Pridnjestrovlje

Pridnjestrovska Moldavska Republika Приднестровская Молдавская Республика Придністровська Молдавська Республіка Република Молдовеняскэ Нистрянэ
Zastava Grb
Himna: Slavimo te, Pridnjestrovlje
Glavni grad	Tiraspolj
Službeni jezik	ruski, ukrajinski i moldavska ćirilica
Vladavina
Predsednik	Vadim Krasnoselski
Predsednik Vlade	Aleksandar Martinov
Istorija
nezavisnost od Moldavske SSR	‍
— proglašenje nezavisnosti	2. septembar 1990.
Geografija
Površina	‍
— ukupno	4.163 km2
— voda (%)	2,35
Stanovništvo	‍
— 2014.	505.153 (nezvanično 168.)
— gustina	121,34 st./km2
Ekonomija
Valuta	pridnjestrovska rublja
— kod valute	PRB
Ostale informacije
Vremenska zona	UTC +2, leti UTC+3
Internet domen	‍нема¹‍
Pozivni broj	++373 2 и +373 5
¹Ponekad se koristi .ru ili .md

Mapa Pridnjestrovlja

Pridnjestrovlje (mold. Приднестровье, rus. Приднестро́вье, ukr. Придністров'я), zvanično Pridnjestrovska Moldavska Republika (mold. Република Молдовеняскэ Нистрянэ, rus. Приднестровская Молдавская Республика, ukr. Придністровська Молдавська Республіка), ili Transnistrija, Transdnjestrija, Transdnjestar, Transdnjestrovlje, Zadnjestrovlje, je nepriznata, faktički nezavisna država koja se otcepila od Moldavije. Faktički je nezavisna od 2. septembra 1990. godine. Površina je 4.163 km², međutim zbog geografskog položaja uz reku Dnjestar ima granicu dugu 816 km, pa liči na izduženo ostrvo dugo 400, a široko 10 km. Stanovništvo čini 520.700 ljudi, pretežno slovenskog, romanskog i turkijskog porekla (32,1% Moldavci, 30,4% Rusi, 28,8% Ukrajinci, 2,5% Bugari ostatak čine Gagauzi, Poljaci i drugi). Službeni jezici po ustavu PMR su: moldavski (ćirilica), ruski i ukrajinski. Glavni grad je Tiraspolj sa 135.700 stanovnika. Ostali veći gradovi su Bender i Dubasari.

Istorija

U ranom srednjem veku Pridnjestrovlje su naseljavala slovenska plemena Uliči i Tiverci zajedno sa turkijskim plemenima Kumanima i Pečenezima. Ovo područje je bilo u sastavu Kijevske Rusije u njenom ranom periodu postojanja, posle Mongolske invazije na Evropu 1241. godine teritorija je bila pod kontrolom Mongola (verovatno bez stalnih naselja), a kasnije pod kontrolom Krimskog kanata. Od 15. veka severni deo Pridnjestrovlja je bio pod kontrolom Velike kneževine Litvanije, kasnije Poljsko-Litvanske državne zajednice. Mirovnim sporazumom od 9. januara 1792. ovo područje postaje deo carske Rusije. Tada je to bio slabo naseljen kraj u kome su živeli uglavnom Moldavci, Ukrajinci, Srbi i Bugari.

Krajem 18. veka carska Rusija naseljava ovu oblast ne bi li zaštitila jugozapadnu granicu carevine. Tadašnja ruska vlast je podsticala naseljavanje Nemaca, Jermena, Moldavaca i Grka.

Tokom 19. veka celo je Pridnjestrovlje i dalje u sastavu Rusije. Na ovo je područje pretendovala i Rumunija, ali ono joj nikad nije pripalo, čak ni posle Prvog svetskog rata. Jedini je izuzetak grad Bender koji je u razdoblju od 1918. do 1940. bio u sastavu provincije Moldavije koja je bila jedna od tadašnjih rumunskih provincija.

