Ptolemejsko kraljevstvo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ptolemejsko kraljevstvo (grč. Πτολεμαϊκὴ βασιλεία)[1] je helenistička država koja je obuhvatala teritoriju današnjeg Egipta, a na vrhuncu moći i Levant, delove današnje Libije, Male Azije, Arabije i Grčke. Državom je vladala dinastija Ptolemeja koju je osnovao Ptolemej I Soter nakon smrti Aleksandra Velikog 323. godine pre nove ere, a koja je okončana smrću Kleopatre i rimskim prisvajanjem Egipta kao provincije 30. godine pre nove ere.

Ptolemejsko kraljevstvo je osnovao Ptolemej I Soter, dijadoh poreklom iz Makedonije koji je, kada se 305. godine pre nove ere proglasio za faraona Egipta, osnovao moćnu makedonsku dinastiju koja je vladala teritorijom od Sirije do Kirne, od Mediterana do Nubije. Neki naučnici smatraju da je kraljevstvo osnovano 304. godine p. n. e. usled razlike u kalendaru: Ptolemej je bio krunisan 304. godine p. n. e. po egipatskom kalendaru,[2] ali 305. godine po makedonskom kalendaru; da bi se ove nesuglasice rešile, godina 305/304 se navodi kao prva godina Ptolemejskog kraljevstva u demotskim papirusima.[3]

Aleksandrija, grčki polis koji je osnovao Aleksandar Veliki, je postala prestonica i glavni centar trgovine i grčke kulture. Da bi bili priznati kao vladari, Ptolemeji su se proglašavali za faraone i preuzeli dužnost faraona da održavaju maat. Takođe su preuzeli i egipatsku vladarsku tradiciju da sklapanja brakova sa rođacima kako nalaže mit o Ozirisu, na javnim spomenicima su bili prikazivani u egipatskoj nošnji i učestvovali su u egipatskoj religijskoj praksi. Tokom ovog perioda je došlo do različitih ratova sa drugim državama, ali i do građanskih ratova što je dovelo do toga da država sve više slabi da bi na kraju bila aneksirana kao rimska provincija. Međutim, čak i nakon rimskog osvajanja, helenska kultura je nastavila da cveta u Egiptu usled Rimskog carstva i Vizantije koji su je baštinili.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ptolemejsko kraljevstvo označeno plavom

Ptolemejska vladavina je jedan od najbolje dokumentovanih perioda Helenističke ere; ogroman broj papirusa na koine grčkom i egipatskom koji svedoče o ovom periodu su pronađeni u Egiptu tokom vekova.[4]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Aleksandar Veliki, kralj antičke Makedonije, je 332. godine osvojio Egipat koji je tada bio deo Ahemenidskog carstva kojim je vladao Artakserks III.[5] Aleksandar je tokom svog boravka u državi posetio Memfis i otišao je u proročište Amona u Sivi gde je proglašen za sina Amona.

Aleksandar je pokazao veliko poštovanje prema Egipćanima i njihovoj religiji, ali je na visoke državne položaje postavljao Makedonce i osnovao je novi grčki grad, Aleksandriju, koji će poslužiti kao prestonica. Egipat je napustio 331. godine kako bi nastavio svoje pohode i više se nikada nije vratio.

Osnivanje[uredi | uredi izvor]

Ptolemej predstavljen kao faraon, Britanski muzej

Nakon Aleksandrove smrti u Vavilonu 323. godine,[6] dolazi do krize među njegovim generalima ko će ga naslediti. Perdika je prvobitno vladao kraljevstvom kao regent Aleksandrovog polubrada Filipa III Arideja, a kasnije kao regent Filipa III i Aleksandrovog sina Aleksandra IV Makedonskog koji još nije bio rođen u trenutnku očeve smrti. Peridika je postavio Ptolemeja I Sotera, jednog od Aleksandrovih najbližih prijatelja, za satrapa Egipta. Ptolemej je vladao od 323. godine pre nove ere, prvo u ime Filipa III i Aleksandra IV, ali raspadom Alekandrovog kraljevstva se postavlja kao samostalni vladar Egipta. Ptolemej je odbranio Egipat od invazije koju je pokušao da izvede Peridika 321. godine p. n. e. i time utvrdio svoj položaj vladara. Proglašen je za kralja 305. godine i Ptolemej I Soter ("spasitelj") je postao rodonačelnik Ptolemejske dinastije koja će vladati Egiptom skoro 300 godina.

