Udes vazduhoplova

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Simulacija udesa vazduhoplova

Udes vazduhoplova je događaj koji nastupi od trenutka kada se jedno ili više lica ukrca u vazduhoplov s namerom da obavi let do iskrcavanja svih lica iz vazduhoplova, a ima za posledicu smrt, tešku telesnu povredu jednog ili više lica u vazduhoplovu ili van njega, uništenje vazduhoplova, njegovo oštećenje ili oštećenje u većem obimu imovine i lica na zemlji.[1]

Udesom se ne smatraju[2] otkazi uređaja i delova opreme vazduhoplova, prskanje gume, skretanje sa poletno-sletne staze ili staze za voženje, sletanje iz predostrožnosti, oštećenje vazduhoplova zbog dotrajalosti materijala, pod uslovom da nije bilo posledica po posadu, putnike i vazduhoplov i šteta do određene vrednosti pričinjene licima na zemlji.

Vrste udesa[uredi | uredi izvor]

Razvrstavanje udesa vazduhoplova vrši se prema:

  • Mestu gde se udes dogodio,
  • Uzroku koji je doveo do udesa,
  • Posledicama koje je udes izazvao.
  • Neutrvrđen uzrok (neobjašnjen ili nepoznat)

Udes prema mestu nastanka[uredi | uredi izvor]

Udesi vazduhoplova prema mestu gde se udes dogodio razvrstavaju se na;

Udes na zemlji[uredi | uredi izvor]

Udes vazduhoplova na zemlji nastaje za vreme stajanja ili voženja vazduhoplova na zemlji, ako dođe do njegovog oštećenja, ili ako je vazduhoplov prouzrokovao smrt ili telesnu povredu lica, štetu na imovini ili oštećenja – uništenja drugog vazduhoplova.

Udes za vreme leta[uredi | uredi izvor]

Udes za vreme leta nastaje kada vazduhoplov ili lica u njemu pretrpe udes od uzletanja (odvajanja od zemlje) do njegovog ponovnog prizemljenja.

Uzroci udesa[uredi | uredi izvor]

Pri svakom udesu uzroci su manje više međusobno povezani, i u različitom obimu utiču na njegov nastanak i težinu posledica. Najčešći uzroci udesa vazduhoplova su;

Ljudski faktor[uredi | uredi izvor]

Ljudske greške u vazduhoplovnim udesima (1950—1990)[3]
Vrsta greške %
Greške pilota - tehnika pilotiranja 29%
Greške pilota- uzrokovane lošim vremenom 16%
Greške pilota - uzrokovane otkazom tehnike 4%
UKUPNO GREŠKE PILOTA 50%
Druge ljudske greške (greške aer. službi) 7%
Vremenske nepogode (greške u vrem. prognozi) 12%
Otkaz tehnike (greške u opsluživanju) 22%
Sabotaža 9%
Ostalo 1%
Najčešći uzroci udesa vazduhoplova[4]
Nepravilno izvršeno odleđivanje vazduhoplova ili zaleđivanje u toku leta može iazazvati udes
Udes »Boinga 737-297« Alohaer-a u toku leta između Hiloa i Honolula na Havajima. 28. aprila 1988. izazvan je eksplozivnom dekompresijom, kao posledica zamora metala, i pukotina u njemu izazvanih korozijom. Avion je isključivo leteo u primorskom okruženju, izložen slanoj i vlažnoj sredini koja je nagrizala metal i stavrala pukotine u epoksidnom lepku i delovima za spajanje slojeva aluminijuma u trupu aviona. Ova oštećenja potencirala su i dugotrajna naprezanja struktura aviona, koji je imao izuzetno veliki broj sletanja i poletanja 89.900, što je prevazilazilo normativ od 75.000 ciklusa.[5]
Korozija je jedan od uzroka otkaza vazduhoplovnog materijala zbog strukturnih promena u metalu i gubitka čvrstine spojeva delova aviona (zbog nagriženosti metalnih klinova)
Udes vazduhoplova sa oštećenjem imovine

