Pređi na sadržaj

Ustav Bosne i Hercegovine

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ustav Bosne i Hercegovine je najviši pravno-politički dokument te države. On je sastavni dio Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, poznatijeg pod nazivom Dejtonski mirovni sporazum, koji je parafiran 22. novembra 1995. godine u američkom gradu Dejtonu, a potpisan 14. decembra 1995. godine u Parizu. Taj sporazum su potpisala tri pregovarača za okončanje rata u Bosni i Hercegovini: Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman. Sporazum je podrazumijevao završetak sukoba i donošenje ovog ustava.

Tekst Ustava BiH predstavlja Aneks 4[1] usvojenog mirovnog sporazuma, a njime je Bosna i Hercegovina definisana kao demokratska država, koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora. Najveće vrijednosti Ustava BiH sadržane su već u njegovoj preambuli, gdje se ističu načela ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti, mir i pomirenje, pravda, tolerancija, pluralizam, demokratija, tržišna privreda, suverenitet, integritet, politička nezavisnost, te međunarodno humanitarno pravo. U 12. članaka ustava definisana su ljudska prava i slobode, nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta, Parlamentarna skupština, Predsjedništvo, Ustavni sud, Centralna banka, finansije i druge odredbe. Tako je Bosna i Hercegovina transformisana u složenu i decentralizovanu državnu tvorevinu sa dva entiteta, a to su Federacija BiH i Republika Srpska.

Jedan od uslova pristupanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji je reforma Ustava do 2010, kojom bi se omogućio jeftiniji i funkcionalniji rad institucija.[traži se izvor]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Još u 12. vijeku na području današnje Bosne i Hercegovine je postojala Banovina Bosna, na čijem čelu se nalazio bosanski ban. Najstariji pravni dokument koji svjedoči o postojanju bosanske države je Povelja Kulina bana iz 1189. godine. Iako se radilo o povelji koja je regulisala ekonomske odnose između Dubrovačke republike i Bosanske banovine, ipak potvrđuje suverenost i nezavisnost Bosne. Pretpostavlja se da je postojao dokument koji je regulisao granice, nadležnosti i odnose unutar države tj. neka vrsta ustava.

Nakon krunisanja Tvrtka I Kotromanića, donesena je povelja 1381. godine koja se takođe može smatrati nekom vrstom ustava tadašnjeg Bosanskog kraljevstva.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Ustav BiH” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 24. 10. 2015. g. Pristupljeno 27. 4. 2013. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]