Računarski monitor

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Računarski monitor sa ravnim ekranom (FPD)
Računarski monitor sa katodnom cevi (CRT)

Monitor je električni izlazni uređaj koji služi za prikazivanje slike poslate sa drugog uređaja, obično grafičke karte u sklopu računara. Na njemu pratimo rezultate obrade i trenutna dešavanja. Ekran u modernim monitorima je obično LCD sa LED pozadinskim osvetljenjem, koji je do 2010-ih zamenio CCFL LCD sa pozadinskim osvetljenjem. Pre sredine 2000-ih,[1] većina monitora je koristila CRT. Monitori su povezani sa računarom preko DisplayPort, HDMI, USB-C, DVI, VGA ili drugih vlasničkih konektora i signala.

Prvobitno su kompjuterski monitori korišćeni za obradu podataka, dok su televizori korišćeni za video. Od 1980-ih pa nadalje, računari (i njihovi monitori) su korišćeni i za obradu podataka i za video, dok su televizori implementirali neke kompjuterske funkcionalnosti. Tokom 2000-ih, tipičan odnos širine i visine ekrana televizora i kompjuterskih monitora se promenio sa 4:3 na 16:9.[2][3]

Moderni kompjuterski monitori su uglavnom zamenljivi sa televizorima i obrnuto. Kako većina računarskih monitora ne uključuje integrisane zvučnike, TV tjunere, niti daljinske upravljače, spoljne komponente kao što je DTA kutija mogu biti potrebne za korišćenje računarskog monitora kao TV uređaja.[4][5]

Monitor služi za prikazivanje slova ili slika koje mogu biti pokretne ili statične. Slika koja se na monitoru obično prikazuje se stvara u grafičkoj kartici, posebnom sklopu čija je funkcija stvaranje i obnavljanje slike. Postoji nekoliko različitih tehnologija koje koriste monitori. Na osnovu primenjene tehnologije razlikujemo sledeće vrste monitora:

  1. Monitori sa katodnim cevima - (engl. CRT - Catode Ray Tube) - prva poznata tehnologija, poznata još od crno belih televizora, ali pomalo nepraktična jer daje izobličene slike koje stvara zaobljena cev.
  2. Tanki monitori:
  • LCD monitori ispunjeni tečnim kristalom (engl. LCD - liquid cristal display). Svetlost se apsorbuje, zatim se na različitim delovima više ili manje reflektuje (iz različitih uglova se različito vidi)
  • Plazma monitori (slika se formira od minijaturnih sijalica ispunjenih gasnom plazmom, poređane su u mrežu između dve staklene ploče)
  • LED monitori (slika se formira od LED dioda poređanih u obliku mreže na ekranu)

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prednji paneli ranih elektronskih računara bili su opremljeni nizom sijalica gde bi stanje svake određene sijalice ukazivalo na uključeno/isključeno stanje određenog bita registra unutar računara. To je omogućilo inženjerima koji upravljaju računarom da prate unutrašnje stanje mašine, te je ovaj panel svetla postao poznat kao 'monitor'. Kako su rani monitori bili sposobni da prikažu samo veoma ograničenu količinu informacija i bili su veoma prolazni, retko su razmatrani za izlaz programa. Umesto toga, linijski štampač je bio primarni izlazni uređaj, dok je monitor bio ograničen na praćenje rada programa.[6]

Računarski monitori su ranije bili poznati kao jedinice za vizuelni prikaz (VDU), posebno na britanskom engleskom.[7] Ovaj termin je uglavnom izašao iz upotrebe do 1990-ih.

Monitori sa katodnom cevi[uredi | uredi izvor]

VjuSonikov (engl. ViewSonic) CRT monitor, sa dužinom dijagonale od 19 in (48 cm).

Monitori sa katodnom cevi (engl. CRT monitor, Cathode Ray Tube monitor) su do skoro najzastupljeniji i bazirani na TV tehnologiji. Površina ekrana (prednji deo katodne cevi) je pokrivena osnovnim elementima, tj. fosfornim tačkama ili trakama.

Na zadnjem kraju katodne cevi se nalazi elektronski top (tačnije tri topa crvene, plave i zelene boje) koji šalje snop elektrona u pravcu pojedinih tačaka i, u zavisnosti od intenziteta zraka, dobija se svetlija ili tamnija tačka date boje na ekranu. Kombinovanjem intenziteta crvene, plave i zelene boje se dobija bilo koja željena boja.

