Tubas

Koordinate: 32° 19′ 00″ S; 35° 22′ 08″ I / 32.316667° S; 35.368994° I / 32.316667; 35.368994
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tubas
طوباس
Pogled na grad
Administrativni podaci
Država Palestina
TeritorijaPalestinske teritorije
Osnovankasnih 1980-ih
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 16.100
 — gustina54,56 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate32° 19′ 00″ S; 35° 22′ 08″ I / 32.316667° S; 35.368994° I / 32.316667; 35.368994
Površina295,1 km2
Tubas na karti Palestinskih teritorija
Tubas
Tubas
Tubas na karti Palestinskih teritorija
Ostali podaci
GradonačelnikDžamal Abu Mošin

Tubas (arap. طوباس‎) je mali palestinski grad u severoistočnom delu Zapadne obale, tačnije na 21. kilometru od Nablusa u blizini reke Jordan. U gradu živi preko 16.000 stanovnika i predstavlja uslužni, ekonomski i administrativni centar istoimene provincije Tubas. Gradska površina prostire se na 227 hektara, a većina tubasovih stanovnika bavi se poljoprivredom ili javnim službama. Opštinom upravlja gradsko veće od 15 članova a trenutni gradonačelnik je Džamal Abu Mošin izabran na izborima 2005. godine.

Tubas je antički grad regiona Hanana, prepoznatljiv po svom pobunjeničkom protivljenju protiv režima kralja Avimeleha. Međutim, u današnjem modernom obliku pojavljuje se kasnih 1800-ih za vreme osmanske vladavine palestinskom teritorijom. Osnovali su ga arapska plemena iz Jordanske doline. Grad je ubrzo postao centar distrikta Nablusa. Potpao je pod britanski mandat nad Palestinom 1917. i nakon Arapsko-izraelskog rata grad je pripojen Jordanu, da bi ga potom 1967. okupirale izraelske snage u šestodnevnom ratu. Palestinska autonomna vlast potpunu upravu nad Tubasom stekla je 1995. godine.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Tubas se nalazi u pobrđu Samarije u severnom delu Zapadne obale na nadmorskoj visini od 362 metra.[1] Veći deo Provincije Tubas leži u dolini reke Jordan, na jugu. Godine 1945. Tubas je zajedno sa susednim Bardalom i Kardalom obuhvatao površinu od 313.123 dunama, od čega je 220.594 bilo u arapskom vlasništvu, a ostatak u javnom. Od 2005. godine teritorija grada ima površinu od 295123 dunama, od čega je 150.000 poljoprivredno zemljište, 180.000 je konfiskovao Izrael za potrebe vojnih baza i tampon zona.[2]

Tubas je udaljen 32 km severoistočno od Nablusa, 3,7 km zapadno od reke Jordan i 63 km istočno od Sredozemnog mora. Susedna naselja su grad Akaba na severu, sela Tajasir i Akaba na severoistoku, Ras al-Far'a na jugozapadu, palestinski izbeglički kamp Far'a na jugu i selo Al-Bikaija na jugoistoku.[3]

Klima je umerena, sa toplim i suvim letima i hladnim i vlažnim zimama. Srednja godišnja temperatura je 21 C°, a srednja vlažnost vazduha iznosi 56%.[3]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

U Tubasu je 1922. godine živelo 3.349 žitelja, a prema podacima popisa, za vreme britanskog mandata broj stanovnika se 1931. popeo na 4.097. Prema podacima koje je prikupio Sami Hadavi iz 1945. u Tubasu i obližnjoj Bardali stanovalo je 5.530 ljudi. Devet godina kasnije sam Tubas brojao je 5.880 glava.[4] Međutim tokom Šestodnevnog rada 1967. oko 1.100 stanovnika napustilo je grad preselivši se u izbeglički kamp u Jordanu[5] dok je 260 emigriralo u isti, čime je 1981. populacija dostigla brojku od 5,300.[6] a 260 njih je emigriralo, što je dovelo do pada populacije koja je 1981. brojala 5.300 žitelja.[7]

