Prilep u Narodnooslobodilačkoj borbi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mogila nepobeđenih“, spomen-kosturnica Parku Revolucije u kojoj su sahranjeni ostaci 462 poginula borca NOVJ iz Prilepa i okolnih mesta.

Prilep je tokom Drugog svetskog rata bio je važan centar Narodnooslobodilačkog pokreta u Makedoniji. Ovde je 11. oktobra 1941. godine napadom na bugarsku žandarsku stanicu otpočeo masovni oružani ustanak u okupiranoj Makedoniji protiv nemačko-italijanskih snaga i kvislinških jedinica Albanije i Bugarske. Prvo oslobođenje od strane makedonskih jedinica NOVJ Prilep je doživeo 11. septembra 1944. godine, ali samo na deset dana. Grad je konačno oslobođen 2. novembra 1944. godine.

Pripreme za oružani ustanak[uredi | uredi izvor]

Nekoliko dana nakon okupacije Jugoslavije 1941. godine, prilepska organizacija KPJ ocenila je da fašistička okupacija Makedonije znači „još gore ropstvo“ za makedonski narod, te da je kucnuo čas za dizanje oružanog ustanka.

Prilepska partijska organizacija ostala je na zvaničnoj liniji Centralnog komiteta KPJ o dizanju ustanka u celoj zemlji, u vreme kada je tadašnji sekretar Pokrajinskog komiteta KPJ za Makedoniju, Metodije Šatorov, provodio sopstvenu politiku, odnosno odgađao pripreme za ustanak i PK KPJ za Makedoniju priključio Bugarskoj radničkoj partiji (komunista). Organizacija KPJ u Prilepu je, uprkos Šatorovljevim naredbama, počela da prikuplja oružje, bojkotovala manifestacije i akcije okupacionih snaga.[1]

Na dan nemačkog napada na SSSR 22. juna 1941, u Prilepu je održano savetovanje KPJ na kome je formiran mesni vojni štab. Sredinom avgusta 1941. jedna grupa članova KPJ izvršila je miniranje velikog tunela kod sela Bogomila na železničkoj pruzi Prilep–Veles. Izvršavajući ovaj zadatak, oni su pritom ubili i prvog neprijateljskog vojnika. Mesec dana kasnije, formirana je i prva partizanska grupa koja se uputila u obližnje planine. U međuvremenu je, reakcijom Kominterne, Šatorov smenjen sa funkcije sekretara PK KPJ za Makedoniju i izabrano novo rukovodstvo na čelu s Lazarom Koliševskim, koje je intenzivno započelo s pripremama za dizanje oružanog ustanka.[1]

Početak ustanka i razvoj borbe[uredi | uredi izvor]

Prilepski partizani, Mice Kozaroski i Trajko Boškoski (1941)
Zgrada memorijalnog muzeja „11. oktobar“ u Prilepu, odnosno bivše bugarske žandarmerijske stanice na koju su partizani izvršili prepad 11. oktobra 1941. godine.

Početak oružanog ustanka označio je napad partizanskih grupa na Prilep 11. oktobra 1941. godine, kada je 60 prilepskih komunista i skojevaca izvršilo uspešno planiran napad na dobro utvrđen i branjen Prilep. Napadnuta je žandarmerijska stanica „Učestok“ u centru grada, zatvor, prekinute telefonske veze i ostalo. Odmah posle ovog napada, bugarska vojska i policija blokirale su i pretresle sve kuće u gradu i uhapsile više od hiljadu građana.

Dana 23. oktobra 1941. godine, prilepski partizanski odred koji je izvršio uspešnu akciju u gradu dobio je ime „Goce Delčev“, čime je simbolično bio izražen produžetak revolucionarne borbe makedonskog naroda u novim uslovima.

