Uzajamni odnosi ljudi i insekata

Ovaj članak je dobar. Kliknite ovde za više informacija.
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
„Španska mušica“, Lytta vesicatoria, za koju se smatra da ima medicinsko dejstvo, da služi kao afrodizijak i da ima druga korisna svojstva, iako u sebi sadrži kantaridin, otrovnu hemikaliju.

Uzajamni odnosi ljudi i insekata uključuju širok spektar upotrebe, kao što je praktična upotreba, u ishrani, proizvodnji tekstila i boje ili simbolična upotreba, u umjetnosti, muzici i književnosti, a takođe uključuje i negativne strane, kao što su oštećenja usjeva i veliki napori da se istrijebe insekti štetočine.

Akademski, odnosi između insekata i ljudi, tretiraju se kao kulturna entomologija koja se uglavnom bavi naprednim društvima, a djeluje zajedno sa etnoentomologijom, koja se uglavnom bavi primitivnim društvima, iako je razlika mala i nije zasnovana na teoriji. Obje akademske discipline istražuju paralele, veze i uticaj insekata na ljudsku populaciju i obrnuto. Oni su ukorijenjeni u antropologiji i prirodnoj istoriji, kao i entomologiji — proučavanju insekata. Druge kulturne upotrebe insekata, kao što je biomimetika, ne spadaju nužno u ove akademske discipline.

Ljudi koriste širok spektar insekata, kako u praktičnoj upotrebi, tako i u simboličkoj. S druge strane, stavovi prema insektima su često negativni i ulažu se veliki napori da se oni ubiju. Široka upotreba insekticida nije uspjela da istrijebi nijednu štetočinu insekta, ali je izazvala otpornost na uobičajene hemikalije kod hiljadu vrsta insekata.

Praktična upotreba uključuje korišćenje insekata u ishrani, u medicini, za vrijedne tekstile kao što je svila, za boje kao što je karmin, u nauci, gdje je vinska mušica važan modelni organizam u genetici, a koriste se i u ratu, gdje je upotreba insekata ispitivana još od srednjeg vijeka, a prvi put su korišćeni u Drugom svjetskom ratu za širenje bolesti među neprijateljskom populacijom. Jedan insekt — medonosna pčela, obezbjeđuje med, polen, matični mliječ, propolis i antiinflamatorni peptid melitin, a njene larve se jedu u nekim društvima. Medicinska upotreba insekata uključuje terapiju crvima za čišćenje rane. Preko hiljadu porodica proteina je identifikovano u pljuvački insekata koji se hrane krvlju; oni mogu da obezbijede korisne lekove kao što su antikoagulansi, vazodilatatori, antihistaminici i anestetici.

Simbolična upotreba uključuje korišćenje u umjetnosti, u muzici, u filmu, u književnosti, u religiji i u mitologiji. Kostimi insekata koriste se u pozorišnim predstavama i nose se na zabavama i karnevalima.

kontekst[uredi | uredi izvor]

Kultura[uredi | uredi izvor]

Kultura se sastoji od društvenog ponašanja i normi koje se nalaze u ljudskim društvima i koje se prenose putem društvenog učenja. Kulturne univerzalije u svim ljudskim društvima uključuju izražajne forme kao što su umjetnost, muzika, ples, ritual, religija i tehnologije kao upotreba alata, kuvanje, sklonište i odjeća. Koncept materijalne kulture obuhvata fizičke izraze kao što su tehnologija, arhitektura i umjetnost, dok nematerijalna kultura uključuje principe društvene organizacije, mitologije, filozofije, književnosti i nauke.[1]

Kulturna entomologija i etnoentomologija[uredi | uredi izvor]

Etnoentomologija se razvila od 19. vijeka ranim radovima autora kao što su Alfred Rasel Valas (1852) i Henri Volter Bejts (1862). Knjiga Hansa Zinsera — „Pacovi, vaške i istorija“ (1935), pokazala je da su insekti važni u ljudskoj istoriji. Pisci kao što su Vilijam Morton Veler, Moris Meterlink, i Žan Anri Fabr, opisali su život insekata i prenijeli njihovo značenje ljudima „sa maštom i briljantnošću“. Frederik Sajmon Bodenhajmer, u knjizi „Insekti kao ljudska hrana“ (1951), skrenuo je pažnju na obim i potencijal entomofagije i ukazao na pozitivne aspekte insekata. Hrana je tema koja se najviše proučava u etnoentomologiji, a slijede medicina i pčelarstvo.[2]

Bube pronađene u Simundžonu, Borneo, koje je u svojoj knjizi, „Malajski arhipelag“, opisao Alfred Rasel Valas, začetnik etnoentomologije.

Godine 1968, Ervin Šimitšek je istakao da je kulturna entomologija grana proučavanja insekata, u pregledu uloga koje insekti igraju u folkloru i kulturi uključujući religiju, hranu, medicinu i umjetnost.[3] Godine 1984. Čarls Hoge je pokrivao ovu oblast na engleskom, a od 1994. do 1997. osnovao je udruženje „Kratak pregled kulturalne entomologije“, koje je služilo kao forum na terenu.[4][5] On je tvrdio da ljudi troše svoju intelektualnu energiju u tri osnovne oblasti aktivnosti: preživljavanje, korišćenje praktičnog učenja (primjena tehnologije); traženje čistog znanja kroz induktivne mentalne procese (nauka) i traganje za prosvjetljenjem da bi se osjetilo zadovoljstvo estetskim vježbama koje se mogu nazvati „humanističkim naukama“. Entomologija se dugo bavila opstankom (ekonomska entomologija) i naučnim proučavanjem (akademska entomologija), ali grana istraživanja koja se bavi uticajem insekata (i drugih kopnenih zglavkara, uključujući paukolike zglavkare i stonoge) u književnosti, jeziku, muzici, umjetnosti, interpretativnoj istoriji, religiji i rekreaciji, postala je prepoznata kao posebna oblast kroz Šimičekov rad.[3][6][7] Hoge je postavio granice oblasti izjavivši: „narativna istorija nauke o entomologiji nije dio kulturne entomologije, dok bi se uticaj insekata na opštu istoriju smatrao kulturnom entomologijom.“[8] Zbog toga što je pojam kulturno usko definisan, neki aspekti koji se obično uključuju u proučavanje ljudskih društava su isključeni.[8]

Darel Adison Pozi, napominjući da je granicu između kulturne entomologije i etnoentomologije teško povući, navodi izjavu Hogea da se kulturna entomologija ograničava na uticaj insekata na „suštinu čovječanstva izraženu u umjetnostima i humanističkim naukama”. Takođe, Pozi je napisao i da je kulturna antropologija obično ograničena na proučavanje naprednih, industrijalizovanih i pismenih društava, dok etnoentomologija proučava „entomološke probleme primitivnih ili necivilizovanih društava“. Istakao je da je podjela vještačka, upotpunjena neopravdanom pristrasnošću „mi ili oni“.[2] Brajan Moris je na sličan način kritikovao način na koji antropolozi tretiraju nezapadne stavove prema prirodi kao monadske i spiritualističke, smatrajući ih gnostičkim sa pojednostavljenim tretmanom zapadnog, mehanističkog stava, često iz 17. vijeka. Moris to smatra „prilično beskorisnim, ako ne i obmanjujućim“ i umjesto toga nudi svoje istraživanje o višestrukim načinima na koje se ljudi Malavija odnose prema insektima i drugim životinjama, navodeći da su „pragmatični, intelektualni, realistički, praktični, estetski, simbolički i sakramentalni“.[9]

Prednosti i troškovi[uredi | uredi izvor]

Usluge ekosistema insekata[uredi | uredi izvor]

Pčele vrše oprašivanje roda avokada, kao primjer usluge ekosistema.