Palestinski državni zavod za statistiku je u svom prvom popisu stanovnika iz 1997, objavio da u Tubasu stanuje 11.760 stanovnika. Procentualno posmatrano prema polu 50,8% su muškarci a 49,2% žene. Starosna struktura pokazuje da u gradu najviše ima mladih, dok je starih veoma malo. Čak 52,7% stanovnika je ispod 20 godina. Osobe koje imaju između 20 i 34 godina čine 24,7% građana, 17,7 je onih koji su za vreme popisa imali između 35 i 64 godine. Samo je 4,9% onih koji imaju više od 64 godina.[8] Takođe popis je pokazao da izbeglice čine 6,1 odsto populacije.[9]

U poslednjoj projekciji Zavoda za statistiku iz sredine 2006. grad je brojao 16.087 žitelja,[10] što predstavlja povećanje od 32,6% u odnosu na 1997. i 3,2 u odnosu na 2005. godinu.[3]

U samom gradu živi više od 1/3 (tačnije 33,4%) ukupnog stanovništva čitave istoimene provincije.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Biblijski period[uredi | uredi izvor]

Ime grada potiče od hananskih reči koje u prevodu znače „svetleća zvezda“.[3] Širom sveta Tubas je postao poznat tek pošto je Edvard Robinson otac biblijske geografije proučavajući Stari zavet uočio pominjanje grada Teves.[11][12] Prema Bibliji, gradom je upravljao izraelski kralj Avimeleh iz Sihema. Kada je Avimeleh posetio svoju porodicu u Sihemu, naložio je ubistvo sve svoje braće, ne bi li jedini upravljao prestolom. Najmlađi brat Jotam uspeo je da se sakrije i preživi. Avimeleh je potom tri godine bio kralj Izraela. Sihemljani su se potom pobunili protiv novog kralja. Da bi ugušio pobunu i sprečio Gala da ga zbaci sa vlasti, Avimeleh je skupio svoje pristalice i krene u potragu za Galom. Prema predanju Avimeleh je stigao do Tevasa gde se ulogorio sa svojim vojnicima. Kada su za to saznali stanovnici grada, sklonili su se u gradsku kulu. Potom su kralj i njegova vojska pokušali da sruše utvrđenje, ali je jedna žena sa vrha kule uspela da rani Avimeleha gađajući ga žrvnjem. Ranjeni kralj naložio je slugi svome da ga ubije.[13][14]


Arheološkim iskopavanjima nađeni su ostaci groblja i maslinovih presa što dokazuje da je Tubas bio naseljen za vreme rimske vladavine Palestinom.[3] Osim biblijske priče ništa nije poznato o gradu pre i posle pobune.[15]

Osmanski period[uredi | uredi izvor]

Tokom 1596. godine, pojavljuje mu se ime u osmanskim poreskim evidencijama kao " Tubas " , u nahiji Džabal Sami u okolini Nablusa. U njemu je boravila populacija od 41 domaćinstva i 16 neženja, muslimanske veroispovesti. Porezi su plaćani pšenicom , ječmom, letnjim usevima, maslinama, povremenim prihodima, kozama, pčelinjacima, i presama za masline i grožđe.[16]

Moderni Tubas osnovan je s kraja 1800-ih za vreme osmanske okupacije Palestine kad je grupa Arapa koji pripadaju klanu Daragmej - uglavnom pastira i zemljoradnika iz Jordanske doline - krenula u potragu za plodnijim zemljištem. Severnije podneblje bilo je plodnije, sa više izvora, ali je i imalo veću nadmorsku visinu sa koje se pružao pogled na Jordansku dolinu i obližnju ravnicu Vadi el-Fara.[3]

Pleme Daragmej je živeo u dolini Jordana od 15. veka i pored Tubasa, osnovali su ili naselili obližnje zaseoke Kardalu, el-Farisiju, Hirbet el-Melih , Kišdu, Jarzu i Ras el-Fara'u. Ubrzo nakon osnivanja Tubasa, Arapi iz Nadžda, Sirije, Transjordanije, Hebrona i Nablusa naselili su se u oblasti. Tokom ovog perioda, Tubas je postao poprište sukoba između klanova Abd el-Hadi i Tukan iz Nablusa i pretrpeo upade beduina iz oblasti istočno od grada. Klan Žarar nije naselio Tubas, ali je upravljao njime, jer je smešten u okviru nahije Mašarik el-Žarar.