Danas su u upotrebi tri vrste CRT-a:

  • Dot-Trio Shadow Mask
  • Aperture Grille
  • Slot Mask

TFT monitori[uredi | uredi izvor]

TFT Monitor

TFT monitori (engl. Thin Film Transistor) spadaju u LCD (engl. Liquid Crystal Display) vrstu monitora. Ne sadrže katodnu cev, već tečne kristale između dve staklene ploče, dva polarizaciona filtera, filtera boje i dva sloja za poravnavanje. Iza ovih slojeva se nalazi pozadinsko osvetljenje koje se obično sastoji od više fluorescentnih lampi. Dovođenjem napona na sloj za poravnavanje se stvara električno polje koje poravnava tečne kristale, što onemogućava svetlosti da prođe kroz njih, dok se ukidanjem napona omogućava prolaz.

Razlika između CRT i TFT monitora je velika. CRT monitori su kabasti, dok su TFT tanki i veliki koliko treba. Potrošnja električne energije je kod CRT monitora oko 80 vati za 17 in (43 cm) dok je kod TFT jedva 20. CRT monitori emituju elektrone iz katodne cevi, koji izleću i do 80 cm izvan ekrana i ako čovek sedi blizu onda ga pogađaju. To se oseti pri dugotrajnom sedenju ispred monitora na maloj udaljenosti (idealno je 50 cm, ali tada smo još u zoni zračenja pa je preporučljivo na svakih sat uraditi pauzu od 10-ak minuta). Kod TFT monitora ovoga nema, tj. elektroni ne izleću na toliku udaljenost, već na par cm od stakla. Osvežavanje CRT monitora je u idealnom slučaju 120 herca po sekundi a većina kvalitetnih monitora je mogla da nam ponudi do 100 herca, jeftiniji su išli do 85 (1 herc je jedna slika u sekundi koju iscrta monitor). Kod TFT monitora osvežavanje vrši samo kada je to potrebno (kada se na slici nešto pomera). Brzina savremenih TFT monitora je 2 mili sekunde ili 500 slika u sekundi za primer uzmite monitor od 16 ms je imao nešto više od 50 slika u sekundi.

Glavni nedostatak TFT monitora je vernost prikaza slike, pošto je slika „plastičnija“ od one na CRT, što može da zasmeta grafičkim dizajnerima, ali i to će brzo da se reši. Postoji niz nedostataka u svakoj tehnologiji, pa tako i u ovoj, TFT tehnologija nije savršena, tako slika nije ista pri svim uglovima gledanja, pošto su kristali u nekoj vrsti mreže, oni daju idealnu sliku kada se gleda pod uglom od 90 stepeni u odnosu na ekran, u zadnje vreme se pojavljuju monitori koji su deklarisani na ugao vidljivosti od 180 stepeni, dobijamo utisak da je sve savršeno. Konstrukcija samog ekrana je takva, da se slika degradira prilikom gledanja sa strane. Kod jeftinijih monitora je to jako vidljivo, a kod skupih manje, ali ipak postoji degradacija. Naravno, ako se monitor koristi samo za jednog korisnika, to nije problem, jer je monitor lagan i vrlo lako se podešava u položaj koji je za korisnika idealan, problem je kad više ljudi gleda npr. film, onda oni sa strane imaju lošiju sliku od onih u centru. Kod skupljih monitora je to manje uočljivo.

Postoje još četiri vrste TFT monitora.

Prva se deli na ekran sa odnosom 16:10 i 5:4, sada je u modi 16:10 pošto se filmovi za DVD i bioskop prave u odnosu 16:9 a razlog zašto je uzet odnos 16:10 je taj, što je to kompromis između monitora za uživanje i rad, poznatiji su kao vajd skrin monitori. Prednost je ta, što se ne prikazuju one dve crne štrafte na gornjem i donjem delu ekrana, samim tim se i bolje iskorišćava raspoloživi prostor. 5:4 su monitori na koje smo navikli. Ovi monitori su jeftiniji za proizvodnju od 5:4, jer se od jedne ploče stakla manje baci kao škart, tj. više se stakla iskoristi. Mana, manji razmak između gornje i donje granice nas navodi da umesto 17 in (43 cm) kupimo 19, jer upravo ta dijagonala odgovara veličini od 17 in (43 cm) 5:4 monitora, ali dobijamo na širini. Ovaj odnos se koristi i pri novijim generacijama laptop računara, a pošto je laptop širi, dobija se prostor koji se koristi za ubacivanje numeričke tastature, što je još jedan plus.

