Hronologija radničkog pokreta kod južnoslovenskih naroda 1880—1899.
|
1919—1929. ► |
---|
Hronološki pregled važnijih događaja vezanih za radnički i socijalistički pokret kod južnoslovenskih naroda koji su se dogodili od 1880. do 1899. godine. Hronologija se bavi događajima na području bivše Jugoslavije, a tada Austrougarske i Osmanlijskog carstva, kao i nezavisnih država Kraljevine Srbije i Kraljevine Crne Gore i opštim događajima vezanim za međunarodni radnički pokret i južnoslovenske narode.
Napomena: Za događaje koji su se odigravali na teritoriji današnjih država Srbije (bez Vojvodine), Crne Gore i Makedonije, gde je do 1919. bio na snazi stari kalendar, odnosno julijanski kalendar, u zagradi se nalazi datum po starom kalendaru.
1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889. 1890. 1891. 1892. 1893. 1894. 1895. 1896. 1897. 1898. 1899. |
1880. godina[uredi | uredi izvor]
16. maj[uredi | uredi izvor]
- U Budimpešti 16. i 17. maja na Radničkom kongresu osnovana Opšta radnička partija Mađarske. Na ovom kongresu bili su prisutni i delegati iz Vojvodine — iz Pančeva i Velikog Bečkereka (danas Zrenjanin). Pod uticajem ove partije razvijao se radnički i socijalistički pokret u Baranji, Bačkoj i Banatu.[1]
u toku maja[uredi | uredi izvor]
- U Kosovskoj Mitrovici, na kamenolomu Isa Boljetinca, formirana prva radnička sindikalna organizacija. Ova organizacija imala je kasu uzajamne pomoći i Veće sastavljeno od četiri člana i jednog predstavnika porodice Boljetinac. Bez saglasnosti Veća nijedan radnik nije mogao biti primljen ili otpušten (ovo je bila prva radničko-sindikalna organizacija na Kosovu i Metohiji i postojala je sve do 1941).[1]
28. novembar[uredi | uredi izvor]
- U Ljubljani grupa zanatlija organizovala narodni zbor, na kom je učestvovalo nekoliko stotina ljudi, uglavnom zanatlija i radnika. Okupljenima su se obratila i trojica socijaldemokrata, a ovo je bilo prvo javno istupanje Franca Železnikara.[1]
1881. godina[uredi | uredi izvor]
14. mart (2. mart po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu objavljen ogledni broj lista Radnik. List je bio glasilo grupe sledbenika Svetozara Markovića, a glavni urednik je bio Mita Cenić. Redovno je izlazio od 13. aprila 1881. (1. april po s.k.) do 11. januara 1882. (30. decembar 1881. po s.k.).[1]
6. septembar (15. avgust po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Kragujevcu osnovano Društvo za potpomaganje obućarskih radnika.[2]
18. septembar (6. septembar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
11. decembar[uredi | uredi izvor]
- U Kranju, na Osnivačkoj skupštini Prvog kranjskog zanatlijskog saveza došlo do rascepa između narodnjačkih zanatlija i zanatlijsko-demokratske grupe, predvođene Francom Železnikarom.[2]
1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889. 1890. 1891. 1892. 1893. 1894. 1895. 1896. 1897. 1898. 1899. |
1882. godina[uredi | uredi izvor]
13. januar (1. januar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu pokrenut list Borba, koji je izlazio kao glasilo socijalističke grupe Mite Cenića. List je izlazio do zabrane septembra 1883. godine.[2]
18. februar (6. februar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
6. mart (22. februar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- Kneževina Srbija proglašena kraljevinom.
16. mart (4. mart po s.k.)[uredi | uredi izvor]
7. jul[uredi | uredi izvor]
- U Novom Sadu u štampariji Arse Petrovića otpočeo štrajk štamparskih radnika. Štrajk je uspešno okončan nakon mesec dana.[2]
1883. godina[uredi | uredi izvor]
14. mart[uredi | uredi izvor]
- U Londonu umro Karl Marks (1818—1883), jedan od glavnih ideologa međunarodnog radničkog pokreta i naučnog socijalizma (komunizma).
