Šefild

Koordinate: 53° 23′ 00″ S; 1° 28′ 00″ Z / 53.3833333333° S; 1.46666666667° Z / 53.3833333333; -1.46666666667
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šefild
engl. Sheffield
Kolažni prikaz gradskih znamenitosti
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Ujedinjeno Kraljevstvo
Konstitutivna zemlja Engleska
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2007.449.971 (procena)
Geografske karakteristike
Koordinate53° 23′ 00″ S; 1° 28′ 00″ Z / 53.3833333333° S; 1.46666666667° Z / 53.3833333333; -1.46666666667
Površina142,06 kvadratna milja km2
Šefild na karti Ujedinjenog Kraljevstva
Šefild
Šefild
Šefild na karti Ujedinjenog Kraljevstva
Pozivni broj0114

Šefild (engl. Sheffield) je grad u Ujedinjenom Kraljevstvu u Engleskoj u grofoviji Jorkšir. Ime je dobio po reci Šif (Sheaf) koja protiče kroz grad. Sa nekim južnim predgrađima pripojenim od Darbišira, grad je izrastao iz svojih uglavnom industrijskih korena u jednu širu ekonomsku osnovu. Prema proceni iz 2019. godine u gradu je živelo 584.853 stanovnika[1] i jedan je od osam najvećih engleskih regionalnih gradova koji čine grupu Ključnih gradova.[2] Šefild je drugi najveći grad u regiji Jorkšir i Humber, i treće englesko gradsko naselje po broju stanovnika.

Grad leži u istočnom podnožju Peninske planine, u dolini Don i njenih pritoka Loksli, Porter Bruk, Rivelin i Šif.Zelene površine čine 61% područja Šefilda, a trećina grada leži u Nacionalnom parku Pik distrikt.[3] Više je od 200 parkova, šuma i vrtova u gradu,[4] te oko 4,5 miliona stabala pa Šefild ima veći udeo stabala po glavi stanovnika od bilo kojeg evropskog grada.[3][5]

Grad se naglo proširio u doba industrijske revolucije, dok danas ima širu ekonomsku bazu. Grad se proslavio u 19. veku po proizvodnji čelika. U ovom gradu su prvi put primenjene inovacije, poput proizvodnje nerđajućeg čelika. Šefild je dobio status grada 1893. Međunarodna konkurencija je dovela do krize gradske industrije tokom 1970-ih i 1980-ih. Danas se privreda grada orijentiše na savremene tehnologije.

U 21. veku došlo je do velikog preuređenja u Šefildu, zajedno sa drugim britanskim gradovima. Šefildova bruto dodata vrednost (BDV) porasla je za 60% od 1997. godine, a iznosila je 11,3 milijarde funti u 2015. Ekonomija je imala stalni rast u proseku oko 5% godišnje, veći od rasta u širem regionu Jorkšira i Humbera[6]

Grad ima dugo sportsko nasleđe i dom je najstarijeg fudbalskog kluba na svetu FK Šefilda.[7] Utakmice između dva profesionalna kluba, Šefild junajteda i Šefild venzdeja, poznate su kao Derbi čeličnog grada. Grad je takođe domaćin Svetskog prvenstva u snukeru i Šefild Stilersa, prvoga britanska profesionalna hokejaška tima.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ruševina dvoraca Šefild ruševine 1819. godine

Smatra se da je područje koje sada zauzimao grad Šefild naseljeno barem od kasnog gornjeg paleolita, pre oko 12,800 godina.[8] Najraniji dokazi o ljudskom delovanju u oblasti Šefilda pronađeni su u kanjonu Kresvel Krags istočno od grada. U gvozdenom dobu to područje je postalo najjužnija teritorija penininskog plemena pod nazivom Briganti. Smatra se da je ovo pleme izgradilo nekoliko utvrda u Šefildu i oko njega.[9]

Nakon odlaska Rimljana, oblast Šefilda možda je bila južni deo britanskog kraljevstva Elmet, a reke Šif i Don su deo granice između ovog kraljevstva i kraljevstva Mercija.[10] Postepeno, anglijski doseljenici pritisnuli su se zapadno od kraljevstva Deira. O britonskom prisustvu u oblasti Šefilda svedoče dva naselja zvana Vels i Velsvud blizu Šefilda.[11] Naselja koja su rasla i spojala se da formiraju Šefild, su međutim, iz druge polovine prvog milenijuma i imaju anglosaksonsko i danelagskog poreklo.[9] U anglosaksonskim vremenima, oblast Šefilda je prešla granicu između kraljevstava Mercije i Nortambrije. Anglosaksonski anali tvrde da je predaja Enreda od Nortambrijt, Egbertu iz Veseksa u zaseoku Dore (sada predgrađe Šefilda) 829. godine,[12] ključni događaj ujedinjenja engleskog kraljevstva pod Kućom Veseksa.[13]

Nakon Normanskog osvajanja Engleske, zamak Šefild je izgrađen radi zaštite lokalnih naselja, a razvio se i mali grad koji je jezgro modernog grada. [14] Do 1296. godine osnovano je pijaca na mestu koje se danas naziva Kasl skver,[15] a Šefild je nakon toga prerastao u mali trgovački grad. U 14. veku, Šefild je već primećen po proizvodnji noževa, kao što je spomenuto u knjizi Džefrija ČoseraKenterberijske priče[16], a početkom 1600-ih postao je glavni centar proizvodnje pribora za jelo u Engleskoj van Londona, koji je nadgledala Kompanija pribora za jelo u Halamširu.[17] Od 1570. do 1584. godine, Mari, kraljica Škota, bila je zatvorena u dvorcu Šefild i imanju Šefild.[18]

Rezervoar Dejl Dajk: prvobitni zid brane ovog rezervoara je srušen 1864. godine, što je prouzrokovalo Velikog šefildsku poplavu

Tokom 1740-ih otkriven je oblik čeličnog procesa koji je omogućavao proizvodnju čelika boljeg kvaliteta nego što je to ranije bilo moguće.[19] Otprilike u istom periodu razvijena je tehnika za spajanje tankog ploče srebra na bakarniu polugu da bi se dobio srebrni premaz, koji je postao široko poznat kao Šefild ploča.[20] Ove inovacije pokrenule su rast Šefilda kao industrijskog grada,[21] ali gubitak nekih važnih izvoznih tržišta doveo je do recesije krajem 18. i početkom 19. veka. Loši uslovi rezultirali su epidemijom kolere u kojoj su 1832. godine poginule 402 osobe[9] Stanovništvo grada naglo je raslo tokom 19. veka, povećavajući se sa 60.095 u 1801. na 451.195 do 1901. godine.[9] Železnica Šefild i Roteram izgrađena je 1838. godine, povezujući dva grada. Grad je osnovan kao opština 1842. godine, a status grada dobio je 1893. godine.[22] Priliv ljudi doveo je i do potražnje za boljom vodosnabdevanjem, a na periferiji grada je izgrađen niz novih rezervoara.

Statua Žene od čelika

Rušenje brane na jednom od ovih rezervoara 1864. godine rezultiralo je Velikom šefildskom poplavom, u kojoj je poginulo 270 ljudi, a devastirani su veliki delovi grada.[23] Rast populacije doveo je do izgradnje mnogih stanova, koji su zajedno sa zagađenjem iz fabrika, inspirisali Džordža Orvela da 1937. godine napiše: "Pretpostavljam da bi Šefild s pravom mogli nazvati najružnijim gradom u Starom svetu".[24]

Velika depresija pogodila je grad 1930-ih, ali kako su međunarodne tenzije rasle i Drugi svetski rat je postao neminovan, Šefildove fabrike čelika bile su spremne da rade na proizvodnji oružja i municije za potrebe rata . Kao rezultat toga, grad je postao meta bombardovanja, od kojih su se najteže dogodile noći 12. i 15. decembra 1940. godine, danas poznate kao Šefield Blic. Grad je bio zaštićen baražnim balonima kojima upravljao RAF Norton .[25] Više od 660 života je izgubljeno, a mnoge zgrade uništene.[26]

Stanovi na Park Hilu

Pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka mnoge od gradskih straćara su srušene i zamenjeni stambenim kompleksima kao što su stanovi na Park Hilu. Veliki delovi centra grada takođe su očišćeni kako bi se načinio novi sistem puteva.[9] Povećana automatizacija i konkurencija iz inostranstva doveli su do zatvaranja mnogih čeličana. Tokom 1980-ih desio se najgori pad šefildske industrije, zajedno sa industrijom mnogih drugih oblasti Velike Britanije.[27] Zgrada Medouhol šoping centra koja je napravljena na mestu nekadašnje čeličane 1990. godine, stvorila je preko potrebna radna mesta, ali je i ubrzavala propadanje centra grada. Pokušaji obnavljanja grada započeli su 1991. godine, kada je grad bio domaćin Univerzijade , i kada je počela izgradnja novih sportskih objekata kao što su Šefild Arena, Don Vali stadion i sportskog kompleksa Ponds Fordž.[9]

Šefild se brzo menja jer novi projekti obnavljaju neke od zapuštenih delova grada. Jedan od takvih, Projekt Srce grada, pokrenuo je niz javnih radova u centru grada: Bašte mira obnovljene su 1998. godine, Milenijumske galerije otvorene su u aprilu 2001, Zimske bašte u maju 2003. godine, a javnost prostor za povezivanje ove dve oblasti, Milenijumski trg, otvoren je u maju 2006. godine. Dodatni događaji uključuju preuređivanje Trga Šef , ispred obnovljene železničke stanice. Na trgu se nalazi skulptura „The Cutting Edge“, koju je dizajnirao Si Applied Ltd[28] i koja je napravljena od šefildskog čelika.

Šefild je bio posebno teško pogođen tokom poplava u Velikoj Britaniji 2007. i tokom „Velikog smrzavanja“ 2010. godine. Mnoge značajne zgrade kao što su Medouhol i Šefild venzdej bile su poplavile zbog blizine reka koje teku kroz grad. U 2010. godini identifikovano je 5.000 objekata u Šefildu kojima preti opasnost od poplava. U 2012. godini grad je izbegao još jednu poplavu, uprkos opsežnom radu Agencije za životnu sredinu na čišćenju lokalnih rečnih kanala posle poplava iz 2007. godine. Godine 2014. Gradski odbor Šefilda odobrio je planove za dalje smanjivanje mogućnosti poplava usvajanjem planova za povećanje vodostaja na pritokama reke Don.[29][30]

Od 2012. godine vode se sporovi između gradskog odbora i stanovnika oko sudbine 36.000 stabala drveća sa autoputeva, pri čemu je 4.000 posečeno kao deo plana za održavanje gradskih ulica.[31] Međutim, postoje planovi za održavanje autoputa kako bi se zasadila sva posečena stabla u gradu, uključujući i ona koja su davno posečena a nova nisu zasađena.[32]

Uprava[uredi | uredi izvor]

View across a garden containing people enjoying a sunny day towards a large Victorian building with a clock tower
Gradska skupština

Šefildom, na lokalnom nivou, upravlja Gradski odbor Šefilda. Sastoji se od 84 odbornika izabranih za zastupanje 28 gradskih izbornih jednica: tri odbornika po jedinici. Nakon lokalnih izbora 2016. godine, raspodela mandata u odborima je laburisti 56, liberalni demokrati 20, Zelena stranka 4 i UKIP 4. Grad takođe ima lorda gradonačelnika, iako je to sada samo ceremonijalna pozicija, u prošlosti je imala znatan autoritet, izvršna ovlašćenja za finansije i poslove gradskog odbora.

Veći deo svoje istorije Odbor je kontrolisala Laburistička stranka, i bili su poznati po svojim levičarskim simpatijama. Tokom 1980-ih, kada je gradski odbor Šefilda vodio Dejvid Blanket, područje je dobilo epitet "Socijalistička republika Južni Jorkšir".[33] Međutim, liberalni demokrati kontrolisali su Odbor između 1999. i 2001. godine, i ponovo preuzeli kontrolu od 2008. do 2011. godine.

Većinom objekata u vlasništvu Odbora upravljaju nezavisni dobrotvorni fondovi. Šefild Internašnal Venjus upravlja mnogim gradskim sportskim i zabavnim sadržajima, uključujući Šefild Arenu i Engleski institut za sport. Muzeji Šefilda i Fond šefildskih industrijskih muzeja brinu se o galerijama i muzejima u vlasništvu Odbora.[34][35]

Grad daje pet članova parlamenta u Donji dom, a šestog člana parlamenta za Peniston i Stoksbridž koji predstavljaju Šefild i i Barnsli.[36] Bivši potpredsednik vlade Nik Kleg bio je poslanik iz Šefilda i predstavljao je Šefild Halam.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Šefild se nalazi na 53° 23′ N 1° 28′ W / 53.383° S; 1.467° Z / 53.383; -1.467. Smešten je neposredno pored Roterama, od kog ga je delom razdvojio autoput M1. Iako gradsko nasenjnje Barnsli takođe graniči sa Šefildom na severu, sam grad je udaljen nekoliko kilometara. Južnu i zapadnu granicu grad deli sa Darbiširom. U prvoj polovini 20. veka Šefild je proširio svoje granice južno do Darbišira aneksirajući niz sela,[37] među kojima su Totli, Dore i područje koje je danas poznato kao Mosborou Taunšip. Neposredno zapadno od grada nalaze se nacionalni park Pik distrikt i planinski kraj Penin, dok nizije Južnog Jorkšir Kolfilda leže na istoku.

Šefild je geografski raznolik grad.[38] Leži u istočnom podnožju Peninskih planina,[39] gnezdi se u prirodnom amfiteatru napravljenom od nekoliko brda[40] i ušća pet reka: Don, Šif, Rivelin, Loksli i Poter. Kao takav, veliki deo grada je izgrađen na padinama sa pogledom na središte grada ili prema prirodi. Ulica Blejk, u oblasti poštanskih brojeva S6, treća je najstrmija stambena ulica u Engleskoj, sa nagibom od 16.6°.[41] Najniža tačka grada nalazi se na samo 29 metara nadmorske visine u blizini livada Blakburn, dok su neki delovi grada na više od 500 metara. Najviša tačka iznosi 548 metara kod Haj Stonsa, blizu brda Mardžeri. Međutim, 79% stambenog prostora u gradu nalazi se između 100 i 200 metara nadmorske visine.[42]

Procenjen da ima oko 4,5 miliona stabala,[5] Šefild ima više stabala po osobi nego bilo koji drugi grad u Evropi, a Gradsko odbor Šefilda tvrdi da je najzeleniji grad u Engleskoj.[43] Tvrdnja je ojačana kada je pobedio na takmičenju Entente Florale 2005. godine. Sa više od 250 parkova, šuma i vrtova, ima preko 170 šuma (pokrivaju 28,3 km²), 78 javnih parkova (pokrivaju 18,3 km²) i 10 javnih vrtova. Kada dodamo 134,7 km² nacionalnog parka i 10,9 km² vodenih površina, to znači da je 61% grada zelenilo. Uprkos tome, oko 64% ​​domaćinstava iz Šefilda živi dalje od 300 metara od najbližeg zelenog prostora, mada je pristup bolji u manje imućnim četvrtima širom grada.[44] Šefild takođe ima veoma široku raznolikost staništa, u poređenju sa bilo kojim gradom u Velikoj Britaniji: urbanim, šumovitim, poljoprivrednim i obradivim zemljištem, močvarama, livadama i staništima sa slatkom vodom. Postoji šest oblasti u gradu koje su označene kao mesta od posebnog naučnog interesa.[45]

Sadašnje granice grada postavljene su 1974. godine (uz blagu modifikaciju 1994), kada je bivši okrug Šefild spojen sa urbanim okrugom Stoksbridž i dva okruga iz ruralnog okruga Vortli. Ovo područje obuhvata značajan deo sela koji okružuje glavnu urbanu regiju. Otprilike trećina Šefilda nalazi se u nacionalnom parku Pik distrikt. Nijedan drugi engleski grad nije imao delove nacionalnog parka unutar svoje granice,[46] do stvaranja dela nacionalnog parka Saut Dauns u martu 2010. godine unutar Brajtona i Houva.

