Albanska nacionalna armija
| Albanska nacionalna armija | |
|---|---|
| Armata Kombëtare Shqiptare | |
 | |
| Vođe | Aljban Pariši[1] Vigan Gradica[2] Avdilj Jakupi[3] Agim Krasnići[4][5] Lirim Jakupi[6] Bekim Mehmeti † Ramadan Šiti † Habit Ahmeti † Fisnik Meti † Fatos Aliju †[7] |
| Vrijeme djelovanja | 2001—danas |
| Djelokrug | |
| Ideologija | |
| Brojnost | 12.000 (2007) |
| Saveznici |  Oslobodilačka nacionalna armija |
| Protivnici |  Sjeverna Makedonija Srbija Crna Gora Grčka KFOR UNMIKGarda Svetog cara Lazara |
| Bitke i ratovi | |
Albanska nacionalna armija (ANA; alb. Armata Kombëtare Shqiptare), poznata po svom akronimu AKŠ (od alb. AKSh),[a] albanska je separatistička milicija koja za cilj ima uspostavljanje iredentističke Velike Albanije. Protivi se Ohridskom sporazumu koji je okončao sukobe u Republici Makedoniji između Oslobodilačke nacionalne armije i makedonskih snaga bezbjednosti.
Prema Gariju Breheru, pod maskom gerilske borbe, ANA se bavi krijumčarenjem, trgovinom drogom, trgovinom ljudima, etničkim čišćenjem i drugim nezakonitim radnjama.[8][9] Osnovana je u julu 2001. godine,[10] a prvi put se oglasila 3. avgusta iste godine.[11]
Ideologija[uredi | uredi izvor]
Glavni cilj ANA je provođenje u djelo iredentističkog projekta „Velika Albanija“. U sastavu te države pored postojeće Republike Albanije, trebalo bi da uđu oblasti u sastavu susjednih država, i to: u Srbiji su to autonomna pokrajina Kosovo i Metohija (samoproglašena Republika Kosovo) i južni dio Južne i istočne Srbije (među Albancima poznata kao Preševska dolina), u Crnoj Gori južni dio države, u Grčkoj njen sjeverozapad tj. okruzi Tesprotija i Preveza, kao i ostatak teritorije koja se nekada nalazila u sastavu Janjinskog vilajeta (među Albancima oblast poznata kao Čamerija),[12][13][14][15] kao i zapadni dijelovi Severne Makedonije.
Međutim, 2008. godine komandant „Arberi“ je rekao, da ANA ne želi stvoriti Veliku Albaniju, nego je njen glavni cilj zaštita teritorijalnog integriteta samoproglašene Republike Kosovo.[16]
ANA je svojim aktivnosti u opasnost dovodila pripadnike UNMIK-a, KFOR-a i OEBS-a, zanemarujući međunarodno pravo.
Po nekim izvorima, „Nacionalni komitet za oslobođenje okupiranih teritorija“ i „Front za nacionalno ujedinjenje Albanaca“ predstavljaju političko krilo ANA.[17]
Veličina i sastav[uredi | uredi izvor]
Mnogi pripadnici ANA su prije bili u sastavu OVK, OVPMB i ONA. Nekoliko desetina pripadnika su arapski plaćenici, koji su vojnu obuku prošli u Avganistanu, Iraku, Čečeniji i na Kosovu i Metohiji.[18][19]
Prema britanskim novinama, 2003. godine ANA je u svom sastavu imala između 50 i 70 pripadnika.[8] Prema kosovskom listu Ekspres, 2007. godine ANA je brojala više od 12 hiljada pripadnika. [20] Prema izvorima ruskog lista RBK-a, ANA je 2007. imala između 20 i 40 hiljada pripadnika.[21] Prema ideologu ANA Gafuru Adiljiju, ANA je 2007. godine imala 5 hiljada vojnika.[22] Prema Radomiru Maliću, ANA je 2007. godine na teritoriji Kosova i Metohije imala oko 10 hiljada vojnika.[23]
Od Albanske nacionalne armije, kao tajne organizacije, ne mogu se dobiti pouzdani podaci o broju pripadnika.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Oslobodilačka vojska Kosova
- Oslobodilačka vojska Preševa, Medveđe i Bujanovca
- Oslobodilačka nacionalna armija
- Oslobodilačka vojska Čamerije
- Velika Albanija
- Albanski nacionalizam
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Sh u albanskom pismu predstavlja jedno slovo, odnosno digram. Transkripcijom na srpsku ćirilicu dobija se slovo Š.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Otvetstvennostь za ubiйstvo policeйskih i zahvat založnikov v Makedonii vzяla na sebя "Albanskaя nacionalьnaя armiя"”. V Mire (na jeziku: ruski). NEWSru.com. 12. 11. 2001. Arhivirano iz originala 2012-08-31. g. Pristupljeno 2012-03-03.