Svi muški vladari iz dinastije su preuzimali ime Ptolemej. Zato što su Ptolemeji preuzeli običaj da se žene svojim rođakama, brojni kraljevi su vladali zajedno sa svojim ženama koje su pripadale kraljevskoj porodici. Bilo je i par kraljica koje su samostalno vladale poput Berenike III i Berenike IV. Čuvena Kleopatra VII je zvanično vladala zajedno sa svojim rođacima Ptolemejom XIII Teos Filopatorom, Ptolemejom XIV i sinom Cezarionom odnosno Ptolemejom XV, ali je efektivno vladala samostalno.

Svi Ptolemeji su poštovali egipatsku religiju. Podizali su hramove posvećene egipatskim božanstvima, renovirali starije hramove i prikazivani su kao faraoni. Tokom vladavina Ptolemeja II i III, hiljade makedonskih veterana je dobilo zemljište gde bi živeli čime su se pojavljivala makedonska naselja širom Donjeg Egipat. Gornji Egipat koji je bio dosta udaljen od glavnog grada nije bio toliko naseljivan veteranima. Ali, za manje od veka, grčki uticaj se osećao širom države i zahvaljujući mešanim brakovima se formirala grčko–egipatska obrazovana viša klasa. Ipak, Grci su ostali privlegovana manjina u Ptolemejskom Egiptu; živeli su po grčkom zakonu, dobijali grčko obrazovanje, suđeno im je u grčkim sudovima i bili su stanovnici grkih gradova.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Ptolemejski mozaik na kom su prikazani pas i posuda za vino iz perioda oko 200-150. p. n. e., Grčko-rimski muzej u Aleksandriji

Ptolemej I je, verovatno po savetu Demetrija Faleronskog, osnovao Muzeum i poznatu Aleksandrijsku biblioteku.[7] Muzeum je bio istraživački centar čiji rad je finansirao kralj. Istraživače koji su radili u njemu su plaćali Ptolemejski vladari,[7] a glavni bibliotekar je radio i kao učitelj prinčeva.[8] Tokom prvih 150 godina Muzeum i Biblioteka su privlačili najbolje grčke učenjake da dolaze da rade u njemu zato što su bili glavni centri znanja u tom periodu.[8][9]

Grčka kultura je bila prisutna u Egiptu i pre osvajanja Aleksandra Velikog i osnivanja Aleksandrije. Grčki kolonisti, koje je podstakao faraon, su na teritoriji Egipta još u 7. veku pre nove ere osnovali grad Naukratis. Ovaj grad je dugo bio grka luka od izuzetnog značaja za trgovinu.

Umetnost[uredi | uredi izvor]

Bronzana statua Ptolemeja (prepoznatljivi po dijademi) izrađena u helenističkom stilu
Reljef iz hrama Kom Ombo na kom je prikazan Ptolemej VIII kako prima sed simbol od Horusa.[10] Ovakvim prikazivanjem Ptolemeja sa egipatskim božanstvima je služilo za legitimizaciju njihove vlasti.[10]
Arsinoja II prikazana na zlatnom novčiću

Ptolemejska umetnost je stvarana prvenstveno na teritoriji Ptolemejskog kraljevstva od 304. do 30. godine pre nove ere.[11][12] U početku, umetnička dela su se pravila ili u helenističkom ili u egipatskom stilu, ali vremenom su ovi stilovi počeli da se mešaju. Mešanje stilova umetnosti je još jedan od načina kako su vladari davali legitimitet svojoj vladavini.[13] Umetnost u grčkom stilu se pravila se pravila paralelno sa onom u egipatskom stilu koja se teže menjala usled njene pravashodno religijske namene.[14] Umetnička dela koja su pronađena van Egipta tokom ovog perioda su ponekad inkorporirala egipatsku ikonografiju.[15][16]