3. avgust[uredi | uredi izvor]
- U rudniku Ojstro, kod Hrastnika, izbio štrajk rudara, koji je ubrzo ugušen uz pomoć vojske. Štrajk je ponovo neuspešno ponovljen 15. marta 1884. godine.[2]
2. novembar[uredi | uredi izvor]
- Od 2. novembra do 13. novembra (21. oktobar—1. novembar po s.k.) trajala Timočka buna, koja je zahvatila zaječarski kraj. Buna je počela protiv odluke kralja Milana Obrenovića o predaji oružja, a na nagovor Nikole Pašića. U toku bune seljaci su zauzeli Boljevac, Knjaževac i Aleksinac. Buna je ugušena uvođenjem vanrednog stanja i upotrebom vojske. Kao odmazdu za bunu, izvršena je smrtna kazna na 21 licem, a 734 je osuđeno na vremenske kazne.
1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889. 1890. 1891. 1892. 1893. 1894. 1895. 1896. 1897. 1898. 1899. |
1884. godina[uredi | uredi izvor]
21. april[uredi | uredi izvor]
- U Ljubljani, pod optužbom za veleizdaju, uhapšeni France Železnikar i Ferdinand Tuma, dvojica od vođa ljubljanskog radničkog prosvetnog društva (ovo je bio uvod u široku policijsku akciju protiv sve radikalnijeg radničkog pokreta u Ljubljani).[3]
6. decembar[uredi | uredi izvor]
- U Klagenfurtu od 6. do 12. decembra održan sudski proces protiv vođa ljubljanskog Radničkog prosvetnog društva Franca Železnikara, Ferdinanda Tume, Franca Štruma, Edvarda Krigla i Franca Dija, koji su bili optuženi za veleizdaju, jer su prema tužbi „vršili agitaciju za anarhističku stranku, širili zabranjene letke i smerali da nasilno sruše državni poredak“. Tuma, Krigl, Štrum i Dija su oslobođeni optužbe, a Franac Železnikar osuđen je na osma godina zatvora (nakon žalbe kazna mu je januara 1885. povećana na deset godina, a krajem 1892. je pomilovan i pušten na slobodu).[3]
1885. godina[uredi | uredi izvor]
14. novembar[uredi | uredi izvor]
- Od 14. do 28. novembra (2—16. novembar po s.k.) vođen srpsko-bugarski rat, koji je završen porazom srpske vojske, a mir je postignut posredstvom Austrougarske, 3. marta (19. februara po s.k.).
1886. godina[uredi | uredi izvor]
1. maj[uredi | uredi izvor]
- U Čikagu 50.000 radnika stupilo u štrajk zahtevajući bolje uslove rada, izražene u paroli „tri osmice“ (osam sati rada, odmora i slobodnog vremena). U sukobu s policijom ubijeno je 6 i ranjeno oko 50 radnika (odlukom Prvog kongresa Druge internacionale, od 1889. godine 1. maj se u znak sećanja na čikaške radnike proslavlja kao međunarodni praznik rada).[4]
13. novembar (1. novembar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu osnovana Srpska kraljevska akademija (SKA) danas Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU).
