Rade Mihaljčić
Rade Mihaljčić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 21. januar 1937. |
Mesto rođenja | Srednja Jurkovica, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 26. mart 2020.83 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija |
Naučni rad | |
Polje | srednji vijek |
Rade Mihaljčić (Srednja Jurkovica, kod Gradiške, 21. januar 1937 — Beograd, 26. mart 2020) bio je srpski istoričar, univerzitetski profesor i akademik.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Drugi svetski rat je preživeo kao siroče, otac mu je ubijen u Jasenovcu, a majka u logoru Stara Gradiška. Osnovnu školu pohađao je u Sisku i Kotor Varoši a gimnaziju u Banjoj Luci. Grupu za istoriju na Filozofskom fakultetu u Beogradu završio je 1960. godine gde je dve godine kasnije izabran za asistenta na Katedri za nacionalnu istoriju srednjeg veka. Magistarski rad Selišta, prilog istoriji naselja u srednjovekovnoj srpskoj državi odbranio je 1965. Tokom 1966. i 1967. proveo je tri meseca na specijalizaciji u Eks an Provansu kod profesora Žorža Dibija, a sedam meseci na Univerzitetu u Atini kao stipendista grčke vlade. Doktorsku disertaciju Kraj Srpskog carstva odbranio je 1971. na Filozofskom fakultetu u Beogradu gde je do penzije predavao nacionalnu istoriju srednjeg veka, od 1984. u zvanju redovnog profesora.
Objavio je više radova u domaćim i stranim časopisima. Jedan je od autora Istorije srpskog naroda u izdanju Srpske književne zadruge. Pisao je udžbenike i priručnike za osnovne i srednje škole. Od 1976. godine odgovorni je urednik Istorijskog glasnika, časopisa saveza društava istoričara Srbije. Za knjigu Junaci kosovske legende dobio je Oktobarsku nagradu grada Beograda i Književnu nagradu BIGZ-a. Zajedno sa akademikom Simom Ćirkovićem priredio je Enciklopediju srpske istoriografije, Beograd 1997, i Leksikon srpskog srednjeg veka, Beograd 1999. U Beogradu je 2002. godine pokrenuo časopis Stari srpski arhiv, a 2008. u Banjoj Luci časopis Građa o prošlosti Bosne. Urednik je oba stručna časopisa u kojima se na moderan, kritički način izdaje diplomatička građa srpskih zemalja u srednjem veku.
Član je Udruženja književnika Srbije po pozivu. Redovni je profesor na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci posle odlaska u penziju sa Filozofskog fakulteta u Beogradu. Redovni je član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske (ANURS) i sekretar Odjeljenja društvenih nauka ANURS.
Njegovi najvažniji radovi i monografije grupisani su u šest tomova sabranih dela koja su štampana 2001. godine u Beogradu.
Preminuo je 26. marta 2020. u 83. godini.[1] Sahranjen je na Novom bežanijskom groblju.[2]
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
Monografije:
- Mihaljčić, Rade (1975). Kraj Srpskog carstva. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Lazar Hrebeljanović — istorija, kult, predanje, 1984, 1989, 1989, 2001
- Junaci kosovske legende, 1989, 1989, 1993, 2001
- The Battle of Kosovo in History and in Popular Tradition, 1989.
- Bezimeni junak, 1995.
- Boj na Kosovu u bugaršticama i epskim pesmama kratkog stiha, 1995, zajedno sa J. Ređep
- Prošlost i narodno sećanje, 1995; Srpska prošlost i narodno sećanje, 2001.
- Izvorna vrednost stare srpske građe, 2001.
- Vladarske titule oblasnih gospodara — prilog vladarskoj ideologiji u starijoj srpskoj prošlosti, 2001.
- Zakoni u starim srpskim ispravama, 2006.
Istorijski atlasi
- Istorijski atlas za 6. razred osnovne škole, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008. (koautor sa Markom Šuicom i Snežanom Knežević)
Članci:
- Selišta. Prilog istoriji naselja u srednjovekovnoj srpskoj državi, Zbornik FF u Beogradu IX-1 (1967) 173–224.
- Gde se nalazio grad Petrus?, Prilozi KJIF 34, 3–4 (1968) 264–267.
- Bitka kod Aheloja, Zbornik FF u Beogradu XI-1 (1970) 271–275.