Klima[uredi | uredi izvor]

Kao i u ostatku Ujedinjenog Kraljevstva, klima u Šefildu je uglavnom umerena. Peninske planine zapadno od grada mogu stvoriti hladno, tmurno i vlažno okruženje, ali pružaju i zaklon od preovlađujućih zapadnih vetrova, bacajući „kišnu senku“ na čitavo područje.[47] Između 1971. i 2000. godine u Šefildu je prosečno padalo 824,7 milimetara kiše godišnje. Decembar je bio najkišovitiji mesec sa 91,9 milimetara, a jul najsušniji sa 51,0 milimetara. Juli je takođe bio najtopliji mesec, sa prosečnom maksimalnom temperaturom od 20,8 °C . Najviša temperatura ikad zabeležena u gradu Šefildu bila je 35,6 °C , 25. jula 2019. godine.[48] Srednja minimalna temperatura u januaru i februaru bila je 1,6 °C,[49] iako najniže temperature zabeležene u ovim mesecima mogu biti između -10 i -15 °C, mada od 1960. godine temperatura nikada nije pala ispod -9,2 °C,[50] sugerišući da urbanizacija oko mesta Veston Park tokom druge polovine 20. veka možda sprečila pad temperatura ispod -10 °C.

Najniža temperatura koja je zabeležena poslednjih godina bila je -8,2 °C.[51] (Napomena: Zvanična statistika meteorološke stanice Veston Park, koja se takođe može videti u Centralnoj biblioteci Šefilda, ima temperaturu od -8,7 °C , zabeleženu 20. decembra, i navodi da je to najniža decembarska temperatura od 1981) Najniža temperatura ikad zabeležena u gradu Šefildu u Veston Parku od 1882. godine od kada se beleže podaci, bila je -14.6 °C , registrovana u februaru 1895.[52] Najniža dnevna maksimalna temperatura u gradu od kada se beleži je -5,6 °C, takođe zabeležena u februaru 1895. Nedavno je zabeležen −4,4 °C kao najniži dnevni maksimum u Veston Parku , 20. decembra 2010. godine (iz statistike meteorološke stanice Veston Park, koja se takođe može videti u Centralnoj biblioteci Šefild.) U proseku, tokom zimskih meseci od decembra do marta, prođe 67 dana tokom kojih se događa prizemni mraz.[47]

Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 14,9
(58,8)
18,2
(64,8)
23,3
(73,9)
26,4
(79,5)
28,2
(82,8)
30,7
(87,3)
35,6
(96,1)
34,3
(93,7)
28,4
(83,1)
25,7
(78,3)
17,6
(63,7)
17,6
(63,7)
35,6
(96,1)
Maksimum, °C (°F) 6,8
(44,2)
7,1
(44,8)
9,8
(49,6)
12,5
(54,5)
16,1
(61)
18,8
(65,8)
21,1
(70)
20,6
(69,1)
17,7
(63,9)
13,5
(56,3)
9,5
(49,1)
6,9
(44,4)
13,4
(56,1)
Prosek, °C (°F) 4,4
(39,9)
4,4
(39,9)
6,6
(43,9)
8,7
(47,7)
11,8
(53,2)
14,7
(58,5)
16,9
(62,4)
16,5
(61,7)
14,0
(57,2)
10,5
(50,9)
7,0
(44,6)
4,6
(40,3)
10,0
(50)
Minimum, °C (°F) 1,9
(35,4)
1,7
(35,1)
3,3
(37,9)
4,8
(40,6)
7,5
(45,5)
10,5
(50,9)
12,7
(54,9)
12,4
(54,3)
10,3
(50,5)
7,5
(45,5)
4,5
(40,1)
2,3
(36,1)
6,6
(43,9)
Apsolutni minimum, °C (°F) −9,2
(15,4)
−8,3
(17,1)
−8,3
(17,1)
−6,6
(20,1)
−0,7
(30,7)
1,4
(34,5)
3,9
(39)
4,2
(39,6)
1,9
(35,4)
−4,1
(24,6)
−7,2
(19)
−9,1
(15,6)
−9,2
(15,4)
Količina padavina, mm (in) 83,4
(3,283)
60,4
(2,378)
63,4
(2,496)
65,5
(2,579)
53,8
(2,118)
75,6
(2,976)
56,0
(2,205)
65,3
(2,571)
63,8
(2,512)
81,2
(3,197)
79,4
(3,126)
86,7
(3,413)
834,6
(32,858)
Dani sa kišom (≥ 1.0 mm) 13,4 10,5 12,3 10,3 9,6 9,1 9,2 9,9 8,9 12,7 12,6 13,0 131,6
Sunčani sati — mesečni prosek 45,2 68,3 111,9 144,0 190,9 179,5 199,5 185,0 136,2 90,7 53,7 40,0 1.444,9
UV indeks 0 1 2 4 5 6 6 5 4 2 1 0 3
Izvor #1: Met Office[53]
Izvor #2: KNMI[54][55] and WeatherAtlas[56]

Vremenska stanica Veston Park, osnovana 1882. godine, jedna je od najstarijih vremenskih stanica u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ona beleži vreme više od 125 godina, a izveštaj iz 2008. pokazao je da se klima Šefilda zagreva brže nego ikad, s tim što su 1990. i 2006. bile najtoplije godine u evidenciji. U saradnji sa Stokholmskim institutom za životnu sredinu, Šefild je razvio otisak ugljenika (na osnovu podataka o potrošnji iz 2004/05) od 5,798,361 tona godišnje. Ovo se upoređuje sa ukupnim otiskom ugljenika u Velikoj Britaniji od 698,568,010 tona godišnje. Faktori koji imaju najveći uticaj su stanovanje (34%), prevoz (25%), potrošači (11%), privatne usluge (9%), javne usluge (8%), hrana (8%) i kapitalne investicije (5% ).).[57] Gradski odbor Šefilda potpisalo je kampanju 10:10.[58]

Zeleni pojas[uredi | uredi izvor]

Šefild se nalazi u okviru zelenog pojasa koji se proteže na okolne okruge i ima ulogu da smanji širenje urbanih područja, spreči gradove i područja u urbanističkoj okolini Šefilda od daljeg približavanja, zaštiti identitet odlazećih zajednica, ohrabri ponovno korišćenje Braunfild lokacija i sačuva okolna sela. To se postiže ograničavanjem neprimerenog uređenja unutar određenih područja i nametanjem strožih uslova za dozvoljenu gradnju.[59][60] Glavno gradsko područje i veća sela u opštini izuzeti su od područja zelenog pojasa, ali okolna manja sela, zaseoci i ruralna područja su „obasuti“ oznakom. Dodatni cilj zelenog pojasa je podsticanje interesa za rekreaciju i slobodno vreme,[59] na mnogim sadržajima ruralnog pejzaža.

Naselja[uredi | uredi izvor]

Šefild se sastoji od mnogih predgrađa i naselja, od kojih su se mnoga razvila iz sela ili zaseoka koji su s rastom grada apsorbirani u Šefild. Ove istorijske oblasti u velikoj meri ignorišu moderne administrativne i političke podele grada. Umesto toga on je podeljeno u 28 izbornih jedinica, a svaka ojedinicaa uglavnom pokriva 4–6 područja.[61] Ti izborni odbori grupirani su u šest parlamentarnih izbornih jedinica. Šefild je uglavnom nema parohije, ali Bredfild i Eklsfild imaju parohijske odbore a Stoksbridž ima gradski odbor.[62]

Panorama Šefilda
Panorama Šefilda

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Promena broja populaccije
God.Pop.± %
1801. 60.095—    
1821. 84.540+40,7%
1841. 134.599+59,2%
1861. 219.634+63,2%
1881. 335.953+53,0%
1901. 451.195+34,3%
1921. 543.336+20,4%
1941. 569.884+4,9%
1951. 577.050+1,3%
1961. 574.915−0,4%
1971. 572.794−0,4%
1981. 530.844−7,3%
1991. 528.708−0,4%
2001. 513.234−2,9%
2011. 551.800+7,5%
[63]

Popis stanovništva Ujedinjenog Kraljevstva 2001. godine izvestio je da je broj stanovnika u Šefildu 513.234, što je pad od 2% u odnosu na popis iz 1991. godine.[64] Grad je deo šireg urbanog područja Šefilda, koji ima 640.720 stanovnika.[65] U 2011. godini rasni sastav stanovništva Šefilda bio je 84% belaca (81% Belih Britanaca, 0,5% Belih Iraca, 0,1% Roma ili Irskih putnika, 2,3% Ostalih Belih), 2,4% mešovite rase (1,0% beli i crni karibijci, 0,2% beli i crni afrikkanci, 0,6% belci i azijci, 0,6% ostale mešoviti), 8% azijskih rasa (1,1% indijske, 4% pakistanske, 0,6% bangladeške, 1,3% kineske, 1,0% ostale azijske), 3,6% crnci(2,1%) Afrikanci, 1% Karibijci, 0,5% Ostali crnci), 1,5% Arapi i 0,7% druge etničke grupe. U pogledu religije, 53% stanovništva su hrišćanani, 6% je muslimani, 0,6% su hinduisti, 0,4% budisti, 0,2% siki, 0,1% Jevreji, 0,4% pripadaju drugoj religiji, 31% nemaju religiju i 7% nisu izrazili svoju religiju.[66] Najveća grupu čine mladi od 20 do 24 godine (9%) zbog velike studentske populacije.[67]

Stanovništvo Šefilda dostiglo je vrhunac 1951. godine sa 577.050 i od tada kontinuirano opada. Međutim, procena stanovništva sredinom 2007. godine bila je 530.300, što predstavlja povećanje od oko 17.000 stanovnika od 2001. godine[68]

Iako je grad, Šefild je nezvanično poznat kao "najveće selo u Engleskoj",[69] [70] [71] zbog kombinacije topografske izolacije i demografske stabilnosti.[69] Relativno je geografski izolovan, odsečen je od drugih mesta obručima brda.[72] [73] Lokalni folklor insistira na tome da je, poput Rima, Šefild izgrađen "na sedam brda".[73] Zemljište oko Šefilda bilo je neprikladno za industrijsku upotrebu,[69] i sada je uključujeno u nekoliko zaštićenih područja zelenog pojasa. [74] Ovi topografski faktori su ograničili širenje urbanih područja ,[74] rezultirajući relativno stabilnom veličinom stanovništva i niskim stepenom mobilnosti.

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

St Paul's Tower, a new, mixed use development which forms part of the St Paul's Place development. In the top left corner is the Main St Paul's tower itself. Below it is the Tower 2, connected to the main tower but half the height. To the right is another office building in the same development. All have been completed within the last 5 years and represent some of the newest architecture in the city.
St. Pol Plejs, i. Kula St. Pola, najviša zgrada u Šefildu
Profil rada
Ukupan broj zaposlenih 255,700
Puno radno vreme 168,000 65.7%
Skraćeno radno vreme 87,700 34.3%
Proizvodnja 31,800 12.4%
Građevinski radovi 8,500 3.3%
Usluge 214,900 84.1%
Distribucija, hoteli i restorani 58,800 23.0%
Transport i komunikacije 14,200 5.5%
Finansije, IT, ostale poslovne aktivnosti 51,800 20.2%
Javni administrator, obrazovanje i zdravstvo 77,500 30.3%
Ostale usluge 12,700 5.0%
Turizam 18,400 7.2%

Nakon dugogodišnjeg pada, ekonomija u Šefildu prolazi kroz snažan preporod. Studija finansijskog planiranja Barkliz banke za 2004. godinu[75] otkrila je da je 2003. godine okrug Halam u Šefildu je bio područje najvišeg ranga izvan Londona po ukupnom bogatstvu, a udeo ljudi koji zarađuju preko 60.000 funti godišnje iznosi gotovo 12%. Istraživanje agencije Najt Frank[76] otkrilo je da je Šefild grad koji se najbrže razvijao izvan Londona, u potrebi za uredskim i stambenim prostorima i zakupnini u drugoj polovini 2004. godine.To se može primetiti u velikom porastu preuređenja, uključujući Kula St. Pola i prateću kompaniju St. Pol Plejs, Velositi Living i Mur,[77] predstojeći NRK i Zimske bašte, Bašte Mira, Milenijumske galerije i mnoge projekte završene u okviru agencije za preuređenje Šefild Van. Ekonomija Šefilda porasla je sa 5,6 milijardi funti u 1997. godini[78] na 9,2 milijarde funti u 2007. godini.[79]

"Monitor gradova u Velikoj Britaniji 2008" uvrstio je Šefild među prvih deset "najboljih gradova za otvaranje preduzeća danas", treće i četvrto mesto za najbolju lokaciju za kancelariju i najbolju lokaciju za call centar. Isti izveštaj stavlja Šefild na treće mesto po pitanju "zelene reputacije" i na drugo mestu po dostupnosti finansijskih podsticaja.[80]

The Bessemer Converter located at Kelham Island Museum. The converter is located within an old industrial facility typical of those constructed during the Industrial Revolution.
Besemer konvertor, najvažnija tehnika u proizvodnji čelika od 1850-ih do 1950-ih, koji se nalazi u muzeju Kelam Ajlend Šefild
Spomenik Hariju Brirliju

Šefild ima međunarodnu reputaciju u metalurgiji i proizvodnji čelika.[81] Igrajući ključnu ulogu u industrijskoj revoluciji, grad je u 18. veku postao industrijska sila, a nazvan je „čeličnim gradom“.[82] U Šefildu su napravljene mnoge inovacije na ovim poljima, na primer, Bendžamin Hantsman je otkrio tehniku čeličnog lijeva 1740-ih u svojoj radionici u Handsvortu.[83] Ovaj postupak je zastario 1856. godine kada je Henri Besemer izumeo Besemerov konvertor. Tomas Boulsover je izumeo Šefildovu ploču (posrebreni bakar) početkom 18. veka.

Hari Brirli je izumeo nerđajući čelik 1912. godine, čime je masama donio pristupačne pribor za jelo.[82][84] Rad F. B. Pikeringa i T. Gladmana tokom 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih bio je od presudnog značaja za razvoj modernog niskolegiranog čelika visoke čvrstoće.[85] Dalje inovacije se nastavljaju, a Šefildovi univerziteti i druge nezavisne istraživačke organizacije u Advansd Manufakturing Parku razvijaju nove napredne proizvodne tehnologije i tehnike.[86] Organizacije smeštene na AMP uključuju Advansd Riserč Manufektoring Center (AMRC, istraživačko partnerstvo između kompanije Boing i Univerziteta u Šefildu), Kastings Tehnolodži Internašinal, Velding Institut,[87] Rols-Rojs i Maklaren automobili.

Fordžemasters, osnovan 1805. godine, jedinai je preostala nezavisna čeličana na svetu i dominira severoistočno od Šefilda oko doline Donjeg Dona[88] Firma ima globalnu reputaciju za proizvodnju najvećih i najsloženijih čeličnih odlivaka i sertifikovana je za proizvodnju kritičnih nuklearnih komponenti, sa projektima koji uključuju i podmornice klase Astute Kraljevske ratnea mornarice.[89] Firma takođe ima kapacitet za izlivanje najvećeg pojedinačnog ingota (570 tona) u Evropi i trenutno je u procesu proširenja svojih mogućnosti.[90]

Iako su gvožđe i čelik već dugo glavna industrija Šefilda, vađenje uglja je takođe bila glavna industrija, posebno u udaljenim oblastima, a Vestminsterska palata u Londonu sagrađena je korišćenjem krečnjaka iz kamenoloma u obližnjem selu Anston. Ostala područja zapošljavanja su kol centri, gradski odbor, univerzitete i bolnice.