1887. godina[uredi | uredi izvor]
15. januar[uredi | uredi izvor]
- U Zagrebu izašao prvi broj lista Radnički glasnik, koji je izlazio dva puta mesečno, a vlasnik i glavni urednik je bio Ante Mlinarić (izlazio je do 1891).[3]
20. februar (8. februar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu umro Dimitrije Mita Cenić (1851—1887) novinar i jedan od vođa i ideologa socijalističkog pokreta u Srbiji.[3]
10. april[uredi | uredi izvor]
- U Budimpešti 10. i 11. aprila održan Treći kongres Opšte radničke partije Mađarske. Kongresu su prisustvovali i delegati iz Vojvodine: iz Novog Sada, Vršca, Bele Crkve i Crvenke. Na kongresu se raspravljalo o opštem, jednakom i tajnom pravu glasa; nedeljnom odmoru i fabričkom zakonodavstvu. Posle kongresa u Vojvodini su održavani narodni zborovi na kojima se raspravljalo o odlukama kongresa. Posebnu aktivnost u ovim zborovima imali su radnici iz Novog Sada, koji su odlazili u druga mesta, da bi držali zborove.[5]
12. decembar (30. novembar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu Ujedinjena omladina pokrenula svoj časopis Omladina. U prvom broju ovog časopisa počelo je u nastavcima izlaziti delo Fridriha Engelsa „Postanak porodice, privatne svojine i države“.[5]
1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889. 1890. 1891. 1892. 1893. 1894. 1895. 1896. 1897. 1898. 1899. |
1888. godina[uredi | uredi izvor]
12. januar (31. decembar 1888. po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu u listu Omladina, počelo u nastavcima izlaziti delo Karla Marksa „Kapital“.[5]
18. februar[uredi | uredi izvor]
- U Novom Sadu od 18. do 26. februara vođeni pregovori između mesnog radničkog društva i vlasnika mlinova, na kom je postignut dogovor „o odmoru nedeljom“ (novosadski mlinarski radnici bili su prvi koji su se izborili za neradnu nedelju).[5]
1889. godina[uredi | uredi izvor]
6. mart (21. februar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- Kralj Milan Obrenović se povukao sa vlasti u korist sina Aleksandra (pošto je bio maloletan, zemljom je do 1893. vladalo namesništvo).
14. jul[uredi | uredi izvor]
- U Parizu osnovano Međunarodno udruženje socijalističkih partija (poznato pod nazivom Druga internacionala). Ova organizacija je postojala do 1916. i imala je dosta uticaja na socijaldemokratske partije u južnoslovenskim zemljama, koje su bile njene članice. Od posebnog značaja za radnički pokret Jugoslavije, bilo je istupanje Dimitrija Tucovića na kongresu u Kopenhagenu, 1910. godine.[5]
12. avgust[uredi | uredi izvor]
- U Sisku održana Zemaljska konferencija na kojoj je osnovan „Savez radničkih društava“. Na konferenciji su učestvovali predstavnici radničkih društava iz Siska, Zagreba, Karlovca, Petrinje, Samobora, kao i predstavnici Radničko-pevačkog društva „Vienac“ iz Varaždina i Obrtničkog-radničkog društva „Sloga“ iz Siska.[4]
14. avgust (2. avgust po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Nišu otpočeo štrajk radnika u Železničkoj radionici. Štrajk je posle tri nedelje uspešno završen.[4]
novembar[uredi | uredi izvor]
- U Ljubljani štampan prvi i jedini broj radničkog lista Novi čas, koji je konfiskovan već u štampariji.[4]
1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889. 1890. 1891. 1892. 1893. 1894. 1895. 1896. 1897. 1898. 1899. |
1890. godina[uredi | uredi izvor]
28. mart[uredi | uredi izvor]
- U Mariboru u radionicama južne železnice štrajkovalo oko 1.500 radnika. Štrajk je uspešno završen.[4]
27. april[uredi | uredi izvor]
- U Velikom Bečkereku (danas Zrenjanin) održana radnička skupština na kojoj je zahtevano uvođenje odmora nedeljom i odlučeno da se proslavi međunarodni praznik rada.[4]
1. maj[uredi | uredi izvor]
- Povodom 1. maja međunarodnog praznika rada, koji je ustanovljen na Prvom kongresu Druge internacionale u Parizu, jula 1889, održane su prve prvomajske proslave u Hrvatskoj, Sloveniji i Vojvodini.[4]
- U Zagrebu održana prva prvomajska proslava — prepodne je održana radnička skupština, na kojoj je prisustvovalo oko 100 radnika; a poslepodne je na Sveučilišnom trgu održan miting oko 2.500 radnika i građana, koji su i povorci otišli u Maksimir, gde je održana proslava.[4]
- Na prostoru Slovenije su više gradova — Ljubljana, Maribor, Trst, Celovec, Beljak i dr. održane radničke proslave, koje su kasnije postale tradicionalne. Skoro svake godine povodom Praznika rada izlazila je brošura Majski list.[4]
- Na prostoru Vojvodine u više gradova održane prvomajske manifestacije — u Subotici 16 štamparskih radnika pokušalo da proslavi praznik rada, ali ih je policija rasterala; u Velikom Bečkereku (danas Zrenjanin) oko 300 radnika je održalo zbor; manje manifestacije održane su i u Pančevu, Vršcu, Beloj Crkvi i Bečeju.[4]
29. jun[uredi | uredi izvor]
7. septembar (26. avgust po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- Vaso Pelagić proteran iz Beograda, pod optužbom da je knjigom Dužnost vlade i vlasti uvredio kralja Aleksandra Obrenovića.