Izvještaj organizacije Milenijumska procjena ekosistema (MEA) iz 2005. godine, definiše usluge ekosistema kao koristi koje ljudi dobijaju od ekosistema i razlikuje četiri kategorije: obezbjeđivanje, regulisanje, podrška i kultura. Osnovno načelo je da je nekoliko vrsta zglavkara dobro poznato zbog njihovog uticaja na ljude (kao što su pčele, mravi, komarci i paukovi), ali i insekti nude ekološka dobra i usluge.[10] Društvo Kserces izračunava ekonomski uticaj četiri ekološke usluge koje pružaju insekti: oprašivanje, rekreacija (tj. „važnost buba za lov, ribolov i posmatranje divljih životinja, uključujući posmatranje ptica"), sahranjivanje balege i kontrola štetočina. Vrijednost je procijenjena na 153 milijarde dolara širom svijeta.[11] Kao stručnjak za mrave,[12] Edvard Ozborn Vilson je izjavio: „ako bi čitavo čovječanstvo nestalo, svijet bi se ponovo vratio u bogato stanje ravnoteže koje je postojalo prije deset hiljada godina. Ako bi insekti nestali, okruženje bi se srušilo u haos.“[13] Televizija Nova, na američkoj PBS mreži uokvirila je odnos sa insektima u urbanom kontekstu: „mi ljudi volimo da mislimo da mi upravljamo svijetom. Ali čak i u srcu naših velikih gradova, rivalska supersila napreduje; Ova sićušna stvorenja žive svuda oko nas u ogromnom broju, iako ih mi i ne primjećujemo. Ali na mnogo načina, oni su ti koji zaista vode emisiju.“[14] Časopis The Washington Post objavio je: „letimo slijepi u mnogim aspektima očuvanja životne sredine, i zato smo toliko iznenađeni kada vrsta poput pčele počne da opada ili da se insekt koga mi ne želimo, kao što su azijski tigrasti komarac ili vatreni mrav, pojavljuje u našoj sredini. Drugim riječima: Počnite da razmišljate o greškama."[15]

Štetočine i propaganda[uredi | uredi izvor]

Mladi iz Istočne Njemačke ubijaju krompirovu zlaticu.

​ Ljudski stavovi prema insektima su često negativni, pojačani senzacionalizmom u medijima.[16] To je stvorilo društvo koje pokušava da eliminiše insekte iz svakodnevnog života.[17] Skoro 75 miliona funti insekticida širokog spektra se proizvodi i prodaje svake godine za upotrebu u američkim domovima i baštama. Godišnji prihodi od prodaje insekticida vlasnicima kuća premašili su 450 miliona dolara 2004. godine. Od otprilike milion vrsta insekata opisanih do sada, oko hiljadu može da se smatra ozbiljnim štetočinama, a manje od 10.000 (oko 1%) su povremene štetočine.[17] Nijedna vrsta insekata nije trajno iskorijenjena upotrebom pesticida, umjesto toga, najmanje hiljadu vrsta je razvilo otpornost na pesticide u polju, a velika šteta je učinjena korisnim insektima, uključujući oprašivače kao što su pčele.[18]

Tokom Hladnog rata, zemlje Varšavskog pakta su pokrenule obiman rat protiv krompirove zlatice, okrivljujući CIA za unošenje vrste iz Amerike, demonizujući vrstu na propagandnim posterima i pozivajući djecu da skupe bube i ubiju ih.[19][20]

Praktična upotreba[uredi | uredi izvor]

U ishrani[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Entomofagija
Larve koje u ishrani koristi narod Arante iz Australije.

Entomofagija je jedenje insekata. Mnogi jestivi insekti se smatraju kulinarskim specijalitetom u nekim društvima širom svijeta. Knjiga „Insekti kao ljudska hrana“, koju je napisao Frederik Sajmon Bodenhajmer 1951. skrenula je pažnju na obim i potencijal entomofagije, ali je praksa neuobičajena, pa čak i tabu u drugim društvima. Ponekad se insekti smatraju pogodnim samo za siromašne u trećem svijetu, ali je 1975. Viktor Mejer Rošou sugerisao da bi insekti mogli da pomognu u ublažavanju globalne nestašice hrane u budućnosti i zagovarao je promjenu zapadnjačkih stavova prema kulturama u kojima su insekti cijenjeni kao hrana.[21] Etnolozi Penelope Gulan i Piter Krenston, smatrali su da bi lijek za to mogao da bude oglašavanje jela od insekata kao prikladno egzotičnih i skupih, kako bi ih učinila prihvatljivim. Oni takođe ističu da neka društva u podsaharskoj Africi vole gusjenice više nego govedinu, dok Goš Čakravorti i ostali u svom istraživanju 2011. ističu da su insekti kao hrana visoko cijenjeni u sjeveroistočnoj Indiji i da su skuplji od mesa.[22] Ekonomiju, odnosno troškove koji uključuju sakupljanje insekata za hranu i novac zarađen prodajom takvih insekata, proučavali su u okruženju u Laosu Mejer Rošou i drugi 2008. godine.[23] U Meksiku, gastronomi traže larve mrava i jaja stenica veslačica kao oblik kavijara. U Guangdongu, vodene bube postižu dovoljno visoku cijenu da bi mogle da se uzgajaju. Posebno visoke cijene se na Tajlandu postižu za džinovsku vodenu bubu Lethocerus indicus.[24]

Insekti koji se koriste u hrani uključuju larve i lutke medonosnih pčela,[25][26] crve mopane,[27] svilene bube,[28] magui crve,[29] larve ličinke,[30] cvrčke,[31] kao i dvije vrste skakavaca — Chapulines iz roda Sphenarium[32] i Locust.[33] Na Tajlandu postoji oko 20.000 farmera koji uzgajaju cvrčke, proizvodeći oko 7.500 tona godišnje.[34]

U medicini[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Insekti u medicini

Insekti su korišćeni u medicini u kulturama širom svijeta, često prema Doktrini signatura. Domorodački narodi Meksika su koristili butne kosti skakavaca, za koje se govorilo da podsjećaju na ljudsku jetru, za liječenje oboljenja jetre.[35] Doktrina je primijenjena i u tradicionalnoj kineskoj medicini (TKM) i u ajurvedi. TKM koristi člankonošce u različite svrhe: stonoga se koristi za liječenje tetanusa, napada i konvulzija,[36] dok se kineski crni planinski mrav — Polyrhachis vicina, koristi kao lijek za sve, posebno kod starijih, a ekstrakti su ispitivani kao moguće sredstvo u borbi protiv raka.[37] Ajurveda koristi insekte kao što su termiti za stanja kao što su čirevi, reumatske bolesti, anemija i bol. Larve jatrofe lisnog rudara se koriste kuvane za izazivanje laktacije, smanjenje temperature i umirivanje gastrointestinalnog trakta.[22][38] Nasuprot tome, tradicionalna afrička medicina je u pogledu korišćenja insekata lokalna i neformalizovana.[38] Autohtoni narodi Centralne Amerike koristili su veliki broj insekata u medicini. Maje su koristile armijskog mrava pri postavljanju hirurškog šava, u kojem su koristile njihove čeljusti kako bi držali ranu zatvorenu.[35] Otrov crvenog mrava korišćen je za liječenje reumatizma, artritisa i poliomijelitisa putem imunološke reakcije izazvane njegovim ubodom.[35] Lutke svilene bube su uzimane za liječenje apopleksije, afazije, bronhitisa, upale pluća, konvulzija, krvarenja i učestalog mokrenja.[35]

Armijski mrav, kojeg su u Novom svijetu koristile Maje pri postavljanju hirurškog šava, u kojem su koristile njihove čeljusti kako bi držali ranu zatvorenu.

Proizvodi medonosne pčele se koriste u medicini u apiterapiji širom Azije, Evrope, Afrike, Australije i Amerike, uprkos činjenici da medonosna pčela nije uvedena u Ameriku sve do kolonizacije od strane Španije i Portugalije. Oni su najčešći medicinski proizvod od insekata u istoriji i trenutno, a od svih njihovih proizvoda, najčešće se koristi med.[38] Može se nanositi na kožu za liječenje prekomjernog ožiljnog tkiva, osipa i opekotina,[39] a takođe i kao oblog za oči pri liječenju infekcije.[22] Med se uzima za probleme sa varenjem i za poboljšanje opšteg zdravlja. Uzima se vruć za liječenje prehlade, kašlja, infekcija grla, laringitisa, tuberkuloze i plućnih bolesti.[35] Apitoksin (pčelinji otrov) se primjenjuje direktnim ubodom za ublažavanje artritisa, reumatizma, polineuritisa i astme.[35] Propolis, smolastu, voštanu mješavinu koju sakupljaju pčele i koja se koristi kao izolator i zaptivač košnica, često konzumiraju žene u menopauzi zbog visokog sadržaja hormona, a smatra se da ima antibiotska, anestetička i antiinflamatorna svojstva.[35] Matični mliječ se koristi za liječenje anemije, čira na dvanaestopalačnom crijevu, arterioskleroze, hipotenzije, hipertenzije i inhibicije seksualnog libida.[35] Pčelinji hljeb ili pčelinji polen, jede se kao opšte sredstvo za obnavljanje zdravlja i smatra se da pomaže u liječenju unutrašnjih i spoljašnjih infekcija.[35] Jedan od glavnih peptida u pčelinjem otrovu, melitin, ima potencijal da liječi upale kod oboljelih od reumatoidnog artritisa i multiple skleroze.[40]