Fargate shopping precinct, Sheffield. Once a busy road, it has been pedestrianised for several decades and is Sheffield's main City Centre shopping area, home to many well-known companies. The image shows classical architecture on both sides with one plan spaces in the centre, dotted with trees and the buildings on the High Street are visible beyond the trees.
Fargejt šopping zona

Šefild je glavni maloprodajni centar, i dom je mnogih šoping ulica i robnih kuća, kao i dizajnerskih butika.[91] Glavna trgovačka područja u centru grada su područje Mura, Fargejta, Trg voćnjaka i četvrti Devonšire. Robne kuće u centru grada su Džon Luis, Marks & Spenser, Atkinsons i Debenhams. Glavna pijaca Šefilda nekada je bilo Zamak pijaca, sagrađena iznad ostataka dvorca. Ona je od tada srušena .[92] Šefild Mur pijaca otvorena je 2013. godine. Tržni centri izvan centra grada su tržni centar Medouvhol i maloprodajne parkove, Eklsol put, London put, Hilsborou, Firt Park i trgovački centar Kristal Piks. U istraživanju predviđenih izdataka u maloprodajnim centrima u Velikoj Britaniji za 2010. godinu, Medouhol je na 12. mestu, a Šefild Siti Centar na 19. mestu.[93]

Tri bačve u kultnoj trouganoj zgradi

Šefild ima sistem daljinske energije koji iskorištava gradski otpad, spaljivanjem i pretvaranjem njegove energije u električnu energiju. Takođe, obezbeđuje toplu vodu, koja se distribuira kroz 40 kilometara cevi ispod grada, kroz dve mreže. Ove mreže snabdevaju toplotom i toplom vodom mnoge zgrade u celom gradu. Tu spadaju ne samo bioskopi, bolnice, prodavnice i kancelarije, već i univerziteti (Univerzitet Šefild Halam i Univerzitet u Šefildu) i stambene objekte.[94] Energija stvorena u postrojenju za otpad stvara 60 megavata toplotne energije i do 19 megavata električne energije iz 225.000 tona otpada.[95]

U 2012. godini pokrenuta je Šefild Siti Region preduzetna zone radi promocije razvoja na mnogim lokacijama u Šefildu i širem regionu. U martu 2014. zoni su dodate dodatne lokacije.[96]

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Nacionalna i međunarodna putovanja[uredi | uredi izvor]

Night view across an open plaza dominated by a long curving water feature that is decoratively lit. At the far side of the plaza there is the arched frontage of a railway station building
Železnička stanica Šefild

Putni saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Šefild je povezan sa nacionalnom mrežom autoputeva preko autoputa M1 i M18.[97] M1 prolazi severoistočno od grada, povezujući Šefild sa Londonom na jugu i Lidsom na severu, a prelazi Tinsli vijadukt u blizini Roterama. M18 se odvaja od autoputa M1 blizu Šefilda, povezujući grad sa Donkasterom, aerodromom Donkaster Šefild i lukama Hamber. podeljeni autoput Park Šefild povezuje centar grada sa autoputevima.

Železnički saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Glavne železničke rute sa Železničke stanice Šefild su: Midland magistralna linija, koja povezuje grad London sa Istočnim Midlandsom, Kros Kantri Rut koji povezuje istok Škotske i severoistok Engleske sa zapadnim Midlandsom i jugozapadom, kao i linije koje povezuju Liverpul i Mančester sa Halom i Istočnom Anglijom.[98] Sa dovršetkom preuređenja londonske stanice St. Pankras (sada St. Pankras Internašinal),Šefild ima direktnu vezu s kontinentalnom Evropom. Kompanija Istočni Midlands železnica pružaja usluge do St. Pankras Internašinala i Evrostar do Francuske i Belgije.[99] Master Katler je ime putničkog brzog voza koji kreće od železničke stanice Šefild do londonskog St. Pankrasa, i pruža direktnu vezu sa prestonicom.

Planirano je da brza pruga Haj Spid 2 opslužuje stanicu u Šefildu, kao grana na glavnoj liniji HS2. Ona bi trebalo da bude operativna do 2033. godine, a vodiće do Birmingema, Londona, Lidsa i Njukasla. Stanica će imati četiri voza na sat, a vreme putovanja do Londona svedeno je na 1 sat 19 minuta a do Birmingema na 48 minuta.[100]

Ostale vozove koji opslužuju Šefild (osim vozova Istočnog Midlenda) obezbeđuju kompanije KrosKantri, TransPenin Ekspres i Northern. Pored glavne železničke stanice u Šefildu postoji još pet stanica. Medouhol, autobuska, železnička i tramvajska stanica, druga je najveća stanica i obuhvata brojne usluge, uključujući međugradske usluge KrosKantrija. Stanice Dor i Totli, Vudhaus, Čapeltaun i Darnal služe kao prigradske stanice za prigradske zajednice, ali su takođe povezane sa nacionalnom železničkom mrežom.

Železnička stanica Šefild, 2013

Autobuski saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Uslugama autobuskog saobraćaja koji prolazi kroz Šefild upravlja Nacional Ekspres i u manjoj meri Megabus, kao deo Sejdžkoč grupe. Nacional Ekspres vrše usluge sa autobuskih stanica Šefild Interčendž, Medouhol Interčendž i Medouhed. Megabus vrši usluge samo na Medouhol autobuskoj stanici. Nacional Ekspres vozi najviše na linijama 564, 560, 350, 320, 310 i 240 koje staju u Šefildu, kao i na drugim na manje učestaloj osnovi.[101] Linija 560/564 je direktna veza sa autobuskom stanicom Viktorija u Londonu, preko Česterfilda i Milton Kinza, i vozi 12 puta dnevno u oba smera. Linije 350 i 240 povezuju Šefild sa aerodromom Mančester i aerodromima Hithrov i Getvik.[102] Dve Megabusove linije M12 i M20, staju u Šefildu na putu za London iz Njukasla na Tajnu i Invernesa.[103]

Kanalski saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Navigacija po Šefildu i Južnom Jorkširu (S&SY) je sistem unutrašnjih plovnih puteva (kanali i reke kanala) u Jorkširu i Linkolnširu.[104] Uglavnom je zasnovan na reci Don se dužinom od 69 km i ima 29 brodskih prevodnica. Povezuje Šefild, Roteram i Donkaster sa rekom Trent u Kidbiju i (preko Nju džankšn kanala) sa navigacijom Er i Kalder.[105]

Vazdušni saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Po zatvaranju aerodroma u gradu Šefildu 2008. godine,[106] najbliži međunarodni aerodrom je aerodrom Donkaster Šefild koji se nalazi na 29 km od centra grada. Radi na lokaciji bivše baze Finingli Kraljevskog ratnog vazduhoplovstva . Otvoren je 28. aprila 2005. godine i opslužuju uglavnom čarter i budžetne aviokompanije. Prevozi oko milion putnika godišnje.[107]

Put nazvan Veliki jorkširski put, povezuje aerodrom Donkaster Šefild sa autoputem M18, smanjujući vreme putovanja iz centra grada šefilda sa 40 na 25 minuta.[108] Faza 1, od M18 na čvoru 3 do Velikog severnog puta A638, završena je u februaru 2016. Druga i poslednja faza projekta, koji povezuje A638 sa Herst Lejnom, završena je u junu 2018. Aerodrom u Istočnom Midlandsu nalazi se na sat vremena vožnja od grada, a aerodrom Mančester povezan je direktnim vozom koji kreće iz Šefilda svaki sat.

Lokalna saobraćaj[uredi | uredi izvor]

The start of the Sheffield Parkway, as viewed from Park Square, where it meets the City Centre. The road, in the centre, is six lanes wide and leads towards the Parkway Edge development (left-centre) where the road meets the Inner Ring Road. To the right is the Sheffield Supertram viaduct and beyond that a new apartment complex.
Terminal Šefild Parkvej

Putevi A57 i A61 su glavni magistralni putevi kroz Šefild.[97] Oni vode u pravcu istok-zapad i sever-jug, ukrštaju se u centru grada, odakle se drugi glavni putevi nadovezuju. Unutrašnja obilaznica, uglavnom izgrađena 1970-ih i proširena je 2007. godine kako bi formirala kompletan obruč,[109] omogućava saobraćaju da izbegne centar grada, a spoljna obilaznica vodi prema istoku, jugoistoku i severu, bliže ivici grada, ali ne služi zapadnoj strani Šefilda.[97]

Šefild nema tako široku prigradsku i međugradsku železničku mrežu kao ostali uporedivi britanski gradovi.[110] Međutim, postoji nekoliko lokalnih železničkih pravaca koji se kreću duž gradskih dolina i šire, povezujući ga sa drugim delovima Južnog Jorkšira, Zapadnog Jorkšira, Notingemšira, Linkolnšira i Derbišira. U lokalne linije spadaju Peniston Lajn, Darni Vali lajn, Houp Vali lajn i Halam lajn. Pored glavnih stanica u Šefildu i Medouholu, postoji pet prigradskih stanica, u Čapeltaunu, Darnalu, Vudhausu i Dor &Totli.[111]

Sheffield Interchange, the main hub for bus and coach operations in Sheffield. In the foreground is the interchange itself. Visible in the bottom left corner is the new, main entrance to the interchange. In the centre are the long bus stands that form the interchange. Above that is the Digital Campus commercial development built upon an unused section of the interchange. In the top left corner is the 1960s Park Hill flats development and to the right is Sheffield Railway Station.
Autobuska stanica

Šefildov Supertram (nije nastao na prethodnim tramvajskim putevima), kojim upravlja Stejdžkouč, otvoren je 1994. godine, ubrzo nakon slične Metrolinkove šeme u Mančesteru. Njegova mreža sastoji se od 60 km staza i četiri linije, od Hafveja do Malin mosta (Plava linija), od Medouhola do Midlvuda (Žuta linija), od Medouhola do Herdings Parka (Ljubičasta linija)[112] i tramvajski voz od katedrale do Roteram Parkgejta (Crna linija). Sve četiri linije prolaze kroz centar grada. Mreža je funkcionisala kao tri linije godinama pre nego što je 2018. godine proširena na Roteram Parkgejt,[113] sa flotom novih „tramvajskih vozova“ koji deli zajedničku železničku liniju između Šefilda i Roterama.

Supertram služi kao važna veza između područja na severoistoku Šefilda (Medouhol i Vali Centertejnment) i centra grada. Budući da njime upravlja Stejdžkouč Grup, sistem karata za Supertram integrisan je u Stejdžkouč autobuse u Šefildu, što znači da putnici mogu prelaziti između dva načina prevoza bez potrebe da kupuju zasebnu kartu.[114] Šefildova lokalna autobusna infrastruktura ima svoje glavno čvorište na stanici Šefild Interčendž. Ostale autobuske stanicesu u Hafveju, Hilsborouu i Medouholu. Veliki broj novih operatora pojavio se nakon deregulacije 1986. godine,[115] iako je niz spajanja smanjio broj.

A Sheffield Supertram in current blue, orange and red Stagecoach livery. The Tram shown is cross the Park Square junction. Behind it is the bridge connecting the junction and tracks to Sheffield city centre. The whole square (now 20 years since redevelopment) is covered in trees and plants and new buildings can be seen beyond them.
Šefildski Supertram

U Šefildu postoje brojni autobuski prevoznici: First Sout Jorkšir, Stejdžkouč Jorkšir, TM Travel, Halis iz Baslova, Povels, G&J Homs i Šefild Komjuniti Transport. First Sout Jorkšir, postao je daleko najveći autobusni prevoznik i poslednjih godina je primenio niz poskupljenja i smanjenja usluga zbog kojih je došlo do pada vožnje autobusom.[116][117] Nedavna dešavanja su pokazala da Stejdžkouč Jorkšir preuzima Jorkšir Terier, Endrus i matičnu kompaniju Jorkšir Trakšon, formirajući tako jednu kompaniju u procesu širenja autobuskih usluga u gradu. To je rezultiralo povećanom konkurencijom i padom cena na pojedinim rutama.[118] Autobuska linija sa nultom tarifom, FriBi (kojom upravlja First Sout Jorkšir), išla je kružnom rutom oko centra grada od stanice Šefild Interčendž. Autobusi FriBi ukinuti su 2014. godine i trebalo bi da uštede 8 miliona funti.[119][120]

Postoji takođe i autobuska linija Rapid Transit Nort između Šefilda i Maltbija preko Rotherama. U 2008. godini regionalni odbor za saobraćaj Skupštine Jorkšira i Humbera odobrio je plan brzog autobuskog tranzita i postojali su planovi za dve rute; jedna (severna ruta) do Roterama preko Medouhola i Templboroa, a druga preko centra za zapošljavanje u razvoju i Vaverlija.[121] Trasa između Šefilda i Maltbija odobrena je 2013. godine, a izgradnja je započela u januaru 2014. godine, i podrazumevala je izgradnju novog 800 m dugog Tinsli puta između Medouhola i puta A6178.[122][123] Ruta je otvorena u septembru 2016. godine.[124]

Biciklizam[uredi | uredi izvor]

Za bicikliste, iako brdovit, Šefild je kompaktan i ima nekoliko glavnih magistralnih puteva. Nalazi se na Trans-Penin stazi, nacionalnoj biciklističkoj mreži koja vodi od zapada ka istoku od Sauthporta u Merzisajdu do Hornsija na Istočnom Rajding Jorkširu i od severa ka jugu od Lidsa u Zapadnom Jorkširu do Česterfilda u Darbiširu.[125] Mnogo je biciklističkih staza koje se kreću seoskim stazama u šumi koja okružuje grad, mada je vrlo malo biciklističkih staza u samom gradu.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Blue/Grey skyscraper with a glass curtain wall. In the foreground is park pond with a small wooden bridge and trees at either side. In between the Tower and the pond is a modern 2-storey building
Umetnički toranj, na kampusu Univerziteta u Šefildu
Trg Halam i ulaz u kampus Univerziteta Šefild Helam

Univerziteti i fakulteti[uredi | uredi izvor]

Šefild ima dva univerziteta, Univerzitet u Šefildu i Univerzitet Šefild Halam. Njih dva zajedno svake godine dovedu u grad oko 65.000 studenata.[126][127] Univerzitet u Šefildu osnovan je 1897. godine kao Univerzitetski koledž Šefild, a 1905. postao Univerzitet u Šefildu.

Univerzitet Šefild Halam je univerzitet na dve lokacije u Šefildu. Gradski kampus nalazi se u centru grada, u neposrednoj blizini železničke stanice u Šefildu, a Kolidžajt Kresent kampus udaljen je oko dve milje, pored puta Eklesol Roud na jugozapadu Šefilda. Univerzitet je treći po veličini u Velikoj Britaniji, sa više od 37.000 studenata (od kojih je preko 4.000 međunarodnih studenata), 4.170 osoblja i 747 smerova. Istorija univerziteta Šefild Halam potiče iz 1843. godine osnivanje Šefildske škole dizajna. Tokom 1960-ih nekoliko se nezavisnih koledža (uključujući i školu dizajna) udružilo i postalo Šefildska Politehnika (Šefildska gradska politehnika od 1976) i konačno 1992 godine preimenovana je u Univerzitet Šefild Halam.