2. oktobar[uredi | uredi izvor]
- U Trstu počeo izlaziti Delavski list, pod uredništvom Ludvika Zadnika (list je izlazio do 12. marta 1891).[6]
7. decembar[uredi | uredi izvor]
- U Budimpešti 7. i 8. decembra, pod uticajem Druge internacionale, održan Osnivački kongres Socijaldemokratske partije Mađarske (mađ. Magyarországi Szociáldemokrata Párt). Na Kongresu su prisustvovali i delegati iz Vojvodine — iz Velikog Bečkereka (danas Zrenjanin), Novog Sada, Pančeva, Subotice i Vršca. Nakon kongresa pristupilo se organizovanju partijskih organizacija na području čitave Kraljevine Ugarske (izuzev teritorije Kraljevine Hrvatske i Slavonije, gde je 1894. osnovana posebna Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije).[6]
1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889. 1890. 1891. 1892. 1893. 1894. 1895. 1896. 1897. 1898. 1899. |
1891. godina[uredi | uredi izvor]
10. mart (26. februar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
u toku aprila[uredi | uredi izvor]
- U Cetinju u Državnoj štampariji uvedeno osmočasovno radno vreme (ovo je bilo prvo uvođenje osmočasovnog radnog vremena u Crnoj Gori). Istim pravilnikom, regulisan je i prekovremeni rad, otkazni rok i plata za radnike i šegrte.[6]
1. maj[uredi | uredi izvor]
- U mnogim mestima Vojvodine — Beloj Crkvi, Pančevu, Vršcu, Velikom Bečkereku (danas Zrenjanin) i Novom Sadu, uprkos zabrani mađarske vlade, prekidom rada i održavanjem skupova proslavljen praznik rada. Policija i vojska, su tog dana bile na ulicama i pratile zbivanja, ali nisu reagovale.[6]
31. jun (19. jun po s.k.)[uredi | uredi izvor]
1892. godina[uredi | uredi izvor]
mart[uredi | uredi izvor]
- U Ljubljani održana Osnivačka skupština Opšteg radničkog prosvetnog i potpornog društva za Kranjsku.[6]
7. mart (23. februar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu, na inicijativu socijalista, osnovano opšte radničko društvo „Zora“, čiji je cilj bio stvaranje fonda za nezaposlene radnike.[7]
1. april[uredi | uredi izvor]
- U Zagrebu pokrenut list Sloboda, koji je bio socijaldemokratski nastrojen. Posle osnivanja Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije, 1894, list je postao njeno glasilo. Izlazio je do 11. septembra 1902. godine.[7]
20. jun[uredi | uredi izvor]
- U Velikom Bečkereku (danas Zrenjanin) od 20. juna do 8. jula organizovan štrajk 45 stolarskih radnika, koji su, izdejstvovali desetočasovno radno vreme (do tada su radili 12 sati) i povećanje nadnica za 20%.[7]
16. avgust[uredi | uredi izvor]
- U Zagrebu od 16. do 29. avgusta održan štrajk 450 zidarskih radnika, na kom su zahtevali povećanje nadnica i smanjenje radnog vremena. Štrajk je završen delimičnim uspehom.[7]
6. novembar[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu 6. i 7. novembra osnovan „Srpski zanatlijsko-radnički savez“. U početku je ova organizacija delovala pod uticajem socijalista i radikala, ali od januara 1894. socijalisti preuzimaju prevlast u organizaciji. Oni su hteli da uz pomoć ove organizacije formiraju socijalističku partiju, ali im je federalni karakter Saveza, omogućio jedino da u nekoliko mesta osnuju socijalistička radnička društva. Od istaknutijih socijalista u Savezu su delovali: Vasa Pelagić, Andra Banković, Živojin Balugdžić, Dragiša Lapčević, Miljko Savić, Nikola Veličković, Toša Stojanović, Jovan Skerlić i drugi.[7]
20. novembar (8. novembar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu pokrenut list Zanatlijski savez, koji je bio glasilo Srpskog zanatlijsko-radničkog saveza i izlazio je do 14. aprila (2. april po s.k.) 1895. godine.[7]
1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889. 1890. 1891. 1892. 1893. 1894. 1895. 1896. 1897. 1898. 1899. |
1893. godina[uredi | uredi izvor]
17. februar (15. februar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
13. april (1. april po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- Kralj Aleksandar Obrenović izveo tzv „dvorski puč“, u kom je uz pomoć vojske zbacio namesništvo i proglasio se punoletnim.