Odred „Goce Delčev“ stigao je 8. novembra u selo Carević, prvo selo u Makedoniji u koje su ušli partizani. Na velikom mitingu seljacima su bili objašnjeni ciljevi i zadaci Narodnooslobodilačkog pokreta. Na taj način selo predstavlja prvu oslobođenu teritoriju u Makedoniji.[1]

Za to vreme, u Prilepu je od 9. do 12. novembra 1941. godine, uspešno je izveden štrajk učenika u prilepskoj gimnaziji. Pod rukovodstvom organizacije SKOJ-a, učenici su organizovano pružali otpor merama koje je preduzimala uprava škole (upis u omladinskmu fašističku organizaciju „Branik“, povećana školarina, denacionalizatorska politika).

Razvoj borbe tokom 1942. godine[uredi | uredi izvor]

Neke od najznačajnijih akcija u rejonu Prilepa tokom 1942. godine bile su:[2]

  • formiranje partizanskog odreda „Dimitar Vlahov“ 16. maja, u čijem je sastavu bilo 55 boraca koji su uspešno izveli brojne akcije.
  • 7. avgusta izvedena je diverzantska akcija u krugu Instituta za duvan.
  • 13. avgusta napadnuta je zgrada opštine u selu Pletvar, održan veliki miting i izvršena presuda nad šest bugarskih vojnika
  • 22. avgusta uspešno je izvršen napad na selo Lagovo, u neposrednoj blizini Prilepa
  • od 13. do 19. septembra 1942. godine vođene su žestoke borbe sa bugarskim fašističkim snagama na Mukosu, posle kojih je bugarska vlast izvršila masovna hapšenja u gradu i po selima. Mnogobrojni zatvorenici bili su mučeni, a 19. septembra u blizini prilepske kasarne streljano je 19 antifašista i rodoljuba. Više stotina stanovnika Prilepa bilo je internirano u koncentracione logore u Bugarskoj.

NOB od 1943. godine do oslobođenja Prilepa[uredi | uredi izvor]

Avgusta meseca 1943. godine, partizanski odredi u Makedoniji počeli su da prerastaju u velike vojne regularne jedinice. Na planini Slavej bio je formiran bataljon „Mirče Acev“ u čijem je sastavu bilo najviše stanovnika iz Prilepa i okolice.[2] Ovo je bila prva regularna jedinica unutar novoformirane Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Makedonije (NOV i POM).

Dana 2. avgusta 1943. formirana je Peta makedonska (prilepska) udarna brigada, koja je brojala 758 boraca. Ova brigada učestvovala je u konačnom oslobođenju Prilepa, Bitolja, Resana, Ohrida i Struge. U sastavu 42. i 48. makedonske divizije, Prilepčani su učestvovali i u oslobođenju ostatka jugoslovenske teritorije, do Trsta i Maribora.[2]

Oslobođenje Prilepa 1944.

Prilep je bio dvaput oslobađan. Posle žestokih borbi 9. septembra 1944. palo je i poslednje neprijateljsko uporište u gradu. Međutim, grad je bio oslobođen samo desetak dana, jer su ga 21. septembra ponovno okupirale nadmoćnije i opremljenije nemačke snage.[2]

U toku završnih borbi za oslobođenje Makedonije, borci Pete makedonske udarne brigade ušli su u popodnevnim časovima 2. novembra 1944. u oslobođeni Prilep na čijim im je ulicama bio priređen svečan doček od stanovnika grada.

Prilep - grad heroj[uredi | uredi izvor]

Prilep je u ratno vreme imao oko 25.000 stanovnika. Svaki treći, odnosno njih 8.000 učestvovalo je u Narodnooslobodilačkoj borbi (2.700 sa puškom u ruci, 150 nosilaca partizanske spomenice 1941. i 15 narodnih heroja).[3]

Predsednik SFRJ, Josip Broz Tito, uručio je Orden narodnog heroja gradu 7. maja 1975. godine.[2]

Istaknute ličnosti NOP-a i narodni heroji Prilepa[uredi | uredi izvor]

Spomenik Kuzmana Josifovskog-Pitua u centru Prilepa, podignut 2011. godine.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975. str. 422. 
  2. ^ a b v g d Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975. str. 423. 
  3. ^ Makedonska enciklopedija (knjiga druga). „MANU“, Skoplje 2009, 1222. str.

Literatura[uredi | uredi izvor]