Pređi na sadržaj

Gornja Crnuća

Koordinate: 44° 04′ 00″ S; 20° 35′ 00″ I / 44.066666° S; 20.583333° I / 44.066666; 20.583333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gornja Crnuća
Školska zgrada
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugMoravički
OpštinaGornji Milanovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 175
Geografske karakteristike
Koordinate44° 04′ 00″ S; 20° 35′ 00″ I / 44.066666° S; 20.583333° I / 44.066666; 20.583333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina603 m
Gornja Crnuća na karti Srbije
Gornja Crnuća
Gornja Crnuća
Gornja Crnuća na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj032
Registarska oznakaGM
Milošev konak u Gornjoj Crnući

Gornja Crnuća je naselje u Srbiji u opštini Gornji Milanovac u Moravičkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 175 stanovnika. Udaljeno je 22 km od Gornjeg Milanovca. Nalazi se pored puta za Kragujevac, na području Gornje Gruže i na južnim padinama planine Rudnik, na nadmorskoj visini od 560 do 700 m. Zahvata površinu od 1.432 ha.[1]

Ovde se nalaze Stari spomenici na seoskom groblju u Gornjoj Crnući (opština Gornji Milanovac), Krajputaš Milisavu Đorđeviću i Milošev konak.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Čelnik Radič Postupović bio je vlasnik ovog sela tokom srednjovekovne Srbije. Godine 1429. podario ga je svojoj zadužbini, manastiru Vraćevšnici. U ovom selu on je imao i sopstveni dvor.[1]

Gornja i Donja Crnuća ranije su bila spojena u jedno selo pod nazivom Crnuća, uspostavljeno nadomak predslovenskog naselja. Osnovano je na mestu poznatom kao Gradina, na kojem su pronađeni i ostaci Jerininog grada. Crnuća se u spisima najranije pojavljuje 1429. godine i to u povelji despota Đurađa Brankovića. Naselje kakvo danas poznajemo nastalo je krajem 18. i početkom 19. veka. Postoji legenda da je na južnim obroncima Rudnika, blizu reke Gruže, postojalo selo Beluća i da je iz njega u Kosovski boj krenulo 77 ratnika od kojih nijedan nije preživeo. Sve udovice i majke preminulih ratnika su se obukle u crno i od tada je Beluća postala Crnuća.[2]

Pred turskom najezdom stanovništvo se delom iselilo a delom povuklo prema planini Rudniku. Po oslobođenju od Turaka stanovnici su se iz planine spuštali ka dolini i tako su nastala dva sela.[1]

Na brdu Gradina (tj. u Jerininom gradu, kako ga narod zove) nalazi se arheološko nalazište.[1]

U selu je rođen iguman manastira Moravci Gerasim Đorđević – Hadži Đera, organizator Prvog srpskog ustanka, koga su Turci ubili u seči knezova 1804. godine.[1]

U ratovima u periodu od 1912. do 1918. godine selo je dalo 141 ratnika. Poginulo ih je 66 a 75 je preživelo.[1]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U popisima selo je 1910. godine imalo 629 stanovnika, 1921. godine 624, a 2002. godine taj broj je spao na 231.[1]

U naselju Gornja Crnuća živi 213 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 51,1 godina (50,9 kod muškaraca i 51,3 kod žena). U naselju ima 86 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,78.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 712
1953. 668
1961. 619
1971. 483
1981. 413
1991. 319 318
2002. 239 239
2011. 175
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
236 98,74%
Crnogorci
  
2 0,83%
nepoznato
  
1 0,41%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Slike[uredi | uredi izvor]

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e Đuković, Isidor (2005). Rudničani i Takovci u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912-1918. godine. Gornji Milanovac: Muzej Rudničko-takovskog kraja. str. 178. 
  2. ^ Mandić, Irena; Brajović, Milan; Marušić, Aleksandar (2020). Konak kneza Miloša u Gornjoj Crnući. Gornji Milanovac: Muzej rudničko-takovskog kraja. str. 8. ISBN 978-86-82877-87-5. 
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]