Ratarstvo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kultivacija nakon rane kiše
Alati za osnovnu i dopunsku obradu zemlje u Poljoprivrednom muzeju u Kulpinu - plugovi i drljača

Ratarstvo je grana zemljoradnje koja se bavi uzgojem i proizvodnjom biljaka na oranicama. Najrazvijenije je u umerenim širinama i u agrarnim oblastima.

Može se podeliti na:

Obrada zemljšita je svaki mehanički zahvat u podsferi raznim oruđima, a izvodi se: ručno, zaprežno i mašinski. Obrada zemljišta ima sledeće ciljeve i zadatke:

  • stvaranje antropogenog (kulturnog sloja) zemljišta
  • stvaranje povoljnih vodo-vazdušnih odnosa
  • uništavanje biljnog pokrivača
  • unošenje đubriva u zemljište
  • korigovanje klime (akumulacija, konzervacija, odvodnjavanje vode)
  • popravljanje fizičkog, hemijskog i biološkog kompleksa zemljišta
  • uništavanje zemljišnih štetočina i semena korova.

Obrada zemljišta se može podeliti na:

  • Osnovna obrada (oranje, rigolovanje, dubinsko rahljanje, specijalni načini)
  • Dopunska obrada (brananje, drljanje, kultiviranje, valjanje, frezovanje).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Obrada sa mađarskim sivim govedima

Oranje se prvo obavljalo ljudskim radom, ponekad uključujući i robove. Papkari bi takođe mogli da se koriste za obradu zemlje gaženjem, pored svinja, čiji su prirodni instinkti da redovno riju zemlju ako im se to dozvoli. Zatim je izmišljen drveni plug. Mogao je da se vuče ljudskim radom ili mazgom, volom, slonom, vodenim bivolom ili sličnim čvrstim životinjama. Konji su generalno neprikladni, iako su rase kao što je Klajdsdejl uzgajane kao tegleće životinje.[1][2]

Obrada može ponekad biti veoma radno intenzivna. Ovaj aspekt se razmatra u francuskom agronomskom tekstu iz 16. veka koji je napisao Šarl Estijen:[3][4][5]

Sirovo, grubo i žilavo tlo je teško obraditi, i neće roditi zrno, niti bilo šta drugo bez velikog truda, bez obzira na to da su godišnja doba umerena u vlazi i suvoći ... morate ga izuzetno dobro obrađivati, drljati i često ga gnojite velikim zalihama balege, tako da ćete ga poboljšati ... ali posebno želite da se ne zalivaju kišom, jer im je voda dobra kao otrov.

Popularnost obrade tla kao poljoprivredne tehnike u ranom modernom dobu imala je veze sa teorijama o biologiji biljaka koje su predložili evropski mislioci. Godine 1731, engleski pisac Džetro Tal objavio je knjigu „Ratarstvo na konjsku vuču: Esej o principima vegetacije i obrade tla”, u kojoj je tvrdio da je tlo potrebno usitniti u fini prah kako bi biljke mogle da ga koriste. Tal je verovao da, pošto voda, vazduh i toplota očigledno nisu primarna supstanca biljke, biljke su napravljene od zemlje, te su stoga morale da konzumiraju veoma male komade zemlje kao hranu. Tul je pisao da bi svaka naredna obrada zemlje povećala njenu plodnost, i da je nemoguće previše obrađivati zemlju.[6] Međutim, naučno razmatranje je pokazalo da je suprotno; obrada dovodi do toga da zemljište gubi strukturne kvalitete koji omogućavaju korenu biljaka, vodi i hranljivim materijama da prodru u njega, ubrzava gubitak zemljišta erozijom i rezultira sabijanjem zemljišta.[7]

Čelični plug je omogućio poljoprivredu na američkom Srednjem zapadu, gde su žilave prerijske trave i stene stvarale probleme. Ubrzo nakon 1900. godine uveden je poljoprivredni traktor, koji je omogućio savremenu poljoprivredu velikih razmera. Međutim, uništavanje prerijskih trava i obrada plodnog gornjeg sloja zemlje američkog Srednjeg zapada izazvali su prašinu,[8][9][10] pojavu u kojoj je tlo razvejano i uzburkano u oluje prašine koje su zacrnile nebo. Ovo je podstaklo ponovno razmatranje tehnika obrade zemljišta,[11] mada je u Sjedinjenim Državama, prema podacima iz 2019. godine tri triliona funti zemljišta je i dalje izgubljeno zbog erozije, i adaptacija poboljšanih tehnika još uvek nije široko rasprostranjena.[12]

Tipovi zemljišta[uredi | uredi izvor]

Osnovna obrada zemljišta[uredi | uredi izvor]

