Signal (elektrotehnika)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Signal u elektrotehnici je bilo kakva prostorna ili vremenska promena stanja medija kroz koji se kreće. Signal je sačinjen od informacija. Glavna uloga signala je da se poruka prenese do željenog odredišta, dakle signal je ništa drugo nego fizički nosilac neke informacije koju prenosi. Najčešće je to promena električnih veličina koje se prenose kroz električne vodove ukoliko je reč o signalu u elektrotehnici. Signal može biti analogni i digitalni.


Prenos signala[uredi | uredi izvor]

Sam prenos signala od izvora do odredišta moguć je na dva načina:

  1. Signal se šalje u izvornom obliku, moguće je da se menja amplituda (pojačavanje signala) ili medij kojim se signal prostire (vazduh, žica...). Signali u ovom obliku prenosa su uglavnom iz niskofrekventnog opsega, signali čiji je opseg od 0 Hz do 100 MHz se takođe smatraju niskofrekventni jer niskih frekvencija započinje raspon frekvencija koje koriste. Problem se javlja što predajnik i prijemnik moraju biti na manjim razdaljinama.
  2. Signal se šalje pomoću signala koji ima bolja svojstva rasprostiranja, propagiranja. U ovom načinu prenosa koriste se visokofrekventni signal. Visokofrekventni signal se u prostoru prostire slično kao elektromagnetski talasi, ova osobina omogućava veoma laku komunikaciju predajnika sa prijemnikom koji se sada može nalaziti na dosta većoj udaljenosti nego ranije (kada su u pitanju niskofrekvencijski signali).