Tubas je bio jedno od najvećih sela u provinciji Nablus. Većina stanovnika boravila je kućama od blata ili šatorima, kako bi radili na svojim udaljenim poljima u dolini Jordana i napasali svoje stado ovaca i koza. Prema putopiscu Herbertu Riksu, u poređenju sa drugim gradovima njegove veličine u Samariji, Tubas je bio dobrostojeći i imao je obilne količine drvne građe, koja je služila za ogrev. Tubas je, za razliku od ostalih sela u okrugu, zavisio od stoke, a ne maslina za prihode. Stočni proizvodi uključuju sir, razblaženi buter, vunene tepihe, šatore, užad i platnene torbe. U 1882. godini, muška škola je osnovana u gradu.

Godine 1877, poručnik Kičener, član anketnog tima Fonda za istraživanje Palestine, objavio je da je otkrio arapski natpis na zidu seoske džamije, koji svedoči njenu izgradnju i posvetu. Takođe je izjavio da su seljani platili mito od 100 funti u zlatu paši u Nablusu da bi izbegli da njihova omladina bude regrutovana u tursku vojsku koja vodi borbe u Krimu. On je istakao da su verovatno morali da ponove plaćanje.

Fond za istraživanje Palestine naveo je da su Samarićani verovali da se grob Ašera , poznat lokalno kao Nabi Tota ("dobar prorok ") nalazi u Tubas. Grobnica je služila kao svetilište u lokalnoj muslimanskoj tradiciji. 

Privreda[uredi | uredi izvor]

Ekonomsko stanje Tubasa u periodu između 1993. i 1999. bilo je prosperitetnije. Međutim od početka Al-Aksa Intifade septembra 2000. prihodi grada stalno opadaju. Samo u 2001. gubici su bili oko 40 odsto. Pre početka sukoba prosečna porodica zarađivala je 2.500 izraelskih šekela, dok danas zarađuje oko 1500. Jedan od razloga smanjenja prihoda je i oduzimanje poljoprivrednog zemljišta unutar grada i parcela kojima sada upravlja vlada ili su mesta čestih nasilja u sukoba.

Prema Palestinskom centralnom zavodu za statistiku 1999. godine 52 odsto stanovnika bilo je radnih godina (od 15 do 65). Čak 48 odsto zaposlenih bile su žene.[3] Veliki procenat nezaposlenosti koji je 1999. iznosio 20 odsto naglo je povećan 2000. godine kada gotovo 70 odsto stanovnika nije radilo.[3] Procenjuje se da oko 35 odsto radne snage radilo u Izraelu..[17]

Trenutno poljoprivreda predstavlja 60 odsto radne ekonomske aktivnosti Tubasa. Javne usluge zapošljavaju 17 procenta zaposlenih, trgovina 10 odsto dok se oko 5 procenta njih radi u građevinarstvu i industriji. U gradu postoji oko 240 prodavnica, 70 servisnih institucija i oko 30 malih preduzeća.[3]

Poljoprivreda[uredi | uredi izvor]

Glavna privredna grana Tubasa jeste poljoprivreda. Ukupno 150.000 dunuma je obradiva površina od kojih se 124.450 nalazi pod šumama i 10.604 pod poljoprivrednim kulturama. Iako je zemljište plodno, nedostatak vode za zalivanje znatno smanjuje količine useva. Jedini izvor koji se koristi nalazi se u blizini Fara. O zastupljenosti poljoprivrede govori i činjenica da je 40 odsto grada obradiva površina.

Oko 49 odsto obrađene površine zasađeno je ratarskim kulturama dok se pod voćnjacima nalazi 40 procenata. Povrće je zasađeno na 11 odsto dunuma.[3]

Stočarstvo je slabije zastupljeno. Prema podacima iz 2005. u gradu je bilo 6.670 ovaca, 96 goveda i 880 koza. Takođe je gajeno 126.500 jestivih ptica.[2]

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Tokom 2004. i 2005. godine u Tubasu je bilo 4.942 učenika koji su pohađali jednu od devet škola; četiri za muškarce, tri za žene i pet mešovitih. Nastavu je držao 191 nastavnik. Osim toga u gradu postoji šest predškolskih institucija koju je pohađalo 620 mališana. Tokom 1997. godine, stopa pismenosti bila je 14 odsto. Najviše neobrazovanih je među ženama. Čak 78,3 procenta žena u Tubasu nije završilo osnovno obrazovanje.

