Hatšepsut

Hatšepsut
Hatšepsut
	Hatšepsut, statua u muzeju „Metropoliten“
Lični podaci
Hijeroglifsko ime
Alternativna imena	Najplemenitija od svih žena
Datum rođenja	1508. p. n. e.
Mesto rođenja	Teba, Egipat
Datum smrti	1458. p. n. e.
Mesto smrti	Egipat
Sahranjen	Dolina kraljeva
Porodica
Supružnik	Tutmos II
Roditelji	Tutmos I; Ahmoze
Vladavina
Period vladavine	1479. p. n. e. — 1458. p. n. e. (Osamnaesta egipatska dinastija)
Prethodnik	Tutmos II
Naslednik	Tutmos III
	Vladarske titule

Hatšepsut (1473. p. n. e. — 1458. p. n. e.) je bila peti faraon osamnaeste egipatske dinastije u starom Egiptu i u titulatoru na slikama i reljefima je uvek nastupala kao muškarac - faraon.^[1]^[2] Bila je prva žena faraon.^[3] Identifikacija njene mumije je objavljena 27. juna 2007. godine.

Hatšepsut je došla na presto Egipta 1478. p. n. e.^[4] Kao glavna žena Tutmosa II, Hatšepsut je u početku vladala kao regent Tutmosa III, sina Tutmosa II od druge žene i prvog muškog naslednika. Dok je Tutmos III nasledio presto sa oko dve godine, Hatšepsut je nastavila da vlada utvrđujući svoju lozu kao ćerka i jedino dete Tutmosa I i njegove glavne žene Ahmose.^[5]^[6]

Njen muž Tutmos II bio je sin Tutmosa I i sekundarne žene po imenu Mutnofret, koja je nosila titulu 'Kraljeva ćerka' i verovatno je bila dete Ahmose I. Hatšepsut i Tutmos II su imali ćerku po imenu Neferur. Tutmos II sa Iset, sekundarnom ženom, bio bi otac Tutmosa III, koji će naslediti Hatšepsut kao faraon.^[7]

,

Maatkare Khnumt-Amun Hatshepsut

Maatkare - Istina je Ka od Ra
Khnumt-Amun - Pridružila se Amonu
Hatshepsut - Najplemenitija od svih žena

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Tokom 18. dinastije kraljevska kuća Ahmosa I je bila suočena sa tragedijama koje su je zadesile tokom tri generacije, jer je nekoliko muških prestolonasljednika 18. dinastije umrlo.

Kada su umrli svi sinovi Amen - Hotep-a i njegove glavne žene, faraon je postao Tutmos I (sin druge žene Senseneb). On se oženio svojom polusestrom Ahmos ali i njihovih pet sinova je takođe umrlo. U vrijeme smrti Tutmosa I jedini nasljednik sa kraljevskom krvi bio je njegov nezakoniti sin Tutmos II ali kako je on bio maloljetan faraon nije imao drugog izbora već da svoju kćer Hatšepsut proglasi suvladarom.

Međutim, prije bolesti svoga oca Hatšepsut se kao petnaestogodišnjakinja udala za svog polubrata Tutmosa II koji je tada imao 12 godina. Zbog rodbinskih veza i miješanja krvi on je bio i fizički i mentalno zaostala ličnost. Hatšepsut mu je i pored toga rodila dvije kćeri Nefru-Ra i Merit-Ra-Hatšepsut. Kako mu nije podarila muškog nasljednika on je sa drugom ženom Izis dobio sina poznatog pod imenom Tutmos III. Da bi osigurali opstanak vladarske loze Nefra-Ra se kao i svoja majka udala za polubrata Tutmosa III. U vrijeme smrti Hatšepsutinog muža Tutmosa II njegov nasljednik Tutmos III je bio maloljetan tako da je ona bila zakonit vladar.

Hatšepsut je bila prva žena koja je krunisana sa svim počastima kao kralj a ne kraljica i koja je dobila svih pet počasnih imena faraona što nijednoj kraljici prije a ni poslije nje nije uspjelo. Oblačila se i ponašala kao muškarac.

Falsifikati[uredi | uredi izvor]

Znajući da je uljez na egipatskom prijestolu Hatšepsut je falsifikovala nekoliko dokumenata da bi doprinijela svom kredibilitetu. Prvo je dala da se na hramu iskleše kako bog Amon daje privilegiju kraljevovanja Tutmosu I i njoj. Zatim je sebi pripisala pobjedu nad stranim osvajačima i uskrsnuće Ozirisa. Navodno je imala viziju u snu, gdje joj se ukazao bog sunca Amon koji je nagovestio da će roditi kćer koja će postati žena faraon. Oni koji joj nisu vjerovali i nisu je podržavali nisu se smjeli suprotstaviti, ali su očekivali da će biti kažnjena od strane bogova. Naprotiv, čini se da je sam bog prihvatio njenu viziju kao istinitu, tako da je Hatšetsut sama vladala 22 godine tokom kojih je cvjetala egipatska ekonomija. To razdoblje je bilo mirno, bez ikakvih vojnih okršaja. Najviše se pažnje poklanjalo na uspostavljanje trgovačkih veza i na arhitekturu. Najvažniji spomenik njene vladavine je svakako posmrtni hram u Dolini Kraljeva.