Što se tiče ostalog dela Pridnjestrovlja, od 1917. se područje nalazilo u sastavu Ukrajine, a 1922. zajedno s celom Ukrajinom ušlo u sastav Sovjetskog Saveza.

Period 1920 – 1940.

Godine 1924. stvorena je Moldavska Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika koja se nalazila u sastavu Ukrajinske SSR. Prema Staljinovoj zamisli, ona je trebalo da bude centralna teritorija za buduću Moldavsku SSR kojoj je trebalo da se priključe i ostala moldavska područja smeštena na desnoj strani Dnjestra budući da SSSR nikad nije priznao njihovo otcepljenje. Službenim jezicima proglašeni su ruski, ukrajinski i moldavski. Glavni grad MASSR-a postala je Balta (ukrajinski grad kojeg je sovjetska vlast predala Moldavskoj Autonomnoj SSR zajedno sa susednim područjem ne bi li se na taj način povećala teritorija), ali od 1929. prestonica je prenesena u „ideološko podobniji“ grad Tiraspolj koji je obavljao tu funkciju do 1940.

Moldavska Autonomna SSR (u narandžastom) i Rumunija, 1924-1940

Dogovorom između Molotova i Ribentropa, Besarabija je pripala interesnoj zoni Sovjetskog Saveza. Glavni razlog zašto Staljin nije odmah okupirao Besarabiju bili su dogovori između Francuske i Rumunije (Francuska je Rumuniji garantovala da će stupiti u rat na njenoj strani ukoliko Rumunija uđe u bilo kakav vojni konflikt), istu garanciju je Ujedinjeno Kraljevstvo obećalo Poljskoj, i zaista je objavilo rat Nemačkoj nakon što je Poljska napadnuta. Nakon što je Nemačka porazila Poljsku, a sovjetska vojska zauzela Zapadnu Ukrajinu i Belorusiju (koje su tada bile u sastavu Poljske), u septembru 1939, i Francuska kapitulirala u maju/junu 1940, 26. juna 1940. SSSR je Rumuniji dao ultimatum kojim se tražilo da Rumunija preda Sovjetskom Savezu Besarabiju, Severnu Bukovinu i oblast Herca.

Izgubivši podršku Francuske i sukobivši se sa Mađarima na zapadu koji su takođe pretendovali na zapadna rumunska područja (Transilvanija), Rumunija je bila prisiljena prihvatiti Staljinov ultimatum. Sva ta anektirana područja (osim južne Besarabije koja je priključena Odeškoj oblasti Ukrajinske SSR) ujedinjena su sa Moldavskom Autonomnom SSR u jedinstvenu Moldavsku Sovjetsku Socijalističku Republiku sa središtem u Kišinjevu. Balta i okolna područja su vraćena Ukrajini. Severnoj Bukovini je priključena oblast Herca i tako je formirana Černivečka oblast koja je takođe priključena Ukrajinskoj SSR.

Drugi svetski rat

Takva geopolitička situacija se nije dugo zadržala. Nemačka je već 1941. napala Sovjetski Savez i Rumuniji se ukazala prilika da vrati nazad sva područja koja je prethodno predala Sovjetskom Savezu. Tako su u sastav Velike Rumunije (România Mare) ušla ne samo područja koja je Rumunija izgubila 1940. nego i sav prostor između Južnog Buga i Dnjestra (uključujući ukrajinske gradove Balta, Vinica i Odesa). Taj prostor je nazvan Transnitrijom odnosno Zadnjestrovlje.

Godine 1944, nakon što se Crvena armija probila na Balkan, granice su se vratile na stanje iz 1940. (neki čak navode kako je Staljin imao nameru priključiti celu Rumuniju Sovjetskom Savezu, do čega nikad nije došlo).

Kada su se za vreme Gorbačova i Perestrojke pojavili nešto liberalniji uslovi u Sovjetskom Savezu, Pridnjestrovlje se u septembru 1990. proglasilo samostalnom sovjetskom republikom. Ubrzo je došlo do raspada Sovjetskog Saveza.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza

Nezavisnost Pridnjestrovlja do danas nije priznala ni jedna država ni međunarodna organizacija.

