Protesti na Tjenanmenu 1989.

Koordinate: 39° 54′ 12″ N 116° 23′ 30″ E / 39.90333° S; 116.39167° I / 39.90333; 116.39167
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Četvorojunski incident
Deo Kineskog demokratskog pokreta 1989.
Vreme15. april 1989. (1989-04-15) — 4. jun 1989. (1989-06-04)
(1 mesec, 2 nedelje i 6 dana)
Mesto
Peking
400 gradova u državi
Uzrok • Smrt Hju Jeobanga
 • Ekonomske reforme
 • Inflacija
 • Politička korupcija
 • Ekonomski nepotizam, (posebno u pogledu Žao Cijangovih i Deng Sjaopingovih sinova)
 • Izgledi za karijeru
 • Društveni nemir u Istočnoj Evropi
Ishod

 • Pojačavanje vandrednog stanja u određenim oblastima Pekinga izvršeno silom od 3. juna 1989. (proglašeno od 20. maj 1989. (1989-05-20) – 10. januar 1990. (1990-01-10), 7 meseci i 3 nedelje)
 • Desetine mrtvih i stotine povređenih od vojnog i policijskog osoblja (u nemirima i nesrećama)
 • Demonstranti (većinom radnici) i demonstranti barikadirali trupe Narodnooslobodilačke armije i nedužni civili u okolini upucani od trupa NOA (većinom 38. armija) na nekoliko mesta u Pekingu ali izvan trga Tjenanmen, stotine ubijenih, još više ranjenih
 • Nepotvrđeni izveštaji nekoliko izolovanih smrti civila u blizini trga Tjenanmen
 • Demonstranti (većinom studenti) se mirno povukli sa trga Tjenanmen nakon pregovora sa NOA
 • Vođe protesta i pro-demokratski aktivisti naknadno prognani ili osuđeni
 • Demokratski pokret zabranjen
 • Žao Zijang smenjen
 • Đang Cemin unapređen
 • Ekonomske sankcije Zapada i embargo na uvoz oružja NRK
 • Tržišne reforme odložene

 • Kontrola medija pojačana
 • Političke reforme zaustavljene
Sukobljene strane
Komunistička partija Kine
Kina Vlada Narodne Republike Kine
Narodnooslobodilačka armija
Narodna oružana milicija (bez pušačke vatre)
Univerzitetski studenti
Radnici u fabrikama
Intelektualci
Anarhisti i demonstranti
drugi
Komandanti i vođe
tvrdolinijaši
 • Deng Sjaoping
 • Li Peng
 • Jang Šangkun
 • Jao Jilin
 • Li Điping
 • Čen Sjitong
 • Či Haošin
 • Liu Huaking
umereni
 • Žao Zijang
 • Hju Kili
 • Bao Tong
 • Van Li
 • Zu Činksijan
vođe studenata
 • Vuerkaiksi
 • Čai Ling
 • Vang Dan
 • Feng Kondž
 • Li Lu
intelektualci
 • Lju Sjaobo
 • Vang Džuntao
 • Dai Ksing
 • Hu Dekijan
Žrtve i gubici
Ukupno:
241 — 2.600 ubijenih
7.000 — 10.000 povređenih

Protesti na Tjenanmenu uobičajeno poznati kao Četvrtojunski incident u kineskom jeziku,[1] bile su narodne demonstracije[2] predvođene studentima u Pekingu koje su se odigrale u proleće 1989. i zadobile široku podršku gradskih stanovnika, otkrivajući duboke podeljenosti u kineskom državnom rukovodstvu Komunističke partije Kine. Protesti su bili silom ugušeni od konzervativnog državnog rukovodstva koji su naredili vojsci da primeni vanredno stanje u državnoj prestonici.[3][4] Primena sile koja je izvršena od 3-4. juna postala je poznata kao Masakr na Tjenanmenu ili Četvrtojunski masakr, budući da su trupe sa jurišnim puškama i tenkovima nanele hiljade gubitaka nenaoružanim civilima koji su pokušali da blokiraju napredovanje vojske kroz trg Tjenanmen u srcu Pekinga, koji su studenti demonstranti bili okupirali na sedam nedelja. U izveštaju gradske uprave Pekinga je, 30. juna 1989. godine, saopšteno da je "više desetina vojnika poginulo, 6.000 pripadnika snaga reda ranjeno, više od 3.000 civila ranjeno, a poginulo više od 200 civila, među kojima 36 studenata"[5].