Porast infekcija otpornih na antibiotike podstakao je farmaceutska istraživanja za nove resurse, uključujući zglavkare.[41]

U terapiji crvima, koriste se larve puhača za obavljanje debridmana za čišćenje rana.[42]

Kantaridin, ulje koje izaziva plikove i koje se nalazi kod nekoliko porodica buba opisanih zajedničkim imenom španska mušica, korišćeno je kao afrodizijak u nekim društvima.[40]

Insekti koji se hrane krvlju, kao što su krpelji, obadi i komarci, ubrizgavaju više bioaktivnih jedinjenja u svoj plijen. Ove insekte već dugo koriste praktičari istočne medicine za sprječavanje stvaranja krvnih ugrušaka ili tromboze, što upućuje na moguću primjenu u naučnoj medicini.[43] Preko 1.280 porodica proteina je povezano sa pljuvačkom organizama koji se hrane krvlju, uključujući inhibitore agregacije trombocita, ADP, arahidonsku kisjelinu, trombin, PAF, antikoagulanse, vazodilatatore, vazokonstriktore antihistaminike, blokatore natrijumovih kanala, inhibitore komplementa, formirače pora, inhibitore angiogeneza, anestetike, AMP i molekule za prepoznavanje mikrobnih obrazaca i pojačivače/aktivatore parazita.[40][44][45][46]

U nauci i tehnologiji[uredi | uredi izvor]

Insekti imaju važnu ulogu u biološkim istraživanjima. Zbog svoje male veličine, kratkog vremena generacije i visoke plodnosti, obična vinska mušica — Drosophila melanogaster, odabrana je kao modelni organizam za proučavanje genetike viših eukariota. Ona je bila suštinski dio studija o principima kao što su genetska veza, interakcije između gena, hromozomska genetika, evoluciona razvojna biologija, ponašanje životinja i evolucija. Pošto su genetski sistemi dobro očuvani među eukariotima, razumijevanje osnovnih ćelijskih procesa poput replikacije DNK ili transkripcije kod vinskih mušica pomaže naučnicima da razumiju te procese kod drugih eukariota, uključujući ljude.[47] Genom vinske mušice je sekvencioniran 2000. godine, što odražava važnu njenu ulogu u biološkim istraživanjima. Oko 70% genoma muva je slično ljudskom genomu, što podržava teoriju evolucije od jednog porijekla života Čarlsa Darvina.[48]

Ilustracija crva koje kupe sa ploda kaktusa u Centralnoj Americi, koju je naslikao Hoze Antonio de Alzate i Ramirez 1777.

Neki hemipterani se koriste za proizvodnju boja kao što je karmin. Štitaste vaši proizvodi karminsku kisjelinu crvene boje za odvraćanje predatora, a do 100.000 njih je potrebno da bi se napravio kilogram boje košenil.[49][50]

Slično vašima, potreban je ogroman broj buba Kerria lacca da bi se napravio kilogram šelaka, boje za nanošenje četkom i završne obrade drveta.[51] Dodatna upotreba ovog tradicionalnog proizvoda uključuje tretiranje citrusa voskom kako bi se produžio njihov vijek trajanja i oblaganje pilula kako bi ih zaštitili od vlage, obezbijedili sporo otpuštanje ili maskirali ukus gorkih sastojaka.[52]

grimizna je crvena boja od osušenih tijela ženki ljuskastog insekta iz roda kermes, prvenstveno Kermes vermilio, koji su porijeklom iz mediteranskog regiona, žive na soku hrasta prnar. Stari Grci i Rimljani su ih koristili kao crvenu boju. Grimizna je bogate crvene boje i ima dobru postojanost boje u svili i vuni.[53][54][55][56][57]

Sposobnosti insekata se ponekad oponašaju u arhitekturi. U šoping centru u Harareu, koristi se pasivno hlađenje, gdje se akumulira toplota ujutru i ispušta u toplim djelovima dana.[58] Cilj ovog dijela biomimetike je struktura gomile termita, kao što je Macrotermes michaelseni, koji efikasno hlade svoja gnijezda.[59][60] Osobine egzoskeleta kod pustinjske bube namib, posebno njena krila koja imaju izbočine sa hidrofilnim vrhovima, kojima privlače vodu i hidrofobnim stranama, kojima ispuštaju vodu, oponašana su u filmu dizajniranom za Ministarstvo odbrane Ujedinjenog Kraljevstva, za hvatanje vode u sušnim regionima.[61][62]

U tekstilu[uredi | uredi izvor]

Vidi još: Svilarstvo
Dvorske dame pripremaju novotkanu svilu za dinastiju Sung, 1100–1133.

Svilene bube, njihove lutke i gusjenice, uzgajane su za proizvodnju svile u Kini od perioda Neolita i kulture Jangšao, od 5.000 godina prije nove ere.[63][64] Proizvodnja se proširila na Indiju do 140. godine nove ere.[65]

Gusjenice se hrane listovima duda. Čaura, nastala nakon četvrtog mitarenja, prekrivena je kontinuiranim filamentom proteina svile, fibroina, gumiranog zajedno sa sericinom. U tradicionalnom procesu, guma se uklanja potapanjem u vruću vodu, a svila se zatim odmotava od čaure i namotava. Filamenti se ispredaju zajedno da bi napravili svilenu nit.[66]

Trgovina svilom između Kine i zemalja na njenom zapadu počela je u antičko doba, sa svilom poznatom iz egipatske mumije iz 1070. godine prije nove ere, a kasnije se trgovalo i sa Antičkom Grčkom i Antičkim Rimom. Put svile koji vodi zapadno od Kine otvoren je u drugom vijeku nove ere, pomažući da se pokrene trgovina svilom i drugom robom.[67]

U ratovanju[uredi | uredi izvor]

Upotreba insekata u ratovanju je pokušavana u srednjem vijeku i ranije, ali je prvi put sistematski istraživano od strane nekoliko nacija tokom 20. vijeka. U praksi ga je primijenila Jedinica 731 japanske vojske u napadima na Kinu tokom Drugog svjetskog rata, ubivši skoro 500.000 Kineza sa buvama zaraženim kugom i muvama zaraženim kolerom.[68][69] Takođe u Drugom svjetskom ratu, Njemci su istraživali upotrebu krompirove zlatice za uništavanje neprijateljskih usjeva krompira.[70] Tokom Hladnog rata, američka vojska je razmatrala korišćenje komaraca sa žutom groznicom za napad na sovjetske gradove.[68]

Simbolična upotreba[uredi | uredi izvor]

U mitologiji i folkloru[uredi | uredi izvor]

Zlatne ploče sa utisnutim krilatim boginjama pčela, možda Frij, pronađene na Kamiros Rodosu, iz 7. vijeka prije nove ere.

Insekti su se pojavljivali u mitologiji širom svijeta od davnina. Među grupama insekata koje se pojavljuju u mitovima su pčele, leptiri, mitološki cvrčci, muve, vilini konjici, bogomoljke i baljegari. Baljegari su imali vjersku i kulturnu simboliku u Starom Egiptu, Grčkoj i nekim šamanističkim kulturama Starog svijeta. Drevni Kinezi su smatrali cvrčke simbolima ponovnog rođenja ili besmrtnosti.[24][71] U Homerovoj himni Afroditi, boginja Afrodita prepričava legendu o tome kako je Eos, boginja zore, tražila od Zevsa da dopusti njenom ljubavniku Titonu da zauvijek živi kao besmrtnik.[72] Zevs je udovoljio njenoj molbi, ali, pošto je Eos zaboravila da ga zamoli da ga učini i bezvremenim, Titon nikada nije umro, ali je ostario.[72] Na kraju je postao toliko sićušan i smežuran da se pretvorio u prvog cvrčka.[72]

U drevnoj sumerskoj pjesmi, muva pomaže boginji Inani kada njenog muža Dumuzida jure galu demoni.[73] Muve se takođe pojavljuju na starovavilonskim pečatima kao simboli Nergala, boga smrti,[73] a perle od lapis lazulija u obliku muve često su se nosile u mnogim različitim kulturama u staroj Mesopotamiji, zajedno sa drugim vrstama nakita od muva.[73] Ep o Gilgamešu, pisat na akadskom jeziku, sadrži aluzije na vretenca, što označava nemogućnost besmrtnosti.[24][71]

Među narodom Arente u Australiji, medeni mravi i larve ličinke služile su kao lični totemi. Kod Bušmana iz Kalaharija, bogomoljka ima veliki kulturni značaj, uključujući stvaranje i strpljenje nalik zenu u čekanju.[24][71]

Insekti se pojavljuju u folkloru širom svijeta. U Kini su farmeri tradicionalno regulisali svoju sadnju usjeva u skladu sa Buđenjem insekata, kada se promijene temperature i monsunske kiše izvode insekte iz hibernacije. Većina običaja „buđenja“ se odnosi na jedenje grickalica, poput palačinki, pečenog pasulja, krušaka i prženog kukuruza, što simbolizuje štetne insekte u polju.[74]

Svitac, simbol ljeta u Japanu.

