Filip II Makedonski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Filip II
Filip II Makedonski
Lični podaci
Datum rođenja382. p. n. e.
Mesto rođenjaVergina,
Datum smrti336. p. n. e.
Mesto smrtiVergina,
Porodica
SupružnikAudata, Phila of Elimeia, Nicesipolis, Filina, Olimpijada, Meda of Odessa, Kleopatra Euridika
PotomstvoFilip III Aridej, Tesalonika, Aleksandar Veliki, Kinana, Cleopatra, Europa, Caranus
RoditeljiAminta III
Euridika I
DinastijaArgijadi
PrethodnikPerdika III
NaslednikAleksandar Veliki

Filip II Makedonski[1] (grč. Φίλιππος Β΄ της Μακεδονίας) (382—336. p. n. e.) je bio kralj Makedonije od 359. do 336. p. n. e.[2] Bio je otac Aleksandra Velikog.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Po dolasku na vlast Makedonija je bila slaba država sa neefikasnom vojskom i mnogim neprijateljima(pre svega Ilirima i Tračanima koji su upadali na teritoriju Filipove države). Filip je krenuo sa reformom vojske, pre svega je reformisao konjicu povećao njen broj(povećao broj plemstva), kao uvođenje nove formacije koju su konjanici koristili. Sledi reforma pešadije, makedonski hopliti nisu bili, do Filipa, kvalitetno obučeni i opremljeni kao kod drugih Grka. Uveo je novo oružje- sarisu, koplje dužine od 4 metra i krenuo sa treniranjem 4000 pešaka, da bi se vremenom broj falangita povećao. Razlika u odnosu na klasičnu falangu(falanga je, prema izvorima sve što se bori u zbijenoj formaciji od štitova i jedan čovek do drugog, razlika kod makedonske falange jeste lakša oprema i sarisa-koplje od 4 metra, dok je klasičan hoplit nosio doru-koplje od 2 metra dužine). Makedonska falanga se borila u osnovnim jedinicama (sintagmama) od po 256 ljudi. Smatra se da je na Filipa uticao Ipikrat(koji je uveo reforme kod Atinjana koje se tiču pešadije, kao i koplje od 3,6 metra), kao i Pelopida(beotarh i Tebanski general). Makedonski pešak opremljen sarisom nosi je manji štit(težak aspis zamenila je okrugla pelta), a bronzani oklop (thorax) na grudima menja laki kožneni oklop(linothorax). On je već u prvim godinama vladavine osvojio Trakiju, bogatu zlatom, odakle je ubirao velike prihode za opremanje vojske. Nasledio ga je sin Aleksandar Veliki, nakon uspešnog atentata na Filipa.

Uspon Makedonije pod Filipom, tekao je munjevitom brzinom. Već 357. p. n. e., zauzeo je Amfipolj(potreba da se zauzme ovaj grad dovodi do osnivanja jedinice za opsadno ratovanje i sprava potrebnih za opsedanje polisa), atinsku koloniju na ušću Strimona (Struma), što je značilo otvoren put za Pangajsku goru čuvenu po rudnicima srebra, kao i ostalih ruda. Godine 356. p. n. e., Filip je osvojio Potideju i raselio tamošnje atinske kleruhe. Grad je ustupio Halkiđanima sa kojima je sklopio savez. U podnožju Pangajske gore je osnovao grad kome je dao ime Filipi, naselivši ga Makedoncima. Počeo je da eksploatiše Pangajske rudnike i da kuje zlatan novac po uzoru na persijski darik.

Teritorija Filipa II Makedonskog.

Godine 352. p. n. e., Filip se umešao u sveti rat, pošto su Fokiđani opljačkali čuveno proročište u Delfima i počeli da terorišu celu Heladu. Tesalci su se obratili Filipu za pomoć, a on je kod Krokos polja izvojevao pobedu. Filip je stao na čelo tesalske vojske, što je značilo da mu se vlast tada prostirala do Termopila.

Filipova vojska je napredovala na svim pravcima; u Trakiji, na Halkidikiju, Helespontu... na kraju su Tračani sa njim sklopili savez.

  • Godine 349. p. n. e., Demosten je održao Prvu Filipiku, gde je prvi put otvoreno nastupio protiv Filipa.

U filipikama on je otvoreno napadao Filipa II, nazivajući ga barbarinom (kao što su Grci u to vreme nazivali sve ne-grke) ukazavajući time Atinjanima da Filip nije grčkog porekla.

  • Godine 348. p. n. e., Filip je osvojio Olint, a ostali gradovi na Halkidiku su prisajedinjeni Makedoniji.
  • Godine 346. p. n. e., Filip je na svom dvoru vodio pregovore sa Atinjanima na kojima su učestvovali i Demosten i Eshin. Zaključen je mir.

U međuvremenu, Filip je konačno osvojio Trakiju, upao u Srednju Grčku i prisilio Fokiđane da napuste Delfe. Makedonija je primljena u delfijsku Amfiktioniju, što je u stvari značilo primanje u zajednicu polisa.

Takozvanim Filokratovim mirom, sklopljenim između Filipa i Atine, priznata su mu sva dotadašnja osvajanja, što je u suštini značilo potpunu nemoć Atine, čije je građanstvo bilo podeljeno za i protiv Filipa. Dok mu je Demosten bio ogorčeni protivnik, Eshin i Isokrat su bili njegovi vatreni zagovornici. Filip se tada sve više isticao kao ličnost predodređena da povede konačnu borbu protiv Persije, kao i ujedinitelj svih Grka.

Spomenik Filipu Makedonskom
Grobnica Filipa II Makedonskog, Vergina, Grčka.

Postavši gospodar cele Grčke, Filip je počeo da se priprema za rat sa Persijom. U tu svrhu, Makedonci su 336. p. n. e. zauzeli Troadu u Maloj Aziji, koja im nije pružila otpor. Stigli su do Magnezije na Menandru, kada su dobili vesti da je Filip ubijen.

Filip je ubijen na svadbi svoje kćerke Kleopatre u Egama, uz prisustvo mnogih zvaničnika iz Grčke. Kako i zašto je došlo do atentata na Filipa do danas nije pouzdano razjašnjeno.

Vladavina Filipa II Makedonskog, predstavljala je najkrupniji preokret u razvoju helenskog sveta u poznatoj istoriji. Bio je prvi koji je ujedinio grčke polise-državice. On je bio taj koji je učvrstio temelje za buduće svetsko carstvo koje je ostvario njegov sin Aleksandar Makedonski.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Worthington, Ian (2008). Philip II of Macedonia. New Haven: Yale University Press. ISBN 978-0-300-16476-3. 
  2. ^ Cosmopoulos, Michael B. 1992. Macedonia: An Introduction to its Political History. Winnipeg: Manitoba Studies in Classical Civilization, p. 30 (TABLE 2: The Argeiad Kings).

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Makedonski kraljevi
359336. p. n. e.