Feliks Bloh

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Feliks Bloh
Feliks Bloh (1905—1983)
Lični podaci
Datum rođenja(1905-10-23)23. oktobar 1905.
Mesto rođenjaCirih, Švajcarska
Datum smrti10. septembar 1983.(1983-09-10) (77 god.)
Mesto smrtiCirih, Švajcarska
ObrazovanjeETH Cirih, Univerzitet u Lajpcigu
Naučni rad
Poljefizika
InstitucijaUniverzitet Stanford
MentoriVerner Hajzenberg
Poznat poNMR
Nagrade Nobelova nagrada za fiziku (1952)

Feliks Bloh (nem. Felix Bloch; Cirih, 23. oktobar 1905 — Cirih, 10. septembar 1983) bio je švajcarsko-američki fizičar.

Rodio se u Cirihu, Švajcarska gde je na ETH prvo studirao inženjerstvo a zatim fiziku. Diplomirao je 1927. godine a dokotrirao na Univerzitetu u Lajpcigu, 1928. godine[1] U Nemačkoj je ostao do 1933. gde je sarađivao sa Hajzenbergom, Paulijem, Borom i Fermijem da bi se 1934. godine obreo u Stanfordu.[2] Za vreme Drugog svetskog rata radio je u Los Alamosu na projektu Menhetn što je napustio i prešao da radi na razvoju radara na Harvardu. Posle rata bavio se nuklearnom magnetnom rezonancijom na kojoj se zasniva magnetna rezonancija, danas opštepoznata medicinska metoda. Bio je prvi generalni direktor CERNa (1954—1955).

Za otkriće nuklearne magnetne rezonancije u kondenzovanoj materiji godine 1952. godine je podelio Nobelovu nagradu za fiziku sa Parselom.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Felix Bloch”. www.jewishvirtuallibrary.org. Pristupljeno 2021-01-29. 
  2. ^ „The Nobel Prize in Physics 1952”. NobelPrize.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-01-29. 
  3. ^ „Felix Bloch | American physicist”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-01-29. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Physics Today 1984, 37(3). str. 115-116.
  • Nature 1952, 170. str. 911-912.
  • Nature 1954, 174. str. 774-775.
  • McGraw-Hill Modern Men of Science, McGraw-Hill, 1966, vol. 1, pp. 45-46.
  • National Cyclopaedia of American Biography, James T. White & Co., 1921-1984, vol. I. str. 310-312.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]