U regionu Velikih jezera u Sjedinjenim Državama, postoji godišnji festival larvi gusjenice tigrastog moljca, koje su poznate kao vuneni medvjedi, a festival se obilježava više od 40 godina. Larve imaju 13 različitih segmenata crne i crvenkasto braon boje i imaju reputaciju u uobičajenom folkloru da mgu da predvide nadolazeće zimsko vrijeme.[75]

Postoji uobičajena zabluda da su bubašvabe ozbiljni prenosioci bolesti, ali iako mogu da prenose bakterije, ne putuju daleko i ne mogu da ujedaju ili ubadaju.[76][77] Njihove školjke sadrže protein, arilforin, koji je uključen u astmu i druga respiratorna stanja.[78]

Među dubokomorskim ribarima iz Grinoka u Škotskoj postoji vjerovanje da ako muva upadne u čašu iz koje je neko pio ili će da pije, to je siguran znak sreće za one koji piju.[79]

Mnogi ljudi vjeruju u urbani mit da kosci imaju najotrovniji ugriz u svijetu pauka, ali da su im očnjaci premali da prodru u ljudsku kožu. Ipak, nijedna od poznatih vrsta žetelaca nema otrovne žlijezde; nemaju udubljene očnjake već kandže kojima se hvataju i koje su obično veoma male i nisu dovoljno jake da razbiju ljudsku kožu.[80][81]

U Japanu, pojava svitaca i buba nosoroga označava očekivanu promjenu godišnjih doba.[82]

U religiji[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Insekti u religiji
Skarabej, sveta buba, sa razdvojenim krilima, 712-342 godine prije nove ere.

U brazilskom slivu Amazona, članovi porodice tupigvajanskih jezika primijećeni su kako koriste mrave Pachycondyla commutata tokom ceremonija obreda prelaska žena i propisuju ubod mrava Pseudomyrmex za groznicu i glavobolju.[83]

Crvenog kalifornijskog mrava žetelca — Pogonomyrmex californicus, koriste starosjedioci južne Kalifornije i sjevernog Meksika stotinama godina u ceremonijama koje se sprovode kako bi se pomoglo članovima plemena da steknu duhovne pomagače kroz halucinacije. Tokom rituala, mladići se šalju iz plemena i konzumiraju velike količine živih mrava bez žvakanja pod nadzorom starijeg člana plemena. Gutanje mrava bi trebalo da dovede do produženog stanja nesvijesti, gdje se pojavljuju pomagači u snu i služe kao saveznici sanjaču do kraja njegovog života.[84]

U umjetnosti[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Insekti u umjetnosti
Radga Krišna u gradu Basoli u Indiji, sa tamnim akvarelom i zlatom na papiru, sa fragmentima krila tvrdokrilaca.

I simbolički oblik i stvarno tijelo insekata korišćeni su za ukrašavanje ljudi u drevnim i modernim vremenima. Tema koja se ponavlja u drevnim kulturama u Evropi i na Bliskom istoku odnosila se na svetu sliku pčele ili čovjeka sa obilježjima insekata. Ona se često nazivala „boginja pčela“, a slike su pronađene u draguljima i kamenju. Dragulj od oniksa iz Knososa (drevni Krit) koji datira iz približno 1500. godine prije nove ere ilustruje boginju pčela sa rogovima bika iznad glave. Figura je okružena psima sa krilima, koji najvjerovatnije predstavljaju Hekatu i Artemidu – boginje podzemlja, slične egipatskim bogovima Akeru i Anubisu.[85]

Umjetnost sa krilima buba je drevna zanatska tehnika koja koristi prelivna krila bube i tradicionalno se praktikuje na Tajlandu, u Mjanmaru, Indiji, Kini i Japanu. Komadi bube se koriste kao ukras za slike, tekstil i nakit. U zavisnosti od regiona, korišćene su različite vrste metalnih krila buba za drvo, ali se tradicionalno najviše cijene krila buba iz roda Sternocera. Praksa dolazi iz čitave Azije i jugoistočne Azije, posebno sa Tajlanda, Mjanmara, Japana, Indije i Kine. Na Tajlandu su krilima buba najviše ukrašavani odjeća (šalovi i sabajsko platno) i nakit u nekadašnjim dvorskim krugovima.[86]

Slika Vilin konjic, dva moljca, pauk i neke bube, sa divljim jagodama, koju je naslikao Jan van Kesel u 17. vijeku. Osa buba, gore lijevo; zamagljeni granični moljac, gore desno; vilin konjic selica i buba kardinal, u sredini lijevo; svrakov moljac, u sredini desno; gundelj, dole lijevo.

U knjizi kanadskog entomologa Čarlsa Hauarda Karana iz 1945. godine — Insekti pacifičkog svijeta, zabilježene su žene iz Indije i Sri Lanke, koje su držale 38 milimetara duge, prelivajuće zelenkaste bakarne bube vrste Chrysochroa ocellata kao kućne ljubimce. Ovi živi dragulji nosili su se u svečanim prilikama, vjerovatno sa malim lancem pričvršćenim za jednu nogu usidrenim za odjeću kako bi se spriječilo bjekstvo. Nakon toga, insekti su kupani, hranjeni i smješteni u ukrasne kaveze. Žive bube sa draguljima su se takođe nosile i držale kao kućni ljubimci u Meksiku.[87]

Leptiri su dugo inspirisali ljude svojim životnim ciklusom, bojom i kitnjastim šarama. Romanopisac Vladimir Nabokov, koji je takođe proučavao leptire, objavio je i ilustrovao mnoge vrste navodeći:

Otkrio sam u prirodi neutilitarne užitke koje sam tražio u umjetnosti. Obje su bile vid magije, obje su bile igre zamršenih čarolija i obmane.[88]

Estetska složenost insekata navela je Nabokova da odbaci prirodnu selekciju.[89][90]

Prirodnjak Ijan Mekrej napisao je o leptirima:

Životinja je istovremeno nezgodna, slabašna, čudna, poletna u letu, a ipak lijepa i neizmjerno simpatična; bolno je prolazan, iako sposoban za ekstremne migracije i transformacije. Slike i fraze kao što su „kaleidoskopske nestabilnosti“, „oksimoron sličnosti“, „buntovne duge“, „vidljiva tama“ i „duše od kamena“ imaju mnogo toga zajedničkog. Oni spajaju dva pojma konceptualne kontradikcije, olakšavajući na taj način miješanje onoga što bi trebalo da budu diskretne i međusobno isključive kategorije... U postavljanju takvih pitanja, nauka o leptirima, neiscrpno, kompleksno i fino nijansirano polje, postaje malo drugačija od ljudske mašte ili samog polja književnosti. U prirodnoj istoriji životinje počinjemo da osjećamo njene književne i umjetničke mogućnosti.[91]

Fotograf Kjel Sandved proveo je 25 godina slikajući svih 26 znakova latiničnog pisma koristeći šare krila leptira i leptirica formirajući „Abecedu leptira“.[92]

Godine 2011. umjetnica Ana Kolet napravila je preko 10.000 pojedinačnih keramičkih insekata u Notingemskom zamku, a kolekcija je nazvana „miješanje roja“. Recenzije izložbe ponudile su ubjedljivu priču za kulturnu entomologiju: „neočekivana upotreba materijala, tamni tonovi i direktan uticaj hiljada sićušnih višestrukih djelova u prostoru. Izložba je istovremeno bila i izuzetno lijepa i duboko odbojna, a ova čudna dualnost je bila fascinantna.“[93][94]

U književnosti i filmu[uredi | uredi izvor]

Poster za film The Deadly Mantis iz 1957.

