ISO 639-3
ISO 639-3:2007, ili Kodovi za predstavljanje naziva jezika — 3. dio: alfa-3 kod za sveobuhvatno pokrivanje jezika, međunarodni je standard za jezičke kodove u ISO 639 seriji. Definiše troslovne kodove za indentifikaciju jezika. Standard je objavila Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) 1. februara 2007. godine.[1]
ISO 639-3 proširuje ISO 639-2 kodove s ciljem obuhvatanja svih poznatih prirodnih jezika. Proširena jezička pokrivenost zasnivala se prvenstveno na jezičkim kodovima korišćenim u Ethnologue (izdanja 10—14) koje je objavio SIL International, a koji je sada registracioni autoritet za ISO 639-3 kodove.[2] Omogućava nabrajanje jezika što je moguće potpunije, uključujući žive i mrtve, stare i konstruisane, veće i manje, pisane i nepisane.[1] Međutim, ne uključuje rekonstruisane jezike kao što je praindoevropski.[3]
ISO 639-3 je namijenjen za upotrebu kao metapodatak kodova u širokom spektru primjena. Široko se koristi u računarskim i informacionim sistemima, kao što je internet, u kojima je potrebna podrška za mnoge jezike. U arhivama i drugim skladištima informacija, koristi se u sistemima za katalogizaciju, pokazujući na kom jeziku je izvor ili o kom se jeziku radi. Kodovi se takođe često koriste u lingvističkoj literaturi i drugdje kako bi se nadoknadila činjenica da nazivi jezika mogu biti nejasni ili dvosmisleni.
| Pronađite jezik |
|---|
| Unesite ISO 639-3 kod da biste pronašli članak o jeziku. |
Jezički kodovi[uredi | uredi izvor]
ISO 639-3 uključuje sve jezike u ISO 639-1 i sve pojedinačne jezike u ISO 639-2. ISO 639-1 i ISO 639-2 su fokusirani na glavne jezike, najčešće zastupljene u ukupnoj svjetskoj literaturi. Pošto ISO 639-2 uključuje jezike zbirke koje ISO 639-3 ne sadrži, ISO 639-3 nije nadskup ISO 639-2. Gdje ISO 639-3 koristi T i B kodove, ISO 639-3 koriste T kodove.
| Jezik | 639-1 | 639-2 (B/T) | 639-3 tip | 639-3 kod |
|---|---|---|---|---|
| Engleski | en | eng | pojedinačan | eng |
| Njemački | de | ger/deu | pojedinačan | deu |
| Arapski | ar | ara | makro | ara |
| Standardni arapski | pojedinačan | arb | ||
| Egipatski arapski | pojedinačan | arz | ||
| Kineski | zh | chi/zho[4][5] | makro | zho |
| Mandarinski | pojedinačan | cmn | ||
| Kantonski | pojedinačan | yue | ||
| Južnominski | pojedinačan | nan |
Standard od 18. februara 2021. sadrži 7.893 unosa.[6] Brojno stanje jezika je zasnovano na brojnim izvorima, uključujući: pojedinačne jezike sadržane u 639-2, savremene jezike iz Ethnologue, istorijske varijetete, drevni jezici i vještački jezici sa Linguist List, kao i jezici koje preporučuju u godišnjem periodu za komentarisanje javnosti.[7]
Mašinski čitljive datoteke podataka pruža registracioni autoritet.[6] Mapiranje iz ISO 639-1 ili ISO 639-2 u ISO 639-3 može se izvršiti pomoću ovih datoteka podataka.
ISO 639-3 za cilj ima da pretpostavi razlike na osnovu kriterijuma koji nisu sasvim objektivni. Nije namijenjen dokumentovanju ili pružanju identifikatora za dijalekte ili druge podjezičke varijetete.[8] Ipak, predrasude o razlika između jezika mogu biti subjektivne, posebno u slučaju jezički varijeteta bez utvrđenih književnih tradicija, upotrebe u obrazovanju ili medijima, ili drugih faktora koji doprinose kanvencionalizaciji jezika. Stoga se standard ne bi trebao smatrati mjerodavnom izjavom o tome koji različiti jezici postoje u svijetu (o čemu u nekim slučajevima može doći do značajnog neslaganja), već jednostavno jedan koristan način za precizno identifikovanje različitih jezičkih varijeteta.