Situacija u kojoj dolazi do udesa vazduhoplova nastaje usled usložnjavanja uslova leta. Složeni uslovi dovode do nemogućnosti da se letenje dalje odvija po ranije određenom planu, jer postoji opasnost udesa. Udes je obično posledica nepravilnih postupaka pilota, koji su bili usmereni baš na uklanjanje te nastale udesne situacije.[6] Kada govorimo o ljudskom faktoru, usložnjavanje uslova leta, najčešće izazivaju sledeće ljudske greške;

Greške u letačkim operacijama;

  • nepoštovanje propisanih procedura u toku lete i nakon vanrednih situacija
  • nedovoljna obučenost i odsustvo trenaže pilota,
  • neadekvatna priprema za izvršenje planiranog leta

.*nepravilne upotrebe zaštitne letačko opreme (kiseoničke maske, anti-G i visinskog odela)

Greške u opsluživanju vazduhoplova;

  • nepoštovanje ili greške u procedurama za kontrolu letenja i vođenje vazduhoplova
  • Nepoštovanje propisanih procedura i postupaka održavanja, nesavestan i nemaran rad
  • Ugradnja delovi, opreme i materijala nepoznatog ili sumnjivog porekla;
  • Neprecizni, netačni ili nepotpuni podaci o održavanju i drugi postupci koji mogu dovesti do grešaka u oržavanju;
  • Bilo koji kvar, otkaz ili oštećenje zemaljske opreme korišćene za testiranja ili proveru vazduhoplovnih sistema i opreme kad zahtevana uobičajena provera i procedure provere nisu jasno utvrdile problem, kad to rezultuje opasnom situacijom.
  • Punjenje pogrešnom količinom i vrstom goriva ako značajno utiče na dolet, performanse, balans i strukturalnu čvrstoću vazduhoplova i rad pogonske grupe;
  • Nepravilan raspored putnika, prtljaga ili tereta koji bi mogao imati značajan uticaj na masu i / ili balans vazduhoplova,
  • greške ili nepravilno održavanje manevarskih površina i propusti u ornitološki obezbeđenju i kretanju ljudi vozila i vazduhoplova po manevarskim površinama.

Da su navedene pretpostavke tačne ilustruju mnogobrojne studije koje navode da je ljudski faktor prisutan kod 50% do 60% udesa vazduhoplova. Prema podacima koje navodi general dr Armstrong, nakon istraživanja sprovedenog u SAD, učešće ljudskog faktora u vazduhoplovnim udesima kreće se od 30% - 90%.

Uloga ličnog faktora u udesima se često teško otkriva, posebno ako je došlo do pogibije posade vazduhoplova. Ova istraživanja često otežava i činjenica da je često izazivač udesa i krivac udesa, najčešće pod jakim uticajem psihičke traume ili nepostojanja želje da doprinese utvrđivanju istine. Udes uvek izaziva emocionalnu reakciju u osoba koje su bilo čime vezane za njega, što zahteva posebnu taktičnost komisije za ispitivanje udesa.

Lični faktori u udesima dele se na veliki broj grupa (i do 75, od kojih smo neke naveli u prednjem delu teksta), ali najčešće u svakodnevnoj praksi vazduhoplovna medicina i psihologija koriste tri sledeće grupa;

  • Prva grupa - slučajni uzroci koji nemaju tendenciju ponavljanja kod iste ili druge osobe. Kod ovih faktora nisu potrebne nikakve mere psihološke analize.
  • Druga grupa – uzroci udesa mogu da ukazuju na opasnost ponavljanja sličnih situacija kod istih ili drugih lica, pri čemu postoje mogućnosti odstranjivanja opasnosti primenom boljeg obučavanja, inžinjerijsko–tehničkim merama ili unapređenim organizacionim merama.
  • Treća grupa – uzroci udesa mogu da ukazuju na opasnost ponavljanja sličnih slučajeva kod određenog lica ili po psihološkim osobinama njemu sličnih, ali ne postoji mogućnost da se takva opasnost odstrani. Takvim licima se zabranjuje dalje letenje ili rad na opsluživanju vazduhoplova.