Starogrčki dramski pisac Eshil u svojim poemama koristi obade koji jure i muče Iju, djevojku povezanu sa mjesecom, koju neprestano posmatraju oči pastira Argusa, povezanog sa svim zvijezdama: „Io: Ah! Ha! Opet žaoka, ubod, ubod obada! O zemljo, zemljo, sakrij se, šuplji oblik — Argus — ta zla stvar — stooka." Vilijam Šekspir, inspirisan Eshilom, koristi lik Toma o'Bedlama u Kralju Liru, „kojeg je zli đavo vodio kroz vatru i kroz plamen, kroz brod i vir, kroz blato i močvaru“, izbezumljenog stalnom potjerom.[95] U tragediji Antonije i Kleopatra, Šekspir na sličan način upoređuje Kleopatrin brzopleti odlazak sa bojnog polja u Akcijumu sa odlaskom krave koju juri obad.[96] Herbert Džordž Vels je predstavio džinovske zolje u svom romanu „Hrana bogova i kako je došla na Zemlju“ iz 1904. godine,[97] koristeći novootkrivene hormone rasta da bi svojoj naučnoj fantastici dao uvjerljivost.[98] Esej „Leptiri“ Lafkadija Herna analizira tretman leptira u japanskoj književnosti, kako u prozi tako i u poeziji. On ističe da one često aludiraju na kineske priče, kao što je o mladoj ženi koju su leptiri smatrali cvijetom. On je preveo 22 japanske haiku pjesme o leptirima, uključujući i jednu od haiku majstora Macua Bašoa, za koju je rekao da sugeriše sreću u proljeće, napisavši: „Probudi se! Probudi se! — Učiniću te svojim druže, leptiru koji spavaš."[99]

Romanopisac Vladimir Nabokov bio je sin profesionalnog lepidopterista, a i sam se interesovao za leptire.[100] Napisao je roman Lolita dok je putovao na svoja godišnja putovanja sakupljanja leptira na zapadu Sjedinjenih Država.[101] Na kraju je postao vodeći lepidopterista. To se ogleda u njegovoj fikciji, gdje, u knjizi „Poklon“, posvjećuje dva cijela poglavlja (od pet) priči o ocu i sinu na ekspediciji traženja leptira.[102]

Horor filmovi koji uključuju insekte, koji se ponekad nazivaju i „filmovi o velikim bubama“, uključuju prvi film Oni iz 1954. godine, sa džinovskim mravima mutiranim radijacijom, kao i film Smrtonosna bogomoljka iz 1957. godine.[103][104][105]

The Far Side, novinski strip, koristio je profesor Mihael Burget kao nastavno sredstvo na času entomologije; strip i njegov autor — Geri Larson, dobili su priznanje od strane biologa — Dejla Hartvela Klejtona, njegovog kolege, za ogromni doprinos koji je Larson dao njihovoj oblasti kroz svoje karikature.[106][107]

U muzici[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Insekti u muzici
Flight of the Bumblebee
Pjesma Flight of the Bumblebee u izvođenju benda vojske SAD.]]
Imate poteškoće pri redprodukciji ovog zapisa?
Pogledajte VP:Pomoć oko snimaka.

U nekim popularnim i uticajnim muzičkim djelima, tema su bili insekti. Francuski renesansni kompozitor — Žoskin de Pre, napisao je frotolu pod nazivom El Grillo (Cvrčak) i ona je među najčešće pjevanim njegovim djelima.[108] Nikolaj Rimski-Korsakov je napisao „Flight of the Bumblebee“ (bumbarov let) 1899–1900, kao dio svoje opere „Bajka o caru Saltanu“, zasnovane na knjizi koju je napisao Aleksandar Puškin — Bajka o caru Saltanu. Komad je postao jedan od najprepoznatljivijih komada u klasičnoj kompoziciji. Bumbar u priči je princ koji je pretvoren u insekta da bi mogao da odleti da posjeti svog oca.[109][110][111] Predstava na kojoj je opera zasnovana, prvobitno je imala još dvije teme o insektima: „Flight of the Mosquito“ (let komarca) i „Flight of the Flyет“ (let muve).[112] Mađarski kompozitor — Bela Bartok je u svom dnevniku objasnio da je u svom djelu „Diary of a Fly“ (dnevnik muve), koje je komponovao za klavir (Mikrokosmos Vol. 6/142), pokušavao da prikaže očajničke pokušaje bjekstva muve uhvaćene u paukovu mrežu.[113]

Džez muzičar i profesor filozofije — Dejvid Rotenberg, svirao je duete sa insektima koji pjevaju, uključujući cvrčke, zrikavce i bube.[114]

U astronomiji i kosmologiji[uredi | uredi izvor]

Sazvežđe Muska (kao Apis) je gore desno. Detalj iz Uranometrije Johana Bajera, 1603 godine.

U astronomiji, sazvježđa koja su dobila ime po člankonošcima uključuju zodijačku Škorpiju, koja je dobila ime po škorpijama,[115][116] kao i muva, takođe poznata kao Apis, pčela na dubokom južnom nebu. Sazvježđu Muva, jedinom priznatom sazvježđu insekata, ime je dao Petar Plancije 1597. godine.[117]

„Maglina buba“, koja se naziva i „Maglina leptira“, otkrivena je 2009. godine u sazvježđu Škorpija, pomoću Habl teleskopa.[118] Poznata pod stručnim nazivom NGC 6302, jedna je od najsjajnijih i najpopularnijih zvijezda u univerzumu, popularna po tome što njene karakteristike privlače pažnju mnogih istraživača. Savršeno je bipolarna i do nedavno, centralna zvijezda je bila neuočljiva, zamagljena gasom, ali se procjenjuje da je jedna od najtoplijih u galaksiji, sa 200.000 stepeni Farenhajta, oko 35 puta toplija od Sunca.[119][120]

Pčela je igrala centralnu ulogu u kosmologiji kod naroda Maja. Gipsana figura u hramovima Tuluma poznata kao „Ah Mucen Kab“ – Bog pčela ronilaca, podsjeća na insekta Codex Tro-Cortesianus, identifikovanog kao pčela. Ovakvi reljefi su možda ukazivali na gradove i sela koja proizvode med. Savremene vlasti Maja kažu da ova figura takođe ima vezu sa savremenom kosmologijom. Stručnjak za mitologiju Maja — Migel Anhel Vergara kaže da su Maje vjerovale da pčele potiču sa Venere, „Drugog Sunca“. Reljef bi mogao da bude indikativan za još jedno „božanstvo insekata“ — Xux Ex, majanske „zvijezde osa“.[121] Maje su otjelotvorile Veneru u obliku boga Kukulkana (srodnog Gukumacu i Kecalkoatlu u drugim dijelovima Meksika). Kecalkoatl je mezoameričko božanstvo čije ime na jeziku navatlu znači „pernata zmija“. Kult je bio prva mezoamerička religija koja je prevazišla jezičke i etničke podjele starog klasičnog perioda. Taj kult je olakšao komunikaciju i mirnu trgovinu među narodima različitih društvenih i etničkih pripadnosti.[122] Iako je kult prvobitno bio usredsređen na drevni grad Čičen Ica u modernoj meksičkoj državi Jukatan, proširio se sve do gvatemalskih visoravni.[123]

U kostimima[uredi | uredi izvor]

Kostimi pčela i drugih insekata nose se u raznim zemljama na zabavama, karnevalima i drugim proslavama.[124][125]

Kostim pčele na festivalu Mardi Gras.

