Španska revolucija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Španska društvena revolucija 1936. godine (šp. Revolución social española de 1936; kat. Revolució social espanyola de 1936), skraćeno Španska revolucija, je izraz kojim se opisuju događaji u Španiji u prvih nekoliko meseci građanskog rata na delu područja koja su ostala pod republikanskom vlašću, pre svega pokušaj da se na njima izvrši radikalni preobražaj ekonomskog i društvenog poretka kroz ukidanje kapitalizma i tradicionalnih institucija države, odnosno masovnu eksproprijaciju privatnog vlasništva te kolektivizaciju zemlje i industrijskih preduzeća, te stvaranje komuna. Iza tih nastojanja su uglavnom stajali predstavnici radikalne levice, odnosno u Španiji tada relativno snažnog anarhističkog pokreta okupljenog u sindikat CNT-FAI, a čije je glavno uporište bilo u Kataloniji. Pristaše CNT-FAI, koji su na predratnim izborima bili dio široke leve koalicije Narodnog fronta, su na samom početku rata organizovali radničke i druge milicije te se u mnogim područjima Španije uspešno suprotstavile desničarskim pobunjenicima pri njihovom pokušaju da izvedu državni udar. U mnogim područjima Španije su te milicije postale de fakto vlast, odnosno tek nominalno priznavale legitimnu republikansku vladu u Madridu, smatrajući kako je puč, u kome su učestvovali veliki delovi vojske i drugih državnih institucija, u potpunosti kompromitovao dotadašnji društveni poredak, odnosno stvorio preduslove da se zameni novim. Nakon što se nekoliko meseci republikanska vlada konsolidovala, u njoj su došle su do izražaja nesuglasice između CNT-FAI i drugih radikalno levih grupa na jednoj, te umerenih socijalista i komunista na drugoj strani, pri čemu su potonji držali da je vojna pobeda nad neprijateljem važnija od revolucije, te da će revolucionarne mere na kraći rok naškoditi Republici, oteravši od nje delove stanovništva kao i potencijalne saveznike u liberalno-demokratskim zapadnim državama. Do početka 1937. godine se republikanska vlada počela sve više oslanjati i na SSSR pod vođstvom Staljina, koji je, pak, u Španskoj revoluciji video potpis svog smrtnog neprijatelja Lava Trockog i njegove doktrine o permanentnoj revoluciji. Madridska vlada je tokom prvih nekoliko meseci počela da raspušta milicije CNT-FAI ili ih uključivati u redovnu republikansku vojsku, a potom, pod optužbom za subverziju progoniti i hapsiti zagovornike revolucije. Deo pristalica revolucije je tome pružio oružani otpor, a koji je slomljen u tzv. Majskim danima u Barseloni, koji se smatraju krajem revolucije.

Nepune dve godine kasnije, nacionalistički pobunjenici pod Frankom su pobedili u ratu, srušili Republiku i uspostavili fašistički/autoritarni režim koji će Španijom vladati narednih nekoliko decenija. Deo istoričara je prihvatio mišljenje kako je tome značajno doprineo sukob između radikalnih revolucionara i republikanske vlade, koji je značajno oslabio Narodni front. U današnjim levičarskim, a prije svega anarhističkim krugovima, Španska revolucija se često navodi kao primer uspešne primjene anarhističkih načela u praksi, odnosno njen poraz se pre svega tumači izdajom od strane autoritarno nastrojenih komunista. Tom je stavu značajno doprineo uticajni britanski književnik Džordž Orvel, koji je iz prve ruke svjedočio tadašnjim događajima i opisao ih u svojoj knjizi Kataloniji u čast.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]