Univerzitet u Šefildu

Šefild ima tri glavne ustanove višeg obrazovanja: Šefild Koledž, Longli Park Sikst Form Koledž i Čapeltaun Akademija. Šefild Koledž organizovan je na saveznoj osnovi i prvobitno je stvoren spajanjem šest koledža u gradu, sada svedeno na samo četiri: Šefild Siti (ranije Kasl)[128] u blizini centra grada, Hilsborou, severno od grada i Norton i Piks na jugu.

Srednje, osnovno i predškolsko obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Postoji 137 osnovnih škola, 26 srednjih škola - od kojih 11 ima "Sixth Form": (Haj Stors, King Ekgberts, King Edvard VII , Silverdejl, Medouhed, Tapton, UTK Šefild Siti Centar, UTK Šefild Olimpik Legasi Park, Notr Dam Katolik Haj, Bradfild i Ol Saints Katholik Haj)[129] i "Sixth Form" koledž, Longli Park Sikst Form Koledž .[130] Među pet gradskih nezavisnih privatnih škola spadaju Birkejl škola i Srednja škola Šefild.[131] Takođe postoji 12 specijalnih škola i niz integrisanih resursnih jedinica u glavnim školama kojima, zajedno sa svim ostalim školama, upravlja Gradski odbor Šefilda.[132] Sve škole su neselektivne, mešovite škole (osim Srednje škole Šefild, koja je škola za devočice).[132] Služba za obrazovanje i brigu o deci Gradskog odbora Šefilda upravlja sa 32 jaslica i vrtića u gradu.[132]

Sport[uredi | uredi izvor]

Bramel Lejn, dom Šefild junajteda, nalazi se blizu centra grada

Šefild ima dugo sportsko nasleđe. Kolektiv kriketa 1857. godine formirao je prvi svetski zvanični fudbalski klub, FK Šefild ,[133] i drugi svetski FK Halam, koji je igrao na najstarijem svetskom fudbalskom stadionu[134] u predgrađu Krospula. Šefild i Halam su danas dva glavna ne-ligaška tima iz Šefilda, iako Šefild sada igra van grada u obližnjem Dronfildu, u Darbiširu. Šefild i Halam takmiče se u onome što je postalo poznato kao šefildski derbi. Do 1860. godine u Šefildu je postojalo 15 fudbalskih klubova, pri čemu su se u gradu održavale prve amaterske lige i takmičenja u kupu.[135]

Hilsboro, dom Šefild venzdeja, najveći je gradski stadion sa kapacitetom nešto manje od 40.000

Šefild je najpoznatiji po dve profesionalne fudbalske ekipe, FK Šefild junajted, zvani Blejds, i FK Šefild venzdej, koji su dobili nadimak Sove. Junajted, koji igra na Bramel Lejnu južno od centra grada, takmiči se u Premijer ligi, a Venzdej, koji igra na stadionu Hilsboro na severozapadu grada, takmiče se u fudbalska liga Čempionšip. Dva kluba se takmiče u Derbiju čeličnog grada, koji mnogi smatraju jednim od najoštrijih fudbalskih rivalstva u engleskom fudbalu.[136]

U predratno doba, i Venzdej i Junajted uživali su veliki uspeh i bili su među najboljim klubovima u zemlji. Šefild venzdej, je bio prvak Fudbalske lige četiri puta - 1902-03, 1903–04, 1928–29 i 1929–30, dok je Šefild junajted jednom pobedio, 1897–98. Tokom 1970-ih i ranih 1980-ih dvatima su doživela pad, Venzdej se do sredine 70-ih našao u Trećoj diviziji, a Junajted u Četvrtoj diviziju 1981. godine. Venzdej je ponovo postao jedan od najjačih engleskih klubova nakon promocije nazad u Prvu diviziju 1984. godine, osvojio je Liga kup 1991. godine, takmičio se u Kup UEFA od 1992. do 1993. godine i stigao do finala i Liga kupa i FA kupa u istoj sezoni.

Junajted i Venzdej su bili članovi osnivači Premijer lige 1992. godine, ali su Blejdsi potisnuti 1994. godine. Sove su ostale do 2000. Oba kluba su u 21. veku pala, Venzdej je dva puta prelazio u Prvu fudbalsku ligu Engleske , a Junajted isto u 2011. godini, uprkos kratkomuspehu u Premijer ligi u periodu 2006–07. Novi vlasnik Šefild Venzdeja Dejphon Čansiri cilja na povratak u Premier ligu, što je trenutno rezultiralo dve neuspešne plej-of kampanje, ali je povećalo ugled lige.[137]

Brazilska legenda Pele (levo) u Šefildu u novembru 2007, povodom 150. godišnjice najstarijeg fudbalskog kluba na svetu, FK Šefild[7]

Junajted je promovisan u Premijer ligu 2019. godine pod menadžerom Krisom Vilderom, zapanjujući porast s obzirom na njihov status u Ligi 1 samo dve sezone ranije. Uprkos tome što ih je otpisala većina fudbalskih radnika i što su proglašeni favoritima za ispadanje iz Premijer lige, Junajted je premašio očekivanja i većinu sezone proveo u gornjoj polovini tabele.

Šelfild je bio mesto najsmrtonosnije katastrofe na sportskom terenu u Velikoj Britaniji, tragedija na Hilsborou 1989. godine, kada je 96 pristalica Liverpula poginulo zbog prenatrpanosti i rušenja tribina tokom polufinala FA kupa na mestu održavanja.

FK Roteram junajted, koji igra u Ligi 1, igrao je svoje domaće utakmice na Šefildovom stadionu Don Vali između 2008. i 2012. godine, nakon spora sa njihovim prethodnim stanodavcem na njihovom tradicionalnom domaćem terenu u Milmuru, Roteramu. Međutim, u julu 2012. godine, klub se preselio na novi stadion Njujorku u Roterhamu sa 12.000 mesta . Tu su i objekti za golf, penjanje i kuglanje, kao i novootvorena nacionalna arena za klizanje (IceSheffield).

Šefild orlovi RLFK je gradski profesionalni tim ragbi lige koji igra svoje mečeve na Ovlerton stadionu. Trenutno igraju u drugom nivou profesionalne lige (RFL Championship) i aktuelni su šampioni, nakon što su 2012. i 2013. osvojili titulu. Njihov najuspešniji trenutak je 1998. godine, kada su pobedili Vigan u finalu Čalendž Kupa. Tim su tada pogodila loša vremena do reforme 2003.godine. Od tada igraju svoje ragbi u Čampionšipu (drugi nivo). U 2011. godini doigravanje su završili na petom mestu. Oni su se plasirali u veliko finale, pobedivši Lej, koji su bili veliki favoriti u polufinalu. U finalu ih je pobedio Federston Rovers. Šefild se takođe borio za grad domaćina Svetskog prvenstva u ragbi ligi 2013, ali njihova ponuda nije bila prihvaćena.

A Modern sporting facility. The building is roughly rectangular in shape and is quite modern, with a wooden clad design. It is surrounded by greenery and has several tall, white spikes on its roof.
Engleski institut za sport

Šefild je takođe dom hokejaškog tima Šefild Stilers koji igra u Šefild Areni sa 8.500 sedišta. Oni igraju sa 10 ekipa u profesionalnoj Elit ligi hokeja na ledu. Stanli kap, Nacionalne hokejaške lige napravljen je u Šefildu 1892. godine. Šefild je takođe dom Šefild Stil Rolergirls, ženske ekipe derbija na rolšuama.

Mnogi od Šefildovih sportskih objekata sagrađeni su za Univerzijadu, kojoj je grad bio domaćin 1991. godine. Među te objekte spadaju Šefild Arena i međunarodni ronilački i plivački kompleks Ponds Fordž. Ponds Fordž je takođe su dom plivačkog kluba Šefild Siti, lokalnog plivačkog kluba koji se takmiči u Spido ligi. Nekadašnji međunarodni atletski stadion Don Vali, nekada najveći atletski stadion u Velikoj Britaniji, takođe je izgrađen za Univerzijadu.[138]

Skijalište Šefild je bilo najveće veštačko skijalište u Evropi, pre nego što je uništeno u nizu sumnjivih požara 2012. i 2013. godine. Grad takođe ima tri zatvorena penjačka centra i dom je značajne zajednice profesionalnih penjača, uključujući najuspešniju britansku takmičarku Šonu Koksi. Šefild je bio prvi Nacionalni grad sporta u Velikoj Britaniji, a sada je dom Engleskog instituta za sport - Šefild, u kom su britanski sportisti trenirali za Olimpijske igre 2012. godine.[139]

Šefild takođe ima bliske veze sa snukerom, s Gradskim pozorištem Krusebl kao mestom održavanja Svetskog prvenstva u snukeru.[140] Engleski institut za sport domaćin je većine najboljih takmičenja u mačevanju svake godine, uključujući Državno prvenstvo za seniore, juniore (U20) i kadete (U17), kao i Seniorsko evropsko prvenstvo u mačevanju 2011. godine. U gradu se svake godine održava i engleski skvoš open. Međunarodni turniri kuglanja na travi održavaju su u Ponds Fordžu.[141] Grad takođe ima ragbi junion tim Šefild Tajgers, košarkaški tim Šefild Šarks, američki fudbalski tim Šefild Džajants, hokej na travi Šefild Juniversiti Bankers, hokej na ledu Šefild Stilers i motocilistički tim Šefild Tajgers. Šefild takođe ima mnoštvo golf terena širom grada.

Fudbalski savez Engleske je izabrao Šefild za grad-kandidat kao deo ponude za FIFA Svetski kup za 2018. i 2022. 16. decembra 2009. godine.[142]Stadion Hilsboro izabran je kao predloženo mesto za mečeve u Šefildu.[143] Ponuda nije uspela.

Šefild je bio domaćin završnice 2. faze Tur de Fransa 2014. godine. U gradu na samo 4 kilometra od cilja, bio je deveti i poslednji uspon etape, put kategorije 4 Côte de Jenkin Road. Jednu etapu takmičenju Kralj planina osvojio je Kris Frum iz ekipe Skaj. Uspon je bio dugačak samo 0,8 kilometara , pri prosečnom nagibu od 10,8%. Fazu je osvojio ukupni pobednik, Vinčenco Nibali iz Astana Pro Tima.[144]

Kultura i atrakcije[uredi | uredi izvor]

Šefild je ušao u uži izbor za prvi grad koji je proglašen Gradom kulture UK, ali u julu 2010. objavljeno je da je izabran Deri.[145]

Atrakcije[uredi | uredi izvor]

Biskupova kuća
Muzej Veston Park

Šefildska staza slavnih u centru grada odaje počast slavnim stanovnicima Šefilda iz prošlosti i sadašnjosti na sličan način kao u holivudskoj verziji.[146] Šefild je takođe imao sopstveno Ferisov točak poznat pod nazivom Šefildski točak, koje se nalazio u trgovačkom naselju Fargejt. Točak je demontiran u oktobru 2010. godine i premešten u londonski Hajd park.[147] Gradska farma Hili i Grejvs Park su dve Šefildove farme životinja, koje su u potpunosti otvorene za javnost.[148][149] Šefild takođe ima i zoološki vrt, Tropsku kuću leptira i Centar za divljinu i sokolarstvo.[150]

U Šefildu se nalazi oko 1.100 građevina na listi spomenika kulture (uključujući čitav šefildski poštanski broj).[151] Od toga, samo pet na listi I razreda (od izuzetnog značaja). Šezdeset sedam je II* razreda, ali velika većina je navedena kao II razred.[152] U poređenju sa drugim engleskim gradovima, Šefild ima malo zgrada sa najvišom ocenom I razreda. Liverpul, na primer, ima 26 zgrada koje su na spisku I razreda. Ovakva situacija navela je poznatog istoričara arhitekture Nikolausa Pevsnera, da 1959. godine, napiše komentar da je grad bio „arhitektonski bedno razočaranje“, bez ikakvih izuzetnih građevina pre 19. veka.[153] Nasuprot tome, u novembru 2007. godine, Šefildove bašte, Bašta Mira i Zimska bašta pobedili su londonsku Južnu obalu i dobili nagradu „Odlično mesto“ Kraljevskog instituta britanskih arhitekta , kao „izvanredan primer kako se gradovi mogu poboljšati, i napraviti urbane prostore koji su privlačni i pristupačni."[154] U leto 2016. godine održao se javni umetnički događaj širom grada, nazvan Stado Šefilda, koji je sakupio 410.000 funti za dečiju bolnicu u Šefildu.[155]

Muzika[uredi | uredi izvor]

Šefild Arena

Šefild je dom nekoliko poznatih bendova i muzičara, sa znatnim brojem sint pop i drugih elektronskih bendova koji potiču iz grada.[156] Tu se ubrajaju The Human League, Heaven 17, ABC i industrijski naklonjeni Cabaret Voltaire & Clock DVA. Ova elektronska tradicija se nastavlja: muzički izdavač tehno muzike Warp Records bio je centralni stub scene Jorkširske tehno scene ranih devedesetih godina prošlog veka i postao je jedan od najstarijih i najomiljenijih izdavača muzike u Velikoj Britaniji. U novije vreme su u gradu nastali i drugi popularni žanrovi elektronske muzike, poput baslajn hausa.[157] Šefild je nekada bio dom mnogim istorijski važnim noćnim klubovima na sceni rane plesne muzike 1980-ih i 1990-ih. Gejtčester je bio jedan od najpopularnijih klubova na severu Engleske do požara 18. juna 2007. godine.[158]

Brojni muzičari, među kojima su Džo Koker, Def Lepard Arctic Monkeys, Bring Me the Horizon, Rolo Tomassi, While She Sleeps, Pulp and Moloko, potiču iz grada[159][160][161][162] Indi bend The Long Blondes takođe potiče iz grada,[163] kao deo onoga što je časopis New Musical Expresse nazvao Nju Jorkšir scenom.[164]

Sheffield City Hall, a Neo-classical design with a large portico and prominent pillars which were damaged when a bomb fell on the adjoining Barkers Pool during the Second World War. It is a grade II* listed building
Gradska skupština

U gradu 1999. godine je otvoren Nacionalni centar za popularnu muziku, muzej posvećen temi popularne muzike.[165] Međutim, nije bio tako uspešan kao što se nadalo, i kasnije je postao mesto žive muzike, zatim, u februaru 2005. godine, neobična zgrada prekrivena čelikom, postala je studentski savez Univerziteta Šefild Halam.[166] Mesta u gradu gde se izvodi muzika su Harli Hotel,, Leadmill, Maggie Mays, West Street Live, the Boardwalk, Dove & Rainbow, The Greystones, The Casbah, The Cremorne, Corporation, New Barrack Tavern, Brodfild Hotel, Redstone bar i noćni klub , Gradska skupština, Savez studenata Univerziteta u Šefildu, Studio teatar u Pozorištu Krusibl, Šefild akademija O2 i The Grapes.[167][168][169][170][171][172]

Šefild je domaćin brojnih festivala, Grin Up Nort Šefild Festival komedije,[173] Sensorija muzički & filmski festival i Tramlajns festival. Tramlajns festival pokrenut je kao godišnji muzički festival 2009. godine,[174] održava se u parku Hilsborou (glavna pozornica) i na mestima širom Šefild Siti Centra, a predstavljaju domaće i nacionalne izvođače.[175]

Grad je dom više lokalnih orkestara i horova, kao što su Šefildski simfonijski orkestar, Šefildska Filharmonija, Šefildski kamerni orkestar, Omladinski orkestar grada Šefilda, Filharmonijski hor i UK hor.[176][177][178][179] Takođe je dom Muzike u kolu, dobrotvorne organizacije koja sliži za promociju kamerne muzike, koja za sebe kaže da je najveći promoter kamerne muzike izvan Londona.

