Stefan Zanović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stefan Zanović
Portret Zanovića
Lični podaci
Datum rođenja(1751-02-18)18. februar 1751.
Mesto rođenjaBudva, Mletačka republika
Datum smrti25. maj 1786.(1786-05-25) (35 god.)
Mesto smrtiAmsterdam, Holandija

Stefan Zanović (italijanski: Stefano Zannowich; 17511786), poznat i kao Hanibal, bio je srpski književnik i pustolov.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u srpskom plemenu Paštrovići.[1] Dosta je putovao po Evropi i održavao korespodenciju sa nekoliko istaknutih evropskih stvaraoca svog doba.[2]

Pavle Rovinski je pisao o njemu. Zanović je diljem Evrope pravio mnogobrojne poslove velikog varalice. Dve afere sa holandskom firmom Šomel i Jordan u Amsterdamu su zamalo izazvale rat između Venecije i Holandije.

Ubio se u zatvoru (po Rovinskom 1796. godine).[3]

Dela[uredi | uredi izvor]

Njegovo najvažniji djelo je Turska pisma (Lettere turche) prvi put objavljeno u Drezdenu 1776. Srpska istoriografija književnosti nije zauzela stav da je u pitanju roman.

Zanović je stvarao pod uticajem epohe prosvjetiteljstva.

  • La Didone, scena drammatica. Ottava edizione (1772)[4]
  • Opere Diverse (1773)
  • Pigmalione (1773)[5]
  • Riflessioni filosofiche-morali (1773)
  • Lettere turche (1776)
  • Le Grand Castriotto d' Albanie (Paris 1779)[6]
  • La poésie et la philosophie d'un Turc (1779)
  • L'Horoscope politique de la Pologne, de la Prusse, de l'Angleterre, etc. (1779)[7]
  • L'Anima, poema filosofico (?)
  • Epîtres pathétiques addressées à Frédéric-Guillaume, Prince-royal de Prusse (1780)[8]
  • Correspondence Littéraire Secrète (1786) [9]
  • Histoire de la vie et des aventures de la duchesse de Kingston (1789)[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Glas istine. 3. A. Pajević. 1887. „(25) maja 1786 (pre 100 godina) umre u Amsterdamu, presekavši sebi žile, znameniti srpski pustolov, Stefan Zanović, rođen 7. (18) Febr. 1751. u Paštrovićima, gde mu je otac bio papučar. Nauke je svršio u Padovi. Bio je ... 
  2. ^ „MONTENEGRINA - digitalna biblioteka crnogorske kulture i nasljedja”. www.montenegrina.net. Pristupljeno 2022-01-28. 
  3. ^ Apolonovič Rovinski, Pavel (2004). Studije o Crnoj Gori. Podgorica: CID. str. XVII, XVIII. 
  4. ^ Zannowich, Stefano (10. 11. 1773). „La Didone scena drammatica del conte Stefano de Zannowich accademico ec”. nella stamperia reale. Si ritrova presso M.F. Chanquion — preko Google Books. 
  5. ^ Zannowich, Stefano (10. 11. 1773). „Pigmalione, opera del conte Stefano Zannowich, dalmatino, accademico, &c. &c”. per Bernardino Pomatelli stampatore arcivescovale — preko Google Books. 
  6. ^ „Le grand Castriotto d'Albanie, histoire. [By Stefano Zannowich.]”. 10. 11. 1779 — preko Google Books. 
  7. ^ Albania.), Stefano ZANNOWICH (calling himself Castriotto, Prince of (10. 11. 1779). „L'Horoscope politique de la Pologne, de la Prusse, de l'Angleterre, etc. [A warning of their coming ruin addressed to the Poles by St. Zannowich.]”. A Pastor-Vecchio, aux pieds des Alpes de Montenegro — preko Google Books. 
  8. ^ Zannowich, Stefano (10. 11. 1780). „Epîtres pathétiques, adressées à Frédéric-Guillaume, Prince-royal de Prusse”. Adamson — preko Google Books. 
  9. ^ „Correspondance littéraire secrète: 1786”. 10. 11. 1786 — preko Google Books. 
  10. ^ „Histoire de la vie et des aventures de la duchessa de Kingston. Nouvelle édition, à la quelle on a joint une notice curieuse sur Stefano Zannowich, prétendu Prince Castriotto d'Albanie...”. éditeur non identifié. 10. 11. 1789 — preko Google Books.