Univerzitetski Klinički centar Niš
Univerzitetski klinički centar Niš | |
---|---|
Lokacija | |
Koordinate: 43° 18′ 56.7″ N 21° 54′ 46.6″ E / 43.315750° S; 21.912944° I | |
Mesto | Niš (Bulevar dr Zorana Đinđića 48) |
Država | Srbija |
Istorija | |
Osnovana | 14. novembar 1990. (Okružna bolnica u Nišu, osnovana 17. jula 1881, preteča je KCN) |
Organizacija | |
Zdravstveni sistem | RFZO |
Finansiranje | državni |
Vrsta bolnice | klinički centar |
Afilacijske ustanove | Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu |
Zdravstvene usluge | |
Hitna pomoć | Da |
Helidrom | Da |
Broj kreveta | 1.525[1] |
Veb-sajt | |
www |
Univerzitetski klinički centar Niš (UKCN),[2] osnovan 14. novembra 1990. godine, druga je po veličini zdravstvena ustanova Republike Srbije čiji je zadatak da medicinski opslužuje ceo jugoistok i jug Srbije, sa oko tri miliona stanovnika. Ustanova je nastavna baza Medicinskog fakulteta u Nišu, sa oko 240 stručnjaka zaposlenih u Kliničkom centru, koji su na fakultetu nastavnici i saradnici i u učestvuju u obrazovanju novih medicinskih kadrova. Klinički centar u svom sastavu ima 50.000 kvadrata, 38 klinika, centara, instituta, zavoda i pratećih službi, u kojima radi 3.070 radnika (2.274 zdravstvenih i 772 nemedicinskih) i 1.525 bolničkih postelja, što ga čini drugim najvećim zdravstvenim centrom u Srbiji posle Kliničkog centra Srbije.[3]
Klinički centar raspolaže sa 1.465 bolesničkih postelja, koje medicinski opslužuje 2.274 zdravstvenih radnika - 745 lekara, 4 farmaceuta, 45 saradnika i 1.480 medicinskih sestara i tehničara, koji godišnje hospitalizuju 55.624 bolesnika, obava oko 76.666 hirurških intervencija i više od 500.000 specijalističkih pregleda.[3]
U skladu sa kriterijumima i uslovima organizovanja, u Kliničkom centru Niš pružaju se usluge zdravstvene zaštite; određenoj grupaciji stanovništva, za određene bolesti ili grupe bolesti, za jednu ili više grana medicine, odnosno oblasti u redovnom postupku lečenja bolesti ili u hitnim medicinskim stanjima.
Osnivanje i razvoj[uredi | uredi izvor]
Preteča sadašnjeg Kliničkog centra i prva civilna zdravstvena ustanova u Nišu, posle oslobođenja grada od Turaka 1878, bila je Okružna bolnica u Nišu. Bolnica je bila smeštena u privatnoj kući iznajmljenoj za te potrebe, koja se nalazila na levoj obali Nišave, iznad gradskog parka i bivšeg oficirskog doma. Prve bolesnike je primila 17. jula 1881.[4] Prvi personal bolnice činila su dva bolničara, jedna nudilja i jedna kuvarica[5] „... a glavnu funkciju vršio je jedan lekarski pomoćnik sa ekonomom...“[4] sve do imenovanja prvog upravnika Okružne bolnice u Nišu diplomiranog lekara dr Antona Zajičeka[4]
U prvo vreme, Okružna bolnica bila je utočište za obolele prostitutke od veneričnih bolesti i lica obolela od tuberkuloze.[6] Bolesnici su primani na osnovu uverenja opštine o imovnom stanju. Siromašni bolesnici su lečeni na teret sanitetskog fonda, a za obolele od sifilisa nije bilo potrebno nikakvo uverenje.[7]
Vojna bolnica Niš 1897. dobija prvog stalnog hirurga - majora dr Mihajla Petrovića (1863—1934), on kao i dobar broj pripadnika Vojne bolnice će u početku honorarno raditi u prvoj niškoj Okružnoj bolnici. Eminentni lekari Vojne bolnice značajno su doprineli formiranju i kvalitetnom stručnom radu Okružne bolnice.[7] Nije prošlo mnogo vremena, a u gradu je već bilo 20 lekara, šest apotekara, 16 lekarskih i osam apotekarskih pomoćnika i 236 bolničara.[8]
Napredak u radu Okružne bolnice nastao je 1908. kada su izgrađene, prve namenska bolnička zgrade, na lokaciji današnjeg Kliničkog centra Niš, na imanju Todora Milovanovića od koga su otkupljena tri hektara slobodnog zemljišta za ovu namenu. Tada su sazidane tri objekta: zgrade današnja klinika za kožne bolesti, nuklearnu i internu medicinu. Zgrada hirurške klinike podignuta je u vreme kada je predsednik Vlade Kraljevine Jugoslavije bio Dragiša Cvetković.