1. maj[uredi | uredi izvor]
- U Velikom Bečkereku (danas Zrenjanin) otpočeo osmodnevni štrajk oko 300 zidarskih radnika. Štrajk je uspešno okončan povećanjem nadnica za 10%.[7]
2. jul (20. jun po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu održan osnivački zbor radničkog društva „Sloga knjigovezačkih radnika“, koje je od 1896. poprimilo sva obeležja sindikalne organizacije.[7]
30. jul (18. jul po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu, na zboru socijalista izabran poseban Odbor, koji je izabrao Živka Balugdžića za delegata na Trećem kongresu Druge internacionale, koji je održan od 6. do 12. avgusta u Cirihu.[7]
10. oktobar (28. septembar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Šapcu, na inicijativu Vase Pelagića, osnovano prosvetno socijalističko radničko društvo „Sloga slobodoumnih radnika“.[8]
2. novembar[uredi | uredi izvor]
- U Ljubljani počeo da izlazi slovenački socijalistički list Radnik (sloven. Delavec). List je izlazio dvonedeljno, a u Ljubljani je štampano samo prvih 19 brojeva. Pošto narodna štamparija u Ljubljani, zbog raznih pritisaka, nije htela dalje da štampa list, on je preseljen u Zagreb. Potom je decembra 1894. preseljen u Beč, a 1897. u Trst. Prestao je sa izlaženjem 1898. godine.[8]
3. decembar[uredi | uredi izvor]
- U Zagrebu od 3. decembra 1893. do 10. januara 1894. održan štrajk štamparskih radnika, koji su zahtevali povećanje nadnica i smanjenje radnog vremena. Štrajk je uspešno završen.[8]
25. decembar (13. decembar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu osnovano „Radničko obućarsko društvo za umno razviće i bratsku pomoć“. Ovo radničko društvo se kao socijalistička organizacija posebno istaklo osnovanjem škole i organizovanjem prve prvomajske proslave 1894. godine. Od 1896. društvo je preraslo u sindikalnu organizaciju.[8]
u toku godine[uredi | uredi izvor]
- U Sofiji formirana Makedonska socijalistička grupa. Inicijator organizovanja ove grupe bio je Vasil Glavinov, a pored njega sačinjavali su je Makedonci koji su se nalazili na radu u Bugarskoj. Cilj grupe je bio propagiranje socijalizma među Makedoncima u Bugarskoj, kao i u samoj Makedoniji. Grupa je kasnije pokušala da preraste u Makedonsku partiju, ali nije uspela, pa je postala deo Bugarske radničke socijaldemokratske partije. Grupa je veoma doprinela pojavi socijalističkih grupa u Makedoniji, a u njoj su delovali: Vele Markov, Nikola Karev, Dmitar Miraščijev, Andon Sulev, Dimo Hadžidimov, Atanas Razdolov i dr.[8]
1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889. 1890. 1891. 1892. 1893. 1894. 1895. 1896. 1897. 1898. 1899. |
1894. godina[uredi | uredi izvor]
8. januar (16. januar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu održan protestni zbor na kom je osuđen povratak bivšeg kralja Milana Obrenovića u zemlju i dalje pogoršavanje političke situacije u zemlji. Protestnom zboru, koji je organizovan na poziv Glavnog odbora Srpskog zanatlijsko-radničkog saveza i Saveza beogradskih zanatlija i radnika, prisustvovalo je oko 1.000 učesnika, koji su potom demonstrativno prodefilovali centralnim gradskim ulicama. Na zboru su, između ostalih, govorili i socijalisti — Andra Banković, Vasa Pelagić, Nikola Veličković i dr.[8]
