Tihomir Aleksić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tihomir Aleksić
Lični podaci
Datum rođenja(1922-02-08)8. februar 1922.
Mesto rođenjaRavnaja kod Krupnja, Kraljevina SHS
Datum smrti6. januar 2004.(2004-01-06) (81 god.)
Mesto smrtiBeograd,  Srbija i Crna Gora
ObrazovanjeElektrotehnički fakultet Univerziteta u Beogradu
Naučni rad
Poznat podigitalni računari, CER-10
osnivač i prvi dekan Elektronskog fakulteta u Nišu

Tihomir Aleksić (Ravnaja, 8. februar 1922Beograd, 6. januar 2004) bio je redovni profesor Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, stručnjak za računarsku tehniku i informatiku i jedan od najuglednijih srpskih naučnika iz oblasti računarstva u drugoj polovini 20. veka.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u selu Ravnaja kod Krupnja, a školovao se u Ravnaji, Loznici, Šapcu i Beogradu. Diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Beogradu januara 1952. godine kao jedan od najboljih studenata svoje generacije. Doktorirao je na ETF u Beogradu (1958) sa tezom: „Serijski logičko-prekidački elemenat; Analiza i osvrt na primenu u magnetnoj prekidačkoj tehnici“. Bio je osnivač i prvi dekan Elektronskog fakulteta (1968-1973) i prorektor Niškog univerziteta od 1967. godine, a zatim redovni profesor i šef Katedre za računarsku tehniku i informatiku na ETF u Beogradu od 1971. do penzije 1987. godine. Pre toga je kao naučni saradnik radio u Institutu N. N. „Vinča“ (1952—1961) i Institutu Mihajlo Pupin u Beogradu (1961—1967). U međuvremenu je držao povremeno nastavu i na univerzitetima u Skoplju, Sarajevu, Podgorici i Novom Sadu.

Nastava[uredi | uredi izvor]

Predavao je sledeće predmete na fakultetima:

  • Logičko projektovanje digitalnih sistema
  • Arhitektura i organizacija računara
  • Osnovi računarske tehnike
  • Programiranje digitalnih računara

Radovi i projekti[uredi | uredi izvor]

Napisao je nekoliko udžbenika i knjiga: Osnovi projektovanja digitalnih sistema (Niš, 1968), Logička sinteza digitalnih sistema (Beograd, 1971. i 1975), Sistemi za obradu podataka (1975. i 1977), Računari — Organizacija i arhitektura (Beograd, 1982, 1985, 1989, 1991). Autor je ili koautor brojnih naučnih i stručnih publikacija, studija i elaborata iz računarstva. Realizovao je prvi srpski digitalni računar CER-10 u Vinči, prototip knjigovodstvenog računara CER-20 i vojni računar CER-11, laboratorijski prototip za Kućnu elektronsku telefonsku centralu, Elektronski teleprinter-štampač i Telemetrijski sistem „Atlas AT-32“ u Institutu Mihajlo Pupin. Ima nekoliko priznatih patenata.

Funkcije[uredi | uredi izvor]

Bio je osnivač i prvi predsednik Društvo za informatiku Srbije (DIS, 1973); jedan od osnivača i član Naučnog odbora Društva za ETRAN (od 1953. godine); dugogodišnji šef Katedre za računarsku tehniku i informatiku u Nišu (1967-71) i Beogradu (1971-87).

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Za svoj naučni i pedagoški rad dobio je sledeće nagrade i odlikovanja:

  • Orden rada sa zlatnim vencem (1965);
  • Oktobarska nagrada grada Beograda (1965);
  • Nagrada i povelja Društva za ETRAN (1978. i 1986);
  • Velika plaketa Univerziteta u Nišu (1987);
  • Plaketa Društva za informatiku Srbije (1987).

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Naših 50 godina (Elektrotehnički fakultet 1948-1998), str.9.2-9.3, urednici dr Dušan Drajić i dr Božidar Stanić, ETF Beograd 2003.
  • Pola veka Instituta Vinča, str.227, urednik dr Branislava Perović, Institut za nuklearne nauke Vinča 2000.
  • Building Computers in Serbia (by Jelica Protic and D.Ristanovic), ComSIS, vol.8,No.3, pp.549-571, June 2011.
  • Srpska Enciklopedija, tom 1, knj.1, str.163-164,(gl.ur. dr Čedomir Popov), izd. Matica srpska, SANU i Zavod za udžbenike, Beograd 2010.
  • Razvoj računarstva u Srbiji, Dušan Hristović, časopis FLOGISTON, br.18/19, str.89-105, Muzej MNT-SANU, Beograd, 2010/2011.
  • Podrinci za nezaborav, str. 14-15, urednik Leksikona Vitomir Bujišić, izd.Čivija Print, Šabac, 2010. god.