Od pismenog stanovništva, 25.7 odsto je onih koji imaju samo osnovno obrazovanje. 23.3 odsto njih je pohađalo predškolsko dok 22.1 odsto učenika ima diplomu srednjih ili visokih škola.[3]

Jerusalimski univerzitet ima svoj kampus i u Tubasu u kojem radi 90 profesora i 24 ostalih radnika. Kampus je 2006. pohađalo 1.789 studenata.[18]

Politika[uredi | uredi izvor]

Politička karta Zapadne obale sa gradom Tubasom

Tubas je „muhfaza“ odnosno sedište Provincije Tubas.

Gradom upravlja Opštinsko veće koje je ustanovljeno još 1953. godine kada je Jordan koji je u to vreme upravljao Zapadnom obalom, dozvolio njeno osnivanje. Savet Veća čini 15 članova, uključujići i gradonačelnika grada. Predstavništvo uprave nalazi se u samom centru grada, gde pored članova saveta radi još šezdesetoro zaposlenih, mahom muškaraca. Pod nadležnostima opštine su civilna uprava, urbanizam i razvoj, društveni razvoj, distribucija socijalnih usluga, izdavanje dozvole za izgradnju i održavanje i upravljanje infrastrukturom (voda, struja i čvrsti otpad).[3]

Sadašnji gradonačelnik je Džemal Abu Mošin koji je nasledio svog prethodnika Aukaba Daragmeja, pobedivši na palestinskim opštinskim izborima iz 2005. I pored činjenice da je Tubas jedno od uporišta Fataha, svi članovi gradske uprave izabrani su sa nezavisne liste. Zanimljiv je podatak da su i dve žene osvojile mandate na izborima.[19]

Članovi saveta izabrani na Palestinskim opštinskim izborima 2005.
Broj Lista Kandidat
1 Nezavisna Džemal Abu Mošin
2 Nezavisna Ahmad el-Masaid
3 Nezavisna Džamel Dbabat
4 Nezavisna Halid Savafta
5 Nezavisna Mudžahid Savafta
6 Nezavisna Ahmad Mslamani
7 Nezavisna Izat Halil Savafta
8 Nezavisna Zajad Savafta
9 Nezavisna Iman Abdulah Daragmej
10 Nezavisna Madžli Džamil Savafta
11 Nezavisna Ahmad Dababat
12 Nezavisna Hasan Abu al-Ailah

Infrastruktura[uredi | uredi izvor]

Tubas poseduje šest džamija. Najznačajnije su džamija Abd el-Rahman, džamija el-Tavled, džamija Omar ibn al-Hatab i džamija Šehid.[3] U severnom delu grada postoji i pravoslavna crkva. Osnovala ju je grčka pravoslavna zajednica 1976. Crkva ima obdanište, biblioteku, kancelariju i salu za obrede.[20]

Budući da je Tubas ekonomski i administrativni centar istoimene provincije, grad je glavni pružalac usluga okolnim naseljima. Pored sedišta vlade, u gradu se nalazi 21 kancelarija u kojoj su smešteni predstavnici ministarstva rada, socijalne politike, poljoprivrede kao i vatrogasne i policijske službe.[3]

Oko 60 odsto stanovnika ima telefonske priključke, a otprilike 90 procenata priključeno je na vodovodni sistem. Opština upravlja svim vodenim resursima u gradu i oko njega. U vodeni posed spada i izvor nadomak izbegličkog kampa Fara, čija se voda koristi za potrebe domaćinstva. Grad poseduje rezerve vode kapaciteta 900 kubnih metara. Voda iz rezerve se koristi uglavnom u letnjem periodu za potrebe urbanih gradskih četvrti i to jednom nedeljno.[3]

Od 1963. do 1997. opštinske vlasti imale su generatore za proizvodnju struje, čime su se podmirivale potrebe za električnom energijom. Od 1997. struju pruža Mreža elektro-privrede Tubas, čiji je dobavljač Izraelska elektrokorporacije. U tom periodu 99 odsto stanovnika imalo je i električne priključke.[3]

U Tubasu ne postoji kanalizaciona mreža, te svako domaćinstvo ima septičke jame ili improvizovane odvode otpadnih voda koje štete podzemnim vodama.