Zadatak osnovne obrade je da zahvati masu zemljišta do određene dubine u kojoj će se formirati glavna masa korenovog sistema gajene biljke i deo koji će primiti seme i osigurati aktiviranje bioloških procesa (klijanje i nicanje). U osnovnu obradu zemljišta ubrajamo: oranje, rigolovanje, dubinsko rahljenje i specijalne načine u koje se ubraja i tretiranje zemljišta eksplozivom.[13][14]

Oranje[uredi | uredi izvor]

Brazda

Oranje je najzastupljeniji način osnovne obrade zemljišta. Oranjem se stvara dubok, rastresit sloj zemljišta u koji se polaže seme i ukorenjava biljka. Obavlja se plugom. Najzastupljeniji su raonični plugovi, a u upotrebi su diskosni, rotacioni, vibracioni i neki drugi plugovi. Glavni ciljevi koji se postižu radom raoničnog pluga su:

  • Prevrtanje zemljišta
  • Sitnjenje zemljišta
  • Mešanje zemljišta

Rigolovanje[uredi | uredi izvor]

Rigolovanje[15] je poseban način dubokog oranja, gde se vrši rastresanje, drobljenje i premeštanje zemljišnih horizonata na dubini od 60 cm do 100 cm i više. Rigolovanje se obavlja specijalnim plugom sa jednim plužnim telom velikih dimenzija, pri čemu je potrebna velika snaga traktora. Cilj je da se površinski plodniji sloj zemljišta zajedno sa mineralnim i organskim đubrivima premesti dublje, tamo gde će se obrazovati najveća masa korena budućih biljaka. Primenjuje se uglavnom kod zasnivanja višegodišnjih voćnih vrsta ili za hmelj i lucerku.

Specijalni načini osnovne obrade[uredi | uredi izvor]

Specijalni načini obrade zemljišta imaju uglavnom meliorativni karakter. Ovakve mere su vrlo skupe, pa imaju karakter investicije. Koriste se sledeće mere kao specijalni načini obrade:

  • Izbacivanje peska
  • Mešanje horizonata
  • Primena eksploziva

Dopunska obrada zemljišta[uredi | uredi izvor]

Dopunskom obradom se ravna, usitnjava i rastresa plitak površinski sloj, smanjuje se evaporacija, poboljšavaju vodno-vazdušne i toplotne osobine, a time i biološko sazrevanje zemljišta, uništavaju se korovi i unose i mešaju sa zemljištem mineralna đubriva i pesticidi. U zavisnosti od vremenskog razmaka između osnovne obrade i setve dopunska obrada može predstavljati ili predsetvenu pripremu zemljišta ili zaštitnu obradu (negu osnovne obrade). Za dopunsku obradu se koriste različita oruđa: brana, drljača, tanjirača, rotositnilica, roto drljača, valjci, kultivatori i kombinovana oruđa. Površinska (dopunska) obrada se može vršiti u odnosu na vreme od osnovne obrade:

  • Istovremeno ili neposredno iza osnovne obrade
  • Sa većim vremenskim razmakom od osnovne obrade

Brananje[uredi | uredi izvor]

Brana je jednostavno oruđe izrađeno od nekoliko paralelno postavljenih drvenih ili metalnih gredica koje su međusobno spojene fleksibilnom vezom (lancima). Rad brane se ogleda u plitkom izravnavanju površinskog rastresitog sloja zemljišta od 3 cm do 5 cm dubine. Brananjem se na površini zemljišta lomi tanka pokorica, smanjuje se evaporacija, zemljište se zagreva, sitni, a površina poravnava, aktiviraju se mikroorganizmi, a korovi se provociraju i aktiviraju na nicanje. Brana se koristi na lakšim, strukturnim i nezakorovljenim zemljištima, rano u proleće.

Drljanje[uredi | uredi izvor]

Drljanje

Drljača je oruđe koje se sastoji iz rama za koji su vezani, na vrhu zaoštreni, zubi. Ram sa zubima se naziva krilo. Drljača se sastoji od više krila. Najčešće su trokrilne ili četvorokrilne, a po načinu dizanja gotovo isključivo nošene. Drljanjem se razbija pokorica, stvaraju se povoljni uslovi za aeraciju što poboljšava toplotne osobine i disanje zemljišta. Drljanje se može izvoditi u svim smerovima: uzduž brazde, dijagonalno, upravno na brazde i cik-cak.