„Ovo“ je turneja cirkuske produkcije na temu insekata svjetski poznate kanadske kompanije za zabavu Cirkus de Solej.[126] Predstava se bavi svijetom insekata i njegovim biodiverzitetom, gdje oni žive u svakodnevnom životu sve dok se misteriozno jaje ne pojavi u njihovoj sredini, kada insekti postaju zadivljeni tim kultnim objektom koji predstavlja enigmu i cikluse njihovih života. Kostim je bio spoj tipova tijela zglavkara pomiješanih sa oklopom superheroja. Liz Vandal, vodeći kostimograf, istakla je da ima veliki afinitet prema svijetu insekata:[127]

„Kada sam bila mala, postavljala sam kamenje po dvorištu u blizini voćki i redovno sam ih podizala da posmatram insekte koji su se naselili ispod njih. Mazila sam gusjenice i pustila leptire u kuću. Dakle, kada sam saznala da je OVO inspirisan insektima, odmah sam znala da sam u savršenoj poziciji da svojim kostimima odam počast ovom veličanstvenom svijetu. Svi insekti su lijepi i savršeni; ono što izazivaju kod svakog od nas mijenja našu percepciju o njima.“[127]

Video serija Zeleni porno, koja je dobila nagradu Webby za najbolji online video 2009. godine, kreirana je da prikaže reproduktivne navike insekata. Džodi Šapiro i Rik Gilbert bili su odgovorni za prevođenje istraživanja i koncepata koje je Izabela Roselini zamislila u kostime od papira i lijepka koji direktno doprinose jedinstvenom vizuelnom stilu serije. Filmski serijal je pokrenut stvaranjem kostima kako bi se naučno istraživanje pretočilo u „nešto vizuelno i kako to učiniti komičnim“.[128]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Macionis, John J.; Gerber, Linda Marie (2011). Sociology. Pearson Prentice Hall. str. 53. ISBN 978-0137001613. OCLC 652430995. 
  2. ^ a b Posey, Darrell Addison (1986). „Topics And Issues In Ethnoentomology With Some Suggestions For The Development Of Hypothesis-Generation And Testing In Ethnobiology” (PDF). Journal of Ethnobiology. 6 (1): 99—120. Arhivirano (PDF) iz originala 1. 8. 2014. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  3. ^ a b Schimitschek, E. (1968). „Insekten als Nahrung, Brauchtum, Kult und Kultur”. Ur.: Helmcke J.G.; Stark D.; Wermuth H. Handbuch der Zoologie. 4. Berliner Akademie Verlag. str. 1—62. 
  4. ^ Hogue, Charles. „Cultural Entomology”. Arhivirano iz originala 17. 6. 2012. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  5. ^ „Who? What? Why?”. Cultural Entomology Digest. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  6. ^ Schimitschek, E. (1961). „Die Bedeutung der Insekten für Kultur und Wirtschaft des Menschen in Vergangenheit und Gegenwart”. Istanbul Universitesi. 908: 1—48. 
  7. ^ Hogue, Charles (januar 1987). „Cultural Entomology”. Annual Review of Entomology. 32: 181—199. doi:10.1146/annurev.en.32.010187.001145. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  8. ^ a b Hogue, Charles. „Cultural Entomology”. Cultural Entomology Digest. Arhivirano iz originala 17. 6. 2012. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  9. ^ Morris 2006.
  10. ^ Millennium Ecosystem Assessment (2005). Ecosystems and human well-being : synthesis (PDF). Washington, DC: Island Press. ISBN 1-59726-040-1. Arhivirano (PDF) iz originala 31. 10. 2019. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  11. ^ Lyman Kirst, Marian (29. 12. 2011). „Insect – the neglected 99%”. High Country News. Arhivirano iz originala 13. 6. 2018. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  12. ^ „Edward O. Wilson Biography”. Biography.com. Arhivirano iz originala 7. 1. 2017. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  13. ^ Wilson, E.O. (2006). The Creation: An Appeal to Save Life on EarthNeophodna slobodna registracija. Norton. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  14. ^ „Little Creatures Who Run the World”. Nova. PBS Airdate. 12. 8. 1997. Arhivirano iz originala 1. 10. 2018. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  15. ^ Higgins, Adrian (29. 6. 2007). „Saving Earth From the Ground Up”. June 30, 2007. The Washington Post. Arhivirano iz originala 21. 2. 2018. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  16. ^ Kellert, S. R. (1993). „Values and perceptions of invertebrates”. Conservation Biology. 7 (4): 845—855. doi:10.1046/j.1523-1739.1993.740845.x. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  17. ^ a b Meyer, John (2006). „Chapter 18: Insects As Pests”. North Carolina State University. Arhivirano iz originala 26. 2. 2012. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  18. ^ Miller, G.T. (2004). Sustaining the Earth (6 izd.). Thompson Learning. str. 211—216. 
  19. ^ Sindelar, Daisy. „What's Orange and Black and Bugging Ukraine?”. Radio Free Europe / Radio Liberty. Arhivirano iz originala 17. 5. 2014. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  20. ^ „Ukraine’s Reins Weaken as Chaos Spreads”. The New York Times. 4. 5. 2014. Arhivirano iz originala 23. 8. 2017. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  21. ^ Meyer-Rochow, Victor Benno (1975). „Can insects help to ease the problem of world food shortage?”. ANZAAS Journal: "Search". 6 (7): 261—262. 
  22. ^ a b v Chakravorty, J.; Ghosh, S.; Meyer-Rochow, V. B. (2011). Practices of entomophagy and entomotherapy by members of the Nyishi and Galo tribes, two ethnic groups of the state of Arunachal Pradesh (North-East India. Journal of Ethnobiology and Ethnomedicine. str. 5. 
  23. ^ Meyer-Rochow, V. B.; Nonaka, KK; Boulidam, S. (2008). More feared than revered: Insects and their impacts on human societies (with specific data on the importance of entomophagy in a Laotian setting. Entomologie Heute 20. str. 3—25. 
  24. ^ a b v g Gullan, P. J.; Cranston, P. S. (2009). The Insects: An Outline of Entomology. John Wiley & Sons. str. 9—13. ISBN 978-1-4051-4457-5. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  25. ^ Holland, Jennifer (14. 5. 2013). „U.N. Urges Eating Insects: 8 Popular Bugs to Try”. National Geographic. Arhivirano iz originala 16. 7. 2015. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  26. ^ Haris, Emmaria (6. 12. 2013). „Sensasi Rasa Unik Botok Lebah yang Menyengat (Unique taste sensation botok with stinging bees)” (na jeziku: indonežanski). Sayangi.com. Arhivirano iz originala 22. 6. 2015. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  27. ^ „Worms! A look at Zimbabwe's favorite snack: mopane worms”. New York Daily News. 25. 1. 2013. Arhivirano iz originala 29. 6. 2016. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  28. ^ Robinson, Martin; Bartlett, Ray; Whyte, Rob (2007). Korea. Lonely Planet publications. str. 63. ISBN 1-74104-558-4. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  29. ^ Tang, Philip. „The 10 tastiest insects and bugs in Mexico”. Lonely Planet. Arhivirano iz originala 21. 8. 2016. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  30. ^ Isaacs, Jennifer (2002). Bush Food: Aboriginal Food and Herbal Medicine. Frenchs Forest, New South Wales: New Holland Publishers (Australia). str. 190—192. ISBN 1-86436-816-0. 
  31. ^ Bray, Adam (24. 8. 2010). „Vietnam's most challenging foods”. CNN: Travel. Arhivirano iz originala 3. 6. 2018. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  32. ^ Kenyon, Chelsie. „Chapulines”. Arhivirano iz originala 2. 4. 2015. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  33. ^ Fromme, Alison (2005). „Edible Insects”. Smithsonian Zoogoer. Smithsonian Institution. 34 (4). Arhivirano iz originala 11. 11. 2005. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  34. ^ Hanboonsong, Yupa; Tasanee, Jamjanya (1. 3. 2013). „Six-legged livestock” (PDF). FAO. Patrick B. Durst. Food and Agriculture Organization. Arhivirano (PDF) iz originala 21. 7. 2018. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  35. ^ a b v g d đ e ž z Ramos-Elorduy de Concini, J.; Pino Moreno, J. M. (1988). The utilization of insects in the empirical medicine of ancient Mexicans. Journal of Ethnobiology. str. 195—202. 
  36. ^ „Wu Gong”. Arhivirano iz originala 17. 9. 2012. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  37. ^ „Insects boost immune system”. 10. 2. 2002. Arhivirano iz originala 28. 2. 2018. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  38. ^ a b v Srivastava, S. K.; Babu, N.; Pandey, H. (2009). Traditional insect bioprospecting—As human food and medicine. Indian Journal of Traditional Knowledge. str. 485—494. 
  39. ^ Feng, Y.; Zhao, M.; He, Z.; Chen, Z.; Sun, L. (2009). Research and utilization of medicinal insects in China. 39. Entomological Research. str. 313—316. 