1. maj (19. april po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- Povodom 1. maja međunarodnog praznika rada, koji je ustanovljen na Prvom kongresu Druge internacionale u Parizu jula 1899, održane su prve prvomajske proslave u Srbiji i Bosni i Hercegovini.[8]
- U Beogradu i drugim gradovima Kraljevine Srbije — Šapcu, Negotinu, Kragujevcu, Požarevcu, Obrenovcu i Bajinoj Bašti, proslavljen je praznik rada. Od tada, pa sve do početka Prvog svetskog rata 1914, radnici Srbije su, uprkos raznim teškoćama, redovno proslavljali Praznik rada. Posle osnivanja Glavnog radničkog saveza i Srpske socijaldemokratske stranke, 1903. proslave su poprimale masovni karakter.[8]
- U Varešu radnici železare, organizovali prvu proslavu Praznika rada.[8]
- U Zagrebu održan Osnivački sastanak Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije (SDSHS). Ovaj sastanak, održan je u tajnosti, zbog straha da vlasti zabrane njegovo održavanje. Od 40 prisutnih delegata, njih 13 su bili socijalisti, koji su zastupali: Osijek, Slatinu, Brod, Majur, Koprivnicu, Krapinu i Varaždin. Na sastanku je doneta Rezolucija o osnivanju stranke u kojoj je kao glasilo stranke prihvaćen list Sloboda, a do donošenje programa stranke, preuzet je „Hainfeldski program“ Socijaldemokratske stranke Austrije. Stranka je postojala do 1919. kada se raspala, a većina članstva je prešla u tada osnovanu Socijalističku radničku partiju Jugoslavije (komunista), a kasnije Komunističku partiju Jugoslavije.[8]
13. septembar (1. septembar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu otpočeo štrajk tipografskih radnika Državne štamparije, kojim je rukovodila Družina tipografskih radnika.[8]
15. novembar (3. novembar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu otpočeo prvi štrajk tramvajskih radnika.[9]
30. novembar (18. novembar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu radnici fabrike monopola duvana otpočeli štrajk.[9]
1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889. 1890. 1891. 1892. 1893. 1894. 1895. 1896. 1897. 1898. 1899. |
1895. godina[uredi | uredi izvor]
5. maj (23. april po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu pokrenut list Socijaldemokrat, koji je bio organ srpskih socijalista i prvi izrazito marksistički list u Srbiji. Osnovni zadatak lista bio je propagiranje marksističkih ideja, organizovanje radnika u samostalne klasnoborbene organizacije i formiranje socijaldemokratske partije u Srbiji. Izlazio je do 2. juna (21. maja po s.k.) 1896. godine.[9]
10. jul (28. jun po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Kragujevcu radnici Vojnotehničkog zavoda (danas fabrika Zastava Oružje) stupili u štrajk zahtevajući isplatu četiri preostale mesečne zarade.[9]
5. avgust[uredi | uredi izvor]
- U Londonu umro Fridrih Engels (1820—1895), najbliži saradnik Karla Marksa i jedan od ideologa radničkog pokreta i naučnog socijalizma (komunizma).