Otkaz vazduhoplovnog materijala[uredi | uredi izvor]

U principu, propusti i otkazi materijala se javljaju kada komponenta ili struktura materijala više nije u stanju da izdrži naprezanja koja su mu nametnuta tokom rada. Najčešći, otkazi materijala su povezani sa njegovim unutrašnjim oštećenjem koncentracije (gustine), što može da nastane iz više razloga koji uključuju;[7]

  • Greške u konstrukciji materijala, npr. prisutnost šupljina, zareza, ogrebotina labavih veza;
  • Mikrostrukturne promene u materijalu, koji može da sadrži praznine, inkluzije itd;
  • Korozija materijala, može dovesti do promene njegove lokalne koncentracije (gustine) i unutrašnjeg napona.

Brojna istraživanja otkrivaju da u incidenciji otkaza materijala, njegov zamor ima dominantnu ulogu u vazduhoplovstvu. Otkrivanje i ispravljanje oštećenja od korozije moguće je u toku redovnog opsluživanja vazduhoplova, za razliku od zamora materijala, koji u velikom broju slučajeva ne biva otkriven u redovnom održavanju. Na to ukazuje visoka učestalost udesa vazduhoplova izazvana zamorom materijala zbog mikrostrukturnih promena u njemu.

Neprijateljska (teroristička) delatnost[uredi | uredi izvor]

Prva zabeležena otmica vazduhoplova je bila u maju 1930. godine kad je peruanski revolucionar zarobio Pan Amerikenov poštanski avion sa ciljem bacanja propagandnih listića. Do 1947. nije bilo otmica vazduhoplova, ali dalje, sve do 1958. godine se desilo 23 otmice vezano za dobijanje političkog azila otmičara. Prva fatalna otmica se desila kad su tri Rumuna 1947. godine ubili člana posade. Prvi kriminalni akt nasilja u otmici se desio u Americi (SAD) 01.12. 1955. godine, kad je Džek Graham postavio bombu u prtljag koji je pripadao njegovoj majci i ubio je time svih 44 osobe u avionu na putu za Denver. On je tražio novac. Mnoge kasnije otmice su imale političke konotacije. Od 1968. do 1972. godine se desilo oko 364 otmice vazduhoplova u Svetu.[8]

Ostali uzroci[uredi | uredi izvor]

Neutrvrđen uzrok (neobjašnjeni ili nepoznati)[uredi | uredi izvor]

  • Nestanak vazduhoplova je jedan od neutvrđenih uzroka udesa vazduhoplova;

Kao nestao smatra se onaj vazduhoplov koji u vremenu najdužeg mogućeg trajanja leta, računajući od poslednjeg poletanja, nije stigao na odredište, a ne zna se da li je pretrpeo udes. Ispitivanje radi utvrđivanje nestanka takvih vazduhoplova vrši se u toku šest meseci, a ako se u tom roku na prikupe podaci, ispitivanje se obustavlja a predmet čuva u stalnoj evideniji međunarodne i lokalne organizacije za ispitivanje vazduhoplovnih udesa i avio-kompanije u čijem je posedu bio vazduhoplov.

Posledice udesa[uredi | uredi izvor]

Oštećenje stajnog trapa pri sletanju

Prema posledicama po život ljudi i stepen oštećenja vazduhoplova i imovine udes može biti;

  • oštećenje motora
  • lom motora
  • oštećenje vazduhoplova
  • lom vazduhoplova
  • uništenje vazduhoplova
  • oštećenje imovine
  • ranjavanje ili onesposobljavanje posade vazduhoplova
  • smrt posade
  • ranjavanje ostalih lica
  • smrt ostalih lica

Statistika udesa[uredi | uredi izvor]

Prvi udes vazduhoplova dogodio se 1819.