Druga vrsta je pivot model, tj. monitor koji se okreće oko vertikalne ose, pogodan je za dizajnere, jer okretanjem monitora u vertikalu, dizajner, npr. novina, dobija prostor koji omogućava da vidi celu stranicu a4 formata bez dodatnog skrolovanja, što je još jedna prednost ovih monitora. Naravno, ova funkcija takođe košta, ali onaj kome to koristi, njemu se i isplati.

Treća vrsta TFT monitora su sa ugrađenim TV Tjunerom, tako da monitor može da služi i kao TV, ti monitori su obično skuplji od televizora, ali gledajući da samim tim štedite na tome da umesto dva uređaja kupujete jedan, to je takođe prednost, kako za kućni budžet, tako i za prostor.

Četvrta vrsta su monitori sa DVI ulazom iliti digitalnim. To su monitori kao i svaki drugi TFT, samo što koriste napredniju vezu sa računarom. Slika preko DVI veze je kvalitetnija, oštrija i u svakom pogledu bolja. Kod jeftinijih modela je ponekad slika lošija u odnosu na vezu preko VGA konekcije, ali to je čisto marketinški trik. Tako da se pri kupovini monitora koristite starim pravilom, koliko para - toliko i muzike.

Najpoznatiji proizvođači: LG Elektroniks, Filips, Samsung, Soni, VjuSonik...

Karakteristike monitora[uredi | uredi izvor]

  • Rezolucija - je određene brojem piksela, tj obojenih tačaka, na monitoru. Rezolucija je izražena u brojevima piksela koji se nalaze u vodoravnim i uspravnim linijama monitora (npr. 1024h768, 1280h1024, 1366x768)
  • Brzina osvežavanja - se odnosi na brzinu osvežavanje slike monitora koja se meri u hercima (Hz). Što je frekvencija veća to je slika stabilnija i nešto mutnija. Ako je brzina osvežavanja manja onda je slika puno oštrija, ali zato nestabilnija i napornija za ljudsko oko.
  • Veličina ekrana - se meri u inčima (1″ = 2,54 cm), Neke poznatije veličine su: 17", 19", 21", 22". Kod monitora sa katodnim cevima meri se dijagonala čitavog monitora što ne predstavlja stvarnu veličinu ekrana (marketinški trik), ako je veličina tog monitora 17", stvarna veličina samog ekrana je 16". Kod LCD monitora to nije slučaj.
  • Standard prikaza - standard prikaza ili odnos širine i visine, kod većine monitora je 4:3, iako postoji i široki (engl. wide) koji je 16:9 (pretežno služi za DVD filmove na širokim (engl. widescreen) ekranima).
  • Priključak može biti analogni (VGA) i digitalni (DVI)
  • OSD (engl. OSD) - kontrole na monitoru pomoću kojih se na monitoru podešava kontrast, svetlina, broj boja, geometrijski oblik slike i još mnogo toga.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „LCD monitors outsold CRTs in Q3, says DisplaySearch”. Electronic Engineering Times. 2004-12-09. Pristupljeno 2022-10-18. 
  2. ^ Peter Ward (2002). Picture Composition (2nd izd.). CRC Press. str. 103. ISBN 978-1-136-04506-6.  Extract of page 103
  3. ^ Jerry Hofmann (2004). Jerry Hofmann on Final Cut Pro 4 (illustrated izd.). New Riders. str. 42. ISBN 978-0-7357-1281-2.  Extract of page 42
  4. ^ „Difference Between TV and Computer Monitor | Difference Between”. www.differencebetween.net (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-01-15. 
  5. ^ „Difference Between laptop and Computer Monitor | Difference Between”. www.technologyrental.com.au (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-04-27. 
  6. ^ „How Computers Work: Input and Output”. homepage.cs.uri.edu. Pristupljeno 2020-05-29. 
  7. ^ „Visual display unit”. Collins English Dictionary. HarperCollins. Pristupljeno 2022-10-09. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]