- ^ „Albanskie эkstremistы ugrožaюt mirotvorcam”. Hronika sobыtiй (na jeziku: ruski). TerroruNET. 5. 10. 2003. Pristupljeno 29. 2. 2012.[mrtva veza]
- ^ „Эkstremistskie silы albancev na severe Makedonii mobilizuюt svoi silы”. September 2, 2003. Arhivirano iz originala 17. 04. 2013. g. Pristupljeno 03. 02. 2024.
- ^ „Ex-Guerrilla Arrested in Macedonia Vote Violence - Europe - Around the globe - World”. Dalje.com. 2008-06-01. Arhivirano iz originala 11. 02. 2015. g. Pristupljeno 2015-05-22.
- ^ „Macedonian News: Attempt at Agim Krasniqi's life reported”. Vmacedonianews.com. 2007-07-17. Pristupljeno 2015-05-22.
- ^ „Notorious Balkans criminal 'Nazi' Arrested in Kosovo”. Balkan Insight. Pristupljeno 2021-11-11.
- ^ Caucaso, Osservatorio Balcani e. „Macedonia: Six Killed in Police Raid in around Tetovo”. OBC Transeuropa (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2023-11-21.
- ^ a b Gari Breher. (18. 9. 2003). „Albaniя: veličina i veličie”. Zapiski voйnomana (na jeziku: ruski). Exile. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 29. 2. 2012.
- ^ „Terrorist Organization Profile: Albanian National Army (ANA)” (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 23. 06. 2012. g. Pristupljeno 13. 3. 2012.
- ^ „Novaя albanskaя banda otvetit za 10 ubitыh makedoncev”. Proisšestviя (na jeziku: ruski). RBK. 9. 8. 2001. Arhivirano iz originala 31. 08. 2012. g. Pristupljeno 29. 2. 2012.
- ^ „Razoruživšiesя albanskie boeviki smenili vыvesku i snova vzяlisь za oružie”. Balkanы (na jeziku: ruski). Lenta.ru. 8. 8. 2001. Arhivirano iz originala 18. 04. 2005. g. Pristupljeno 29. 2. 2012.
- ^ Merdjanova 2013, str. 147
- ^ Kola 2003, str. 9
- ^ Seton-Watson, Robert William (1917). The Rise of Nationality in the Balkans. Ripol Klassik. str. 139. ISBN 978-5-87799-385-3.
- ^ Lampe & Mazower 2004, str. 106
- ^ „Kosovo/Albania: Albanian National Army (Armata Kombetare Shqiptare, AKSh) operating in Kosovo” (na jeziku: engleski). Immigration and Refugee Board of Canada. 27. 8. 2008. Pristupljeno 13. 3. 2012.[mrtva veza]
- ^ Milovan Drecun. (13. 4. 2006). „Soюz albanskih gosudarstv do 2010 goda” (na jeziku: ruski). Informacionno-analitičeskaя služba «Russkaя narodnaя liniя». Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 29. 2. 2012.
- ^ Lev Veršinin. (5. 12. 2003). „Strelьba po-makedonski” (na jeziku: ruski). Samizdat. Arhivirano iz originala 31. 05. 2013. g. Pristupljeno 29. 2. 2012.
- ^ „Specslužbы Makedonii” (na jeziku: ruski). Agentura.ru. 2004. Arhivirano iz originala 31. 08. 2012. g. Pristupljeno 29. 2. 2012.
- ^ „Albanskie boeviki v Kosove ugrožaюt voйnoй”. Novosti (na jeziku: ruski). Vzglяd. 13. 11. 2007. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 29. 2. 2012.
- ^ „Voйnы za priznanie.”. Politika (na jeziku: ruski). Informacionno-političeskiй portal «Imperiя». 16. 11. 2007. Arhivirano iz originala 31. 08. 2012. g. Pristupljeno 29. 2. 2012.
- ^ Sergeй Žarkih (6. 11. 2007). „V Kosovo ne verяt diplomatam”. V Mire (na jeziku: ruski). Rossiйskaя gazeta. Pristupljeno 9. 3. 2012.
- ^ Dimitriй Babič (19. 11. 2007). „Vosstavšie iz ANA” (na jeziku: ruski). Voйna i Mir. Arhivirano iz originala 05. 10. 2008. g. Pristupljeno 20. 3. 2012.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Seton-Watson, Robert William (1917). The Rise of Nationality in the Balkans. Ripol Klassik. str. 139. ISBN 978-5-87799-385-3.
- Lampe, John; Mazower, Mark (2004). Ideologies and National Identities: The Case of Twentieth-Century Southeastern Europe. Central European University Press. ISBN 978-963-9241-82-4.
- Kola, Paulin (2003). The Search for Greater Albania. C. Hurst & Co. Publishers. str. 9. ISBN 978-1-85065-596-1.
- Merdjanova, Ina (2013). Rediscovering the Umma: Muslims in the Balkans Between Nationalism and Transnationalism. Oxford University Press USA. ISBN 978-0-19-996403-1.
