Filmografija Stiva Makvina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Makvin kao Džoš Rendal u Wanted Dead or Alive (1958–1961)

Stiv Makvin (24. mart 19307. novembar 1980) bio je američki glumac. Makvin je imao dugu karijeru na filmu i televiziji.[1] Popularno je poznat kao „kul kralj“,[2] Makvin je na platnu tumačio uloge kul, suzdržanih antiheroskih likova, što se veoma dopadalo masama. Bio je jedna od najpoznatijih poznatih ličnosti Holivuda tokom perioda 1960-ih.[3]

Nakon što je debitovao u ulozi koja nije navedena na špici u krimi drami Girl on the Run (1953),[4] Makvin je glumio u filmu Pola Njumana Somebody Up There Likes Me (1956), u kojem je igrao netpotpisanu ulogu Fidela, člana bande glavnog junaka.[5][6] Godine 1958. pojavio se u naučnofantastičnom filmu Mehur ubica, što je bio njegov prvi film u kojem tumači čelnu ulogu.[7] Film je bio komercijalno uspešan na blagajnama, zaradivši 4 miliona dolara ( 35,000,000 dolara u 2022.) uz budžet od 110.000 dolara (milion dolara prema vrednosti iz 2022.).[8] Makvin je postao poznat po ulozi lovca na glave Džoša Rendala u televizijskoj seriji CBS-a Wanted Dead or Alive (1958–1961).[3][9][10] Nastavio je da glumi u filmovima, igrajući glavnu ulogu u The Great St. Louis Bank Robbery (1959), i u sporednoj ulozi kaplara u Never So Few (1959), njegovom prvom od tri filma sa Džonom Sturdžisom.[11]

Godine 1960. Makvin je stekao slavu kada je zajedno sa Julom Brinerom glumio u Stardžesovom vesternu, Sedam veličanstvenih, koji je zasnovan na filmu Akire Kurosave iz 1954. Sedam samuraja.[1][3] Posle niza neuspešnih filmova u naredne dve godine, Mekvin se ponovo udružio sa Sterdžesom u ratnoj drami Veliko bekstvo (1963), u kojoj je igrao Virdžila Hiltsa,[12] ratnog zarobljenika iz Drugog svetskog rata koji je zajedno sa kolege saveznički ratni zarobljenici, beže iz visokobezbednog logora za ratne zarobljenike.[13] Bio je jedan od filmova sa najvećom zaradom godine, osvojivši Mekvinu nagradu za najboljeg glumca na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi.[14] U Velikom bekstvu, snimak Hiltsa kako vozi motocikl i preskače niz ograda od bodljikave žice (koju izvodi kaskader) da bi pobegao od nemačkih vojnika smatra se jednim od najboljih filmskih vratolomija.[13][15][16]

Makvin je dobio svoju prvu nagradu Zlatni globus za najboljeg glumca za ulogu muzičara u filmu Love with the Proper Stranger (1963),[17][18] u kojem je glumio sa Natali Vud.[19] Postigao je kritičke i komercijalne uspehe sa filmom The Cincinnati Kid (1965) i The Sand Pebblesk (1966),[3][20][21] koji mu je doneo jedinu nominaciju za Oskara za najboljeg glumca u karijeri.[22][23] Godine 1968. Makvin je glumio milionera Tomas Krauna u kriminalističkom filmu Afera Tomasa Krauna,[24] i u trileru Bulit, gdje je tumačio lik policijskog detektiva Frenka Bulita.[25][26] Ovi filmovi su bili uspešni na blagajnama, a Bulit je dobio pohvale za kaskaderske sekvence, posebno poteru automobilom.[26][27] Za svoj nastup u The Reivers (1969), Makvin je stekao treću nominaciju za Zlatni globus.[28]