U Ženevi postoji kancelarija engl. Aircraft Crashes Record Office (ACRO) kao ogranak Evropske agencija za vazduhoplovnu bezbednost (EASA), koja vodi podatke o udesima vazduhoplova sa više od šest putnika, ne uključujući helikoptere, balone, ili borbene avione. Prema analizama ACRO - kancelarije pokazatelji su sledeći;

Godina Umrlo[9] Broj udesa[10]
2008 876 147
2007 965 136
2006 1,293 164
2005 1,454 184
2004 766 165
2003 1,224 198
2002 1,399 173
2001 1,535 187
2000 1,567 179
1999 1,130 198
1972 3,214 -

Sažeta analiza vazduhoplovnih udesa u svetu, po karakterističnim godinama i broju umrlih, izgleda ovako;

  • 2007. je najbezbednija godina u vazduhoplovstvu od 1963.[11] U toj godini je bilo 136 udesa (u poređenju sa 164 u 2006). Broj umrlih u udesima vazduhoplova u toj godini bio je 965 (u poređenju sa 1.293 u 2006).
  • 2004. je godina sa najmanjim brojem umrlih (766) registrovanim u vazduhoplovnim udesima od kraja Drugog svetskog rata.
  • 1972. je godina sa najvećim brojem umrlih u udesima vazduhoplova (3.214).
Žan-Fransoa Pilatr de Rozje - prva žrtva udesa vazduhoplova u Svetu
Zemlje sveta sa najvećim brojem udesa vazduhoplova, brojem umrlih i najvećim pojedinačnim udesom.[10]
Država Br. udesa Rang Br. umrlih Rang Najveći udes
 SAD 4.496 1 4.496 2 273 (25. maja 1977)
 Ujedinjeno Kraljevstvo 1.147 2 3.624 4 270 (21. decembra 1988)
 Kanada 723 3 2.776 6 256 (12. decembra 1985)
 Rusija 659 4 7.515 1 269 1. septembra 1983.
 Brazil 512 5 2.726 7 346 (03. marta 1974)
 Francuska 504 6 3.715 3 199 (17. jula 2007)
 Nemačka 362 7 1.729 8 156 (14. avgusta 1972)
 Indija 310 8 3.204 5 349 (12. novembra 1996)
Ukupno u Svetu 17.369

U Srbiji je u periodu od 1944. do 1998. (prema podacima kancelarije engl. Aircraft Crashes Record Office)[12] registrovano;

  • 14 udesa vazduhoplova u kojima je život izgubilo 73 putnika ili članova posade vazduhoplova.
  • Kritična godina je bile 1964. kada je u udesu vazduhoplova nastradalo 33 putnika i članova posade. Udes se dogodio u Beogradu 19. oktobra 1964. a izazvao ga je avion Iljušin II-18 sa oznakom СССР-75668, u vlasništvu kompanije Aeroflot.

Ispitivanje udesa[uredi | uredi izvor]

Ispitivanje udesa obuhvata, prethodno, osnovno i dopunsko ispitivanje i izradu izveštaja.

Prethodno ispitivanje[uredi | uredi izvor]

Prerthodno ispitivanje udesa, vrši se odmah po saznanju za udes, na osnovu koga se donose odluke o daljim merama i postupcima.

Osnovno ispitivanje[uredi | uredi izvor]

Osnovno ispitivanje udesa, za svaki pojedinačni udes, započinje opštim uviđajem na mestu udesa.

Osnovno ispitivanje udesa, vrši se komisijski za svaki pojedinačni udes, i obuhvata sledeće postupke;

  • Opšti uviđaj na mestu udesa.
  • Detaljni pregled vazduhoplova ili njegovih ostataka.
  • Fotografisanje, snimanje i izrada skica mesta udesa.
  • Saslušavanje učesnika i saučesnika u udesu i uzimanje izjava očevidaca.
  • Prikupljanje i proučavanje podataka o posadi
  • Prikupljanje i proučavanje podataka o letačkom materijalu,
  • Proučavanje podataka za let.
  • Proučavanje organizacije i načina pripreme leta.
  • Proučavanje organizacije rukovođenja letenjem.
  • Proučavanje vremenskih uslova prema prognozi vremena i stvarnim podacima za vreme pripreme za let.
  • Proučavanje podataka o sistemima za vezu i radionavigacijskim uređajima.
  • Rekonstrukcija leta (šematski i tekstualno).
  • Nivo materijalne štete na vazduhoplovu i objektima na zemlji.
  • Prikupljanje podataka o putnicima, teretu i mogućim terorističkim dejstvima.