u toku septembra[uredi | uredi izvor]
- U Prizrenu formirana socijalistička organizacija (ovo je jedna od prvih socijalističkih organizacija na Kosovu i Metohiji).[9]
4. novembar[uredi | uredi izvor]
- U Zagrebu 4. i 5. novembra održan Prvi kongres Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije. Pošto je stranka od osnivanja do Kongresa, delovala tajno, posle ovog Kongresa je i službeno stupila u javnost. Delegati na Kongresu su zastupali i strukovne organizacije, pošto su one bile zabranjene. Glavna tema na kongresu je bila organizacija Stranke i agitacija, pa je odlučeno da u prvo vreme stranka deluje preko radničkih društava. Pošto nije došlo do izglasavanja Novog programa stranke, odlučeno je da stranka nastavi da koristi „Hainfeldski program“ SDS Austrije. Na Kongresu je izabran Statut stranke i Izvršni odbor od 15 članova. Kongresu su kao gosti prisustvovali slovenački socijaldemokrati predvođeni Francom Žeznikarom.[9]
1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889. 1890. 1891. 1892. 1893. 1894. 1895. 1896. 1897. 1898. 1899. |
1896. godina[uredi | uredi izvor]
1. februar (20. januar po s.k)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu osnovano „Društvo opančarskih radnika za umno razviće i bratsku pomoć“ (ovo je prva sindikalna organizacija u Srbiji).[9]
8. mart (23. februar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu u listu Socijaldemokrat objavljen članak Karla Marksa „Klasna borba“.[9]
27. jul[uredi | uredi izvor]
- U Londonu od 27. jula do 1. avgusta održan Četvrti kongres Druge internacionale. Južnoslovenske narode, na ovom Kongresu su predstavljali Ivan Ancel, u ime radničkog pokreta Hrvatske i Andra Baković, u ime radničkog pokreta Srbije (Kongres Bakovića nije priznao kao zvaničnog delegata, zbog protestnog pisma Glavnog odbora Srpskog zanatlijsko-radničkog saveza).[10]
15. avgust[uredi | uredi izvor]
- U Ljubljani 15. i 16. avgusta održana Osnivačka skupština Jugoslovenske socijaldemokratske stranke (JSDS). U početku je bilo zamišljeno da stranka svoje delovanje proširi na sve južnoslovenske pokrajine unutar Austrougarske, ali je ona ostvarila uticaj samo oblastima u današnjoj Sloveniji (Kranjska, Primorska, Goriška i delovi Štajerske), kao i delimično u Istri i Dalmaciji. Na Osnivačkoj skupštini je za programsku osnovu prihvaćen „Hajnfeldski program“ SDS Austrije. Na skupštini je aktivno učestvovao i Etbin Kristan, prvi slovenački intelektualac koji je pristupio radničkom pokretu i jedan od najistaknutijih vođa JSDS, do 1914. godine. Osnivačkoj skupštini, su kao gosti prisustvovali delegati SDS Hrvatske i Slavonije Ivan Angel i Miroslav Radojčić. Stranka je 1919. odbila da se učestvuje u Kongresu ujedinjenja i uključi se u Socijalističku radičku partiju Jugoslavije (komunista), zbog čega je ostala bez velikog broja članova, koji su prišli SRPJ(k). Zvanično je postojala do 1921. kada se njen preostali deo uključio u Socijalističku partiju Jugoslavije.[10]
8. novembar (27. oktobar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
25. decembar[uredi | uredi izvor]
- U Zagrebu 25. i 27. decembra održan Drugi kongres Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije. Na Kongresu je usvojen novi Statut i Program stranke, koji je nastao prema „Erfurtskom programu“ nemačke socijalne demokratije, i izabran novi Glavni odbor od 10 članova.[10]
1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889. 1890. 1891. 1892. 1893. 1894. 1895. 1896. 1897. 1898. 1899. |
1897. godina[uredi | uredi izvor]
13. april (1. april po s.k.)[uredi | uredi izvor]
23. april (11. april po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu potvrđena pravila Radničkog društva. Kao opšte radnička organizacija, ovo društvo je bilo centar socijalističkog pokreta u Srbiji. Delovalo je sve do 1899. godine, kada je zajedno sa ostalim socijalističkim radničkim organizacijama, zabranjeno od strane vlasti.[11]
4. jun (24. maj po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu, otpočeo štrajk 48 slagača Državne štamparije, kojim je rukovodila Družina tipografskih radnika.[11]