- Vojnički zakon, Zbornik FF u Beogradu XII-1 (1974) 305–309.
- Knez Lazar i obnova srpske države, O knezu Lazaru, Beograd 1975, 1–11.
- Stavilac, IČ XXIII (1976) 5–21.
- Ćirković, Sima; Mihaljčić, Rade (1981). „Osvajanja i odolevanja: Dušanova politika 1346-1355”. Istorija srpskog naroda. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 541—556.
- Mihaljčić, Rade (1981). „Početak Uroševe vladavine - spoljni napadi”. Istorija srpskog naroda. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 566—572.
- Mihaljčić, Rade (1981). „Dva carstva”. Istorija srpskog naroda. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 573—582.
- Mihaljčić, Rade (1981). „Car i kralj: Neuspešno savladarstvo”. Istorija srpskog naroda. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 583—592.
- Mihaljčić, Rade (1981). „Marička bitka”. Istorija srpskog naroda. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 593—602.
- Mihaljčić, Rade (1982). „Doba oblasnih gospodara”. Istorija srpskog naroda. 2. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 21—35.
- Mihaljčić, Rade (1982). „Kosovska bitka”. Istorija srpskog naroda. 2. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 36—46.
- L‘État Serbe et l‘universalisme de la seconde Rome, Da Roma alla terza Roma, Roma, Constatinopoli, Mosca, Roma 1983, 375–386.
- Djed, Dmitar Zvinimir, Dorf, Lexikon des Mittelalters III-6, München 1985; Dabiša, III-7 (1985); Drijeva, III-7 (1985); Lazar Hrebeljanović, V (1990)
- Otroci, IG 1-2 (1986) 51–57.
- Istorijska podloga izreke „Od Kulina bana“, IG 1-2 (1992) 7–13.
- Vladarska titula gospodin, IG 1-2 (1994) 29–36.
- Kosovska legenda kao istorijski izvor, Godišnik na Sofiiski universitet „Sv. Kliment Ohridski“ 86–5 (1992–1993), Sofija 1995, 51–59.
- La corégence dans l’État des Nemanić, Σύμμεικτα 11 (Αθήνα 1997) 215–227.
- Prezimena izvedena od titula, Raskovnik 87–88 (proleće–zima 1997), Tematski zbornik Marko Kraljević, istorija, mit, legenda, Beograd 1998, 9–34.
- Mara Hrebeljanović, Danica 2000, Beograd 1999, 127–147.
- Gospodar — vladarska titula Ivana Crnojevića, Zapisi 3–4 (1999) 7–15.
- Dušanov zakonik u sudskoj praksi, Dušanov zakonik — 650 godina od njegovog donošenja, Banja Luka 2000, 35–50.
- Povelja kralja Stefana Tvrtka I Kotromanića knezu i vojvodi Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, Stari srpski arhiv (SSA) 1 (Beograd 2002) 117–129.
- Mihaljčić, Rade (2003). „Hrisovulja cara Uroša melničkom mitropolitu Kirilu”. Stari srpski arhiv. 2: 85—97.
- Mljetske povelje cara Uroša, SSA 3 (2004) 71–87.
- Hrisovulja cara Uroša manastiru Hilandaru, SSA 4 (2005) 151–160.
- Hrisovulja cara Uroša manastiru Hilandaru o daru kaluđera Romana, SSA 5 (2006) 139–148.
- Slovo braće Brankovića manastiru Hilandaru, SSA 6 (2007) 151–166 (koauporski sa Irenom Špadijer).
- Povelja Stefana Ostoje Dubrovčanima, Građa o prošlosti Bosne (GPB) 1 (Banja Luka 2008) 123–135.
- Povelja kralja Ostoje kojom potvrđuje ranije darovnice Dubrovniku, SSA 7 (2008) 163–173 (u štampi).
Urednička i priređivačka delatnost:
- Ćirković, Sima; Mihaljčić, Rade, ur. (1997). Enciklopedija srpske istoriografije. Beograd: Knowledge.
- Ćirković, Sima; Mihaljčić, Rade, ur. (1999). Leksikon srpskog srednjeg veka. Beograd: Knowledge.
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- 2000: Nagrada Braća Karić
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Preminuo akademik Rade Mihaljčić”. RTS. 26. 3. 2020. Pristupljeno 26. 3. 2020.
- ^ IN MEMORIAM: Preminuo akademik Rade Mihaljčić