Ptolemej XII Aulet

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ptolemej XII Aulet
Lični podaci
Datum rođenja117. p. n. e.
Datum smrti51. p. n. e.
Mesto smrtiAleksandrija,
Porodica
SupružnikKleopatra V
PotomstvoKleopatra VII, Berenika IV, Arsinoja IV, Ptolemej XIII Teos Filopator, Ptolemej XIV, Kleopatra VI
RoditeljiPtolemej IX Latir
Kleopatra IV
DinastijaPtolemejidi
PrethodnikPtolemej IX Latir
NaslednikKleopatra VI i Berenika IV
PrethodnikBerenika IV
NaslednikPtolemej XIII i Kleopatra VII

Ptolemej XII Aulet (grč. Πτολεμαῖος Νέος Διόνυσος Θεός Φιλοπάτωρ Θεός Φιλάδελφος, između 115 i 107—51. p. n. e.) je bio kralj helenističkoga Egipta iz dinastije Ptolemejida, a vladao je u dva navrata, 80—58. p. n. e. i 55—51. p. n. e. Poznat je kao otac Kleopatre VII, poslednje kraljice ptolemejskoga Egipta. Održavao se na vlasti udovoljavajući rimskim zahtevima i podmićivanjem rimskih senatora.

Dolazak na vlast[uredi | uredi izvor]

Ptolemej

Nakon smrti Ptolemeja IX Latira vlast u Egiptu preuzela je 81. p. n. e. Berenika III. Udala se za Ptolemeja XI, koji ju je iz nepoznatih razloga ubio. Pošto je Berenika III bila izuzetno popularna, rulja je linčovala Ptolemeja XI, pa je ptolemejska dinastija ostala bez legitimnih muških naslednika. Jedini legitimni naslednik sa ženske strane bila je Kleopatra Selena I. Ptolemej XII i njegov brat bili su nezakoniti sinovi Ptolemja IX Latira sa grčkom konkubinom. Ptolemej XII je imenovan za kralja Egipta, a njegov brat Ptolemej od Kipra za kralja Kipra. Strabon smatra da je veoma loše vladao. Nadimak Aulet, što znači svirač na fruli, dobio je jer je sviranjem frule pratio horove.

Neki Rimljani traže aneksiju Egipta[uredi | uredi izvor]

Pravo na tron Ptolemeja XII je bilo nesigurno, jer je bio nezakoniti naslednik egipatskoga tron. Rimski političari su se na to često pozivali i tvrdili su da je egipatski kralj Ptolemej X po testamentu navodno Egipat ostavio Rimu. Marko Licinije Kras i Cezar tražili su 65. p. n. e. da se anektira Egipat, ali Katul Kapitolin i Ciceron su se protivili njihovom predlogu. Rimski narodni tribun Publije Servilije Rul je tako 63. p. n. e. predložio da Rim anektira Egipat, pozivajući se na navodni testament Ptolemeja X. Rul je predložio da Rim iskoristi egipatsko bogatstvo da bi sproveo ambicioznu agrarnu reformu, ali njegov predlog je bio odbijen. Rul je tim predlogom zapravo nameravao da zapovedništvo u takvom ratu poveri nekome ko bi bio konkurent Pompeju, koji je tada ratovao na istoku.

Konačno priznat od Rima kao kralj[uredi | uredi izvor]

Ptolemej je sa druge strane tražio Pompejevu podršku, pa mu je 63. p. n. e. poslao zlatnu krunu i obećao da će plaćati 8.000 konjanika potrebnih za osvajanje Judeje. Tražio je od Pompeja da dođe u Egipat i uspostavi red. Pompej je odbio Ptolemejev poziv, ali primio je krunu i konjicu. Na taj način uspostavio je kontakt i prijateljstvo sa Pompejem. Građani Aleksandrije su bili posebno besni 63. p. n. e. jer je Ptolemej Rimljanima dao 8.000 konjanika da bi Rim pokorio Judeju, zbog koje je Egipat vodio mnogo ratova sa Seleukidima. Ptolemej je zbog svoga nesigurnoga položaja uporno tražio i potplaćivao samo da ga Rimljani priznaju za legitimnoga kralja. Tražio je da Rim potvrdi njegovu vlast i da ga prizna za prijatelja i saveznika. Nakon formiranja Prvoga trijumvirata bio je konačno priznat kao legitimni kralj, prijatelj i saveznik rimskoga naroda. Da bi ga Cezar podržao morao je da posudi 6.000 talanata da bi dao Cezaru u zamenu za podršku.

Pobuna i beg iz Egipta[uredi | uredi izvor]

Ptolemej je trošio veliki novac podmićujući senatore i vodeće ljude u Rimu. Međutim, Ptolemejeva vlast u samom Egiptu nije bila sigurna. Iako je trošio novac poreskih obveznika na podmićivanje Rimljana ipak nije uspeo 58. p. n. e. da spreči da Rim anektira Kipar. Publije Klodije je dao na glasanje zakon, kojim Kipar postaje rimska provincija, a za guvernera Kipra se postavlja Katon Mlađi. Egipćani su od Auleta očekivali da traži od Rimljana da im vrate Kipar kao veoma važno ostrvo. Međutim on ništa značajno nije preduzeo da spasi Kipar. Morao je da poveća poreze da bi mogao da otplaćuje kredite koje je uzeo za podmićivanja u Rimu, a sve to zajedno razgnjevilo je Grke u Aleksandriji, koji su se podigli protiv njega. U Egiptu su protiv njega izbili nemiri, pa je morao da pobegne 58. p. n. e.

