Put suza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Via Dolorosa

Put suza (lat. Via Dolorosa) je ulica unutar zidina Starog grada u gradu Jerusalimu, koja obeležava poslednji put Isusa Hrista na brdo Golgota, gde je Isus bio razapet na krstu. Put je obeležen sa 14 Stanki na putu Krsta, a svaka Stanka obeležava biblijski događaj Isusovog stradanja, od osuđenja u rimskoj tvrđavi Antonia do vrha Golgote (poznata i kao Kalvarija). Poslednjih pet Stanki Krsta desila su se na brdu Golgota, gde je danas Crkva Svetog groba(Hram Vaskrsenja Hristovog).

Prva stanka[uredi | uredi izvor]

Crtež puta

Vila Antonija; Isus je na ovom mestu osuđen na smrt.

A Isusa povedoše od Kajafe u sudnicu. Ali beše jutro, i oni ne uđoše u sudnicu da se ne bi opoganili, nego da bi mogli jesti pashu.
(Jn. 18:28)

Danas je to mjesto dvorište Omarijske škole, spomen na nekadašnju vilu Antoniju je Toranj Antonija.

Druga stanka[uredi | uredi izvor]

Litostrotos (Lithostrotos), mjesto početka Hristove Pasije, ovde se sprovede i Igra kraljeva - krunisanje krunom od trnja.

I obukoše Mu skerletnu kabanicu, i opletavši venac od trnja metnuše na Nj. (Mk. 15:17)

Pored Litostrotosa je izrečena poznata rečenica Ecce homo (Ecce homo na latinskom znači Evo čovjeka), gde je Isus izručen narodu Judeje.

A Isus izađe pod vijencom od trnja i u skerletnoj haljini. Pilat im reče: „Evo čovjeka!" (Jn. 19:5)

Isus podigne krst i počne Put Krsta.

Tada im ga predade, da se razapne. A oni uzeše Isusa i odvedoše. (Jn. 19:16)

Treća stanka[uredi | uredi izvor]

Isus padne prvi put ispod krsta.

Danas to mjesto obilježava Poljska kapela.

Četvrta stanka[uredi | uredi izvor]

Isus sretne Majku Bogorodicu.

Biblija govori, kako je Sveta Bogorodica stajala uz put, da bi mogla poslednji put biti lice uz lice sa Isusom Hristom. Danas to mjesto obeležava Jermenska kapela.

Peta stanka[uredi | uredi izvor]

Uspon prema Golgoti.

Simon iz Kirenaje je prinuđen da potpomogne nositi Isusov krst.

I nateraše nekog Simona iz Kirine, oca Aleksandrovog i Rufuvog, koji idaše iz polja, da Mu ponese krst.
(Mk. 15:21)

Danas je to mjesto Franciskanskog oratorija, gde se Via Dolorosa naglo uspinje prema Golgoti.

Šesta stanka[uredi | uredi izvor]

Veronika obriše Hristovo lice.

Danas na mjestu Veronikine kuće stoji oltar sa svećama, pored kapele Isusovih sestara.

Sedma stanka[uredi | uredi izvor]

Isus padne drugi put ispod krsta - odmah pri izlasku iz gradskih kapija.

Mjesto je obilježeno rimskim stubom, gde danas stoji Franciskanska kapela. Konačna sudbina (smrt) je ovde dobila svoj obraz pa se ovo mjesto naziva i Kapija sudbine.

Osma stanka[uredi | uredi izvor]

Isusov pogled se zaustavi na ženi iz Jerusalima.

A Isus obazrevši se na njih reče: Kćeri jerusalimske! Ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i decom svojom.
(Lk. 23:28)

Danas na tom mjestu stoji latinski krst na zidu grčkog manastira.

Deveta stanka[uredi | uredi izvor]

Isus padne po treći i posljednji put na putu prema Golgoti.

Danas je deveta stanka kod rimljanskog zida, odmah do apside i krova Crkve svetog groba - mjesto gde je Isus razapet na krstu.

Deseta stanka[uredi | uredi izvor]

Dijeljenje haljina Isusovih.

„razdijeliše haljine njegove bacivši kocke“
(Mt 27:35 )

Danas je to desno ispred ulaza u Crkvu Svetog Groba (Hram Vaskrsenja Hristovog).

Jedanaesta stanka[uredi | uredi izvor]

Isus Hristos je razapet na krstu.

I noseći krst svoj iziđe na mesto koje se zove Kosturnica a jevrejski Golgota. (Jn. 19:17)
Opkoliše me psi mnogi; četa zlikovaca ide oko mene, probodoše ruke moje i noge moje. (Ps. 22:16)

Danas je to mjesto, razapenja Isusa ispred njegove Majke, u Latinskom djelu crkve Svetog groba.

Dvanaesta stanka[uredi | uredi izvor]

Isus Hristos premine razapet na krstu.

A oko devetog sata Isus glasno govoreći: Ili! Ili! Lama savahtani? To jest: Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio? (Mt. 27:46)
A Isus opet povika glasno i ispusti dušu. (Mt. 27:50)
A gora se Sinajska sva dimljaše, jer siđe na nju Gospod u ognju i dim se iz nje podizaše kao dim iz peći, i sva se gora tresaše veoma.
(Mojsije 2:18)

Pored skale Kalvarije (Kosturnice) danas stoji Pravoslavni oltar. Ispod njega je velika pukotina u zemlji, uzrokovana zemljotresom na dan kada je Isus Hristos preminuo.

Trinaesta stanka[uredi | uredi izvor]

Beživotno tijelo Isusa Hrista je pušteno sa krsta.

Dođe Josif iz Arimateje, pošten savetnik, koji i sam carstvo Božje čekaše, i usudi se te uđe k Pilatu i zaiska telo Isusovo.
(Mr. 15:43)

Danas je taj kraj odmah na ulazu u Hram Vaskrsenja Hristovog(Crkva Svetog Groba).

Četrnaesta stanka[uredi | uredi izvor]

Isus Hristos je položen u grobnicu.

I metnu Ga u novi svoj grob što je bio isekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide. (Mt. 27:60)

Najsvetije mesto hrišćanstva je danas mjesto Svetog groba - u Hramu Vaskrsenja Hristovog(Crkva Sv. Groba). To je i mjesto Hristovog vaskrsenja. Taj je kraj danas centar hrišćanstava (pored Crkve Rođenja Hristovog, u Vitlejemu), koju djele sve hrišćanske religije. Crkva je bila sagrađena već za vreme vizantijskog cara Konstantina Velikog i preuređena za vreme krstaša - glavni cilj krstaških ratova je bio oslobođenje Božijeg groba.

Isusovo vaskrsenje

Isus Hristos vaskrsne na nedelju (Božiji dan ), treći dan po razapenju.

I ne našavši tela njegovog dođoše govoreći da su im se anđeli javili koji su kazali da je On živ. (Lk. 24:23)

Galerija[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]