Pređi na sadržaj

Opsada Soluna (611)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opsada Soluna
Deo [[]]
Vreme611.
Mesto
Ishod Vizantijska pobeda
Sukobljene strane
Južni Sloveni Vizantija

Opsada Soluna 611. godine, a kasnije i Opsada Carigrada, je zapravo kulminacija geopolitčkih prilika na Balkanu tokom VII veka, izazvana vrlo brojnim i agresivnim širenjem slovenskih plemena u vremenu kada je Vizantija bila zauzeta svojim teškim i napornim krizama i borbama na istoku.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Sloveni su bili vrlo ekspanzivni. Njihova naselja hvataju u VII veku od Crnog mora pa sve do bavarske granice, a sudeći po jačini njihovih četa ne izgleda da su bila mnogo retka. Godine 611. Sloveni već provaljuju i u Istru i silno je pljačkaju, a u isto vreme tuku se i po Bavarskoj. Druge slovenske čete haraju daleko i duboko po Vizantiji. Upravo zvog ove agresivne ekspanzije Slovena, mnoštvo porodica iz dunavskih, panonskih i dačkih oblasti, a poimenice se spominje stanovništvo iz Niša i Sofije, se odlučilo da pobegne od ove najezde Slovena, i izbegne u Solun.[1]

Opsada Soluna[uredi | uredi izvor]

Uvertira[uredi | uredi izvor]

Solunska legenda o sv. Dimitriju kazuje kako se digao ogromni slovenski narod raznih plemena, Dragovića, Sagudata, Velegezita, Vajonita, Verzita i drugih (od kojih neka, sudeći po nazivu, nisu bila slovenska), i kako je opljačkao ne samo unutrašnjost već je, na čunovima, stigao i oplenio i svu Tesaliju, okolna ostrva, zajedno sa Kikladima, svu Ahaju, Epir, velik deo Ilirika i čak jedan deo Azije, opustošio mnoge gradove i pokrajine i napao, najzad, i sam Solun.[1]

Opsada[uredi | uredi izvor]

Napad je ivršen i sa mora i sa suva. Da to nije imao biti prost pljačkaški napad zaključivalo se u Solunu po tome što su sa napadačima bile i njihove žene sa prtljagom, spremne da se nastane tu odmah posle pada grada. Kao i u prethodim pokušajima doduše, ni ovaj napad nije uspeo. Slovenski brodari, suviše zbijeni sa čunovima, tako su loše manevrisali prilikom opšteg juriša na grad, da su se mnogobrojni čamci sopstvenom krivicom izvrnuli i izazvali opštu zabunu flote. Sam slovenski vođa, Hacon, bio je zarobljen i posle kamenovan.[1]

Posledice[uredi | uredi izvor]

Iako po drugi put poraženi pri opsadi Soluna, Sloveni ipak ne napuštaju plan da se nekako dočepaju Soluna, te pozivaju kagana u pomoć. Kagan se odazvao pozivu tek nakon dve godine, ali i pored brojnih armija koje je sakupio, uključujući i „sva plemena varvarska" zajedno sa Slovenima i Bugarima, Solun je opet odoleo napadima.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Ćorović, Vladimir. Istorija Srba. Novi Sad: Artprint, 2005. 35. Print.

Vidi još[uredi | uredi izvor]