U to vrijeme je hram bio fizički povezan sa Dolinom Kraljeva ali nakon smrti kraljice njen zet odnosno posinak Tutmos III dao je da se uruše svi tuneli i prolazi tako da ovaj hram bude odsječen i zaboravljen. Takođe je njeno ime izbrisano sa svih hramova i rodoslova te je zato i do dan danas ostala velika nepoznanica.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Hatšepsut je odlučila da bude sahranjena sa svojim ocem Tutmosem I u Dolini Kraljeva. U svrhu povezivanja hrama sa Dolinom iskopan je tunel dug preko 700 m i oko 300 m ispod površine zemlje.

Njen sarkofag je pronađen ali u njemu nije bila njena mumija već jedne princeze iz 21-ve dinastije. Okolnosti njene smrti su sumnjive ali nakon istraživanja ipak se smatra da je umrla prirodnom smrću. Posljednji zapis je 10. dana 6. mjeseca u 22-oj godini vladavine (početak februara) kada je zabilježeno da je žena-faraon preminula.

Nemoguće je govoriti o velikoj kraljici a ne spomenuti njenog odanog slugu, arhitektu i prijatelja Senenmuta. Njegov otac je služio kraljevskoj porodici, a on sam bio veoma odan Hatšepsut. Čak je bio zadužen i za njene privatne odaje te se stoga govorilo o postojanju nečega što je prevazilazilo prijateljstvo. Postojale su glasine da je njena prva kći u stvari njegova ali to nikad nije potvrđeno. Njegov iznenadni nestanak sa dvorske scene bio je u najmanju ruku čudan, jer su razlozi do danas ostali nerazjašnjeni.

Kraljičin hram[uredi | uredi izvor]

Među arhitektonskim poduhvatima koji su se sačuvali iz Novog kraljevstva najznačajniji je Pogrebni hram kraljice Hatšepsut, koji je sagrađen oko 1485. p. n. e. u Deir-el-Bahriu u blizini Tebe uz kamenu liticu i pored još nekih bogova posvećen je bogu Amonu. Ovaj hram je monumentalan kao i hramovi Starog kraljevstva ali ne ponavlja njihove oblike i arhitekturu. Poznat je njegov atrijum po izvanrednim reljefima koji veličaju kraljicu Hatšepsut i objašnjavaju njeno božansko poreklo. Svetlosni efekti su projektovani savršeno i kontrasti svetlosti i senke pobuđuju duboku tajnovitost. Ova izvanredna građevina je delo najspretnijeg arhitekte toga doba Senenmuta. Ovaj hram je u Egiptu poznat kao Džeser- Džeseru a kod nas kao pogrebni hram kraljice Hatšepsut. Toj istoj kraljici dugujemo i obeliske visine jedan od 30 metara i drugi od 23 metra u Karnaku sa tekstovima koji veličaju kraljicu.

Reference[uredi | uredi izvor]