  40. ^ a b v Ratcliffe, N. A. (2011). Insect Biochemistry and Molecular Biology. str. 41. 
  41. ^ Dossey, A. T. (2010). Insects and their chemical weaponry: new potential for drug discovery. Natural Product Reports. str. 27. 
  42. ^ Sun, Xinjuan; Jiang, Kechun; Chen, Jingan; Wu, Liang; Lu, Hui; Wang, Aiping; Wang, Jianming (2014). „A systematic review of maggot debridement therapy for chronically infected wounds and ulcers”. International Journal of Infectious Diseases. 25: 32—37. PMID 24841930. doi:10.1016/j.ijid.2014.03.1397 Slobodan pristup. 
  43. ^ Yang, X.; Hu, K.; Yan, G. (2000). Fibrinogenolytic components in Tabanid, an ingredient in traditional Chinese medicine and their properties (na jeziku: kineski). J. Southwest Agric. Univ. str. 22. 
  44. ^ Ribeiro, J. M. C.; Arca, B. (2009). From sialomes to the sialoverse: an insight into salivary potion of blood-feeding insects. 37. Advances in Insect Physiology. 
  45. ^ Francischetti, I. M. B.; Mather, T. N.; Ribeiro, J. M. C. (2005). Tick saliva is a potent inhibitor of endothelial cell proliferation and angiogenesis. Thromb. Haemost. str. 94. 
  46. ^ Maritz-Olivier, C.; Stutzer, C.; Jongejan, F. (2007). Tick anti-hemostatics: targets for future vaccines and therapeutics. Trends Parasitol. str. 23. 
  47. ^ Pierce, B. A. (2006). Genetics: A Conceptual Approach (2 izd.). New York: W.H. Freeman and Company. str. 87. ISBN 0-7167-8881-0. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  48. ^ Adams, M. D.; Celniker, SE; Holt, RA; Evans, CA; Gocayne, JD; Amanatides, PG; Scherer, SE; Li, PW; et al. (24. 3. 2000). „The genome sequence of Drosophila melanogaster”. Science. 287 (5461): 2185—2195. Bibcode:2000Sci...287.2185.. PMID 10731132. doi:10.1126/science.287.5461.2185. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  49. ^ „Cochineal and Carmine”. Major colourants and dyestuffs, mainly produced in horticultural systems. FAO. Arhivirano iz originala 6. 3. 2018. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  50. ^ „Guidance for Industry: Cochineal Extract and Carmine”. FDA. Arhivirano iz originala 13. 7. 2016. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  51. ^ „How Shellac Is Manufactured”. The Mail (Adelaide, SA : 1912 – 1954). 18. 12. 1937. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  52. ^ Pearnchob, N.; Siepmann, J.; Bodmeier, R. (2003). „Pharmaceutical applications of shellac: moisture-protective and taste-masking coatings and extended-release matrix tablets”. Drug Development and Industrial Pharmacy. 29 (8): 925—938. PMID 14570313. S2CID 13150932. doi:10.1081/ddc-120024188. 
  53. ^ Barber, E. J. W. (1991). Prehistoric Textiles. Princeton University Press. str. 230–231. ISBN 0-691-00224-X. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  54. ^ Goodwin, Jill (1982). A Dyer's Manual. Pelham. ISBN 0-7207-1327-7. 
  55. ^ Schoeser, Mary (2007). Silk. Yale University Press. str. 118, 121, 248. ISBN 978-0-300-11741-7. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  56. ^ Netherton, Robin; Owen-Crocker, Gale R.; Munro, John H. (2007). The Anti-Red Shift – To the Dark Side: Colour Changes in Flemish Luxury Woollens, 1300–1500. Medieval Clothing and Textiles. 3. Boydell Press. str. 56—57. ISBN 978-1-84383-291-1. 
  57. ^ Munro, John H.; Jenkins, David (2003). Medieval Woollens: Textiles, Technology, and Organisation. The Cambridge History of Western Textiles. Cambridge University Press. str. 214–215. ISBN 0-521-34107-8. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  58. ^ „Biomimetic Building Uses Termite Mound As Model”. Arhivirano iz originala 21. 7. 2012. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  59. ^ „Termite research”. esf.edu. Arhivirano iz originala 14. 8. 2012. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  60. ^ Pappagallo, Linda. „Termite Mounds Inspire Energy Neutral Buildings”. Green Prophet. Arhivirano iz originala 8. 6. 2012. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  61. ^ „Namib Desert beetle inspires self-filling water bottle”. BBC. 23. 11. 2012. Arhivirano iz originala 18. 7. 2013. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  62. ^ Trivedi, Bijal P. „Beetle's Shell Offers Clues to Harvesting Water in the Desert”. National Geographic Today. Arhivirano iz originala 5. 11. 2001. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  63. ^ Vainker, Shelagh (2004). Chinese Silk: A Cultural History. Rutgers University Press. str. 20. ISBN 0813534461. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  64. ^ Barber, E. J. W. (1992). Prehistoric textiles: the development of cloth in the Neolithic and Bronze Ages with special reference to the Aegean (reprint, illustrated izd.). Princeton University Press. str. 31. ISBN 978-0-691-00224-8. Arhivirano iz originala 6. 11. 2021. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  65. ^ Department of Sericulture. „History of Sericulture” (PDF). Government of Andhra Pradesh (India). Arhivirano iz originala (PDF) 21. 7. 2011. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  66. ^ Bezzina, Neville. „Silk Production Process”. Sense of Nature Research. Arhivirano iz originala 29. 6. 2012. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  67. ^ Christian, David (2000). „Silk Roads or Steppe Roads? The Silk Roads in World History”. Journal of World History. 2 (1): 1. S2CID 18008906. doi:10.1353/jwh.2000.0004. 
  68. ^ a b Lockwood, Jeffrey A. (24. 10. 2008). „Six-legged soldiers”. The Scientist. Arhivirano iz originala 22. 5. 2010. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  69. ^ Lockwood, Jeffrey A. (2009). Six-Legged Soldiers: Using Insects as Weapons of War. Oxford University Press. ISBN 978-0-199-73353-8. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  70. ^ Lockwood, Jeffrey A. (21. 10. 2007). „Bug Bomb. Why our next terrorist attack could come on six legs”. The Boston Globe. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  71. ^ a b v Gullan, P.J.; Cranston, P.S. (2005). The Insects: An Outline of Entomology (3 izd.). Oxford: Blackwell Publishing. ISBN 1-4051-1113-5. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  72. ^ a b v DuBois, Page (2010). Out of Athens: The New Ancient Greeks. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press. str. 51—53. ISBN 978-0-674-03558-4. Arhivirano iz originala 6. 11. 2021. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  73. ^ a b v Black, Jeremy; Green, Anthony (1992). Gods, Demons and Symbols of Ancient Mesopotamia: An Illustrated Dictionary. The British Museum Press. str. 84—85. ISBN 0-7141-1705-6. Arhivirano iz originala 20. 11. 2020. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  74. ^ Shu, Catherine (27. 2. 2009). „South Village welcomes spring with snacks — and an eye on environmental awareness”. Taipei Times. Arhivirano iz originala 21. 10. 2019. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  75. ^ „Predicting Winter Weather: Woolly Bear Caterpillars”. The Old Farmer's Almanac 2009. Arhivirano iz originala 7. 7. 2012. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  76. ^ Roth, L. M.; Willis, E. R. (1960). „The biotic associations of cockroaches”. Smithsonian Misc. Collect. 141: 1—470. 
  77. ^ „What are Cockroaches?”. Arhivirano iz originala 14. 6. 2012. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  78. ^ Arruda, L. K; Chapman, M. D. (januar 2001). „What are the cockroach asthma antigens?”. Current Opinion in Pulmonary Medicine. 7 (1): 14—19. PMID 11140401. S2CID 41075492. doi:10.1097/00063198-200101000-00003. 
  79. ^ Cowan, Frank (1865). Curious Facts in the History of Insects. Philadelphia: J.B. Lippincott & Co. Notes and Queries, xii. OCLC 1135622330. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  80. ^ „Just Plain Weird Stories”. Arhivirano iz originala 10. 8. 2012. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  81. ^ „Daddy Longleg myth”. Myth Busters. Arhivirano iz originala 12. 11. 2012. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  82. ^ Takada, Kenta (2012). „Japanese Interest in "Hotaru" (Fireflies) and "Kabuto-Mushi" (Japanese Rhinoceros Beetles) Corresponds with Seasonality in Visible Abundance”. Insects. 3 (4): 423—431. PMC 4553602 Slobodan pristup. PMID 26466535. doi:10.3390/insects3020424 Slobodan pristup. 
  83. ^ Balée, William (2000). Antiquity of Traditional Ethnobiological Knowledge in Amazonia: a Tupí–Guaraní Family and Time. 47(2). Ethnohistory. str. 399—422. 