Kodni prostor[uredi | uredi izvor]
Pošto je kod abecedni od tri slova, jedna gornja granica za broj jezika koji se mogu predstaviti je 26 × 26 × 26 = 17.576. Budući da ISO 639-2 definiše posebne kodove (4), rezervisani opseg (520) i samo B-kodove (22), 546 kodova ne mogu se koristiti u 3. dijelu. Dakle, stroža gornja granica je 17.576 − 546 = 17.030.
Gornja granica postaje još stroža ako se oduzmu zbirke jezika definisane u 639-2 i one koje će tek biti definisane u ISO 639-5.
Makrojezici[uredi | uredi izvor]
U ISO 639-2 postoji 58 jezika koji se, za svrhe standarda, smatraju „makrojezicima” u ISO 639-3.[9]
Neki od ovih makrojezika nisu imali pojedinačni jezik definisan u ISO 639-3 u skupu kodova ISO 639-2, npr. ’ara’ (opšti arapski). Drugi poput ’nor’ (norveški) imali su već svoja dva pojedinačna dijela (’nno’ (ninorsk), ’nob’ (bukmol)) u ISO 639-2.
To znači da neki jezici (npr. ’arb’ standardni arapski) koji su prema ISO 639-2 smatrani dijalektima jednog jezika (’ara’), sada se u ISO 639-3 u određenim kontekstima smatraju pojedinačnim jezicima.
Ovo je pokušaj da se pozabave varijetetima koji se jezički mogu razlikovati, ali ih njihovi govornici tretiraju kao dva oblika istog jezika, npr. u slučajevima diglosije.
Na primjer:
- http://www-01.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=ara (opšti arapski, 639-2)
- http://www-01.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=arb (standardni arapski, 639-3)
Za potpun spisak pogledajte „Macrolanguage Mappings”. sil.org.
Kolektivni jezici[uredi | uredi izvor]
„Element kolektivnog jezičkog koda je identifikator koji predstavlja grupu pojedinačnih jezika koji se ne smatraju jednim jezikom u bilo kome kontekstu upotrebe”.[10] Ovi kodove ne predstavljaju tačno određeni jezik ili makrojezik.
Iako ISO 639-2 uključuje troslovne identifikatore za kolektivne jezike, ovi kodovi su isključeni iz ISO 639-3. Stoga ISO 639-3 nije nastavak ISO 639-2.
ISO 639-5 definiše troslovne kolektivne kodove za jezičke porodice i grupe, uključujući kolektivne jezičke kodove iz ISO 639-2.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „ISO 639-3:2007”. ISO (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2021.
- ^ „ISO – Maintenance agencies and registration authorities”. ISO (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2021.
- ^ „Types of Languages – Ancient languages | ISO 639-3”. iso639-3.sil.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2021.
- ^ „Ethnologue report for ISO 639 code: zho”. Ethnologue (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 12. 9. 2014. g. Pristupljeno 29. 7. 2021.
- ^ „zho | ISO 639-3”. iso639-3.sil.org. Pristupljeno 29. 7. 2021.
- ^ a b „Download Tables | ISO 639-3”. iso639-3.sil.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2021.
- ^ „ISO 639-3”. iso639-3.sil.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2021.
- ^ „Scope of Denotation | ISO 639-3”. iso639-3.sil.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2021.
- ^ „Scope of Denotation: Macrolanguages | ISO 639-3”. iso639-3.sil.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2021.
- ^ „Scope of Denotation: Collections of languages | ISO 639-3”. iso639-3.sil.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2021.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Aristar, Anthony (2006). „ISO standardized language codes and the Ethnologue” (PDF). SSILA Bulletin. 247. Arhivirano iz originala (PDF) 20. 5. 2014. g.
- Dobrin, Lise M.; Good, Jeff (2009). „Practical language development: Whose mission?” (PDF). Language. 85 (3): 619—629. doi:10.1353/lan.0.0152.
- Epps, Patience (2006). „In opposition to adopting Ethnologue's language codes for ISO 639-3” (PDF). SSILA Bulletin. 246. Arhivirano iz originala (PDF) 20. 5. 2014. g.
- Golla, Victor, ur. (2006). „SSILA statement on ISO 639-3 language codes” (PDF). SSILA Bulletin. 249. Arhivirano iz originala (PDF) 20. 5. 2014. g.
- Good, Jeff; Cysouw, Michael (2013). „Languoid, doculect, and glossonym: formalizing the notion 'language'”. Language Documentation & Conservation. 7: 331—359. hdl:10125/4606.