Makvin je započeo 1970-e sportskom dramom Le Mans (1971), izmišljenim prikazom anuelnih 24 sata Le Mana. Film je bio kritički i komercijalno neuspešan, zbog čega je gotovo bankrotirao.[29] Potom je glumio u u dva uzastopna filma reditelja Sema Pekinpoa : vestern Junior Bonner (1972), u kojem je glumio glavnog lika, jahača rodea,[30] i akcioni film Bekstvo (1972), u kojem se pojavljuje kao bivši prevarant koji beži u Meksiko sa svojom ženom nakon što su ga prevarili njegovi saučesnici u kriminalu.[31] U filmu Bekstvo, Makvin je glumio zajedno sa svojom drugom suprugom, Ali Makgro.[31] Oba filma su bila hvaljena od strane kritike. Dok Junior Boner nije postigao uspeh na blagajnama, Bekstvo je postao jedan od filmova sa najvećom zaradom godine, što je označilo povratak Makvina.[32]

Godine 1973. igrao je sa Dastinom Hofmanom u zatvorskom filmu Leptir, igrajući Anrija Šarijera, zatvorenika osuđenog za ubistvo koji pokušava da pobegne sa drugim osuđenikom Luisom Degom (Hofman).[33] Makvinova uloga u filmu donela mu je četvrtu i poslednju nominaciju za Zlatni globus u kategoriji najboljeg glumca.[34] Zatim je, zajedno sa Polom Njumanom, tumačio ulogu šefa SFFD-a u drami Pakleni toranj (1974).[35] Makvin je dobio 12 miliona dolara za ulogu u tom filmu, i tada je bio najplaćeniji glumac na svetu do te godine.[36][37] Film je bio komercijalno uspešan, prihodovao je 139 miliona dolara (706 miliona dolara prema rekalkulaciji iz 2022.) u poređenju sa budžetom od 14 miliona dolara (71,000,000, prema rekalkulaciji iz 2022.).[38] Posle četvorogodišnje pauze tokom koje se fokusirao na karijeru u motociklističkim trkama,[37] Makvin se vratio glumi i ostvario je ulogu naučnika u filmu An Enemy of the People.[39][40] Pre smrti je završio još dva filma: Tom Horn i The Hunter. Oba filma su premijerno prikazana 1980.[39]

Film[uredi | uredi izvor]

Godina Naslov Uloga Belešlke Ref.
1953. Girl on the Run Mladić koji pokušava da zvoni Statista, bez potpisa na špici [4]
1956. Somebody Up There Likes Me Fidej Uloga, bez potpisa na špici [5]

[41]
1958. Never Love a Stranger Martin Kabel [7]
The Blob Stivi Endrjus Potpisan kao Steven McQueen / Stiven Makvin [7]
1959. The Great St. Louis Bank Robbery Džordž Fauler [42]
Never So Few Bil Ringa [42]
1960. The Magnificent Seven Vin Taner [43]
1961. The Honeymoon Machine poručnik Ferguson Ferdži Hauard [44]
1962. Hell Is for Heroes Džon Ris [45][46]
The War Lover Baz Rikson [47]
1963. The Great Escape kapetan Virdžil Hilts[a] Srebrna nagrada za najboljeg glumca — Moskovski međunarodni filmski festival [14]
Soldier in the Rain mlađi vodnik Justis Klej [47]
Love with the Proper Stranger Roki Papasano Nominacija — Zlatni globus za najboljeg glavnog glumca u igranom filmu (drama) [17]

[48]
1965. Baby the Rain Must Fall Henri Tomas [48]
The Cincinnati Kid Erik Stouner (Sinsinati Kid) [48]
1966. Nevada Smith Maks Send (Nevada Smit) [48]
The Sand Pebbles vojnik Džejk Holman Nominacija – Oskar za najboljeg glumca u glavnoj ulozi
Nominacija — Zlatni globus za najboljeg glavnog glumca u igranom filmu (drama)
[22]

[23]