10. jun[uredi | uredi izvor]
- U Elemiru počela pobuna poljoprivrednih radnika i lokalnih seljaka, pošto nisu mogli da prihvate uslove lokalnog veleposednika. On je tada doveo nove radnike sa strane, a meštanima je zabranio da koriste seoski put, koji je vodio na Tisu, kroz veleposed. Tada je došlo do sukoba seljaka i policije, u kojem su poginula 2 seljaka i 2 žandarma. Potom je intervenisala vojska i uhapšeno je 40 ljudi, koji su kasnije izvedeni pred sud.[11]
15. jul[uredi | uredi izvor]
- U Sremskoj Mitrovici od 15. do 22. jula vođen sudski proces protiv socijalista, članova Glavnog odbora Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije — Vitomira Koraća, Ivana Ancela, Stjepana Lapuča, Lazara Foriškovića i dr, kao i još 36 seljaka iz Srema. Optužba ih je teretila za remećenje javnog reda i mira, širenje programa Stranke, osnivanje organizacija i širenje socijalističkih ideja. Optuženi su proglašeni krivima i osuđeni od jedan od osamnaest meseci zatvora.[11]
25. decembar[uredi | uredi izvor]
- U Ljubljani 25. i 26. decembra održana Druga skupština Jugoslovenske socijaldemokratske stranke, koja je usvojila novi organizacioni pravilnik stranke (statut).[12]
1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889. 1890. 1891. 1892. 1893. 1894. 1895. 1896. 1897. 1898. 1899. |
1898. godina[uredi | uredi izvor]
15. mart[uredi | uredi izvor]
- U Trstu počeo da izlazi list Crveni barjak (sloven. Rdeči prapor), kao organ slovenačkih radnika u Trstu. List je izlazio do 31. maja 1911. godine. Oko ovog lista vođen je spor između slovenačkih socijalista u Trstu i Ljubljani. Izvršni odbor Jugoslovenske socijaldemokratske stranke je izdao preporuku svom članstvu da ne čita ovaj list.[12]
1. maj[uredi | uredi izvor]
- Povodom 1. maja međunarodnog praznika rada, koji je ustanovljen na Prvom kongresu Druge internacionale u Parizu, jula 1899. godine, održana je prva prvomajska proslava u Makedoniji. Prvi maj tada je proslavljen u Skoplju, Bitolju i Štipu.[12]
13. jun[uredi | uredi izvor]
- U Mariboru od 13. do 16. juna održan štrajk građevinskih radnika u kom je zahtevano smanjenje radnog vremena i povećanje nadnica. Štrajk je uspešno završen.[12]
21. decembar (9. decembar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
1899. godina[uredi | uredi izvor]
1. februar (20. januar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U zatvoru u Požarevcu umro Vaso Pelagić (1838—1899), narodni prosvetitelj i jedan od najistaknutijih propagatora socijalističkih ideja u Srbiji i na Balkanu.[13]
15. februar[uredi | uredi izvor]
- U Zagrebu, Hrvatskom saboru podneta interpelacija opozicionih građanskih poslanika povodom postupaka protiv osuđenih pristalica Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije u zatvoru u Sremskoj Mitrovici.[13]
25. maj (13. maj po s.k.)[uredi | uredi izvor]
1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889. 1890. 1891. 1892. 1893. 1894. 1895. 1896. 1897. 1898. 1899. |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g Hronologija 1 1980, str. 8.
- ^ a b v g d đ e ž Hronologija 1 1980, str. 9.
- ^ a b v g Hronologija 1 1980, str. 10.
- ^ a b v g d đ e ž z i Hronologija 1 1980, str. 12.
- ^ a b v g d Hronologija 1 1980, str. 11.
- ^ a b v g d đ e ž Hronologija 1 1980, str. 13.
- ^ a b v g d đ e ž z i Hronologija 1 1980, str. 14.
- ^ a b v g d đ e ž z i j Hronologija 1 1980, str. 15.
- ^ a b v g d đ e ž Hronologija 1 1980, str. 16.
- ^ a b v g Hronologija 1 1980, str. 17.
- ^ a b v g d Hronologija 1 1980, str. 18.
- ^ a b v g Hronologija 1 1980, str. 19.
- ^ a b v g Hronologija 1 1980, str. 20.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije. Beograd: Institut za izučavanje radničkog pokreta. 1963. COBISS.SR 54157575
- Hronologija radničkog pokreta i SKJ 1919—1979. tom I 1919—1941. Beograd: Narodna knjiga; Institut za savremenu istoriju. 1980. COBISS.SR 1539739342
- Istorija Saveza komunista Jugoslavije. Beograd: Izdavački centar „Komunist”; Narodna knjiga; Rad. 1985. COBISS.SR 68649479