U razdoblju 1991—1992. izbio je kratak vojni sukob između Moldavije i pridnjestrovskih oružanih snaga koje su bile podupirane starom sovjetskom 14. divizijom, smeštenom na području Pridnjestrovlja. Rat se završio bez značajnijih promena, jer moldavske snage nisu bile toliko jake da savladaju pobunjeničke naoružane grupe.

Sovjetski simboli se još uvek koriste u Pridnjestrovlju

Pridnjestrovlje zauzima gotovo 17% teritorije Moldavije na kojem živi približno 520.000 ljudi. Vlada u Kišinjevu nema apsolutno nikakav uticaj na ovom području.

U glavnom gradu Pridnjestrovlja Tiraspolju, egzistira paralelna vlada. Ona je uspostavila u Pridnjestrovlju vlastitu državu, koja ima gotovo sve od policije i sudstva, do vlastite novčane jedinice, pa čak i vojsku. Za ministrom državne sigurnosti, Vadimom Antjufejevim, Interpol je raspisao poternicu zbog optužbi za zločine u Rigi početkom devedesetih godina. 2004. godine su uprkos protestima iz Kišinjeva u Pridnjestrovlju zatvorene sve škole u kojima se govorio rumunski jezik, koji se u Moldaviji smatra moldavskim jezikom koji koristi latinično pismo. Zatvorene rumunske škole su ponovo otvorene, ali imaju status privatnih škola, prema tome ne dobijaju nikakva sredstva od pridnjestrovske vlade.

Crvena petokraka na ulicama gradova Pridnjestrovlja

Neko vreme je u Rusiji i Ukrajini bio aktuelan predlog o priznanju Pridnjestrovske Moldavske Republike, ali su ga vlade obe države odbacile, budući da bi to moglo dovesti do gubitka političkog uticaja koji Rusija i danas ima u Moldaviji i ujedinjenja Moldavije i Rumunije. Ukrajina i Rusija se smatraju zaslužnima za postignuto primirje između PMR i Moldavije, mada Savet Evrope na ovo područje gleda kao područje „zamrznutog konflikta“ (frozen conflict) koji bi lako opet mogao postati aktuelan. Prema mišljenju Moldavije, postojanje PMR-a zavisi u velikoj meri od prisustva ruske vojske. Na sastanku OEBS-a u Istanbulu 1999. Rusija se obavezala povući svoje snage s tog područja. Uprkos tome, u Pridnjestrovlju i dalje boravi ruska vojska u sklopu koje se nalaze mirovne jedinice. Problem prisustva ruske vojske u Pridnjestrovlju je glavni kamen spoticanja Rusije i OEBS-a. Pridnjestrovska Moldavska Republika ne drži samo vlast na desnoj obali Dnjestra, već i u njen sastav spada i grad Bender (moldavski:Tighina) na levoj obali reke.

Geografija

Administrativna podela Pridnjestrovlja

Pridnjestrovlje i zona bezbednosti nakon sukoba

Položaj

Pridnjestrovlje je kontinentalna država i ne poseduje izlaz na more i nalazi se sa leve strane reke Dnjestar u njegovom donjem i srednjem toku. Granica Pridnjestrovlja je dugačka 816 km. Na istoku je to granica sa Ukrajinom a na zapadu sa Moldavijom.

Geologija i reljef

Reljef je skoro u potpunosti ravničarski.

Vode

Pored Dnjestra nema bitnih reka.

Administrativna podela

Pridnjestrovlje je podeljeno na šest rejona i na oblast grada Tiraspolja. Rejoni (od severa ka jugu):

• Kamenski rejon
• Ribnički rejon
• Dubasarijski rejon
• Grigoropoljski rejon
• Benderi rejon
• Slobodejski rejon i oblast grada Tiraspolja.

Spoljašnje veze

• Pridnestrovie.net
• transdniestria.com
• Posetite Pridnjestrovlje Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. april 2010)