Pozorišta[uredi | uredi izvor]

Pozorište Krusibl i Liceum teatar

Šefild ima dva velika pozorišta, Liceum teatar i Pozorište Krusibl, koji zajedno sa manjim Studio teatrom čine najveći pozorišni kompleks van Londona, smešten na trgu Tjudor.[180] Pozorište Krusibl je dom (od 1977) Svetskog prvenstva u snukeru i domaćin je mnogih poznatih scenskih produkcija tokom cele godine. Liceum, koji je otvoren 1897. godine, služi kao mesto za turneju Vest End produkcija i opera Opere Nort, kao i za lokalne produkcije. U Šefildu se nalazi i Pozorište Montgomeri, malo pozorište od 420 sedišta koje se nalazi malo dalje od trga Tjudor, nasuprot gradske skupštine u ulici Sari.[181] Postoji i veliki broj manjih amaterskih pozorišta razbacanih po gradu.

Muzeji[uredi | uredi izvor]

Šefildskim muzejima upravljaju dve različite organizacije. Muzeji Šefilda upravljaju Muzejom Veston Park, Milenijum galerijama i Umetničkom galerijom Grejvs.[182] Šefild Industrial muzejski fond upravlja muzejima posvećenim Šefilsdovim industrijskim nasleđima, kojih ima tri.[183] Muzej ostrva Kelham (nalazi se severno od centra grada) prikazuje istoriju gradske proizvodnje čelika.[184] Abidejl Industrial Hamlet (na jugu grada) je zgrada iz I razreda i kulturni spomenik od izuzetnog značaja.[185] Pastirsko kolo (na jugoistoku grada) je nekadašnja vodenica navedena je kao kulturni spomenik II razreda.[186] Takođe postoje i Arhiv Šefilda.

Zeleni prostor[uredi | uredi izvor]

Zimska bašta

Šefild ima reputaciju kao grad sa 4,5 miliona stabala,[5] i opisan je kao najzeleniji grad u Evropi,[187] uprkos velikom broju oborenih stabala zbog izgradnje autoputa koji se dešavaju širom grada od 2012. godine.[188] Mnogo je parkova i šuma širom grada i šire. Sadrži više od 250 parkova, šuma i vrtova, a u samom Šefildu se nalazi oko 78 javnih parkova i 10 javnih vrtova,[3] uključujući 83 parka sa upravljanjem (13 gradskih parkova, 20 parkova „okruga“ i 50 „lokalnih“ parkova) u celom gradu.[189] U kategoriju gradskih parkova uključene su 3 od 6 javnih vrtova Šefilda (Šefildova Botanička bašta, Bašta Mira i Hilsborou zidani vrtovi, a Šefildova Zimska bašta, Bočif bašta i Linvud bašta su zasebne celine).

Botanička bašta u Šefildu zauzima 19 hektara jugozapadno od centra grada i datira iz 1836. godine. Na ovom mestu je veliki staklenik iz viktorijanske ere, na listi spomenika kulture II razreda. Bašta Mira se nalaze pored Gradske skupštine i čine deo projekta Srce grada, i zauzima površinu od 0,67 hektara u centru grada. Na mestu dominiraju njegove vodene karakteristike, a glavna među njima je Fontana Gudvin. Sastoji se od 89 pojedinačnih mlaznica vode, i leži na uglu Bašte Mira u četvrtini kruga i dobila je ime po Stjuartu Gudvinu, uglednom industrijalcu iz Šefilda. Od preuređenja 1998. godine, Bašte mira su dobile niz regionalnih i nacionalnih priznanja.[190] Hilsborou zidani vrtovi nalazi se u parku Hilsborou, na severozapadu grada. Vrtovi datiraju iz 1779. godine i bili su posvećeni žrtvama katastrofe u Hilsborou od preuređenja vrtova početkom devedesetih.[191] Zimska bašta, koja se nalazi u srcu grada, veliki je staklena bašta sa drvenim okvirom, u kojoj je smešteno oko 2500 biljaka iz celog sveta.[192]

Zimska bašta – unutra 2013.

Takođe u gradu se nalazi niz prirodnih rezervata koji u kombinaciji zajedno zauzimaju 1.600 hektara (6,5 km²) zemlje.[193] U gradu se nalazi i 170 šumskih područja od kojih je 80 klasifikovano kao drevne.[193]

Jugozapadna granica grada preklapa se sa Nacionalnim parkom Pik Distrikt, prvim nacionalnim parkom u Engleskoj (1951).[194] Kao posledica toga, nekoliko zajednica zapravo živi u oba entiteta. Pik Distrikt ima mnogih značajnih, prirodnih svojstava, a takođe i karakteristika koje je stvorio čovek, kao što je kuća Čatsvort, postavka za BBS seriju Ponos i predrasude.[195]

Gradski odbor Šefilda stvorio je novi lanac parkova koji se protežu niz obronke iza Železničke stanice Šefild. Park, poznat pod nazivom Šif Vali Park, ima amfiteatar na otvorenom a uključivaće i arboretum. Na ovom lokalitetu nekada je bio srednjovekovni park jelena, koji je kasnije bio u vlasništvu vojvode od Norfolka.

Zabava[uredi | uredi izvor]

Tržni centar Medouhol

Šefild ima šest bioskopskih kompleksa, od kojih su četiri u centru grada, a još dva u dolini reke Don. Jedan od ovih kompleksa smešten je u Vali Centertejnmentu, kompleksu za zabavu u dolini reke Don. Sagrađen je na zemljištu koje su ranije zauzimale čeličane u blizini Medouhola i Šefild Arene. U njemu se nalaze nekoliko restorana, barova, bioskop multipleks i kuglana.[196] To je ujedno i najveći kompleks Sinevorlda u Velikoj Britaniji, sa 20 ekrana u jednoj zgradi.[197] Odeon Šefild, smešten na Arundel kapiji u centru grada i Vu, smešten u okviru Tržni centar Medouhol, su dva glavna gradska bioskopa. Šourum, nezavisni bioskop koji prikazuje vansezonske produkcije, nalazi se na trgu Šif, u blizini stanice Šefild. Čitatelji Gardijana 2002. godine, proglasili su Šourum za najbolji nezavisni bioskop u zemlji.[198] Kompleks Kurzon Sinemas smešten je u zgradi nekadašnje kompanije Šefild Banking Kompani, koja se nalazi neposredno pored Arundelove kapije. Bioskop sadrži projektore 4K rezolucije i otvoren je u januaru 2015. godine.[199][200] Najnoviji Šefildov bioskop, Svetlo, otvoren je 2018. godine.

Šefild ima naprednu scenu poezije i govorne reči: od događaja Vordlajfa po celom gradu do dela autora Šefilda; od živopisne mesečne umetničke noći Stihovi su važni u Pozorištu Mur do dugogodišnjeg rada Poetskog biznisa, uvek postoje mogućnosti da novi i iskusni pisci pišu i podele svoje radove.

Zahvaljujući svojoj dugoj istoriji, Šefild ima veliki broj pabova širom grada. Vest Strit, prolazi srcem četvrti grada Vest Enda, i sadrži mnogih pabova, barova i klubova i privlači mnogo posetilaca. Nedavni dodatak noćnom životu grada je Trg Leopold, smešten tik uz severni kraj Vest Strita. Agrah, indijski restoran na trgu u kojem se služi kašmirska kuhinja, nedavno je proglašen za "najbolju grupu restorana u Velikoj Britaniji" na prestižnim britanskim nagradama Kuri.[201]

Mediji i film[uredi | uredi izvor]

Šefild ima dvoje komercijalnih novina, The Star i Sheffield Telegraph , i obe objavljuje Johnston Press PLC. The Star izlazi svakodnevno od 1897, a Sheffield Telegraph, je sada nedeljno izdanje, nastao je 1855. godine.[202]

Šefild ima svoju TV stanicu Sheffield Live TV. To je neprofitna kompanija koja je počela sa emitovanjem 23. septembra 2014.[203] SLTV dobio je 12-godišnju licencu za pružanje usluga zemaljskog digitalnog emitovanja.[204][205][206] Regionalni emiteri BBS Jorkšira i Jorkšir Televizije takođe pokrivaju grad. Pet lokalnih radio stanica emituju se u gradu. Profesionalne usluge pružaju i BBS Radio Šefilda, nezavisni Halam FM i njegova sestrinska stanica Najveći hitovi Južnog Jorkšira. U Šefildu su takođe dve radio stanice sa licencom za FM: Šefild Lajv 93.2 i Burngriv Komjuniti Radio na 103.1.

Bolnički radio u Šefildu emituje 24-časovnu uslugu u bolnicam Kraljevskom Halamsširu, Džesop Vingu, Nortern Dženeral i Veston Park Hospital, a takođe nudi posebnu uslugu pacijentima. Dobrotvornom organizacijom upravljaju volonteri iz studija u bolnici Rojal Halamšire, a besplatno su emituje na terminalima preko Hospedija i srednjeg talasa u 1431am od predajnika u severnoj opštoj bolnici.[207]

Filmovi i predstave Do gole kože,Threads, Looks and Smiles, When Saturday Comes, Whatever Happened to Harold Smith?, The History Boys i Četiri lava se snimljeni u gradu.[208] F.I.S.T., Kill List, '71 i The Princess Bride takođe imaju nekoliko scena snimljenih u Šefildu, a značajan deo filma Među divovima je snimljen u gradu.[209] Festival dokumentarnog filma Šefild Dok / Fest održava se svake godine od 1994. godine u bioskopu Šourum,[210] a 2007. godine Šefild je bio domaćin dodele nagrada Međunarodne indijske filmske akademije.[211] Serija Doktor Hu iz 2018. godine, snimana je na imanju Park Hil i drugim lokacijama u Šefilda, premijerno je emitovana u Šefildu.[212]

Narodna kultura[uredi | uredi izvor]

Šefild ima uspešnu narodnu muziku, pesmu i plesnu zajednicu. Pevanja i muzičke sesije se održavaju svake nedelje u mnogim pabovima u gradu, a održava se i godišnji Šefild Sešens Festival.[213] Univerzitet u Šefildu organizuje niz kurseva i istraživačkih projekata posvećenih narodnoj kulturi.[214]

U gradu i dalje živi tradicija pevanja božićnih pesama u pabovima. Šefildske božićne pesme, kako su lokalno poznate, nastale su pre više od jednog veka od modernih pesma i pevale se alternativnim rečima i stihovima.[215] Iako postoji više pesama koje se pevaju na većini mesta, svako mesto ima svoju posebnu mini tradiciju. Repertoar na dva obližnja mesta može uveliko varirati i jao onima koji pokušavaju „stranu“ melodiji. Neki pevaju bez pratnje, neki imaju klavir ili orgulje, na jednom mestu je flip-čart sa rečima, gudački kvartet (kvintet, sekstet, septet) prati pevanje na drugom, neki ohrabruju soliste, drugi se drže učešća publike, duvački orkestar svira na određenim događajima, hor na drugom.[216] Smatra se da je ova tradicija sada jedinstvena u Britaniji.

Grad ima trinaest plesnih grupa moris plesa - što je najveća koncentracija grupa ovog narodnog plesa u zemlji. U gradu su zastupljeni skoro svi oblici ovog plesa, uključujući Kotsvold (Five Rivers Morris,[217] Pecsaetan Morris,[218] Harthill Morris,[219] Lord Conyer's Morris Men,[220] Sheffield City Morris,[221] William Morris[222]),border (Boggart's Breakfast[223]), Nort vest (Yorkshire Chandelier,[224] Silkstone Greens,[225] Lizzie Dripping[226]), raper (Sheffield Steel Rapper[227]) i Jorkšir Longsvord.

Javne službe[uredi | uredi izvor]

Kraljevska bolnica Halamšire

Šefild vodi policija Južnog Jorkšira (teritorijalne snage policije) čije je sedište u gradu. Šefild predstavlja jedan od svoja četiri okruga (Barnsli, Donkaster i Roteram su ostala tri).[228] Šefildska policija pokriva površinu od oko 1.554 kvadratna kilometra i 13. je najveća sila u Engleskoj, Velsu i Severnoj Irskoj.

Medicinske usluge u Šefildu pružaju tri NHS (National Health Service) fonda. Šefild univerzitetska bolnica NHS Fond pruža zdravstvenu zaštitu ljudima (prvenstveno odraslim osobama) širom Šefilda i Južnog Jorkšira. Ovaj fond preduzima obuku studenata medicine sa Univerziteta u Šefildu i ima snažne veze sa Univerzitetom Šefild Halam. Fond ima dva kampusa: Zapadni kampus koji sadrži Kraljevsku bolnicu Halamšire, krilo Džesop (akušersstvo), bolnicu Veston Park (specijalno lečenje raka) i stomatološku bolnicu Čarls Kliford. Severna opšta bolnica je drugi kampus i veliki je objekat u severnom predgrađu Šefilda, a sadrži gradsko odeljenje za istraživanje i razvoj. Šefild dečiji NHS Fond pruža zdravstvenu zaštitu za decu u gradu Šefildu u Južnom Jorkširu i Velikoj Britaniji u celini.[229]

Šefild zdravlje i socijalna nega NHS fond pruža usluge mentalnog zdravlja, usluge osobama sa smetnjama u učenju, usluge zloupotrebe supstanci, dugoročno neurološka stanja, kao i konzorcijum lekara opšte prakse.[230] Univerzitet u Šefildu je razvio Šefild Institut za motornu neuronsku bolest (poznat i kao Šefild institut za translacijsku neuroznanost - SITraN).[231]

Hitnu pomoć obezbeđuje Jorkšir služba hitne pomoći, koja je sama po sebi NHS fond.[232] Vatrogasne usluge u Šefildu pruža služba vatrogasne i spasilačke službe južnog Jorkšira. U svrhu gašenja požara i spasavanja, Šefild je podeljen na istočna i zapadna odeljenja.[233]

Usluge odnošenja kućnog otpada u Šefildu pružaju Veolija službe za zaštitu životne sredine na osnovu ugovora u ime Odbora. Zgrade u vlasništvu Odbora održava Kir Grup Šefild u partnerstvu saOdborom.[234][235]

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Međunarodni odbor za povezivanje Šefilda promoviše Šefild u inostranstvu, posebno sa pet sestrinskih gradova:[236]

Još četiri grada imaju Sporazum o prijateljstvu sa Šefildom:

