.
Stopa nezaposlenosti je 3,4%, što je oko 20.000 ljudi.
Gradska uprava[uredi | uredi izvor]
Prag, kao glavni grad, ima poseban status nezavisne upravne jedinice i ne pripada nijednom od čeških krajeva. Grad je istoimeno i upravno sedište Srednjočeškog kraja (ali mu ne pripada), koji ga okružuje sa svih strana i kome pripadaju sva gradska predgrađa.
Znamenitosti grada[uredi | uredi izvor]
Kao jedan od najstarijih, najvećih i najlepših gradova u srednjoj Evropi, koji je pošteđen od razaranja u Drugom svetskom ratu, Prag je danas prvorazredno turističko odredište.
Arhitektura Praga je raznovrsna, od romaničke, gotičke, renesansne, barokne, rokoko, klasicističke, ampir arhitekture, do pravaca 20. veka secesije i kubizma.
Kroz istoriju grad je dobijao mnoge epitete, kao Praga totius Bohemiae domina (Prag, gospodarica Češke), Praga mater urbium (Prag, majka svih gradova), ili Praga caput regni (Prag, glava imperije — misli sa na Sveto rimsko carstvo). Car Svetog rimskog carstva Karlo IV nazvao je Prag „zlatni grad“. Od 19. veka zovu ga i „grad stotinu tornjeva“, iako ih u gradu ima čak 550.
Najveće turističke znamenitosti u Pragu danas su:
- Stari grad,
- Staromjetske namjesti (Starogradski trg),
- Vaclavske namjesti (Trg Sv. Vaclava — glavni trg i ulica),
- Praški hrad (Hradčani) sa Katedralom Sv. Vida (14. vek),
- Karlov most,
- Jevrejska četvrt,
- Lenonov zid,
- Astronomski sat u Pragu,
- Narodni muzej i druge.
UNESKO je uvrstio istorijsko jezgro Praga u spisak Svetske baštine.
Privreda[uredi | uredi izvor]
Bruto prihod po stanovniku u Pragu je duplo viši nego u Češkoj i iznosi 33.784 € (2004. g.). To je 157% proseka Evropske unije. Grad je takođe postao sedište mnogih međunarodnih kompanija.
Od 1990-ih, Prag je postao popularno mesto za snimanje filmova, najviše zbog svoje očuvane predratne arhitekture.
Industrijski sektor je mahom usredsređen na visoke tehnologije — avio-industrija, elektronika, energetika, petrohemija.
Turizam postaje sve više motor razvoja grada. Poslednjih godina on donosi 20% prihoda gradu.
Saobraćaj[uredi | uredi izvor]
Javni gradski prevoz obuhvata:
- Praški metro — 3 metro linije sa 57 stanica, ukupne dužine 59 km,
- tramvaje (sa dužinom oko 130 km pruga i 26 linija),
- autobuse,
- rečne feribote,
- Petrinsku uspinjaču.
Međugradski prevoz se oslanja na:
- Međunarodni aerodrom „Ruzine“ — Prag,
- Železničku mrežu preko Glavne železničke stanice nadomak Vaclavskih namjesti,
- Putnu mrežu preko sistema auto-puteva i magistralnih puteva, koji se oko grada povezuju na auto-putni prsten.
Znamenite ličnosti[uredi | uredi izvor]
- Jovan Valenta (1826 Prag - 7. jun 1887), lekar, osnivač Srpskog lekarskog društva, član Društva srpske slovesnosti i Srpskog učenog društva
- Mihal Šanda (1965 Prag - ), češki pisac i pesnik
- Jaroslav Sajfert (1901 Prag - 1986), češki pisac, pesnik i novinar
- Jan Palah (1948 Prag - 1969), češki rodoljub, student istorije na Karlovom univerzitetu
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Praški grad — Hradčani
-
Prag u zoru sa karlovog mosta
-
Katedrala Svetog Vita
-
Hram Svetog Nikole
-
Stari grad
-
Stara gradska većnica
-
Tinska ulica
-
„Kuća koja pleše“
-
Narodni muzej
-
Novi deo grada Pankrac
-
Pozorište na Vinohradima
-
TV toranj u Žižkovu
Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]
- Berlin
- Kopenhagen
- Okrug Majami-Dejd
- Nirnberg
- Luksemburg
- Guangdžou
- Hamburg
- Helsinki
- Nim
- Prešov
- Teramo
- Bamberg
- Brisel
- Frankfurt na Majni
- Jerusalim
- Čikago
- Tajpej
- Terni
- Ferara
- Trento
- Monca
- Leče
- Napulj
- Vilnjus
- Istanbul
- Sofija
- Buenos Ajres
- Atina
- Bratislava
- Madrid
- Tunis
- Brisel
- Amsterdam
- Finiks
- Tirana
- Kjoto
- Kali
- Limasol
- Dransi
Bivši partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]
- Moskva (1995-2014)
- Sankt Peterburg (1991-2014)[7]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Pohlaví | Sčítání 2021”. www.czso.cz. Pristupljeno 2022-06-19.
- ^ „The Climate of Prague 1981–2010 (Temperatures, Humidity)” (na jeziku: češki). Czech Hydrometeorological Institute. Arhivirano iz originala 18. 1. 2021. g. Pristupljeno 9. 5. 2016.
- ^ „Praha Climate Normals 1961–1990 (Precipitation, Precipitation days, Snow, Sunhours)”. National Oceanic and Atmospheric Administration. Pristupljeno 28. 2. 2013.
- ^ „Prague, Czech Republic – Detailed climate information and monthly weather forecast”. Weather Atlas (na jeziku: engleski). Yu Media Group. Arhivirano iz originala 2. 7. 2019. g. Pristupljeno 2. 7. 2019.
- ^ Ernst Mischler i Theodor Inama von Sternegg|Karl Theodor von Inama-Sternegg: Oesterreichisches Städtebuch – Statistische Berichte der grösseren österreichischen Städte, II. Jahrgang 1888, Verlag von Carl Gerold's Sohn, Wien 1888, Abschnitt Prag, S. 6.
- ^ „Članak o demografiji Pragu i istorija stanovnika gradu (jezik: češki)[[Kategorija:Članci sa spoljašnjim vezama na jeziku — češki]]”. Pristupljeno 23. 4. 2013. Sukob URL—vikiveza (pomoć)
- ^ „Täglicher Nachrichtenüberblick”. Radio Prague International (na jeziku: nemački). 2014-09-02. Pristupljeno 2022-10-29.