Tokom vladavine Ptolemeja II, Arsinoe II je deifikovana ili kao samostalna boginja ili kao personofikacije druge boginje. Zbog ovoga je dobila svoja svetilišta i festivale koji su bili u vezi i sa egipatskim i sa helenskim bogovima, poput egipatske Izide i grčke Here[17] po ugledu na koje je predstavljena.[17][18]

Uprkos sjedinjavanju grkih i egipatskih elemenata u srednjem Ptolemejskom periodu, tokom Ptolemejskog kraljevstva je u dizajnu hramova bio prisutan određen kontinuitet sa stilom iz Tridesete dinastije.[19][20] Ovim su vladari pokazivali odanost egipatskim božanstvima, što je lokalno stanovništvo činilo zadovoljnim.[21] Stil hramova je ostao sličan onom prisutnom tokom Novog kraljevstva i Kasnog perioda.[19] Hramovi su bili izgrađeni kao modeli kosmičkog sveta. Zadržali su sve klasične elemnte koji su imali i ranije, pilon, otvoreno dvorište, hipostilne dvorane i centralno svetilište.[19] Ikonografske scene su bile okružene tekstovima, a bilo je više ispisanih tekstova po zidovima u poređenju sa hramovima iz Novog kraljevstva.[19] Na primer, reljev u hramu Kom Ombo je odvojen od ostalih prikaza sa dva vertikalna stuba tekstova.

Religija[uredi | uredi izvor]

Kada je Ptolemej I Soter postao kralj Egipta, napravio je novo božanstvo Serapisa. Novo božanstvo je nastalo spajanjem dva egipatska boga, Apisa i Ozirisa, sa glavnim grkim bogovima. Serapis je bio bog plodnosti, Sunca, pogrebne prakse i medicine. Mnogi Grci i Egipćani su počeli da obožavaju novog boga. Aleksandrija je zamenila Memfis kao glavni religijski grad i u njemu je podignut Serapeum - hram Serapisa. Ptolemej I je promovisao i kult Aleksandra Velikog, koji je bio deifikovan i postao državno božanstvo Ptolemejskog kraljevstva, a sami Ptolemeji su se dovodili u vezu sa Aleksandrom.

Žena Ptolemeja II, Arsinoja II, je često bila prikazivana kao boginja Afrodita, ali je nosila krunu Donjeg Egipta. Kleopatra VII, poslednji vladar Ptolemejske dinastije, je prikazivana kao boginja Izida.[22]

Tokom Ptolemejskog perioda više se u ikonografiji ne pojavljuje sto sa darovima.

Spisak ptolemejskih vladara[uredi | uredi izvor]