Dva puta u Šefildu dobila su ime po sestrinskim gradovima. Deo A6102 u Nortonu nosi naziv Bohum Parkvej, a put u Hakentorpu nazvan je Donjeck put. Isto tako u Bohumu u Nemačkoj postoji glavni put koji se zove Šefild-Ring.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Sheffield’s Population”. sheffield.gov.uk. Pristupljeno 30. 5. 2020. 
  2. ^ „Sheffield”. Arhivirano iz originala 19. 10. 2015. g. 
  3. ^ a b v „Geografija Šefilda”. Arhivirano iz originala 28. 9. 2011. g. Pristupljeno 25. 4. 2014. 
  4. ^ „Millhouses Park, Sheffield”. Arhivirano iz originala 29. 9. 2011. g. Pristupljeno 25. 4. 2014. 
  5. ^ a b v Sofos, Dino (23. 3. 2018). „Sheffield tree-felling: Gove will 'do anything' to end row”. BBC News. Arhivirano iz originala 26. 3. 2018. g. Pristupljeno 24. 3. 2018. 
  6. ^ „Income & Wealth”. Sheffield City Council. 30. 11. 2007. Arhivirano iz originala 21. 5. 2010. g. Pristupljeno 7. 7. 2010. 
  7. ^ a b Rawcliffe, Jonathan (24. 6. 2015). „Pelé joins Sheffield celebrations”. BBC News. BBC. Arhivirano iz originala 12. 1. 2016. g. Pristupljeno 24. 6. 2015. 
  8. ^ Pike, Alistair W.G.; Gilmour, Mabs; Pettitt, Paul; Jacobid, Roger; Ripoll, Sergio; Bahn, Paul; Muñoz, Francisco (2005). „Verification of the age of the Palaeolithic cave art at Creswell Crags, UK”. Journal of Archaeological Science. 32 (11): 1649—1655. doi:10.1016/j.jas.2005.05.002. 
  9. ^ a b v g d đ Vickers, J. Edward (1999). Old Sheffield Town. An Historical Miscellany (2nd izd.). The Hallamshire Press Limited. ISBN 1-874718-44-X. 
  10. ^ Cox, Tony (2003). „The Ancient Kingdom of Elmet”. The Barwicker. 39: 43. Arhivirano iz originala 01. 10. 2009. g. Pristupljeno 17. 7. 2010. 
  11. ^ The word Wales derives from the Germanic word Walhaz, and was originally used by the Anglo-Saxons to refer to the native Britons. In reference to the villages of Wales and Waleswood, S.O. Addy, in his A Glossary of Words Used in the Neighbourhood of Sheffield, p. 274, states "The Anglo-Saxon invaders or settlers called the old inhabitants or aborigines of this country wealas, or foreigners." See also, "Welsh" in Simpson, Jacqueline; Roud, Stephen (1989). Oxford English Dictionary. Clarendon Press. ISBN 0-19-210019-X. 
  12. ^ In an entry dated 827, the Anglo-Saxon Chronicle states "Egbert led an army against the Northumbrians as far as Dore, where they met him, and offered terms of obedience and subjection, on the acceptance of which they returned home" (transcription Arhivirano 2018-04-13 na sajtu Wayback Machine). Most sources (for example Vickers, Old Sheffield Town) state that the date given in the chronicle is incorrect, and that 829 is the more likely date for this event.
  13. ^ Fry, Plantagenet Somerset (1990). The Kings & Queens of England & Scotland. Grove Atlantic Press. str. 11. ISBN 0-8021-1386-9. 
  14. ^ Hunter, Joseph (1819). „Sheffield under Roger de Busli and William de Lovetot”. Hallamshire: The History and Topography of the Parish of Sheffield in the County of York. Lackington, Hughes, Harding, Mayor, and Jones. str. 24—29. 
  15. ^ „Markets history – 1700s and before”. Sheffield City Council. 30. 4. 2008. Arhivirano iz originala 11. 6. 2011. g. Pristupljeno 7. 10. 2008. 
  16. ^ Geoffrey Chaucer in The Reeve's Tale from his book The Canterbury Tales wrote: "Ther was no man, for peril, dorste hym touche. A Sheffeld thwitel baar he in his hose. Round was his face, and camus was his nose"
  17. ^ Hey, David (1997). „The Establishment of the Cutlers Company”. Ur.: Binfield, Clyde; Hey, David. Mesters to Masters: a History of the Company of Cutlers in Hallamshire. Oxford University Press. str. 12–25. ISBN 0-19-828997-9. 
  18. ^ Leader, John Daniel (1880). Mary queen of Scots in captivity: a narrative of events from January 1569, to December, 1584, whilst George Earl of Shrewsbury was the guardian of the Scottish Queen. Leader & Sons. ISBN 1-177-40664-0. OCLC 57701910. 
  19. ^ Tweedale, Geoffrey (1986). „Metallurgy and Technological Change: A Case Study of Sheffield Specialty Steel and America, 1830–1930”. Technology and Culture. The Johns Hopkins University Press on behalf of the Society for the History of Technology. 27 (2): 189—222. JSTOR 3105143. doi:10.2307/3105143. 
  20. ^ Phillips, Helen L. (2004). „Boulsover, Thomas (1705–1788)”. Oxford Dictionary of National Biography (online izd.). Oxford University Press. doi:10.1093/ref:odnb/53918. 
  21. ^ Southall, Aidan William (2000). „The transformation of the city: from the Feudal to the Capitalist mode of production, and on to the apocalypse”. The city in time and spaceSlobodan pristup ograničen dužinom probne verzije, inače neophodna pretplata. Cambridge University Press. str. 306–419. ISBN 0-521-78432-8. 
  22. ^ „History of Mayors & Lord Mayors in Sheffield”. sheffield.gov.uk. Pristupljeno 30. 5. 2020. 
  23. ^ Harrison, Samuel (1864). A complete history of the great flood at Sheffield on March 11 & 12, 1864. S. Harrison. ISBN 0-904293-01-7. OCLC 2905832. 
  24. ^ Orwell, George (1937). „Chapter 7”. The Road to Wigan Pier. Victor Gollancz Ltd. str. 72. ISBN 0-905712-45-5. 
  25. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 15. 10. 2020. g. Pristupljeno 30. 05. 2020. 
  26. ^ Walton, Mary; Lamb, Joseph Percy (1980). Raiders over Sheffield: the story of the air raids of 12th & 15th December 1940. Sheffield City Libraries. ISBN 0-900660-55-4. OCLC 7273086. 
  27. ^ Taylor, Ian R.; Evans, Karen; Fraser, Penny (1996). „The catastrophic decline of Sheffield's industrial district”. A tale of two cities: global change, local feeling and everyday life in the North of England : a study in Manchester and Sheffield. Taylor & Francis. str. 63—72. ISBN 0-415-13829-9. 
  28. ^ „SI (Chris Knight, Keith Tyssen and Brett Payne) with Keiko Mukaide 'Cutting Edge', 2006”. Public Art Research Archive. Sheffield Hallam University. Arhivirano iz originala 16. 03. 2011. g. Pristupljeno 15. 3. 2007. 
  29. ^ „£55m flood scheme plans backed”. BBC News. 17. 9. 2014. Arhivirano iz originala 6. 1. 2019. g. Pristupljeno 2. 1. 2019. 
  30. ^ „River Don Catchment Flood Management Plan” (PDF). assets.publishing.service.gov.uk. decembar 2010. Arhivirano (PDF) iz originala 3. 1. 2019. g. Pristupljeno 2. 1. 2019. 
  31. ^ Kirby, Dean (17. 10. 2015). „Sheffield residents are involved bitter row with the council over tree-felling”. The Independent. Arhivirano iz originala 18. 11. 2015. g. Pristupljeno 17. 11. 2015. 
  32. ^ „New trees take root on Sheffield highways”. Sheffield News Room. Sheffield News Room. Arhivirano iz originala 7. 2. 2018. g. Pristupljeno 6. 2. 2018. 
  33. ^ Price, David (2008). „Blunkett and the Socialist Republic of South Yorkshire”. Sheffield Troublemakers: Rebels and Radicals in Sheffield History. Phillimore & Co. Ltd. str. 149—160. ISBN 978-1-86077-569-7. 
  34. ^ „Introducing Museums Sheffield”. Museums Sheffield website. Sheffield Galleries & Museums Trust. Arhivirano iz originala 21. 06. 2009. g. Pristupljeno 21. 7. 2009. 
  35. ^ „About SIMT”. Sheffield Industrial Museums Trust website. Sheffield Industrial Museums Trust. Arhivirano iz originala 14. 08. 2010. g. Pristupljeno 15. 7. 2010. 
  36. ^ Harston, Jonathan G. „Sheffield Parliamentary Boundary Review”. MDFS. Jonathan G. Harston. Arhivirano iz originala 29. 12. 2010. g. Pristupljeno 18. 7. 2010. 
  37. ^ Harston, Jonathan G. (2005). „The borders of Sheffield from 1843 to 1994”. MDFS. Arhivirano iz originala 27. 3. 2006. g. Pristupljeno 26. 12. 2005. 
  38. ^ „Greenstructure and Urban Planning – Case Study – Sheffield, UK”. Greenstructures and Urban Planning. European Cooperation in the field of Scientific and Technical Research. Arhivirano iz originala 29. 12. 2007. g. Pristupljeno 17. 7. 2010. 
  39. ^ „A Short History of Sheffield” (PDF). Sheffield City Council. Sheffield City Council. Arhivirano (PDF) iz originala 20. 8. 2019. g. Pristupljeno 20. 8. 2019. 
  40. ^ It is often stated that Sheffield is built on seven hills (for an example, see George Orwell's The Road to Wigan Pier). However, a study by J.G.Harston Arhivirano 2011-02-25 na sajtu Wayback Machine found there to be eight.
  41. ^ Meierhans, Jennifer (19. 3. 2017). „Where is England's steepest street?”. BBC News. Arhivirano iz originala 19. 3. 2017. g. Pristupljeno 19. 3. 2017. 
  42. ^ Beer, A. R. (2000). „Sheffield Metropolitan District – Major Greenspace and other Land Use Statistics”. Greenstructure and Greenspace in Urban Planning. Map21 Ltd. Arhivirano iz originala 4. 1. 2008. g. Pristupljeno 19. 7. 2009. 
  43. ^ „Gardens and Open Spaces”. Sheffield City Council. Arhivirano iz originala 11. 6. 2011. g. Pristupljeno 28. 9. 2009. 
  44. ^ Barbosa, O; Tratalos, Jamie A.; Armsworth, Paul R.; Davies, Richard G.; Fuller, Richard A.; Johnson, Pat; Gaston, Kevin J. (2007). „Who benefits from access to green space? A case study from Sheffield, UK.”. Landscape and Urban Planning. 83 (2–3): 187—195. doi:10.1016/j.landurbplan.2007.04.004. 
  45. ^ „About Us – Trees & Woodlands Section”. Sheffield City Council. Arhivirano iz originala 9. 2. 2010. g. Pristupljeno 21. 7. 2009. 
  46. ^ „New village officer will boost rural communities”. Peak District National Park Authority. 22. 6. 2009. Arhivirano iz originala 20. 7. 2011. g. Pristupljeno 7. 8. 2009. 
  47. ^ a b „North East England: climate”. Met Office. Arhivirano iz originala 5. 11. 2013. g. Pristupljeno 18. 7. 2010. 
  48. ^ „Record breaking heat-wave July 2019” (PDF). Met Office. Met Office. 25. 7. 2019. Arhivirano (PDF) iz originala 1. 8. 2019. g. Pristupljeno 1. 8. 2019. 
  49. ^ „Sheffield 1981–2010 averages”. Met Office. Arhivirano iz originala 22. 12. 2015. g. Pristupljeno 23. 10. 2015. 
  50. ^ „1982 temperature”. KNMI. Arhivirano iz originala 5. 6. 2012. g. Pristupljeno 8. 11. 2011. 
  51. ^ „2010 temperature”. UKMO. Arhivirano iz originala 20. 1. 2012. g. Pristupljeno 8. 11. 2011. 
  52. ^ „Coldest night in Sheffield’s winter marked last month”. Sheffield Telegraph. Sheffield Telegraph. Arhivirano iz originala 30. 4. 2018. g. Pristupljeno 29. 4. 2018. 
  53. ^ „Sheffield 1981–2010 averages”. Met Office. Pristupljeno 26. 4. 2018. 
  54. ^ „Sheffield extreme values”. KNMI. Arhivirano iz originala 02. 02. 2018. g. Pristupljeno 8. 11. 2011. 
  55. ^ „Sheffield 1981–2010 mean maximum and minimum values”. KNMI. Arhivirano iz originala 16. 04. 2021. g. Pristupljeno 31. 12. 2017. 
  56. ^ „Monthly weather forecast and Climate – Sheffield, United Kingdom”. Weather Atlas. Pristupljeno 23. 9. 2019. 
  57. ^ „Sheffield's Carbon Footprint”. Sheffield City Council. Arhivirano iz originala 4. 5. 2009. g. Pristupljeno 16. 9. 2009.  Nepoznati parametar |url status= ignorisan (pomoć)
  58. ^ „Sheffield Is My Planet”. Sheffield Is My Planet. Sheffield City Council. Arhivirano iz originala 15. 7. 2010. g. Pristupljeno 7. 7. 2010. 
  59. ^ a b „Green Belt Review”. www.sheffield.gov.uk. Arhivirano iz originala 22. 3. 2018. g. Pristupljeno 24. 3. 2018. 
  60. ^ „Adopted Sheffield Local Plan”. www.sheffield.gov.uk. Arhivirano iz originala 22. 3. 2018. g. Pristupljeno 24. 3. 2018. 
  61. ^ „Sheffield's Ward Boundaries”. Sheffield City Council. Arhivirano iz originala 3. 11. 2005. g. Pristupljeno 29. 12. 2005. 
  62. ^ „Types of Elections”. Sheffield City Council. Arhivirano iz originala 25. 7. 2009. g. Pristupljeno 21. 7. 2009. 
  63. ^ „Sheffield District: Total Population”. A Vision of Britain Through Time. Great Britain Historical GIS Project. Arhivirano iz originala 28. 6. 2011. g. Pristupljeno 16. 8. 2009. 
  64. ^ United Kingdom Census 2001. „Sheffield (Local Authority)”. Office for National Statistics. Arhivirano iz originala 13. 10. 2007. g. Pristupljeno 11. 7. 2007. 
  65. ^ „Usual Resident population: Census 2001, Key statistics for urban areas”. Office for National Statistics. Arhivirano iz originala (XLS File) 28. 6. 2011. g. 
  66. ^ „2011 Census: Religion, local authorities in England and Wales”. United Kingdom Census 2011. Office for National Statistics. Arhivirano iz originala 26. 1. 2013. g. Pristupljeno 12. 12. 2012. 
  67. ^ „Mid-2005 Population Estimates; Quinary age groups and sex for Primary Care Organisations (PCOs) for England; estimated resident population (experimental). On boundaries as of 1 October 2006”. National Statistics. Office for National Statistics. Arhivirano iz originala 30. 10. 2007. g. Pristupljeno 2. 4. 2007. 
  68. ^ „Population estimates for UK, England and Wales, Scotland and Northern Ireland”. National Statistics Online. Office for National Statistics. Arhivirano iz originala 16. 12. 2008. g. Pristupljeno 22. 7. 2009. 
  69. ^ a b v Baldwin, John; Bottoms, A.E; Walker, Monica A. (1976). The urban criminal: a study in Sheffield. Social science paperbacks. 159. Taylor & Francis. str. 47. ISBN 978-0-422-74870-4. 
  70. ^ Binfield, Clyde, ur. (1993). The History of the City of Sheffield, 1843–1993: Society. 2. Sheffield Academic Press. str. 5. ISBN 978-1-85075-431-2. 
