Sejan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Lucije Elije Sejan (lat. Lucius Aelius Seianus, rođ. 20. p. n. e. - ubijen 18. oktobra 31. godine) bio je prefekt pretorijanske garde i za neko vreme, tokom vladavine cara Tiberija, suštinski vladar Rimskog carstva.

Sejan je rođen u etrurskom gradu Volsiniju u porodici Lucija Seja Strabona. Strabon je poreklom bio iz konjaničkog staleža i Avgust mu je poverio položaj pretorijanskog prefekta. Strabonov sin je docnije usvojen u ugledniji rod Elija i od tada je bio poznat kao Elije Sejan.

Nakon Tiberijevog stupanja na presto 14. godine naše ere Strabon je obezbedio da se za drugog prefekta pretorijanaca imenuje njegov sin Sejan. Naredne godine Strabon je poslat u Egipat da preuzme položaj tamašnjeg namesnika, dok je Sejan ostao jedini zapovednik pretorijanaca. To je bio prvi kuriozitet koji je najavio budući tok njegove karijere.

Mermerna bista cara Tiberija iz Regionalnog arheološkog muzeja u Palermu na Siciliji. Tiberije je tokom godina prihvatio Sejana za svog najpoverljivijeg saradnika, naročito u periodu između 27. i 31. godine. Međutim, kada je car saznao da je Sejan odgovoran za smrt njegovog sina Druza uklonio ga je uz pomoć Makrona, prefekta noćne straže.

Tiberijev sin Druz Mlađi je preminuo 23. godine i nakon toga je Sejan i definitivno postao najuticajnija ličnost na carskom dvoru. Uspeo je da nagovori već vremešnog cara da dozvoli trajno stacioniranje pretorijanaca u Rimu. Garda je pre toga bila raštrkana po okolnim italskim gradovima i njen dolazak u Rim je ju je učinio još važnijim političkim faktorom. Naravno, time je pretorijanski prefekt, Sejan u ovom slučaju, zadobio još veću moć.

U međuvremenu, zatražio je 25. godine od cara da mu dozvoli da se oženi Druzovom udovicom Livijom Mlađom, poznatijom po nadimku Livila. Tiberije ga je odbio učtivo ali odlučno pod izgovorom da bi senatori loše primili ženidbu običnog pripadnika konjaničkog (viteškog) staleža sa ženom iz jedne od najistaknutijih senatorskih porodica. Najzad, zamoren stalnim političkim borbama, Tiberije se 27. povukao na ostrvo Kapri. Od tada, pa sve do smrti, Sejan je bio neosporni vladar Rima kojim je upravljao u ime odsutnog cara.

Po rečima istoričara Tacita, Sejan je svoj položaj upotrebio da u Rimu zavede pravu strahovladu. Sproveo je osudu za veleizdaju udovice i dece Tiberijevog posinka Germanika, Agripine Starije i njenih sinova Nerona i Druza (29.-30.). Jedini među Germanikovim muškim potomcima koji je preživeo bio je Gaj Kaligula, ali je Sejan navodno pleo zavere i protiv njegovog života.

Tiberije je 31. podelio konzulat sa Sejanom iako je najviša rimska magistratura bila rezervisana isključivo za senatore. Iste godine, car se složio sa veridbom Sejana i Livile. Sejan se stoga razveo sa svojom prvom suprugom Apikatom koja je zatim obavestila Tiberija kako je Sejan postao Livilin ljubavnik još za života njenog supruga Druza. Ljubavnici su tada otrovali Tiberijevog sina i počeli da planiraju dalje osvajanje vlasti. Ražalošćeni car, koji je već počeo da sumnja u Sejanovu lojalnost, je sada rešio da ukloni Sejana. Sejan je 18. oktobra 31. pozvan u senat, ali je umesto trijumfa dočekao osudu na smrt kao javni neprijatelj. Te večeri je zadavljen i njegovo telo je izloženo na Gemonijskim stepenicama nedaleko od rimskog Foruma. Same stepenice su bile mesto na kome su strvinarima i besu svetine ostavljana tela pogubljenih kriminalaca. Telo Sejana, donedavno najmoćnijeg čoveka u Rimu, je od strane Rimljana raskomadano. Brojne pristalice Sejana su pobijene ili naterane da izvrše samoubistvo. Među žrtvama su bili i Sejanovo troje dece i bivša žena Apikata koja se ubila.

Tiberije je uspeo da ukloni Sejana uz pomoć Makrona, prefekta vigila, odreda rimske noćne straže i vatrogasaca. Sejanov slučaj je po prvi put pokazao koliko pretorijanska garda može biti opasan instrument u političkoj borbi ukoliko se na njenom čelu nađe beskrupulozan i sposoban zapovednik. Međutim, Makron, koji je nasledio Sejana, je, po tradiciji, kasnije uklonio i starog Tiberija tako što ga je pridavio jastukom kako bi ubrzao dolazak na presto svog štićenika Kaligule.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]