U izgnanstvu u Rimu[uredi | uredi izvor]

Na vlast u Egiptu je došla njegova ćerka Berenika IV. Onda je uspeo da nagovori Rimljane da mu pomognu da se vrati na tron, a kao zapovednika pohoda određen je Publije Kornelije Lentul Spinter. U međuvremenu nova vlast u Egiptu poslala je veliku delegaciju da se u Rimu odbrani od Ptolemejevih optužbi i da opravdaju svoje akcije. Ptolemej je potplatio mnoge ljude da usput pobiju članove delegacije. Ipak nekoliko članova delegacije je preživelo napade, uključujući i vođu Diona. Dion je trebalo da govori u Senatu, ali Ptolemej je potplaćivanjima sprečavao da ga prime u Senatu. Diona je kasnije neko ubio, ali niko tada nije ganjao počinioce i naredbodavce, ponajviše zbog činjenice da je Ptolemeja ugostio i pružao mu veliku podršku sam Pompej. Ptolemej je boravio u Rimu, ali kako više nije bio kralj posuđivao je novac za potplaćivanja, a najviše od Gaja Rubirija Postuma.

Sibilsko proročanstvo[uredi | uredi izvor]

Iako je uživao veliku Pompejevu podršku, ali i mnogih drugih, koje je potplaćivao njegov povratak u Egipat na tron omelo je Sibilsko proročanstvo. U to vreme nađeno je u sibilskim knjigama proročanstvo gde je stajalo da ako egipatski kralj traži pomoć, da mu se ne odbije prijateljstvo, ali da mu se ne pruži pomoć u velikoj sili. Kada je proročanstvo analizirano u Senatu jedni su pristajali da se da zadatak Publiju Korneliju Lentulu Spinteru da bez vojske vrati Ptolemeje na tron, a drugi da Ptolemeja u Egipat prati Pompej, ali samo sa dva liktora. Ptolemej je tražio da ga Pompej prati, ali senatori su onda to odbili plašeći se da će to omogućiti Pompeju da stekne još veću moć.

Aul Gabinije ga vraća na tron[uredi | uredi izvor]

Ptolemej XII Aulet je došao kod prokonzula Sirije Aula Gabinija tražeći način da se vrati na vlast u Egiptu. Ptolemej XII Aulet je došao sa Pompejevim pismom i nudio je da plati 10.000 talanata. Gabinije je zbog velikoga novaca odlučio da odustane od pohoda u Partiji i da krene u Egipat, iako kao prokonzul Sirije nije smeo da sa vojskom napušta provinciju. Uostalom i sibilske knjige su zabranjivale da se Ptolemej XII Aulet vrati na tron uz upotrebu veće vojske. Aul Gabinije je bez odobrenja Senata 55. p. n. e. krenuo na čelu vojske u Egipat sa ciljem da vrati na vlast Ptolemeja XII Auleta. Gabinije je nakon kratke kampanje uspešno zauzeo Egipat i vratio tron Ptolemeju XII Auletu, a tokom pohoda pomagao mu je mladi Marko Antonije. Nakon što je Ptolemeju XII Auletu vratio tron ostavio je deo vojske, tzv. gabinijane da ga štite. Gabinijani su se borili protiv svih, koji bi se pobunili protiv kralja, a kasnije su se borili i protiv Julija Cezara.

Drugi period vladavine[uredi | uredi izvor]

Ptolemej je po preuzimanju vlasti naredio da se ubije njegova ćerka Berenika IV, a pošto mu je bio potreban novac da plati kreditore pobio je mnoge ugledne i bogate ljude. Po povratku na vlast rimski kreditori su od njega tražili da im vraća posuđeni novac. Međutim državna blagajna nije imala toliko novca, a povećanje poreza je predstavljalo nepopularan potez, koji ga je ranije koštao trona. Ptolemej je zbog svega toga svoga glavnoga kreditora Gaja Rabirija Postuma imenovao za ministra finansija. Postum je sa toga položaja naplaćivao dug, ali obnovili su se nemiri zbog velikih opterećivanja naroda. Ipak nisu smatrali kralja glavnim krivcem nego Postuma, koga je Ptolemej pod pritiskom gnevnoga naroda bio prisiljen da uhapsi. Gaj Rabirije Postum je pobegao iz zatvora i vratio se 54. p. n. e. u Rim. Nakon toga Ptolemej je počeo da smanjuje vrednost novcu, sve sa ciljem da otplati dugove. Pri kraju vladavine procenat srebra u srebrenom novcu pao je na polovinu.

Testament[uredi | uredi izvor]

Pre nego što je umro ostavio je testament, kojim je Rim trebalo da bude kolektivni staratelj za najstarijega sina Ptolemeja XIII i ćerku Kleopatru VII. Trebalo je da se njeh dvoje uzmu i da zajednički vladaju Egiptom.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
4. Ptolemej VIII Fiskon
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Ptolemej IX Latir
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
5. Kleopatra III
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Ptolemej XII Aulet
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
6. Ptolemej VIII Fiskon (= 4)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Kleopatra IV
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
7. Kleopatra III (= 5)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Porodica[uredi | uredi izvor]

Oženio se Kleopatrom Trifenom, poznatom kao Kleopatra V Trifena i imali su decu:

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Burstein, Stanley M. (2004). The reign of Cleopatra. Westport, CT: Greenwood Press. ISBN 978-0-313-32527-4. 
  • Seager, Robin (2002). Pompey the Great: A Political Biography. Oxford: Blackwell Publishing. ISBN 978-0-631-22720-5. 
  • Josif Flavije, Judejski rat, prevod Dušan Glumac, Prosveta Beograd, 1967
  • Josif Flavije, Jevrejske starine

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]