Pređi na sadržaj

Lozanj

Koordinate: 44° 05′ 05″ S; 20° 17′ 06″ I / 44.084666° S; 20.285° I / 44.084666; 20.285
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Lozanj
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugMoravički
OpštinaGornji Milanovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 257
Geografske karakteristike
Koordinate44° 05′ 05″ S; 20° 17′ 06″ I / 44.084666° S; 20.285° I / 44.084666; 20.285
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina499 m
Lozanj na karti Srbije
Lozanj
Lozanj
Lozanj na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj032
Registarska oznakaGM

Lozanj je naselje u Srbiji u opštini Gornji Milanovac u Moravičkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 257 stanovnika. Udaljeno 18 km od Gornjeg Milanovca u pravcu visa Rajac i planine Suvobor, između reka Dičine i Ozremice, na nadmorskoj visini od 400 do 560 m i na površini od 904 ha.[1]

Lozanj je prvobitno pripadao opštini Gornji Banjani. Ima osnovnu školu. Na mestu zvanom Crkvine nalazila se crkva brvnara posvećena Svetom Nikoli. U 1862. godini podignuta je nova crkva u Gornjim Banjanima, susednom selu, čijoj parohiji pripada i Lozanj. Seoska slava je prvi dan Trojica, a seoski vašar u prvu nedelju Usekovenija.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Postoje dokazi da je Lozanj postojao još u srednjovekovnoj Srbiji. Dolaskom Turaka selo se delimično iselilo. Ponovo je naseljeno u 18. veku kada su došli doseljenici iz Crne Gore, Glasinca sa Romanije, Starog Vlaha, Bihora i užičkog kraja. Lozanj je navodno ime dobio po vinovoj lozi koja se nekada u ovom selu mnogo gajila. Ime Lozanj prvi put se pominje u turskom popisu 1525. godine i to pod imenom Gornji Lozanj. Tada je imao 8 domova.[1]

U ratovima u periodu od 1912. do 1918. godine selo je dalo 134 ratnika. Poginulo ih je 80 a 54 je preživelo.[1]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U popisima selo je 1910. godine imalo 697 stanovnika, 1921. godine 576, a 2002. godine taj broj je spao na 342.[1]

U naselju Lozanj živi 302 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 48,9 godina (48,1 kod muškaraca i 49,8 kod žena). U naselju ima 120 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,83.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 718
1953. 755
1961. 698
1971. 597
1981. 563
1991. 441 441
2002. 340 343
2011. 257
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
339 99,70%
Muslimani
  
1 0,29%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Đuković, Isidor (2005). Rudničani i Takovci u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912-1918. godine. Gornji Milanovac: Muzej Rudničko-takovskog kraja. str. 275. 
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]