Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Proboj XXI korpusa iz okruženja
Deo Drugog svetskog rata
Vremeoktobar – decembar 1944.
Mesto
Ishod Pobeda nemačkog Vermahta
Sukobljene strane

Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije
Ujedinjeno Kraljevstvo
Komanda Srednjeg istoka
Nacistička Njemačka
Nemački Vermaht
Crnogorski dobrovoljački korpus
Komandanti i vođe
komandant Drugog udarnog korpusa general Radovan Vukanović generalpukovnik Aleksander Ler (nem. Generaloberst Alexander Löhr), komandant Grupe armija E
general pešadije Ernst fon Lajzer (nem. General der Infanterie Ernst von Leyser), komandant 21. korpusa
general pešadije Verner fon Erdmansdorf (nem. General der Infanterie Werner von Erdmannsdorff), komandant 91. korpusa
Uključene jedinice
Drugi udarni korpus NOVJ 21. brdski korpus
91. armijski korpus
Jačina
oko 12.000 boraca tokom novembra (5-6.000 na odbrani pravca Podgorica - Kolašin - Mojkovac[1]) 69.000 boraca 16. novembra[2]

Nemački 21. korpus posedao je Albaniju i Crnu Goru. Tokom septembra i oktobra 1944. snage NOVJ zauzele su Gacko, Berane, Nikšić, Kolašin, Mojkovac, Bijelo Polje, Prijepolje, Pljevlja, Trebinje, Bileću i Grahovo, odsekavši na taj način 21. korpus od delova Druge oklopne armije na severu i istoku. Tokom proboja glavnine Grupe armija E od Skoplja do Novog Pazara, 21. korpus izgubio je neposredan kontakt i sa ovim snagama, čime se našao u potpunoj izolaciji.

14. oktobra 21. korpus otpočeo je napad od Danilovgrada prema Nikšiću, sa ciljem spajanja sa delovima 5. SS korpusa u okolini Mostara. Međutim, delovi Primorske operativne grupe NOVJ odbili su sve pokušaje prodora prema Nikšiću, nanevši Nemcima ozbiljne gubitke. Pored toga, Primorska operativna grupa uspela je da na južnom krilu u oštrim borbama potisne delove 21. korpusa i četnike, i oslobodi Cetinje i Boku Kotorsku do 22. novembra. Usled toga je komandant Grupe armija E 23. novembra naredio 21. korpusu da odustane od proboja prema Nikšiću i Mostaru, i da se orijentiše na proboj od Podgorice preko Kolašina prema Prijepolju. U cilju omogućavanja ovog proboja, iz pravca Prijepolja upućen je 91. korpus u napad u susret 21. korpusu.

Nakon dugotrajnih teških borbi i obostranih ozbiljnih gubitaka, napadni klinovi 21. i 91. korpusa sastali su se 18. decembra 1944. između Kolašina i Mojkovca, čime je 21. armijski korpus probio blokadu. Drugi korpus vršio je bočne napade na nemačke kolone u izvlačenju. Potiskujući nemačke zaštitnice, delovi Drugog udarnog korpusa NOVJ oslobodili su Podgoricu 19. decembra, Kolašin 29. decembra, i Bijelo Polje 3. januara 1945.

Pod taktičkom komandom Drugog korpusa NOVJ tokom ovih borbi borio se jedan britanski artiljerijski divizion koji je upućen kao pojačanje. Saveznička avijacija blisko je sadejstvovala u borbama, napadajući nemačke i četničke kolone u pokretu i objekte na putu. Pod komandom 21. nemačkog korpusa borila se četnička grupacija Pavla Đurišića, koju su Nemci procenili na oko 10.000 ljudi.[3]

Angažovane snage[uredi | uredi izvor]

Završne borbe za oslobođenje Crne Gore od Nemaca 1944.
Uništena nemačka kolona na ulazu u Podgoricu.
Uništena nemačka motorizovana kolona tokom povlačenja XXI brdskog korpusa iz Crne Gore, jesen 1944.
Tenkovi Drugog udarnog korpusa NOVJ u oslobođenom Nikšiću 1944.

Vermaht

NOVJ

Pokušaj proboja prema zapadu[uredi | uredi izvor]

U borbama sredinom septembra nemačko-četničke snage su potučene i proterane iz Nikšića, u zoni odgovornosti 21. korpusa. Početkom oktobra oslobođeno je Trebinje u zoni odgovornosti 5. SS korpusa, a zatim i Bileća i Grahovo na granici dvaju korpusa. Time su snage ove dve grupacije izolovane jedna od druge. 21. korpus vršio je bezuspešne lokalne protivnapade. 16. oktobra 1944. komanda Armijske gupe E naredila je 21. korpusu da vlastitim snagama otvori i drži otvorenim puteve prema Mostaru. Štabu korpusa skrenuta je pažnja da je taj put, koji je dobio kodni naziv"plavi put"[4] od odlučujućeg značaja za 21. korpus, i od potencijalnog velikog značaja za druge delove Grupe armija E.

Put Skadar - Podgorica - Nikšić treba držati otvorenim. K-da 21. brd. AK treba da ima na umu da će u toku daljih pokreta u cilju povlačenja put Podgorica - Nikšić - Trebinje - Mostar, kao put maršovanja, biti od odlučujućeg značanja za sve snage XXI brd. AK, a osim toga i za snage koje se povlače iz južne Grčke. Naročiti značaj treba dati obezbeđenju ovog puta od obale z. od Skadra i kod Kotora.

[5]

Generalmajor Erih Šmit-Rihberg (nem. Erich Schmidt-Richberg), načelnik štaba Grupe armija E, zabeležio je da je 181. divizija trebalo da bude nosilac napada prema zapadu, u cilju otvaranja „plavog puta“ od Skadra preko Podgorice do Mostara. Sredinom novembra naređenje je ponovljeno.

Sredinom novembra 181. divizija pokrenula je napad, koji je grupu Podgorica trebalo da odvede prema Nikšiću, a grupu Kotor prema Trebinju. (nem. Mitte November trat die 181. Div. zum Angriff an, der die Gruppe Podgorica über Nikšić, die Gruppe Kotor über Grab nach Trebinje führen sollte.)

[6]

Borbe na nikšićkom pravcu[uredi | uredi izvor]

Borbe na pravcu Kotor - Trebinje[uredi | uredi izvor]

Proboj na sever[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]