Dopunsko ispitivanje[uredi | uredi izvor]

Dopunsko ispitivanje udesa, preduzima se radi dobijanja podataka za pravovremeno sprovođenje preventivnih mera i kvalitetnije i stručnije ispitivanje svih okolnosti udesa.

Izrada izveštaja[uredi | uredi izvor]

Ispitivanje udesa vazduhoplova je veoma složen i odgovoran proces. U svakom udesu potrebno je prvo naći glavnu „kariku“, koja omogućava formiranje čitavog „lanca“ sastavljenog od pojedinačnih činjenica o uzroku udesa. Kao rezultat svega toga uzročno – posledični lanac događaja ili postupnih radnji pilota i svih mogućih učesnika u udesu, treba da je proučen od početka do kraja. Ponekad to se može izvršiti odmah, ali često će biti potrebno početi od kraja - od posledica događaja, koje se mogu neposredno posmatrati ili od sredine, od najsitnije karike – događaja ili postupaka pilota, koji su prethodili udesu. Komisije za ispitivanje udesa se u tom procesu, često sukobljavaju ne samo sa greškama u pamćenju učesnika i svedoka događaja već i sa „svesnim izvrtanjem“ istine od strane lica koja se ispituju.

U lancu događaja treba razlikovati uzrok nastanka situacije udesa od neposrednog uzroka udesa, ili događaj koji je po vremenu najbliže vezan sa udesom, uzročno-posledičnom vezom.

Nakon prikupljanja navedenih podataka vrši se analiza o okolnostima i donosi zaključak o uzrocima i krivcima za udes i predlažu konkretne mere za sprečavanje sličnih udesa. Sa zvaničnim izveštajem o udesu vazduhoplova u pisanom obliku upoznaje se javnost i svi učesni u događaju. Izveštaj služi i kao zvanični dokument za pokretanje krivične odgovornosti, nadoknadu štete od počinilaca udesa i pokretanje preventivnih mera u sprečavanju udesa.[13]

Poznavanje uzroka drugih udesa, koji su se desili na određenom aerodromu ili na određenom tipu vazduhoplova, ne samo da olakšava traženje uzroka konkretnog udesa već ima značaj i za preventivno delovanje. Imajući ovo u vidu osnovane su brojne kancelarije od strane vazduhoplovnih asocijacija za kvalitetno i stručno ispitivanje udesa ali i kancelarije za pedantno vođenje evidencije vazduhoplovnih udesa.[14]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pravilo letenja oružanih snaga Glava V, tač.548, SSNO, Beograd 1979.
  2. ^ Pravilo letenja Glava V, tač.549, SSNO, Beograd, 1979.
  3. ^ „Statistika vazduhoplovnih udesa 1950—1990.”. Pristupljeno 2. 10. 2009. (jezik: engleski)
  4. ^ Statistika udesa vazduhoplova na sajtu 1001 udes, Pristupljeno 10.2009.
  5. ^ Katastrofa »Boinga 737-297«, Pristupljeno 10.2009. (jezik: engleski)
  6. ^ Štajnberger I.; Čovek u automatizovanom sistemu, Nolit, 198O, Beograd
  7. ^ Najčešći uzroci strukturnih promena komponenti aviona Preuzeto;10.2009.(jezik: engleski)
  8. ^ „Sigurnosna zaštita vazdušnog saobraćaja”. Pristupljeno 3. 11. 2009. (jezik: srpski)
  9. ^ Death number by year Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. novembar 2015) (ACRO)
  10. ^ a b Accident number by year Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. avgust 2011) (ACRO)
  11. ^ 2007 : excellent year for civil aviation Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. jul 2009) Geneva, 1st January 2008
  12. ^ „Udesi vazduhoplova u Srbiji 1944—1998”. Baaa-acro.com. Arhivirano iz originala 8. 03. 2013. g. Pristupljeno 10. 3. 2013. 
  13. ^ Izveštaja o vazduhoplovnom udesu (izgled izveštaja)-Aircraft Accident Report, Pristupljeno 10.2009 (jezik: engleski)
  14. ^ Ronan, HUBERT. „{ACRO}- Ženeva”. Baaa-acro.com. Pristupljeno 10. 3. 2013. 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]