Tanjiranje[uredi | uredi izvor]

Radni organi kod tanjirače su diskovi (tanjiri), koji mogu biti punog ili izrezanog oboda, a rade na principu rotacije, poređani su na poluosovini. Prema konstrukciji, tanjirače se dele na: jednostruke (dve poluosovine) i dvostruke (četiri poluosovine). Jednostruke tanjirače su nošene, a dvostruke su vučene ili polunošene. Radni organi tanjirače prodiru u zemljište od 10 cm do 15 cm, a maksimalno do 20 cm. Tanjirače veoma efikasno mešaju zemljište sa mineralnim đubrivima. Mogu se koristiti i za razbijanje travnog pokrivača na travnjacima pre oranja. Tanjiranje ne sme biti poslednji zahvat obrade, pošto iza tanjirače površina ostaje grebenasta, zato posle tanjiranja zemljište se mora poravnati drljačom.

Kultiviranje[uredi | uredi izvor]

Kultiviranjem se zemljište intezivnije rastresa i sitni, odnosno meša unutar brazde, ali se sloj zahvaćen obradom ne okreće. Kultiviranje je efikasan način mehaničkog uništavanja korova. Kultivatorima je slabo izraženo mešanje mineralnih đubriva i zemljišta. Kultivacija može da bude prva operacija na lakšim zemljištima i u aridnijem klimatu. Dubina kultiviranja se kreće od 5 cm do 30 cm, a u proseku 10 cm do 15 cm. Prosečna radna brzina je 7 km/h.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Clydesdale”. International Museum of the Horse. Pristupljeno 4. 9. 2013. 
  2. ^ „Breed History”. Clydesdale Horse Society. Arhivirano iz originala 9. 9. 2013. g. Pristupljeno 4. 9. 2013. 
  3. ^  Ovaj članak uključuje tekst iz publikacije koja je sada u javnom vlasništvuTilley, Arthur Augustus (1911). „Estienne s.v. Charles Estienne”. Ur.: Chisholm, Hugh. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski). 9 (11 izd.). Cambridge University Press. str. 798—800. 
  4. ^ Scultetus, A. H.; JL, Villavicencio; Rich, N. M. (februar 2001). „Facts and fiction surrounding the discovery of the venous valves”. Journal of Vascular Surgery (na jeziku: engleski). 33 (2): 435—441. ISSN 0741-5214. PMID 11174802. doi:10.1067/mva.2001.109772. Pristupljeno 2. 3. 2023. 
  5. ^ Franklin, K. J. (novembar 1927). „Valves in Veins: An Historical Survey”. Proceedings of the Royal Society of Medicine (na jeziku: engleski). 21 (1): 1—33. ISSN 0035-9157. PMID 19986134. S2CID 35803910. doi:10.1177/003591572702100101. Pristupljeno 2. 3. 2023. 
  6. ^ „History of tillage and tillage research”. University of Minnesota Extension. 
  7. ^ Indoria, A.K.; Rao, Ch. Srinivasa; Sharma, K.L.; Reddy, K. Sammi (2017). „Conservation agriculture – a panacea to improve soil physical health”. Current Science. 112 (1). doi:10.18520/cs/v112/i01/52-61. 
  8. ^ McLeman, R. A.; Dupre, J.; Berrang Ford, L.; Ford, J.; Gajewski, K.; Marchildon, G. (2014). „What we learned from the Dust Bowl: lessons in science, policy, and adaptation”. Population and Environment. 35 (4): 417—440. PMC 4015056Slobodan pristup. PMID 24829518. doi:10.1007/s11111-013-0190-z. 
  9. ^ Cook, Ben; Miller, Ron; Seager, Richard. „Did dust storms make the Dust Bowl drought worse?”. Columbia University. Pristupljeno 9. 11. 2018. 
  10. ^ „Drought: A Paleo Perspective – 20th Century Drought”. National Climatic Data Center. Pristupljeno 5. 4. 2009. 
  11. ^ „History of tillage and tillage research”. University of Minnesota Extension. 
  12. ^ Stillerman, Karen Perry; DeLonge, Marcia (2019). „Safeguarding Soil: A Smart Way to Protect Farmers, Taxpayers, and the Future of Our Food”. Union of Concerned Scientists. 
  13. ^ „Conservation Tillage In The United States: An Overview”. okstate.edu. Institute of Agriculture and Natural Resources, University of Nebraska – Lincoln. str. Figure 2. Pristupljeno 8. 7. 2013. 
  14. ^ „National Crop Residue Management (CRM) Survey Summary (various years)”. ctic.purdue.edu. Conservation Technology Information Center. Arhivirano iz originala 14. 07. 2018. g. Pristupljeno 28. 06. 2023. 
  15. ^ „Rigolovanje uslov uspešnog rasta voćaka i loze | Agro [[Info]] Tel”. Arhivirano iz originala 13. 10. 2015. g. Pristupljeno 16. 05. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]