Stadijumi hronične bolesti bubrega

С Википедије, слободне енциклопедије
Hronična bolest bubrega

Stadijumi hronične bolesti bubrega koja se definiše kao oštećenje bubrega ili smanjenje brzine glomerularne filtracije, (GFR) koja je manja od 90 mL/min/1,73 m² i bez proteinurije tokom najmanje 3 meseca, bez obzira na etiologiju, nakon gubitka nefrona i kada smanjenje funkcionalne bubrežne mase dostigne određen nivo, a preostale nefrone zahvatua nepovratan proces skleroze, koja dovodi do progresivnog opadanja brzine glomerularne filtracije. Razvrstava se na pet stadijuma.[1][2][3]

Prvi stadijum[уреди | уреди извор]

Prvi stadijum karakteriše oštećenje bubrega sa normalnom ili nešto smanjenom funkcijom, ili relativno povećanom glomerulanom filtracijom (> 90 ml/min/1,73 m²).[4]

U ovom stadijumu oštećenje bubrega definiše se patološkim poremećajima ili prisustvom markera oštećenja, uključujući poremečaje prisutne u krvi ili mokraći ili u analizi slike.

Bolesnici u ovom stadijumu često su asimptomatski (što je uglavnom tipično). Iako je u ovom stadijumu hronične bolesti bubrega glomerularna filtracija smanjena, dijagnoza ne mora biti postavljena, jer glomerularna filtracija može biti normalna ili na granici normale.

Drugi stadijum[уреди | уреди извор]

Drugi stadijum karakteriše blago smanjenje glomerularne filtracije (60-89 ml/min/1,73 m²) sa oštećenjem bubrega.[4]

U ovom stadijumu oštećenje bubrega definiše se patološkim poremećajima ili prisustvom markera oštećenja, uključujući poremečaje prisutne u krvi ili mokraći ili u analizi slike.

Bolesnici i u ovom stadijumu često su asimptomatski (što je uglavnom tipično). Iako i u ovom stadijumu, kao i u prvom stadijumu hronične bolesti bubrega, glomerularna filtracija može biti smanjena, a dijagnoza se ne mora postaviti, jer glomerularna filtracija može biti normalna ili na granici normale.

Treći stadijum[уреди | уреди извор]

Treći stadijum karakteriše umereno smanjenje glomerularne filtracije koje iznosi 30-59 ml/min/1,73 m².[4]

Podstadijumi 3a i 3b

Prema Britanskim preporukaam (koje odreduju dalji alogoritam upućivanja i pregleda), razlikuju se dva podstadijuma:

Stadijum 3a — u kome je glomerularna filtracija 45-59 ml/min/1,73 m².[4]

Stadijum 3b — u kome je glomerularna filtracija 30-44 ml/min/1,73 m².[4]

Bolesnici i u ovom stadijumu često su asimptomatski (što je uglavnom tipično). Iako i u ovom stadijumu, kao i u prvom i drugom stadijumu hronične bolesti bubrega, glomerularna filtracija može biti smanjena, a dijagnoza se ne mora postaviti, jer glomerularna filtracija može biti normalna ili na granici normale.

Četvrti stadijum[уреди | уреди извор]

Četvrti stadijum karakteriše teško smanjenje glomerularna filtracije, koje je 15-29 ml/min/1,73 m² uz pripremu dopunskim elektrolitnim tretmanom.[4]

U ovom sadijumu postoji endokrino metabolički disbalans, u vidu poremećaja vode i elektrolitne ravnoteže postaju klinički manifestni.

Peti stadijum[уреди | уреди извор]

Peti stadijum karakteriše otkazivanje bubrega sa glomerularnom filtracijom koja je < 15 ml/min/1,73 m² sa redovnim dijaliznim tretmanom, ili završnim stadijum bolesti bubrega.[4]

Znakovi metaboličke acidoze u ovom stadijumu hronične bolesti bubrega, postaju manifestni i uključuju:

  • proteinsko-energetsku pothranjenost,
  • gubitak telesne mase,
  • slabost mišića.

Simptomi izmenjenog prometa soli i vode, zbog otkazivanja bubrega u ovom stadijumu uključuju:

  • periferni edem,
  • plućni edem,
  • hipertenziju,
  • anemiju — koja je povezana je sa: umorom, slabljenjem imunološkog sistema, smanjenim kvalitetom života, razvojem kardiovaskularnih bolesti, početnim zastojem srca ili razvojem težeg zastoja srca.
Hronična bolest bubrega (HBB)
G1 do G5 — stadijumi glomerularne filtracije (GFR) i A1-3 — odnos albumin/kreatinin (ACR)
ACR
A1 A2 A3
Normalan do blago povećan Umereno povećan Ozbiljno uvećan
<30 30-300 >300
G
F
R
G1 Normalna 90+ 1 ako postoji oštećenje bubrega 1 2
G2 Blago smanjena 60-89 1 ako postoji oštećenje bubrega 1 2
G3a Blago do umereno smanjenjena 45-59 1 2 3
G3b Umereno do jako smanjenjena 30-44 2 3 3
G4 Ozbiljno smanjenjena 15-29 3 4+ 4+
G5 Insuficijencija bubrega <15 4+ 4+ 4+
Brojevi 1 - 4 pokazuju rizik od napredovanja kao i učestalost praćenja (broj puta godišnje).[5]

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ Meguid El, Nahas A, Bello AK. Chronic kidney disease: the global challenge. Lancet 2005;365:331–40.
  2. ^ O'Hare AM, Choi AI, Bertenthal D, et al. Age affects outcomes in chronic kidney disease. J Am Soc Nephrol 2007;18(10):2758-65.
  3. ^ S. Levey AS, Coresh J, Balk E, et al. National Kidney Foundation practice guidelines for chronic kidney disease: evaluation, classification, and stratification. Ann Intern Med. 2003 15;139(2):137-47
  4. ^ а б в г д ђ е National Kidney Foundation (2002). „K/DOQI clinical practice guidelines for chronic kidney disease”. Архивирано из оригинала 15. 4. 2005. г. Приступљено 21. 2. 2020. 
  5. ^ „CKD Evaluation and Management”. Приступљено 6. 7. 2019.  2012. Kidney Disease Improving Global Outcomes (KDIGO).

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Klasifikacija


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).