Tekst

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tekst (lat. textus) u filološkom, odnosno lingvističkom smislu predstavlja skup pisanih jezičkih simbola (slova i ostalih znakova, odnosno reči i rečenica), koji zajedno čine jedinstvenu celinu.[1][2]

Tekstovi mogu biti različite dužine, od kraćih (zapisi, natpisi, poslovice, zagonetke, izreke), preko srednjih (pisma, isprave, članci) do dužih (monografije, romani), a naučna disciplina koja se bavi proučavanjem tekstova u kontekstu njihove istorije i sadržaja naziva se tekstologija.[3][4]

Tekstovi se mogu klasifikovati na različite načine, a osnovne podele se zasnivaju na načinu izrade ili na sadržaju teksta. Po načinu izrade, tekstovi se mogu podeliti u tri osnovne skupine:

  • Rukopisni tekst, koji je nastao ručnom upotrebom osnovnih sredstava za pisanje. Jedna od osnovnih odlika rukopisnog teksta ogleda se u njegovoj jedinstvenosti, pošto svaki takav tekst nosi obeležja autorovog individualnog stila u načinu ispisivanja teksta.
  • Mašinski tekst, koji je nastao upotrebom mašinskih sredstava, kao što su: pisaća mašina, štamparska mašina, računar, pejdžer, mobilni telefon.
  • Hibridni tekstovi, koji nastaju kombinacijom raznih rukopisnih i mašinskih tehnika, kada se (na primer) mašinski tekst proširi rukopisnim sadržajima, kao što su dopune, ispravke, beleške ili napomene, odnosno kada se rukopisni tekst dopuni dodatnim sadržajima koji su na primer otkucani na pisaćoj mašini. U hibridne tekstove spadaju i tekstualni sadržaji koji su nastali mašinskom obradom rukopisnih tekstova - putem fotografisanja, fotokopiranja ili skeniranja rukopisnog teksta.

Tekstovi se takođe mogu klasifikovati po materijalu na kome su napisani, a takođe i po sadržaju. Na primer, po materijalnoj podeli, u grupu epigrafskih tekstova spadaju tekstovi koji su u obliku natpisa načinjeni na trajnim materijalima, kao što su kamen ili metal. Slično tome, po sadržajnoj podeli, u grupu naučnih tekstova spadaju tekstovi koji su nastali kao plod naučno-istraživačkog rada.

U računarstvu, tekst se posmatra apstraktnije. To je bilo koji niz znakova koji je u nekim slučajevima nečitljiv za čoveka. Tekst može da predstavlja zapis veoma različitih sadržaja. Na primer: to može da bude zapis jedne pripovetke ali i zapis računarskog programa.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vujaklija 1980, str. 899.
  2. ^ Milosavljević 2000, str. 78.
  3. ^ Milosavljević 2000, str. 317.
  4. ^ Radulović 2020, str. 251-269.

Literatura[uredi | uredi izvor]