Sasanidsko osvajanje Egipta
Sasanidsko osvajanje Egipta | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Vizantijsko-persijskih ratova | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Vizantija Iraklije |
Sasanidsko carstvo Hozroje II | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Nikita | Šahrbaraz | ||||||
Jačina | |||||||
nepoznato. | nepoznato. | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
nepoznati. | nepoznati. |
Između 618 i 621 n. e, vojska Sasanidske Persije uspela je da porazi vizantijske snage u Egiptu i nakontoga zaposela ovu provinciju. Pad Aleksandrije, kao prestonice provincije vizantijskog Egipta, označilo je prvu i najbitniju fazu u sasanidskom pohodu za pokoravanje ove bogate provincije, koja je u potpunosti pala pod persijsku vlast u roku od nekoliko godina.
Pozadina događaja[uredi | uredi izvor]
Persijski šah Hozroje II, iskoristio je unutrašnje nemire u Istočnom rimskom carstvu, nakon svrgavanja cara Mavrikija od strane Nićifora Foke, kako bi napao romejske provincije na istoku. Do 615. god n. e. Persijanci su uspeli da istisnu vizantijsku vojsku iz severne Mesopotamije, Sirije i Palestine.
Pad Egipta[uredi | uredi izvor]
Ovaj članak je deo serije o istoriji Egipta |
Istorija Egipta |
---|
Persijska invazija na Egipat otpočela je negde između 617. ili 618. god. n. e., ali postoji vrlo malo sačuvanih podataka o pojedinostima ove kampanje, jer je provincija bila praktično odsečena od ostalih romejskih (vizantijskih) teritorija. Persijska glavnina snaga uputila se ka Aleksandriji, gde je Iraklijev rođak Nikita bio lokalni guverner, ali nije uspeo da im pruži efektniji otpor. On i halkedonski patrijarh Jovan V uspeli su da umaknu Persijancima iz grada i sklone se na Kipar. Prema Kužistanskoj hronici, Aleksandrija je pala persijancima u ruke prilikom izdaje od strane izvesnog Petra koji im je pomogao u junu 619 god.
Nakon pada Aleksandrije, Persijancii su postepeno svoju vlast proširili na jug duž Nila. Sporadičan otpor koji je pružan zahtevao je od Persijanaca vojne operacije za čišćenja terena, ali je do 621 god, pokrajina pala u persijske ruke i stavljena pod punu kontrolu.
Posledice[uredi | uredi izvor]
Egipat je u persijskim rukama ostao narednih 10 godina, i za to vreme njime je upravljao persijski general Šahrbaraz iz svog sedišta u Aleksandriji. Nakon što je iraklije kasnije preokrenuo situaciju porazivši Hozroja, Šahrbarazu je tada naređeno da evakuiše celu provinciju, ali je on to odbio. Na kraju Iraklije je pokušao da istovremeno povrati Egipat i poseje razdor između Persijanaca, tako što je ponudio Šahrbarazu svoju pomoć za dolazak na persijski presto. Dogovor je postignut tako da su u leto 629. godine persijske trupe otpočele svoje povlačenje iz Egipta.
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Dodgeon, Michael H.; Greatrex, Geoffrey; Lieu, Samuel N. C. (2002). The Roman Eastern Frontier and the Persian Wars (Part I, 226–363 AD). Routledge. str. 196—97. ISBN 978-0-415-00342-1.
- Frye, R. N. (1993). „The Political History of Iran under the Sassanids”. Ur.: Yarshater, Ehsan; Bailey, Harold ;. The Cambridge History of Iran. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-20092-9.
- Howard-Johnston, James (2006). East Rome, Sasanian Persia And the End of Antiquity: Historiographical And Historical Studies. Ashgate Publishing. ISBN 978-0-86078-992-5.