^ Clayton, Peter (1994). Chronicle of the Pharaohs. Thames & Hudson. str. 104. ISBN 9780500050743.
^ Wilkinson, Toby (2010). The Rise and Fall of Ancient Egypt. London: Bloomsbury. str. 181, 230. ISBN 978-1-4088-1002-6.
^ Edwards 1891, str. 261.
^ Cooney, Kara (2015). Woman Who Would be King. Oneworld Publications. ISBN 978-1-322-38466-5. OCLC 897502797.
^ Martin, G. (23. 12. 2012). African Political Thought (na jeziku: engleski). Springer. ISBN 978-1-137-06205-5. Arhivirano iz originala 4. 2. 2021. g. Pristupljeno 15. 2. 2021. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^ N.Y.), Metropolitan Museum of Art (New York (2005). Hatshepsut: From Queen to Pharaoh (na jeziku: engleski). Metropolitan Museum of Art. str. 87. ISBN 978-1-58839-173-5. Arhivirano iz originala 31. 1. 2022. g. Pristupljeno 30. 11. 2021. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^ Roehig, Catherine; Dreyfus, Renee; Keller, Cathleen (2015). Hatshepsut: from Queen to Pharaoh. New York: Metropolitan Museum of Art.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Opšta istorija umetnosti, Đina Piskel, Beograd (ćirilicom) i Zagreb (latinicom) 1974.
Dejiny umenia, Michael V, Altpatov, Martin 1976.
Umění, Hendrik Willem van Lon, Praha 1939.
Nemački časopis "Spiegel" od 27. juna 2007. godine
Brown, Chip (april 2009). „The King Herself”. National Geographic: 88—111. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
Edwards, Amelia B. (1891). Pharaohs, Fellahs and Explorers. Harper.
Fairman, H. W.; B. Grdseloff (1947). „Texts of Hatshepsut and Sethos I inside Speos Artemidos”. Journal of Egyptian Archaeology. 33: 12—33. JSTOR 3855434. doi:10.2307/3855434.
Fakhry, Ahmed (1939). „A new speos from the reign of Hatshepsut and Thutmosis III at Beni-Hasan”. Annales du Service des Antiquités de l'Égypte. 39: 709—723.
Gardiner, Alan Henderson (1946). „Davies's copy of the great Speos Artemidos inscription”. Journal of Egyptian Archaeology. 32: 43—56. JSTOR 3855414. doi:10.2307/3855414.
Harbin, Michael A. (2005). The Promise and the Blessing: A Historical Survey of the Old and New Testaments. Grand Rapids, MI: Zondervan. ISBN 978-0-310-24037-2.
Nadig, Peter (2014). Hatschepsut. Mainz: von Zabern. ISBN 978-3-8053-4763-1.
Redford, Donald B. (1967). History and Chronology of the 18th dynasty of Egypt: Seven studies. Toronto: University of Toronto Press.
Shaw, Ian, ur. (2002). The Oxford History of Ancient Egypt. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-280293-4.
Aldred, Cyril (1952). The Development of Ancient Egyptian Art from 3200 to 1315 BC. London: A. Tiranti.
Edgerton, William F. (1933). The Thutmosid Succession. Chicago: University of Chicago Press.
Gardiner, Sir Alan (1961). Egypt of the Pharaohs. Oxford: Clarendon Press.
Hayes, William C. (1973). „Egypt: Internal Affairs from Thuthmosis I to the Death of Amenophis III”. Cambridge Ancient History: History of the Middle East and the Aegean Region, c. 1800–1380 BC (3rd izd.). London: Cambridge University Press.
Tyldesley, Joyce (1996). Hatchepsut: The Female Pharaoh. London: Viking. ISBN 978-0-670-85976-4.
Wells, Evelyn (1969). Hatshepsut. Garden City, NY: Doubleday.
Leprohon, Ronald J. (2013). The Great Name: Ancient Egyptian Royal Titulary. SBL Press. ISBN 978-1-58983-736-2. Pristupljeno 10. 12. 2021. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
Maspero, Gaston (1903—1906). History of Egypt, Chaldea, Syria, Babylonia, and Assyria. London: Grolier Society. Arhivirano iz originala 24. 9. 2015. g. Pristupljeno 29. 3. 2015. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
Nims, Charles F. (1965). Thebes of the Pharaohs: Pattern for Every City. New York: Stein and Day.
Roehrig, Catharine H.; Dreyfus, Renée; Keller, Cathleen A., ur. (2005). Hatshepsut: From Queen to Pharaoh. New York: The Metropolitan Museum of Art. ISBN 978-1-58839-172-8.
Wilson, John A. (1951). The Burden of Egypt. Chicago: University of Chicago Press.
Armstrong, Kim (2017). „Hatshepsut”. Making Queer History. Arhivirano iz originala 11. 1. 2021. g. Pristupljeno 12. 1. 2021. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
Mark, Joshua (2016). „Hatshepsut”. World History Encyclopedia. Arhivirano iz originala 22. 4. 2021. g. Pristupljeno 23. 4. 2021. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Tutmos II	Egipatski faraon Osamnaesta egipatska dinastija	Tutmos III

[1] Clayton, Peter (1994). Chronicle of the Pharaohs. Thames & Hudson. str. 104. ISBN 9780500050743.

[2] Wilkinson, Toby (2010). The Rise and Fall of Ancient Egypt. London: Bloomsbury. str. 181, 230. ISBN 978-1-4088-1002-6.

[FOOTNOTEEdwards1891261-3] Edwards 1891, str. 261.

[4] Cooney, Kara (2015). Woman Who Would be King. Oneworld Publications. ISBN 978-1-322-38466-5. OCLC 897502797.

[5] Martin, G. (23. 12. 2012). African Political Thought (na jeziku: engleski). Springer. ISBN 978-1-137-06205-5. Arhivirano iz originala 4. 2. 2021. g. Pristupljeno 15. 2. 2021. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

[6] N.Y.), Metropolitan Museum of Art (New York (2005). Hatshepsut: From Queen to Pharaoh (na jeziku: engleski). Metropolitan Museum of Art. str. 87. ISBN 978-1-58839-173-5. Arhivirano iz originala 31. 1. 2022. g. Pristupljeno 30. 11. 2021. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

[7] Roehig, Catherine; Dreyfus, Renee; Keller, Cathleen (2015). Hatshepsut: from Queen to Pharaoh. New York: Metropolitan Museum of Art.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

Normativna kontrola
Međunarodne	FAST ISNI VIAF WorldCat
Državne	Francuska BnF podaci Nemačka Italija Izrael Sjedinjene Države Češka Poljska
Ljudi	Deutsche Biographie Rodovid
Ostale	Enciklopedija Britanika IdRef