Do početka Prvog svetskog rata Okružna bolnica u Nišu bila je u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih dela Srbije.[9], a posle rata nailazi vreme naglog razvoja Bolnice u Nišu koja snaži, i menja nazive. Od 1915. godine do 1922. zvanični naziv bolnice u Nišu je Niška okružna bolnica prvoga reda, da bi znatno kasnije prerasla u Klinički centar Niš.,[9]
Bolnica nakon Drugog svetskog rata[uredi | uredi izvor]
Na Državnoj (gradskoj) bolnici, još pre nego što je grad bio slobodan (14. oktobra 1944), na kapiji je bila istaknuta crvena, kao i državna zastava. Bolničko osoblje nije bilo kompletno i na okupu. Mnogi su pobegli van grada od bombardovanja i iz straha da će uslediti veće borbe u samom gradu. Odmah po oslobođenju, oktobra meseca 1944. godine bolnica je bila spremna da prihvati ranjenike. Formiran je i prihvatni centar gde su svakodnevno transportovani ranjenici sa fronta.
Klinički centar danas[uredi | uredi izvor]
Klinički centar Niš[10], danas raspolaže sa 1.525 ležaja u više organizacionih jedinica, koje su organizovane kao klinike, centri i zavodi.
U Kliničkom centru radi 3.070 lica, od kojih su 2.274 medicinski i 772 nemedicinski radnici. Od medicinskih radnika - 745 su lekari, četvoro farmaceuti, 45 stručni saradnici a 1.480 medicinski tehničari i sestre.
Klinike[uredi | uredi izvor]
- Klinika za opštu hirurgiju
- Klinika za kardiovaskularnu i transplantacionu hirurgiju
- Klinika za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju (osnovana 1982[11])
- Klinika za kardiovaskularne bolesti
- Klinika za gasterologiju i hepatologiju
- Klinika za hematologiju
- Klinika za nefrologiju
- Klinika za onkologiju
- Klinika za kožne i polne bolesti
- Klinika za infektivne bolesti
- Klinika za dečije interne boelsti
- Klinika za dečiju hirurgiju i ortopediju
- Klinika za plućne bolesti
- Klinika za neurologiju
- Klinika za psihijatriju
- Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja
- Klinika za neurohirurgiju
- . Klinika za ortopediju
- Klinika za urologiju
- Klinika za ginekologiju i akušerstvo
- Klinika za očne bolesti
- Klinika za bolesti uva, grla i nosa
- Klinika za endokrinologiju
- Klinika za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju
- Klinika za maksilofacijalnu hirurgiju
- Klinika za stomatologiju
Centri[uredi | uredi izvor]
- Urgentni centar
- Centar za anesteziologiju i reanimaciju
- Centar za medicinsku biohemiju
- Centar za radiologiju
- Centar za minimalno invazivnu hirurgiju
- Centar za patologiju i patološku anatomiju
- Centar za nuklearnu medicinu
- Centar za medicinsko snabdevanje
Zavodi[uredi | uredi izvor]
- Zavod za transfuziju krvi
Prateće službe[uredi | uredi izvor]
- Uprava Kliničkog centra
- Upravni odbor
- Stručni savet
- Etički odbor
- Komisija za unapređenje kvalteta
Novi klinički centar[uredi | uredi izvor]
U okviru projekta „Rekonstrukcija četiri Klinička centra u Srbiji: Beograd, Novi Sad, Niš i Kragujevac“, 17. decembra 2017. godine na svečan način otvoren je Novi klinički centar u Nišu.[12] Korisna površina dobijena rekonstrukcijom stare zgrade i izgradnjom novog objekta Klinički centra je dobio 50.000 kvadrata u kojima je smešteno 17 operacionih sala i 2 urgentna centra, sa smeštajem za 650 pacijenata u komfornim dvokrevetnim sobama s kupatilom. U zgradi se nalaziti i Radioterapija, Odsek za radiologiju, Centar za operacije i Centar za operativnu intenzivnu negu, Banka krvi, poseban prostor za transplantirane pacijente, kao i prostor za buđenje pacijenata iz anestezije.