[48]
1968. The Thomas Crown Affair Tomas Kraun [25]
Bullitt poručnik Frenk Bulit [25]
1969. The Reivers Bun Hagenbek Nominacija — Zlatni globus za najboljeg glavnog glumca u igranom filmu (mjuzikl ili komedija [25]

[28]
1971. Le Mans Majkl Delejni [49]
On Any Sunday Glumi sebe Dokumentarni film [50]
1972. Junior Bonner Džunio „JR” Boner [51]
The Getaway Kater „Dok” Makoj [52]
1973. Papillon Anri Šarijer (Papilion) Nominacija — Zlatni globus za najboljeg glavnog glumca u igranom filmu (drama) [33][34]
1974. The Towering Inferno Majkl O'haloran [53]
1978. An Enemy of the People Tomas Stokmen Takođe izvršni producent [39]
1980. Tom Horn Tom Horn Takođe izvršni producent [39]
The Hunter Ralf 'Papa' Torson [54]

Televizija[uredi | uredi izvor]

Godina Naslov Uloga Beleške Ref.
1955. Goodyear Television Playhouse Gostujuća uloga Epizoda: The Chivington Raid [55]
1956. The United States Steel Hour Buši Epizoda: Bring Me a Dream [56]
1957. Westinghouse Studio One Džozef Gordon Epizoda: The Defender: I dio [57]
Westinghouse Studio One Džozef Gordon Epizoda: The Defender: II dio [58]
The West Point Story Rik Epizoda: Ambush [59]
The 20th Century Fox Hour Kinsela Epizoda: Deep Water [60]
The Big Story Čak Milton Epizoda: Car 83 [61]
1958. Climax! Entoni Riv, Henri Rivs[b] Epizoda: Four Hours in White [56]
Tales of Wells Fargo Bil Longli Epizoda: Bill Longle [63]
Trackdown Džoš Randal Epizoda: The Bounty Hunter [64]
Trackdown Mel Kodi, Ves Kodi[b] Epizoda: The Brothers [62]
1958–1961. Wanted Dead or Alive Džoš Randal Glavna uloga: 94 epizode [65][66][67]
1959. Alfred Hitchcock Presents Bil Everet Sezona 4, epizoda 32: Human Interest Story [68]
1960. Alfred Hitchcock Presents Kockar Sezona 5, epizoda 15: Man from the South [69]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Makvin je u filmu igrao samo jedan lik koji ima dva ili više različitih imena.
  2. ^ a b Makvin je imao dvostruku ulogu u ovoj epizodi.[62]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b B. Flint, Peter (8. 11. 1980). „Steve McQueen, 50, Is Dead Of A Heart Attack After Surgery For Cancer”. The New York Times. Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  2. ^ Borrows, Bill (31. 5. 2015). „How Steve McQueen became the ultimate Hollywood man's man”. The Daily Telegraph. Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 

    Cosgrove, Ben (5. 11. 2014). „Life With Steve McQueen: Photos of the King of Cool in 1963”. Time. Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 

    Rogersby, Sterling (20. 10. 2014). „The Case For Steve McQueen, Icon”. Maxim (magazine). Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 