  71. ^ Burgoyne, Jacqueline Lesley; Clark, David (1984). Making a go of it: a study of stepfamilies in Sheffield. Routledge. str. 45. ISBN 978-0-7102-0318-2. 
  72. ^ Hampton, William A. (1970). Democracy and community: a study of politics in Sheffield. Oxford University Press. str. 28. ISBN 0-19-215321-8. 
  73. ^ a b Taylor, Ian R.; Evans, Karen; Fraser, Penny (1996). A tale of two cities: global change, local feeling and everyday life in the North of England : a study in Manchester and SheffieldSlobodan pristup ograničen dužinom probne verzije, inače neophodna pretplata. International library of sociology. Routledge. str. 28, 87–88. ISBN 978-0-415-13828-4. 
  74. ^ a b Mann, Peter H. (1965). An approach to urban sociology. International library of sociology and social reconstruction (2nd izd.). Taylor & Francis. str. 91. ISBN 978-0-7100-3453-3. 
  75. ^ „Wealth hotspots 'outside London'. BBC News. 7. 7. 2004. Arhivirano iz originala 11. 7. 2010. g. Pristupljeno 4. 1. 2010. 
  76. ^ „Sheffield 'hotbed' for investment”. BBC News. 6. 11. 2005. Arhivirano iz originala 6. 3. 2011. g. Pristupljeno 4. 1. 2010. 
  77. ^ „Metamorphosis of The Moor”. Sheffield Telegraph. Arhivirano iz originala 14. 1. 2013. g. Pristupljeno 22. 6. 2009. 
  78. ^ „Office for National Statistics GVA figures 2006, released 2008” (PDF). Office for National Statistics. Arhivirano iz originala (PDF) 26. 3. 2009. g. Pristupljeno 13. 8. 2010. 
  79. ^ „Office for National Statistics GVA figures 2007, released 2009” (PDF). Office for National Statistics. decembar 2009. Arhivirano iz originala (PDF) 3. 7. 2010. g. Pristupljeno 18. 7. 2010. 
  80. ^ UK Cities Monitor 2008. Cushman & Wakefield. 2008. 
  81. ^ There are numerous sources showing the international reputation of Sheffield for metallurgy, and in particular steel and cutlery manufacture. Some examples are: the Oxford English Dictionary, which begins its entry for Sheffield, "The name of a manufacturing city of Yorkshire, famous for cutlery"; and the Encyclopædia Britannica, which in its entry for "Sheffield" states that by 1830 Sheffield had earned "recognition as the world centre of high-grade steel manufacture". David Hey in the preface to his 1997 book Mesters to Masters: A History of the Company of Cutlers in Hallamshire. (Oxford University Press, ISBN 0-19-828997-9) states "It (Sheffield) was known for its cutlery wares long before the incorporation of the Cutlers' Company in 1624, and long before it acquired an international reputation as the steel capital of the world."
  82. ^ a b „Made in Great Britain, Series 1, Steel”. BBC. Arhivirano iz originala 28. 3. 2019. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  83. ^ Mezenin, N. (1972). „Huntsman”. Metallurgist. Springer. 16 (7): 510—512. doi:10.1007/BF00731738. 
  84. ^ „Harry Brearley 1871–1948”. Tilt Hammer. Arhivirano iz originala 21. 11. 2006. g. Pristupljeno 30. 12. 2006. 
  85. ^ Llewellyn, D.T.; Hudd, Roger C. (1998). Steels: metallurgy and applicationsSlobodan pristup ograničen dužinom probne verzije, inače neophodna pretplata. Butterworth-Heinemann. str. 196–290. ISBN 0-7506-3757-9. 
  86. ^ Rae, Bob (25. 1. 2008). „Hi-tech centre celebrates a year of success”. The Star. Arhivirano iz originala 17. 4. 2009. g. Pristupljeno 21. 7. 2009. 
  87. ^ „The AMP”. Advanced Manufacturing Park website. Advanced Manufacturing Park. Arhivirano iz originala 2. 5. 2009. g. Pristupljeno 13. 10. 2013. 
  88. ^ „History: 19th century”. Sheffield Forgemasters International. Arhivirano iz originala 23. 8. 2010. g. Pristupljeno 26. 8. 2010. 
  89. ^ „Overview – Sheffield Forgemasters International Ltd.”. Sheffield Forgemasters International. Arhivirano iz originala 23. 8. 2010. g. Pristupljeno 26. 8. 2010. 
  90. ^ „Steel forgings, steel castings and engineering solutions”. Sheffield Forgemasters International. Arhivirano iz originala 23. 8. 2010. g. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  91. ^ Taylor, Ian R.; Evans, Karen; Fraser, Penny (1996). „Shop 'Til You Drop: The 'Nice Shops' and the Markets in Manchester and Sheffield”. A tale of two cities: global change, local feeling and everyday life in the North of England: a study in Manchester and Sheffield. Taylor & Francis. str. 115—162. ISBN 0-415-13829-9. 
  92. ^ „Old market site to come down by end of the year”. Arhivirano iz originala 26. 3. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2014. 
  93. ^ „Retail Footprint 2010 reveals Britain's shopping successes and strugglers”. CACI Ltd. 21. 5. 2010. Arhivirano iz originala 18. 6. 2010. g. Pristupljeno 18. 7. 2010. 
  94. ^ Pierce, Morris A. (1996). „Sheffield Heat and Power”. District Energy in Great Britain. World Wide Web Virtual Library for District Energy. Arhivirano iz originala 21. 4. 2009. g. Pristupljeno 19. 7. 2009. 
  95. ^ „Facts & Figures”. Veolia Environmental Services website. Veolia Environmental Services. Arhivirano iz originala 25. 4. 2009. g. Pristupljeno 6. 8. 2009. 
  96. ^ Newton-Syms, Ellie (11. 3. 2014). „Sheffield City Region Enterprise Zone announces expansion plans”. The Business Desk. Arhivirano iz originala 2. 4. 2015. g. Pristupljeno 12. 3. 2015. 
  97. ^ a b v „Travel News: Sheffield and South Yorkshire”. BBC. Arhivirano iz originala 21. 11. 2013. g. Pristupljeno 13. 10. 2013. 
  98. ^ „2010 Great Britain National Rail Train Operators” (PDF). Network Rail website. Network Rail. maj 2009. Arhivirano iz originala (PDF) 14. 2. 2010. g. Pristupljeno 15. 7. 2010. 
  99. ^ „Travel information”. Eurostar. Arhivirano iz originala 8. 12. 2015. g. Pristupljeno 27. 11. 2015. 
  100. ^ „HS2 'may disrupt city travel for years'. BBC News. 15. 9. 2017. Arhivirano iz originala 30. 11. 2017. g. Pristupljeno 20. 12. 2017. 
  101. ^ „Coach Timetables for National Express” (PDF). National Express Coaches. National Express. mart 2010. Arhivirano iz originala 16. 5. 2008. g. Pristupljeno 26. 8. 2010. 
  102. ^ „Coach Timetables for National Express 350 service”. Carlberry. mart 2010. Arhivirano iz originala 12. 09. 2011. g. Pristupljeno 26. 8. 2010. 
  103. ^ „List Transport Services”. Carlberry.co.uk. Arhivirano iz originala 4. 10. 2013. g. Pristupljeno 3. 10. 2013. 
  104. ^ „History of the Sheffield & South Yorkshire Navigation”. waterscape. British Waterways. Arhivirano iz originala 03. 08. 2009. g. Pristupljeno 21. 7. 2009. 
  105. ^ Edwards, Lewis A. (2007). „Sheffield & South Yorkshire Navigation”. Inland Waterways of Great Britain and Northern Ireland. Read Books. str. 269—273. ISBN 1-4067-1470-4. 
  106. ^ „RETRO: The rise and fall of Sheffield Airport”. The Star. Arhivirano iz originala 20. 10. 2018. g. Pristupljeno 20. 10. 2018. 
  107. ^ „Robin Hood Airport Background Information”. Robin Hood Airport website. Robin Hood Airport. Arhivirano iz originala 23. 12. 2010. g. Pristupljeno 21. 7. 2009. 
  108. ^ Transport, streets & parking, Doncaster Council. „Great Yorkshire Way – driving jobs and growth”. Doncaster Council. Arhivirano iz originala 4. 5. 2016. g. Pristupljeno 2. 8. 2016. 
  109. ^ Brown, Deborah (2008). „Project History – The Inner Relief Road”. Sheffield City Council. Arhivirano iz originala 21. 10. 2008. g. Pristupljeno 19. 7. 2009. 
  110. ^ Townroe, Peter (1995). „The Coming of Supertram: The Impact of Urban Rail Development in Sheffield”. Ur.: Banister, David. Transport and urban development. Taylor & Francis. str. 163. ISBN 0-419-20390-7. 
  111. ^ „Liverpool, Leeds, Manchester, Sheffield rail map” (PDF). National Rail Enquiries. ATOC Limited. Arhivirano iz originala (PDF) 16. 10. 2013. g. Pristupljeno 13. 10. 2013. 
  112. ^ „About Us”. Stagecoach Supertram website. Stagecoach Group. Arhivirano iz originala 4. 7. 2009. g. Pristupljeno 19. 7. 2009. 
  113. ^ „Almost three years late and at five times the original cost – Sheffield to Rotherham tram-train finally welcomes passengers”. The Star. The Star. Arhivirano iz originala 26. 10. 2018. g. Pristupljeno 26. 10. 2018. 
  114. ^ Stagecoach Bus Arhivirano 2011-06-11 na sajtu Wayback Machine. Stagecoach Bus. Retrieved 24 August 2011.
  115. ^ Bayliss, David (1997). „Bus Privatisation in Great Britain”. ICE Proceedings, Transport. 123 (2): 81—93. doi:10.1680/itran.1997.29377. 
  116. ^ „Call for action to halt fall in bus passengers”. The Star. 16. 8. 2005. Arhivirano iz originala 26. 1. 2009. g. Pristupljeno 7. 10. 2008. 
  117. ^ „Next stop in bus protest campaign”. The Star. 31. 1. 2006. Arhivirano iz originala 26. 1. 2009. g. Pristupljeno 7. 10. 2008. 
  118. ^ Marsden, Richard (17. 1. 2007). „Anger over 14 per cent bus fare rise”. The Star. Arhivirano iz originala 12. 9. 2012. g. Pristupljeno 21. 7. 2009. 
  119. ^ „FreeBee”. Travel South Yorkshire. South Yorkshire Passenger Transport Executive (SYPTE). Arhivirano iz originala 14. 6. 2009. g. Pristupljeno 21. 7. 2009. 
  120. ^ „Sheffield's FreeBee city bus service ends”. BBC News. 27. 4. 2014. Arhivirano iz originala 13. 7. 2018. g. Pristupljeno 20. 6. 2018. 
  121. ^ „Regional approval for Rotherham / Sheffield transport scheme”. Rotherham Business News. 7. 4. 2008. Arhivirano iz originala 26. 01. 2009. g. Pristupljeno 8. 4. 2008. 
  122. ^ „£16 million for Yorkshire bus services”. Department for Transport. Arhivirano iz originala 13. 3. 2018. g. Pristupljeno 13. 3. 2018. 
  123. ^ „Carillion wins Tinsley Link road job with £11m bid”. Construction Enquirer. Arhivirano iz originala 13. 3. 2018. g. Pristupljeno 13. 3. 2018. 
  124. ^ „Steel Link service for new £29.8 million BRT scheme”. Bus & Coach Professional. Arhivirano iz originala 15. 9. 2016. g. Pristupljeno 13. 3. 2018. 
  125. ^ „Welcome to the Trans Pennine Trail – Home Page”. Trans Pennine Trail. Arhivirano iz originala 16. 05. 2016. g. Pristupljeno 7. 8. 2009. 
  126. ^ „University Guide: University of Sheffield”. London: Guardian News and Media Limited. 10. 5. 2009. Arhivirano iz originala 1. 8. 2013. g. Pristupljeno 22. 7. 2009. 
  127. ^ „University Guide: Sheffield Hallam University”. London: Guardian News and Media Limited. 10. 5. 2009. Arhivirano iz originala 1. 8. 2013. g. Pristupljeno 22. 7. 2009. 
  128. ^ „Castle College Milestone”. The Sheffield College. 11. 12. 2008. Arhivirano iz originala 21. 12. 2008. g. Pristupljeno 21. 6. 2009. 
  129. ^ „School Information”. Sheffield City Council. Arhivirano iz originala 24. 7. 2009. g. 
  130. ^ „Types and numbers of schools in Sheffield”. Sheffield City Council. Arhivirano iz originala 9. 6. 2009. g. Pristupljeno 21. 7. 2009. 
  131. ^ „Independent Private Schools in Sheffield”. Independent Schools Council (ISC) website. Independent Schools Council. Arhivirano iz originala 16. 6. 2009. g. Pristupljeno 22. 7. 2009. 
  132. ^ a b v [1] Arhivirano 2009-07-24 na sajtu Wayback Machine
  133. ^ „Stars mark team's 150th birthday”. BBC News. 24. 11. 2007. Arhivirano iz originala 7. 1. 2012. g. Pristupljeno 19. 7. 2009. 
  134. ^ „World's oldest football ground in Sheffield secures protected status”. The Star. 4. 2. 2018. Pristupljeno 1. 6. 2020. 
  135. ^ Harvey, Adrian (2005). „Britain's first football culture—Sheffield 1857–67”. Football: the first hundred years: the untold storySlobodan pristup ograničen dužinom probne verzije, inače neophodna pretplata. Routledge. str. 92–125. ISBN 0-415-35019-0. 
  136. ^ „The 20 fiercest rivalries in English Football”. Daily Telegraph. London. 11. 4. 2015. Arhivirano iz originala 14. 8. 2015. g. Pristupljeno 7. 8. 2015. 
  137. ^ „New Sheffield Wednesday owner eyes 2017”. London: Daily Mail Online. 2. 3. 2015. Arhivirano iz originala 4. 9. 2015. g. Pristupljeno 7. 8. 2015. 
  138. ^ Grose, Tim (2003). „Sheffield: Don Valley Stadium”. UK Running Track Directory. Tim Grose. Arhivirano iz originala 20. 04. 2009. g. Pristupljeno 19. 7. 2009. 
  139. ^ Fielder, Nancy (27. 12. 2008). „Party time as EIS celebrates five years”. The Star. Arhivirano iz originala 18. 9. 2012. g. Pristupljeno 22. 7. 2009. 
  140. ^ „World Snooker to stay at Crucible”. BBC Sport. 28. 4. 2009. Arhivirano iz originala 3. 5. 2009. g. Pristupljeno 21. 7. 2009. 
  141. ^ „Tournament Archive”. World Bowls Tour website. World Bowls Tour. Arhivirano iz originala 8. 1. 2014. g. Pristupljeno 13. 10. 2013. 
  142. ^ „Candidate host cities revealed”. england2018bid.com. Arhivirano iz originala 30. 8. 2010. g. Pristupljeno 17. 12. 2009. 
  143. ^ „Milton Keynes chosen for England's 2018 World Cup bid”. BBC. 16. 12. 2009. Arhivirano iz originala 17. 12. 2009. g. Pristupljeno 16. 12. 2009. 
  144. ^ „Tour de France Stage 1”. Arhivirano iz originala 25. 7. 2014. g. Pristupljeno 15. 7. 2014. 
  145. ^ „Londonderry named the UK City of Culture”. BBC News. 15. 7. 2010. Arhivirano iz originala 10. 9. 2010. g. Pristupljeno 7. 9. 2010. 
  146. ^ City legends honoured by walk of fame – News. The Star. Retrieved 24 August 2011.
  147. ^ „Giant Sheffield wheel to leave city three months early”. BBC News. 24. 9. 2010. Arhivirano iz originala 30. 8. 2018. g. Pristupljeno 20. 6. 2018. 