Direktorat za civilno vazduhoplovstvo namenio je 15 miliona dinara za izgradnju najsavremenijeg heliodroma u sastavu Kliničkom centru Niš, koji će pored onog na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, biti jedini u kliničkim centrima Srbije, koji će omogućiti efikasno medicinsko zbrinjavanje svih povređenih u saobraćajnim i drugim nesrećama, evakuacijom vazdušnim putem.
Sama zgrada Kliničkog centra projektovana je kao "pametna", odnosno celom zgradom upravlja se iz kontrolne sobe. Što zači da je obezbeđena tehnikom kako bi Klinički centar bio nezavisan kada je reč o vodi i struji i da, ako se desi neka veća havarija u Nišu, zgrada može sedam dana nezavisno da se ne snabdeva vodom i strujom, medicinskim gasovima itd.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „UREDBA O PLANU MREŽE ZDRAVSTVENIH USTANOVA”. paragraf.rs. Službeni Glasnik RS. Pristupljeno 11. 2. 2018.
- ^ „Klinički centar Niš menja naziv u Univerzitetski klinički centar”. juGmedia (na jeziku: srpski). 2021-01-23. Pristupljeno 2021-04-17.
- ^ a b „O nama“, Klinički centar Niš Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. мај 2015) Приступљено: 17.8.2015
- ^ а б в Paligorić TM. Ekonomska kultura istorija Niša. Prvi deo: Niš do Svetskog rata. Niš: Gutenberg; 1937
- ^ Milojević V. Okružna bolnica. U: Enciklopedija Niša (zdravstvo dečja zaštita, socijalna zaštita). Niš:Gradina; 1996. pp. 148-9
- ^ Bogdanović J. Sanitet i bolnice u Nišu od oslobođenja do danas. Niški novi list 1937.
- ^ а б Оснивање окружне болнице у Нишу Архивирано на сајту Wayback Machine (2. фебруар 2014), Приступљено 9. 4. 2013.
- ^ ДОМ ЗДРАВЉА НИШ-РАЗВОЈ ЗДРАВСТВА У НИШУ Преузето;09/2009.
- ^ а б Živić S R. Knjiga o bolnici. Niš: Prosveta; 2002
- ^ Клинички центар Ниш, званични сајт Архивирано на сајту Wayback Machine (30. март 2010), Приступљено 24. 2. 2010.(језик: српски)
- ^ Трновитим путем до врхунске болнице („Политика”, 31. јул 2017)
- ^ „Отварање Новог клиничког центра Ниш”. КЦН, 17. децембар 2017. Архивирано из оригинала 29. 12. 2017. г. Приступљено 18. 12. 2017.
Литература[uredi | uredi izvor]
- Milovanović M. Niška građanska bolnica (1881—1940). U: Niški zbornik. Gradina. Niš 1983: 49-58.2.
- Pavlović S. Stogodišnji razvoj bolničke službe Niša i okoline. Acta mediaca Medianae 1983; 3: 133-151.3.
- Milojević V. Okružna bolnica. U: Enciklopedija Niša (zdravstvo, dečja zaštita, socijalna zaštita). Gradina. Niš 1996, 148-149.
- Milojević V. Opšta državna bolnica. U: Enciklopedija Niša (zdravstvo, dečja zaštita, socijalna zaštita). Gradina. Niš 1996, 150-151.
- Živić R. Bolnica za duševne bolesti u Gornjoj Toponici. U: Enciklopedija Niša (zdravstvo, dečja zaštita, socijalna zaštita). Gradina. Niš 1996, 15-15.
Спољашње везе[uredi | uredi izvor]
Медији везани за чланак Универзитетски Клинички центар Ниш на Викимедијиној остави