Prikaz Kleopatre i Cezarion u hramu u Denderi

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Diodor sa Sicilije, Bibliotheca historica, 18.21.9
  2. ^ Robins, Gay (2008). The Art of Ancient Egypt (Revised Edition). United States: Harvard University Press. str. 10. ISBN 978-0-674-03065-7. 
  3. ^ Hölbl, Günther (2001). A History of the Ptolemaic Empire. UK, USA, Canada: Routledge. str. 22. ISBN 978-0-415-23489-4. 
  4. ^ Lewis 1986, str. 5
  5. ^ Department of Ancient Near Eastern Art. "The Achaemenid Persian Empire (550–330 B.C.)". In Heilbrunn Timeline of Art History. New York: The Metropolitan Museum of Art, 2000–. http://www.metmuseum.org/toah/hd/acha/hd_acha.htm (October 2004) Source: The Achaemenid Persian Empire (550–330 B.C.) | Thematic Essay | Heilbrunn Timeline of Art History | The Metropolitan Museum of Art
  6. ^ Hemingway, Colette, and Seán Hemingway. "The Rise of Macedonia and the Conquests of Alexander the Great". In Heilbrunn Timeline of Art History. New York: The Metropolitan Museum of Art, 2000–. http://www.metmuseum.org/toah/hd/alex/hd_alex.htm (October 2004)Source: The Rise of Macedonia and the Conquests of Alexander the Great | Thematic Essay | Heilbrunn Timeline of Art History | The Metropolitan Museum of Art
  7. ^ а б Peters (1970), стр. 193
  8. ^ а б Peters (1970), стр. 194
  9. ^ Peters (1970), стр. 195f
  10. ^ а б Gay., Robins (2008). The art of ancient Egypt (Rev. изд.). Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press. стр. 236. ISBN 9780674030657. OCLC 191732570. 
  11. ^ Gay., Robins (2008). The art of ancient Egypt (Rev. изд.). Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press. стр. 10, 231. ISBN 9780674030657. OCLC 191732570. 
  12. ^ Lloyd, Alan (2003). Shaw, Ian, ур. The Ptolemaic Period (332-30 BC). The Oxford History of Ancient Egypt. Oxford University Press. стр. 393. ISBN 978-0-19-280458-7. 
  13. ^ Manning, J.G. (2010). The Historical Understanding of the Ptolemaic State. Princeton: Princeton University Press. стр. 34—35. 
  14. ^ Malek, Jaromir (1999). Egyptian Art. London: Phaidon Press Limited. стр. 384. 
  15. ^ „Bronze statuette of Horus | Egyptian, Ptolemaic | Hellenistic | The Met”. The Metropolitan Museum of Art, i.e. The Met Museum. Приступљено 17. 4. 2018. 
  16. ^ „Faience amulet of Mut with double crown | Egyptian, Ptolemaic | Hellenistic | The Met”. The Metropolitan Museum of Art, i.e. The Met Museum. Приступљено 17. 4. 2018. 
  17. ^ а б „Marble head of a Ptolemaic queen | Greek | Hellenistic | The Met”. The Metropolitan Museum of Art, i.e. The Met Museum. Приступљено 12. 4. 2018. 
  18. ^ Pomeroy, Sarah (1990). Women in Hellenistic Egypt: From Alexander to Cleopatra. Detroit: Wayne State University Press. стр. 29. 
  19. ^ а б в г Gay., Robins (2008). The art of ancient Egypt (Rev. изд.). Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press. ISBN 978-0674030657. OCLC 191732570. 
  20. ^ Rosalie, David (1993). Discovering Ancient Egyptology. стр. 99. 
  21. ^ Fischer-Bovet, Christelle. „Army and Egyptian Temple Building Under the Ptolemies” (PDF). 
  22. ^ Antiquities Experts. „Egyptian Art During the Ptolemaic Period of Egyptian History”. Antiquities Experts. Приступљено 17. 6. 2014. 

Литература[uredi | uredi izvor]

Додатна литература[uredi | uredi izvor]

  • Bingen, Jean. Hellenistic Egypt. Edinburgh: Edinburgh University Press, 2007 (hardcover. ISBN 978-0-7486-1578-0.; paperback. ISBN 978-0-7486-1579-7.). Hellenistic Egypt: Monarchy, Society, Economy, Culture. Berkeley: University of California Press, 2007 (hardcover. ISBN 978-0-520-25141-0.; paperback. ISBN 978-0-520-25142-7.).
  • Bowman, Alan Keir. 1996. Egypt After the Pharaohs: 332 BC–AD 642; From Alexander to the Arab Conquest. 2nd ed. Berkeley: University of California Press
  • Chauveau, Michel. 2000. Egypt in the Age of Cleopatra: History and Society under the Ptolemies. Translated by David Lorton. Ithaca: Cornell University Press
  • Ellis, Simon P. 1992. Graeco-Roman Egypt. Shire Egyptology 17, ser. ed. Barbara G. Adams. Aylesbury: Shire Publications, ltd.
  • Hölbl, Günther. 2001. A History of the Ptolemaic Empire. Translated by Tina Saavedra. London: Routledge Ltd.
  • Lloyd, Alan Brian. 2000. "The Ptolemaic Period (332–30 BC)". In The Oxford History of Ancient Egypt, edited by Ian Shaw. Oxford and New York: Oxford University Press. 395–421
  • Susan Stephens, Seeing Double. Intercultural Poetics in Ptolemaic Alexandria (Berkeley, 2002).
  • A. Lampela, Rome and the Ptolemies of Egypt. The development of their political relations 273-80 B.C. (Helsinki, 1998).
  • J. G. Manning, The Last Pharaohs: Egypt Under the Ptolemies, 305-30 BC (Princeton, 2009).

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]