Opseg vojne mobilizacije i krvoprolića koje je rezultovalo bili su presedan u pekinškoj istoriji, gradu sa bogatom tradicijom popularnih protesta.[6]

Osudivši proteste kao „kontrarevolucionarnu pobunu“, kineska komunistička vlada do danas zabranjuje da se o njima raspravlja u bilo kom obliku ili da se obeležavaju sećanja na njih.[7][8] Zbog nedostatka podataka iz Kine, mnogi aspekti događaja ostali su nepoznati ili nepotvrđeni. Procene broja umrlih su u rangu od nekoliko stotina do nekoliko hiljada.[9]

Demonstranti su bili izazvani u aprilu 1989. smrću nekadašnjeg generalnog sekretara Komunističke partije, Hua Jaobanga, liberalnog reformiste, koji je svrgnut nakon što je izgubio u borbi za prevlast od konzervativaca oko pravca političkih i ekonomskih reformi.[10] Univerzitetski studenti koji su se kretali i okupili se na Tjenanmen trgu zbog žaljenja za Huom takođe su izrazili nezadovoljstva oko inflacije, ograničenih izgleda za karijeru i korumpiranosti partijske elite.[11] Traženo je da vlada bude odgovorna, sloboda štampe, govora i vraćanje radničke kontrole nad industrijom.[12][13] Na vrhuncu protesta, oko milion ljudi je bilo okupljeno na Trgu.[14]

Vlada je na početku zauzela pomirljiv stav prema demonstrantima.[15] Štrajk glađu predvođen studentima obezbedio je podršku demonstrantima širom zemlje i protesti su prošireni na 400 gradova do sredine maja.[16] Naposletku, kineski vrhovni vođa Deng Sjaoping i drugi partijski izvršioci odlučili su se na primenu sile.[17] Partijske vlasti proglasile su vanredno stanje 20. maja, i pokrenuli čak 300.000 vojnika u Peking.[16]

Nakon primene sile, vlada je sprovela brojna hapšenja demonstranata i njihovih podržavaoca, suzbijeni su ostali protesti širom Kine, proterani su strani novinari i sprovedena je striktna kontrola pokrivanja događaja u domaćoj štampi. Policija i unutrašnje bezbednosne snage su pojačane. Zvaničnici koji su gledali sa simpatijama na proteste bili su degradirani ili suspendovani.[18] Žao Cijang je svrgnut u rekonstrukciji partijskog rukovodstva i njega je zamenio Đang Cemin. Političke reforme bile su u velikoj meri obustavljene, a ekonomske reforme nisu nastavljene do južne turneje Denga Sjaopinga 1992.[19][20]

Kineska vlada je, internacionalno, oštro osuđena zbog primene sile protiv demonstranata. Vlade zapadnih država nametnule su ekonomske sankcije i embargo na isporuku oružja.

Tokom 2011. Vikiliks je objavio izveštaje po kojima kineski vojnici nisu pucali na demonstrante.[21]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Događaji imenovani po datumu u kineskom jeziku često su kolokvijalno imenovani po broju u mesecu i datumu, praćeni tipom događaja. Tako je uobičajeno kinesko ime za strogo kažnjavanje na protestima iz 1989. („kin: 六四事件“), što je bukvalno (reč po reč) „Šest“ „četiri“ „incident“ („“ znači šest, „“ znači „četiri“ i „事件“ znači incident), što se odnosi na incident koji se dogodio Četvrtog u šestom mesecu, drugim rečima, „Četvrtojunski incident“, što je uobičajeni prevod.
  2. ^ Inside the Square, Cambridge University Press, 2021-04-30, str. 117—121, Pristupljeno 2024-05-18 
  3. ^ "The Gate of Heavenly Peace". Long Bow Group Inc. in collaboration with ITVpp. 1995. Retrieved 15 January 2012.
  4. ^ Zhao, Ziyang . "The origins of the 1989 Student Movement". Prisoner of the State: The Secret Journal of Premier Zhao Ziyang. Simon & Schuster.. 2009. ISBN 978-1-4391-4938-6.
  5. ^ „RTS :: Svet :: Godišnjica protesta na Tjenanmenu”. www.rts.rs. Pristupljeno 2024-05-18. 
  6. ^ Vidi Pokret 4. maj iz 1919, Masakr 18. marta iz 1926, Pokret 9. decembar iz 1935 i Incident na Tjenanmenu iz 1976.
  7. ^ Vogel 2011, str. 634
  8. ^ AFP (4 June 2009). "China tightens information controls for Tiananmen anniversary". The Age (Australia). Retrieved 3 November 2010.
  9. ^ Wong, Jan. Red China Blues. Random House. str. 278—. 
  10. ^ Naughton 2007, str. 99
  11. ^ Pan 2008, str. 274
  12. ^ Nathan, Andrew J. (2001). „The Tiananmen Papers”. Foreign Affairs. Arhivirano iz originala 6. 7. 2004. g. Pristupljeno 3. 11. 2010. 
  13. ^ Tiananmen Square, 1989: The Declassified History; George Washington University
  14. ^ Zhao, D. p. 171
  15. ^ Saich 1990, str. 121
  16. ^ a b Thomas 2006.
  17. ^ Miles, James (2 June 2009). "Tiananmen killings: Were the media right?". BBC News. Retrieved 15 January 2012.
  18. ^ Miles 1997, str. 121–28.
  19. ^ -{"The Consequences of Tiananmen", Andrew J. Nathan.
  20. ^ Goodman, David S. G. (1994). Deng Xiaoping and the Chinese revolution. Psychology Press. str. 112. ISBN 978-0-415-11252-9. 
  21. ^ Masakra nije bilo („Politika”, 17. septembar 2016)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

39° 54′ 12″ N 116° 23′ 30″ E / 39.90333° S; 116.39167° I / 39.90333; 116.39167