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Autobuske i taksi službe su glavna prevozna sredstva Tubasa. Grad ima oko 10.000 m asfaltiranog puta, isto toliko poluasfaltiranog ili propalog puta i oko 25.000 m neasfaltirane ceste. Tubasom prolazi magistralna trasa 588 koja povezuje Ramalu i Nablus (auto-put 60) i mreže severoistočnih puteva koji prolaze kroz sela Azmut, el-Badan i Ras el-Fara'a. Veza sa Jordanom uspostavlja se auto-putem 57 koji prolazi samo kroz južni deo grada.[3][21]

Zdravstvena zaštita[uredi | uredi izvor]

Grad sadrži pet zdravstvenih centara, među kojima je i centar palestinskog Crvenog polumeseca.[17] Međutim Tubas, ali i cela regija nema ni jednu bolnicu. Bolesnici moraju da putuju u Nablus, a prevozom pacijenta bave se i dve gradske ambulante za hitne slučajeve. Postoje četiri klinike od kojih dve vode nevladine organizacije, jedna je pod upravom Palestinske autonomne vlasti i jedna klinika je privatna.

Slaba ekonomska razvijenost primetna je i na zdravstvenom sistemu. Zdravstvenim ustanovama fali moderna oprema i profesionalni radnici. I pored toga po gradu je rasprostranjeno deset apoteka.[3]

Napomene[uredi | uredi izvor]

Napomena 1: Stih preuzet iz Biblije čiji su prevod radili Daničić i Karadžić. Moguće razlike u drugim prevodima.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „PA: IDF Kills Arab Rock Thrower in Samaria”. Pristupljeno 27. 4. 2013. 
  2. ^ a b Tubas City Fact Sheet Applied Research Institute - Jerusalem.
  3. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p Tubas City Profile Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. jul 2011) Institut za istraživanje - Jerusalim. Februar 2006.
  4. ^ Stendel, Ori. (1968).Arab Villages in Israel and Judea-Samaria (the West Bank) Israel Economist, str.21.
  5. ^ Souf Camp Dwellers[mrtva veza] DPA.
  6. ^ Welcome to Tubas Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. februar 2010) British Mandate Census via PalestineRemembered.
  7. ^ Nablus District Stats Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. jun 2011) from Village Statistics of 1945: A Classification of Land and Area ownership in Palestine Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. decembar 2018) (1970) Hadawi, Sami. The Palestine Liberation Organization Research Center
  8. ^ Palestinian Population by Locality, Sex and Age Groups in Years Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. februar 2012) (1997) Palestinian Central Bureau of Statistics.
  9. ^ Palestinian Population by Locality and Refugee Status Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. novembar 2009) (1997) Palestinian Central Bureau of Statistics.
  10. ^ „Projected Mid -Year Population for Tubas District by Locality 2004- 2006”. Arhivirano iz originala 24. 04. 2008. g. Pristupljeno 27. 4. 2013. 
  11. ^ Robinson, Edvard, Smit (1856). Later Biblical Researches in Palestine and the Adjacent Regions: A Journal of Travels in the Year 1852 J. Murray, str.305-306.
  12. ^ Sudija 9:50-57
  13. ^ Rix, Herbert (1907). Tent and Testament: A Camping Tour in Palestine, with Some Notes on Scripture Site Williams and Norgate, str.157-159.
  14. ^ Skinner, J. (1895). The International Critical Commentary on the Holy Scriptures of the Old and New Testaments C. Scribner's Sons, str.268.
  15. ^ Bromiley, Geoffery. (1995). International Standard Bible Encyclopedia Q-Z Wm. B. Eerdmans Publishing, str.825.
  16. ^ Hütteroth & Abdulfattah 1977, str. 125.
  17. ^ a b Toubas Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. oktobar 2007) (2005) Health Work Committees.
  18. ^ Toubas Educational Region Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. avgust 2008) Al-Quds Open University.
  19. ^ Local elections (round one) - the winners according to local authority, gender and No. of votes obtained[mrtva veza] Higher Commission for Local Elections, str.11-13. 2004-12-23.
  20. ^ al-Mashni, Osama. „Holy Trinity Orthodox Church in Tubas, Palestine”. Arhivirano iz originala 10. 04. 2004. g. Pristupljeno 27. 4. 2013. 
  21. ^ „Satellite view of Tubas”. Arhivirano iz originala 19. 02. 2010. g. Pristupljeno 27. 4. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]