  148. ^ Home | Heeley City Farm Arhivirano 2009-07-22 na sajtu Wayback Machine. Heeleyfarm.org.uk. Retrieved 24 August 2011.
  149. ^ Graves Park Sheffield Arhivirano 2010-08-04 na sajtu Wayback Machine. Gravesparksheffield.info. Retrieved 24 August 2011.
  150. ^ Home | Tropical Butterfly House Arhivirano 2018-01-25 na sajtu Wayback Machine. butterflyhouse.co.uk. Retrieved 17 January 2018.
  151. ^ „Listed Buildings”. Sheffield City Council. Arhivirano iz originala 24. 7. 2010. g. Pristupljeno 16. 7. 2010. 
  152. ^ „The List - Advanced Search”. Historic England. Arhivirano iz originala 21. 7. 2019. g. Pristupljeno 14. 8. 2019. 
  153. ^ Harman, R; Minnis, J (2004). Pevsner City Guides: Sheffield. Yale University Press. str. 3. ISBN 0-300-10585-1. 
  154. ^ Campbell, Duncan (10. 11. 2007). „Sheffield honoured”. The Guardian. London: Guardian News and Media Limited. Arhivirano iz originala 4. 3. 2014. g. Pristupljeno 21. 6. 2009. 
  155. ^ „"Herd of Sheffield" elephants stampede into city”. BBC. Arhivirano iz originala 9. 10. 2018. g. Pristupljeno 20. 1. 2017. 
  156. ^ Reynolds, Simon (1999). Generation ecstasy: into the world of techno and rave culture. Routledge. str. 116. ISBN 0-415-92373-5. 
  157. ^ Collins, Hattie (29. 11. 2007). „Deep down and dirty”. The Guardian. London. Arhivirano iz originala 27. 4. 2014. g. Pristupljeno 15. 7. 2010. 
  158. ^ „Nightclub collapses in city fire”. BBC News. 18. 6. 2007. Arhivirano iz originala 12. 12. 2009. g. Pristupljeno 21. 7. 2009. 
  159. ^ Huhn, Mary (13. 5. 2007). „Pub Pals: Arctic Monkeys Take Their Sheffield Local Wherever They Go”. New York Post. NYP Holdings, Inc. Arhivirano iz originala 19. 10. 2012. g. Pristupljeno 15. 7. 2010. 
  160. ^ Helen Pidd. „Pulp to Scorsese: down-to-earth Sheffield Doc/Fest reaches for the stars”. The Guardian. Arhivirano iz originala 26. 2. 2017. g. Pristupljeno 13. 12. 2016. 
  161. ^ Pete Frame (1999). "Pete Frame's Rockin' Around Britain: Rock'n'roll Landmarks of the UK and Ireland". p. 211. Music Sales Group
  162. ^ „Joe Cocker to join Sheffield's 'hall of fame'. Local Government. Arhivirano iz originala 26. 6. 2015. g. Pristupljeno 24. 6. 2015. 
  163. ^ „The Long Blondes – they're so modern”. The Independent. London. 21. 3. 2008. Arhivirano iz originala 9. 10. 2010. g. Pristupljeno 27. 11. 2009. 
  164. ^ Ben Osborne (2013). "Arctic Monkeys: Whatever People Say They Are: That's What They're Not". Music Sales Group
  165. ^ „Entertainment Sheffield steels itself for pop centre”. BBC News. 26. 2. 1999. Arhivirano iz originala 23. 2. 2010. g. Pristupljeno 18. 7. 2009. 
  166. ^ „Doomed pop centre opens as union”. BBC News. 13. 2. 2005. Arhivirano iz originala 14. 3. 2009. g. Pristupljeno 18. 7. 2009. 
  167. ^ Dunn, David (1. 5. 2008). „10 top music venues in Sheffield”. The Guardian. UK. Arhivirano iz originala 25. 10. 2014. g. Pristupljeno 11. 8. 2009. 
  168. ^ „Sheffield City Hall – Music”. Sheffield City Hall. Arhivirano iz originala 1. 8. 2009. g. Pristupljeno 11. 8. 2009. 
  169. ^ „Corporation – Info”. Corporation. Arhivirano iz originala 27. 3. 2009. g. Pristupljeno 11. 8. 2009. 
  170. ^ „Venues”. Sheffield Theatres. Arhivirano iz originala 1. 11. 2011. g. Pristupljeno 11. 8. 2009. 
  171. ^ „O2 Academy Sheffield – Venue Info”. O2 Academy Sheffield. Arhivirano iz originala 20. 5. 2009. g. Pristupljeno 11. 8. 2009. 
  172. ^ „The Octagon Centre”. The University of Sheffield Corporate Information and Computing Services. The University of Sheffield. Arhivirano iz originala 12. 5. 2009. g. Pristupljeno 13. 8. 2009. 
  173. ^ „Grin Up North – The Sheffield Comedy Festival”. Grin Up North. Sheffield Comedy Festival. Arhivirano iz originala 28. 2. 2010. g. Pristupljeno 8. 3. 2010. 
  174. ^ Dunn, David (27. 7. 2009). „Sheffield's 'Urban Glastonbury' is on the right lines”. The Star. Arhivirano iz originala 30. 10. 2014. g. Pristupljeno 12. 8. 2010. 
  175. ^ „Tramlines Festival”. Tramlines. Arhivirano iz originala 22. 07. 2010. g. Pristupljeno 7. 7. 2010. 
  176. ^ „City of Sheffield Youth Orchestra”. City of Sheffield Youth Orchestra. Arhivirano iz originala 24. 7. 2013. g. Pristupljeno 13. 10. 2013. 
  177. ^ „Home Page of the Sheffield Philharmonic Chorus”. Sheffield Philharmonic Chorus. Arhivirano iz originala 16. 12. 2008. g. Pristupljeno 11. 8. 2009. 
  178. ^ „The Sheffield Philharmonic Orchestra Welcomes You”. Sheffield Philharmonic Orchestra. Arhivirano iz originala 14. 12. 2009. g. Pristupljeno 11. 8. 2009. 
  179. ^ „Sheffield Symphony Orchestra”. Sheffield Symphony Orchestra. Arhivirano iz originala 26. 04. 2010. g. Pristupljeno 11. 8. 2009. 
  180. ^ „Sheffield Theatres Education : Corporate Learning”. Sheffield Theatres. Arhivirano iz originala 27. 9. 2011. g. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  181. ^ „Home | The Montgomery”. Montgomerytheatre.org.uk. Arhivirano iz originala 02. 11. 2012. g. Pristupljeno 3. 10. 2013. 
  182. ^ „Our Museums”. Museums Sheffield. Arhivirano iz originala 7. 10. 2013. g. Pristupljeno 13. 10. 2013. 
  183. ^ „Sheffield Industrial Museums Trust”. Sheffield Industrial Museums Trust. Arhivirano iz originala 21. 08. 2011. g. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  184. ^ „About”. Sheffield Industrial Museums Trust. Arhivirano iz originala 16. 7. 2011. g. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  185. ^ „About”. Sheffield Industrial Museums Trust. Arhivirano iz originala 16. 7. 2011. g. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  186. ^ „What to see”. Sheffield Industrial Museums Trust. Arhivirano iz originala 28. 09. 2011. g. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  187. ^ „Trees & Woodlands in Sheffield”. Sheffield City Council. januar 2010. Arhivirano iz originala 10. 9. 2006. g. Pristupljeno 4. 1. 2010. 
  188. ^ „A campaign to save Sheffield’s trees has reached the High Court”. The Independent. 22. 3. 2016. Arhivirano iz originala 22. 11. 2016. g. Pristupljeno 22. 11. 2016. 
  189. ^ „About the Parks & Countryside Service”. Sheffield City Council. Sheffield City Council. Arhivirano iz originala 25. 3. 2018. g. Pristupljeno 25. 3. 2018. 
  190. ^ „Sheffield City Council – Peace Gardens Awards”. Sheffield.gov.uk. 4. 4. 2012. Arhivirano iz originala 5. 10. 2013. g. Pristupljeno 3. 10. 2013. 
  191. ^ „Hillsborough Walled Garden at Hillsborough Park”. www.sheffield.visitor-centre.co.uk. Arhivirano iz originala 18. 2. 2018. g. Pristupljeno 17. 2. 2018. 
  192. ^ „Sheffield City Council – The Winter Garden”. Sheffield.gov.uk. 2. 7. 2012. Arhivirano iz originala 5. 10. 2013. g. Pristupljeno 3. 10. 2013. 
  193. ^ a b „Sheffield City Council – About Us – Woodlands and Countryside Section”. Sheffield.gov.uk. 2. 5. 2013. Arhivirano iz originala 5. 10. 2013. g. Pristupljeno 3. 10. 2013. 
  194. ^ „Peak district fact sheet” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 11. 5. 2013. g. Pristupljeno 3. 10. 2013. 
  195. ^ „Pride and Prejudice”. Chatsworth. Arhivirano iz originala 14. 10. 2013. g. Pristupljeno 13. 10. 2013. 
  196. ^ „Valley Centertainment Leisure”. Leisure Fund Limited Partnership. Arhivirano iz originala 17. 07. 2010. g. Pristupljeno 16. 7. 2010. 
  197. ^ „Cineworld Sheffield (Formerly UGC Sheffield) – Sheffield”. Britinfo.net. Arhivirano iz originala 02. 03. 2014. g. Pristupljeno 3. 10. 2013. 
  198. ^ „Guardian readers' favourite independent cinemas | Film”. The Guardian. London. 5. 12. 2002. Arhivirano iz originala 2. 10. 2013. g. Pristupljeno 3. 10. 2013. 
  199. ^ „Discover Curzon Sheffield”. Curzon Cinemas. Arhivirano iz originala 11. 8. 2016. g. Pristupljeno 20. 7. 2016. 
  200. ^ „New Sheffield cinema to open in January.”. The Star. Sheffield. Arhivirano iz originala 14. 8. 2016. g. Pristupljeno 20. 7. 2016. 
  201. ^ „Sheffield Restaurants & Bars – Leopold Square”. Leopoldsquare.com. Arhivirano iz originala 5. 10. 2013. g. Pristupljeno 3. 10. 2013. 
  202. ^ „British Library Newspaper Catalogue”. British Library website. The British Library Board. Arhivirano iz originala 24. 08. 2022. g. Pristupljeno 19. 7. 2009. 
  203. ^ „Sheffield Live TV channel launches on Freeview and cable”. BBC News. 23. 9. 2014. Arhivirano iz originala 8. 10. 2016. g. Pristupljeno 29. 10. 2016. 
  204. ^ „Sheffield TV station licence reconfirmed by Ofcom”. BBC News. 22. 11. 2012. Arhivirano iz originala 4. 9. 2015. g. Pristupljeno 9. 8. 2013. 
  205. ^ „Sheffield_Local_Television.pdf” (PDF). OFCOM. Arhivirano (PDF) iz originala 22. 12. 2013. g. Pristupljeno 9. 8. 2013. 
  206. ^ „Ofcom confirms SLTV licence award”. Sheffield local TV website. Sheffield local TV. Arhivirano iz originala 22. 5. 2013. g. Pristupljeno 9. 8. 2013. 
  207. ^ HBS Radio. „HBS Radio”. Arhivirano iz originala 17. 5. 2006. g. Pristupljeno 20. 3. 2013. 
  208. ^ „Locations: Sheffield, South Yorkshire, England, UK”. The Internet Movie Database. Internet Movie Database. Arhivirano iz originala 03. 01. 2013. g. Pristupljeno 19. 7. 2009. 
  209. ^ „Locations: Sheffield, South Yorkshire, England, UK”. The British Film Institute. Arhivirano iz originala 5. 8. 2012. g. Pristupljeno 6. 8. 2012. 
  210. ^ „Sheffield Doc/Fest 2012: Film world zooms in on city”. The Star. 13. 6. 2012. Arhivirano iz originala 17. 10. 2013. g. Pristupljeno 13. 10. 2013. 
  211. ^ „Thousands cheer Bollywood stars”. BBC News. 10. 6. 2007. Arhivirano iz originala 19. 6. 2009. g. Pristupljeno 19. 7. 2009. 
  212. ^ „Doctor Who premiere: How Sheffield red carpet happened”. BBC News. Arhivirano iz originala 24. 9. 2018. g. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  213. ^ „Welcome to Sheffield's Seshfest!”. www.sheffieldseshfest.org.uk. Arhivirano iz originala 9. 12. 2016. g. Pristupljeno 7. 9. 2016. 
  214. ^ „Department of Music”. Arhivirano iz originala 19. 9. 2016. g. 
  215. ^ Cooper, Lewis K. (7. 12. 2011). „Sheffield gifts its carols to the country”. The Guardian. ISSN 0261-3077. Arhivirano iz originala 23. 9. 2016. g. Pristupljeno 7. 9. 2016. 
  216. ^ Malham, Pat; Frazer Jarvis. „Introduction to Local Carols around Sheffield”. www.localcarols.org.uk. Arhivirano iz originala 27. 6. 2016. g. Pristupljeno 7. 9. 2016. 
  217. ^ „Five Rivers Morris”. www.fiveriversmorris.org.uk. Arhivirano iz originala 10. 9. 2016. g. Pristupljeno 7. 9. 2016. 
  218. ^ „Pecsaetan Morris | The home of Pecsaetan Morris”. www.pecsaetan.co.uk. Arhivirano iz originala 23. 12. 2016. g. Pristupljeno 7. 9. 2016. 
  219. ^ „Harthill Morris – Cotswold Morris dancers from the most Southerly village in Yorkshire”. harthillmorris.org.uk. Arhivirano iz originala 15. 9. 2016. g. Pristupljeno 7. 9. 2016. 
  220. ^ „Lord Conyers”. www.lordconyers.org.uk. Arhivirano iz originala 7. 4. 2016. g. Pristupljeno 7. 9. 2016. 
  221. ^ „SCMM”. www.scmm.co.uk. Arhivirano iz originala 1. 7. 2016. g. Pristupljeno 7. 9. 2016. 
  222. ^ „William Morris Sheffield | Facebook”. www.facebook.com. Pristupljeno 7. 9. 2016. 
  223. ^ „Boggart's Breakfast”. www.boggartsbreakfast.org.uk. Arhivirano iz originala 18. 5. 2016. g. Pristupljeno 7. 9. 2016. 
  224. ^ „Yorkshire Chandelier”. www.yorkshirechandelier.org.uk. Arhivirano iz originala 13. 10. 2016. g. Pristupljeno 7. 9. 2016. 
  225. ^ „Silkstone Greens North West Morris | Si in dubitatio, circum mamille”. www.silkstonegreens.org.uk. Arhivirano iz originala 14. 9. 2016. g. Pristupljeno 7. 9. 2016. 
  226. ^ „Home”. www.lizziedripping.org.uk. Arhivirano iz originala 11. 9. 2016. g. Pristupljeno 7. 9. 2016. 
  227. ^ „Sheffield Steel Rapper – "It's like being in a room full of slayers!". sheffieldsteelrapper.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 9. 2016. g. Pristupljeno 7. 9. 2016. 
  228. ^ „South Yorkshire Police”. Southyorkshire.police.uk. Arhivirano iz originala 04. 10. 2013. g. Pristupljeno 3. 10. 2013. 
  229. ^ „About Us”. Sheffield Children's NHS Foundation Trust. Arhivirano iz originala 4. 10. 2013. g. Pristupljeno 13. 10. 2013. 
  230. ^ „SHSC -”. Arhivirano iz originala 1. 4. 2015. g. 
  231. ^ „SI Foundation MND”. Sifoundation.com. 13. 9. 2011. Arhivirano iz originala 16. 7. 2011. g. Pristupljeno 3. 10. 2013. 
  232. ^ „About Us”. Arhivirano iz originala 18. 5. 2009. g. Pristupljeno 30. 8. 2010. 
  233. ^ „District areas”. Syfire.gov.uk. 1. 4. 1974. Arhivirano iz originala 2. 3. 2014. g. Pristupljeno 3. 10. 2013. 
  234. ^ „Kier Sheffield Receives Award for its Health & Safety Approach”. Kier. Kier. Arhivirano iz originala 24. 08. 2022. g. Pristupljeno 14. 5. 2018. 
  235. ^ „Kier Partnership Homes appointed for Sheffield Housing Development”. Kier. Kier. Arhivirano iz originala 24. 08. 2022. g. Pristupljeno 14. 5. 2018. 
  236. ^ „International Links”. Sheffield City Council. Arhivirano iz originala 7. 5. 2010. g. Pristupljeno 6. 5. 2010. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vickers, J. Edward (1999). Old Sheffield Town. An Historical Miscellany (2nd izd.). The Hallamshire Press Limited. ISBN 1-874718-44-X. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]