  84. ^ Groak, Kevin (2001). Taxonomic Identity of "Hallucinogenic" Harvester Ant (Pogonomyrmex californicus) Confirmed. 21(2). Journal of Ethnobiology. str. 133—144. 
  85. ^ Gough, Andrew. „The Bee Part 2 Beewildered”. Arhivirano iz originala 12. 7. 2008. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  86. ^ „A Beetle-Wing Tea-Cosy”. Hampshire Cultural Trust. Arhivirano iz originala 17. 4. 2016. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  87. ^ Rivers, Victoria. „Beetles in Textiles”. Cultural Entomology Digest. Arhivirano iz originala 26. 10. 2015. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  88. ^ Nabokov, Vladimir (1989). Speak, Memory. New York: Vintage International. str. 129. Arhivirano iz originala 26. 4. 2014. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  89. ^ Ahuja, Nitin. „Nabokov's Case Against Natural Selection”. Tract. Arhivirano iz originala 26. 4. 2014. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  90. ^ Nabokov, Vladimir (1990). Strong OpinionsNeophodna slobodna registracija. Vintage International. 
  91. ^ MacRae, Ian. „Butterfly Chronicles: Imagination and Desire in Natural & Literary Histories”. Canadian Journal of Environ Education. 
  92. ^ „Kjell Sandved's Scaly Type”. Arhivirano iz originala 1. 9. 2012. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  93. ^ French, Anneka. „Stirring the Swarm”. Arhivirano iz originala 6. 11. 2021. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  94. ^ „Stirring the Swarm”. Arhivirano iz originala 8. 2. 2015. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  95. ^ Stagman, Myron (11. 8. 2010). Shakespeare's Greek Drama Secret. Cambridge Scholars Publishing. str. 205—208. ISBN 978-1-4438-2466-8. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  96. ^ Walker, John Lewis (2002). Shakespeare and the Classical Tradition: An Annotated Bibliography, 1961–1991. Taylor & Francis. str. 363. ISBN 978-0-8240-6697-0. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  97. ^ Wells, H. G. (1904). Food of the Gods. Macmillan. 
  98. ^ Rothman, Sheila; Rothman, David (2011). The Pursuit of Perfection: The Promise and Perils of Medical Enhancement. Knopf Doubleday. str. 49—. ISBN 978-0-307-76713-4. Arhivirano iz originala 5. 1. 2020. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  99. ^ Hearn, Lafcadio (2015). Insect Literature (Limited (300 copies) izd.). Dublin: Swan River Press. str. 1—18. ISBN 978-1-78380-009-4. 
  100. ^ Nabokov, Vladimir (april 2000). „Father's Butterflies”. The Atlantic Online. Arhivirano iz originala 21. 5. 2013. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  101. ^ Amis, Martin (1994) [1993]. Visiting Mrs Nabokov: And Other Excursions. Penguin Books. str. 115–118. ISBN 0-14-023858-1. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  102. ^ Boyd, Brian (april 2000). „Nabokov's Butterflies, Introduction”. The Atlantic. Arhivirano iz originala 11. 8. 2016. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  103. ^ Gregersdotter, Katarina; Höglund, Johan; Hållén, Nicklas (2016). Animal Horror Cinema: Genre, History and Criticism. Springer. str. 147. ISBN 978-1-137-49639-3. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  104. ^ Warren, Bill; Thomas, Bill (2009). Keep Watching the Skies!: American Science Fiction Movies of the Fifties, The 21st Century Edition. McFarland. str. 32. ISBN 978-1-4766-2505-8. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  105. ^ Crouse, Richard (2008). Son of the 100 Best Movies You've Never Seen. ECW Press. str. 200. ISBN 978-1-55490-330-6. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  106. ^ „'Far Side' Entomology Class Has Students Abuzz”, NPR, All Things Considered, 4. 1. 2005, Arhivirano iz originala 10. 10. 2016. g., Pristupljeno 15. 3. 2022 
  107. ^ Larson, Gary (1989). The Prehistory of the Far Side. Andrews and McMeel. ISBN 0-8362-1851-5. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  108. ^ Macey, Patrick (1998). Bonfire Songs: Savonarola's Musical Legacy. Oxford: Clarendon Press. str. 155. ISBN 978-0-19-816669-6. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  109. ^ „Rimsky-Korsakov – The Flight of the Bumblebee (Homeschool Music Appreciation)”. Arhivirano iz originala 26. 2. 2014. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  110. ^ „"Eric Speed, Violinist, Flight of the Bumblebee, Nikon S9100, Montreal, 22 July 2011".”. YouTube. Arhivirano iz originala 27. 7. 2013. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  111. ^ „The Green Hornet”. YouTube. Arhivirano iz originala 26. 11. 2015. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  112. ^ Neff, Lyle (1999). „The Tale of Tsar Saltan: A Centenary Appreciation of Rimski-Korsakov's Second Puškin Opera”. The Pushkin Review. 2: 89—133. 
  113. ^ „From the Diary of a Fly, for piano (Mikrokosmos Vol. 6/142), Sz.107/6/142, BB 105/142”. AllMusic. Arhivirano iz originala 15. 11. 2015. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  114. ^ „David Rothenberg: "Bug Music: How Insects Gave Us Rhythm and Noise"”. The Diana Rehm Show. Arhivirano iz originala 21. 4. 2016. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  115. ^ Chartand III, Mark R. (1983). Skyguide: A Field Guide for Amateur Astronomers. str. 184. ISBN 0-307-13667-1. 
  116. ^ „Constellations: A Guide to the Night Sky”. Arhivirano iz originala 1. 6. 2016. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  117. ^ Ridpath, Ian. „Frederick de Houtman's Catalogue”. Star Tales. Arhivirano iz originala 24. 8. 2014. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  118. ^ Szyszka, C.; Walsh, J. R; Zijlstra, A. A.; Tsamis, Y.G. (2009). „Detection of the Central Star of the Planetary Nebula NGC 6302”. Astrophysical Journal Letters. 707 (1): L32—L36. Bibcode:2009ApJ...707L..32S. S2CID 16952715. arXiv:0909.5143 Slobodan pristup. doi:10.1088/0004-637x/707/1/l32. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  119. ^ Matsuura, M.; Zijlstra, A. A.; Molster, F. J.; Waters, L. B. F. M.; Nomura, H.; Sahai, R.; Hoare, M. G. (2005). „The dark lane of the planetary nebula NGC 6302”. Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. 359: 383—400. Bibcode:2005MNRAS.359..383M. doi:10.1111/j.1365-2966.2005.08903.x Slobodan pristup. 
  120. ^ „Newly discovered star one of hottest in Galaxy”. Jodrell Bank Centre for Astrophysics. Arhivirano iz originala 8. 2. 2015. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  121. ^ Hunter, C. Bruce (1975). A Guide to Ancient Maya Ruins. University of Oklahoma Press. str. 309. ISBN 978-0-8061-1992-2. Arhivirano iz originala 6. 11. 2021. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  122. ^ Sharer, Robert J; Traxler, Loa P. (2006). The Ancient Maya (6 izd.). Stanford, CA: Stanford University Press. str. 582–3. ISBN 0-8047-4817-9. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  123. ^ Sharer, Robert J; Traxler, Loa P. (2006). The Ancient Maya (6 izd.). Stanford, CA: Stanford University Press. str. 619. ISBN 0-8047-4817-9. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  124. ^ Philippines. Lonely Planet. 2000. str. 76. ISBN 978-0-86442-711-3. Arhivirano iz originala 22. 7. 2016. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  125. ^ Frank, Ze (2011). Young Me, Now Me: Identical Photos, Different Decades. Ulysses Press. str. 23—. ISBN 978-1-61243-006-5. Arhivirano iz originala 4. 1. 2020. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  126. ^ „Ovo Press Kit” (PDF). Cirque du Soleil (Press Kit). Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  127. ^ a b „About the Show”. Cirque du Soleil. Arhivirano iz originala 4. 9. 2012. g. Pristupljeno 15. 3. 2022. 
  128. ^ Kung, Michelle. „"Green Porno" Creator Isabella Rossellini on Animal Sex, Crazed Fans and Web Entertainment”. Wall Street Journal. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Hogue, James N. (2003). „Cultural Entomology”. Ur.: Vincent H. Resh, Ring T. Cardé. Encyclopedia of Insects. Academic Press. str. 273—281. ISBN 0-08-054605-6. 
  • Marren, Peter; Mabey, Richard (2010). Bugs Britannica. Chatto & Windus. ISBN 978-0-7011-8180-2. 
  • Meyer-Rochow, V. B.; et al. (2008). „More feared than revered: Insects and their impact on human societies (with specific data on the importance of entomophagy in a Laotian setting)”. Entomologie Heute. 20: 3—25. 
  • Morris, Brian (2006) [2004]. Cultural Entomology. Insects and Human Life. Berg. str. 181—216. ISBN 978-1-84520-949-0. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Узајамни_односи_људи_и_инсеката&oldid=27720804”