    „Steve McQueen: The Cars Of The King of Cool”. DriveTribe. 28. 6. 2017. Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  3. ^ a b v g Seiler, Michael; Warga, Wayne (8. 11. 1980). „From the Archives: Actor Steve McQueen Dies in Juarez Hospital”. Los Angeles Times. Arhivirano iz originala 8. 11. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  4. ^ a b „Girl on the Run (1953)”. AFI Catalog of Feature Films. Arhivirano iz originala 2. 12. 2017. g. Pristupljeno 2. 12. 2017. 
  5. ^ a b Sanford 2003, str. 465.
  6. ^ „Somebody Up There Likes Me (1956)”. AFI Catalog of Feature Films. Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  7. ^ a b v Terrill 1993, str. 430.
  8. ^ Weaver 2002, str. 91.
  9. ^ Ebert, Roger (8. 11. 1980). „Remembering Steve McQueen”. RogerEbert.com. Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  10. ^ „"King of Cool" Steve McQueen dies”. History (U.S. TV network). 7. 11. 1980. Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  11. ^ Terrill 1993, str. 431–432.
  12. ^ Terrill 1993, str. 432; Niemi 2013, str. 129.
  13. ^ a b Adams, Derek (11. 9. 2012). „The Great Escape”. Time Out (magazine). Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  14. ^ a b „1963 year”. Moscow International Film Festival. Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  15. ^ Kim, Wook (16. 2. 2012). „Top 10 Memorable Movie Motorcycles – The Great Escape”. Time. Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  16. ^ McKay, Sinclair (24. 12. 2014). „The Great Escape: 50th anniversary”. The Daily Telegraph. Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  17. ^ a b „Winners & Nominees 1964”. Hollywood Foreign Press Association. Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  18. ^ Crowther, Bosley (26. 12. 1963). „Screen: Eight New Movies Arrive for the Holidays: Natalie Wood Starred as a Salesgirl Doris Day Is in 'Move Over, Darling' 'Move Over, Darling' 'Sleeping in My Bed' 'The Best of Cinerama' 'Sword in the Stone' '4 for Texas' of 1870 'Kings of the Sun' '30 Years of Fun'. The New York Times. Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  19. ^ Terrill 1993, str. 433.
  20. ^ Sanford 2003, str. 175–176.
  21. ^ „The Sand Pebbles (1966)”. The Numbers. Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  22. ^ a b „Winners & Nominees 1967”. Hollywood Foreign Press Association. Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  23. ^ a b „The 39th Academy Awards”. Academy of Motion Picture Arts and Sciences. 10. 4. 1967. Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  24. ^ „The Thomas Crown Affair (1968)”. Rotten Tomatoes. Arhivirano iz originala 4. 12. 2017. g. Pristupljeno 4. 12. 2017. 
  25. ^ a b v g Terrill 1993, str. 435.
  26. ^ a b „Bullitt (1968)”. Rotten Tomatoes. Arhivirano iz originala 4. 12. 2017. g. Pristupljeno 4. 12. 2017. 
  27. ^ Sanford 2003, str. 225.
  28. ^ a b „Winners & Nominees 1970”. Hollywood Foreign Press Association. Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  29. ^ Terrill 1993, str. 204–205.
  30. ^ „Junior Bonner (1972)”. Rotten Tomatoes. Arhivirano iz originala 4. 12. 2017. g. Pristupljeno 4. 12. 2017. 
  31. ^ a b „The Getaway (1972)”. Rotten Tomatoes. Arhivirano iz originala 4. 12. 2017. g. Pristupljeno 4. 12. 2017. 
  32. ^ Terrill 1993, str. 216, 246–247; Weddle 1994, str. 310.
  33. ^ a b Ebert, Roger (16. 12. 1973). „Papillon”. RogerEbert.com. Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  34. ^ a b „Winners & Nominees 1974”. Hollywood Foreign Press Association. Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  35. ^ Canby, Vincent (20. 12. 1974). „'The Towering Inferno' First-Rate Visual Spectacle”. The New York Times. Arhivirano iz originala 4. 12. 2017. g. Pristupljeno 4. 12. 2017. 
