Ribe dvodihalice

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ribe dvodihalice
Vremenski raspon: devon − sadašnjost
Neoceratodus forsteri
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Kladus: Rhipidistia
Kladus: Dipnomorpha
Ahlberg, 1991
Potklasa: Dipnoi
J. P. Müller, 1844
Redovi

Ribe dvodihalice ili plućašice (Dipnoi) predstavljaju relikte, poslednje ostatke jedne prastare grupe poreklom još iz devona koje imaju sposobnost da, osim disanja na škrge, udišu i atmosferski kiseonik (grč. pnoe = dah; pneustes = onaj koji diše). Žive u slatkim vodama tropskih krajeva koje u određeno doba godine presušuju. Tada ove ribe prelaze na udisanje atmosferskog vazduha pomoću ribljeg mehura koji je bogato snabdeven mrežom krvnih sudova i funkcioniše kao pluća.

Primitivne osobine[uredi | uredi izvor]

Imaju veliki broj primitivnih osobina kao što su:

  • dobro očuvana horda
  • hrskavičav skelet
  • imaju samo elemente kožnih kostiju koje štite lobanju i dr.

Tradicionalna klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Ribe dvodihalice su srodne šakoperkama i danas su zastupljene sa samo tri reliktna roda raspoređena na tri različita kontinenta i prema tradicionalnoj klasifikaciji svrstana u dva podreda:

1. monopneumones (Monopneumones) kome danas pripada jedna jedina vrsta ceratodus (Ceratodus forsteri ili Neoceratodus forsteri); ceratodus ima jedan, neparan riblji mehur (po tome su dobili ime) i živi u vodama Australije;

2. dipneumones (Dipneumones) ima dva riblja mehura, veoma tanke krljušti, a parna peraja u obliku pipaka; pripadaju mu dva roda:

  • lepidoziren sa vrstom Lepidosiren paradoxa, koja živi u Južnoj Americi u kojoj je ova vrsta kod domorodaca poznata kao karamuru; može da provede van vode skoro mesec dana;
  • protopterus, zastupljen sa tri vrste koje žive u Africi i od kojih je najpoznatija Protopterus annectens

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Brem, A., E.: Život životinja, Prosvjeta, Zagreb, 1982.
  • Kalezić, M.:Osnovi morfologije kičmenjaka, Savremena administracija, Beograd, 1995.
  • Kalezić, M.: Hordati, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, 2000.
  • Microsoft Encarta Encyclopedia 2002
  • Marcon, E., Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Radović, I., Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]