  36. ^ Terrill 1993, str. 281.
  37. ^ a b Shaw, Alan (15. 9. 2017). „Steve McQueen would have made a Great Escape from being an actor”. The Sunday Post. Arhivirano iz originala 4. 12. 2017. g. Pristupljeno 4. 12. 2017. 
  38. ^ „Towering Inferno (1974)”. The Numbers. Arhivirano iz originala 4. 12. 2017. g. Pristupljeno 4. 12. 2017. 
  39. ^ a b v g Terrill 1993, str. 437.
  40. ^ Maslin, Janet (11. 8. 1981). „McQueen In 1976 'Enemy Of The People'. The New York Times. Arhivirano iz originala 4. 12. 2017. g. Pristupljeno 4. 12. 2017. 
  41. ^ „Somebody Up There Likes Me (1956)”. Turner Classic Movies. Arhivirano iz originala 2. 12. 2017. g. Pristupljeno 2. 12. 2017. 
  42. ^ a b Terrill 1993, str. 431.
  43. ^ „The Magnificent Seven (1960)”. Moviefone. Arhivirano iz originala 2. 12. 2017. g. Pristupljeno 2. 12. 2017. 
  44. ^ „The Honeymoon Machine (1961)”. Rotten Tomatoes. Arhivirano iz originala 2. 12. 2017. g. Pristupljeno 2. 12. 2017. 
  45. ^ Staff, Variety (1962-01-01). „Hell Is for Heroes”. Variety (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-03-13. 
  46. ^ „Hell Is for Heroes | film by Siegel [1962] | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-03-13. 
  47. ^ a b Terrill 1993, str. 432.
  48. ^ a b v g d Sanford 2003, str. 467.
  49. ^ Terrill 1993, str. 435–436.
  50. ^ Terrill 1993, str. 436.
  51. ^ „Junior Bonner (1972)”. Rotten Tomatoes. Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  52. ^ Terrill 1993, str. 436; Wright 2004, str. 7.
  53. ^ Terrill 1993, str. 436–437.
  54. ^ „The Hunter (1980)”. Rotten Tomatoes. Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  55. ^ „Steve McQueen Made His Debut On”. Old Farmer's Almanac. Arhivirano iz originala 12. 12. 2017. g. Pristupljeno 12. 12. 2017. 
  56. ^ a b „Steve McQueen | Rotten Tomatoes”. www.rottentomatoes.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-03-13. 
  57. ^ „Season 9, Episode 1 The Defenders”. TV Guide. Arhivirano iz originala 12. 12. 2017. g. Pristupljeno 12. 12. 2017. 
  58. ^ „Season 9, Episode 2 The Defenders”. TV Guide. Arhivirano iz originala 12. 12. 2017. g. Pristupljeno 12. 12. 2017. 
  59. ^ The West Point Story, Episode 23 – Ambush. The West Point Story (TV series). New York City. 8. 3. 1957. 
  60. ^ „Season 2, Episode 16 Deep Water”. TV Guide. Arhivirano iz originala 12. 12. 2017. g. Pristupljeno 12. 12. 2017. 
  61. ^ „Car 83 (1957)”. British Film Institute. Arhivirano iz originala 12. 12. 2017. g. Pristupljeno 12. 12. 2017. 
  62. ^ a b Lentz 1996, str. 520.
  63. ^ „Season 2, Episode 23 Bill Longley”. TV Guide. Arhivirano iz originala 12. 12. 2017. g. Pristupljeno 12. 12. 2017. 
  64. ^ „The Bounty Hunter”. TV Guide. Arhivirano iz originala 12. 12. 2017. g. Pristupljeno 12. 12. 2017. 
  65. ^ Seiler, Michael; Warga, Wayne (8. 11. 1980). „From the Archives: Actor Steve McQueen Dies in Juarez Hospital”. Los Angeles Times. Arhivirano iz originala 8. 11. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  66. ^ Ebert, Roger (8. 11. 1980). „Remembering Steve McQueen”. RogerEbert.com. Arhivirano iz originala 3. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 12. 2017. 
  67. ^ „Wanted: Dead or Alive”. TV Guide. Arhivirano iz originala 12. 12. 2017. g. Pristupljeno 12. 12. 2017. 
  68. ^ „Season 4, Episode 32 Human Interest Story”. TV Guide. Arhivirano iz originala 12. 12. 2017. g. Pristupljeno 12. 12. 2017. 
  69. ^ „Alfred Hitchcock In The Schoolyard”. Archive of American Television. 5. 1. 2010. Arhivirano iz originala 14. 12. 2017. g. Pristupljeno 14. 12. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]