August Cojne

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
August Cojne
Lični podaci
Datum rođenja(1778-05-12)12. maj 1778.
Mesto rođenjaLuterštat Vitenberg, Saksonija
Datum smrti14. novembar 1853.(1853-11-14) (75 god.)
Mesto smrtiBerlin, Pruska
Naučni rad
Poljegeografija

August Cojne (Luterštat Vitenberg, 12. maj 1778Berlin, 14. novembar 1853) bio je nemački profesor geografije i germanskih jezika, kao i osnivač Berlinske škole za slepe.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Cojne je rođen 12. maja 1778. godine u Luterštat Vitenbergu kao sin Johana Karla Cojnea, profesora grčkog jezika na Univerzitetu u Luterštat Vitenbergu. U kući svojih roditelja, on je stekao obrazovanje od svog oca i tutora. Godine 1798, Cojne je započeo studije na Vitenberg Univerzitetu. Diplomirao je svojom tezom o istoriji geografije, a kratko vreme bio je kvazi-profesor geografije na ovom univerzitetu. Njegov roman Höhenschichten-Karte (Topološka mapa zemlje) proslavio ga je u akademskim krugovima.

Godine 1803, on se preselio u Berlin gde je postao profesor u jednoj manastirskoj gimnaziji. U Berlinu, gde je živeo kao naučnik, bio je u prijateljskim odnosima sa Johanom Gotlibom Fihteom i istoričarem Johanesom fon Milerom. Bezuspešno se prijavio za ekspediciju u unutrašnjost Afrike, a ubrzo nakon toga ušao je u „unutrašnji svet slepih”. U oblasti oftalmologije Cojne je proširio svoje znanje zahvaljujući osnivaču prve Evropske škole za slepe, Valentinu Hoju, u Parizu. Kralj Fridrih Vilhelm III doneo je dekret 11. avgusta 1806. godine kojim je naložio otvaranje škole za slepe u Berlinu, a Cojneu je bio poveren taj zadatak. Dana 13. oktobra iste godine počelo se sa nastavom, a to je bila prva škola za slepe u čitavoj Nemačkoj.

Zahvaljujući novcu svojih prijatelja, a i svom bogatstvu, on je uspeo da sačuva školu u vremenima nevolje. Bio je i profesor geografije u Berlinu 1810. godine. Od naredne, 1811. godine, pa narednih deset godina, do 1821. godine, predavao je na Univerzitetu u Berlinu nemački jezik i književnost. Svoje obrazovne veštine predstavio je u svom Priručniku o obrazovanju slepih Belisarius (1808), kao i u delu GEA. Pokušaj naučne geografije (1808).

Nakon francuske okupacije, on je postao politički novinar sa odlučnim patriotskim stavom. Kao germanista opčinjen romantičnim predstavama, Cojne je bio protiv upotrebe stranih reči i radio na objavljivanju Pesme o Nibelubzima, koju je 1813. godine objavio kao prozni tekst. Umro je 14. novembra 1853. godine u Berlinu, nakon što je izgubio vid u dubokoj starosti. Sahranjen je na groblju Svetog Đorđa u Berlinu, a u njegovu čast škola za slepe Jonah August Cojne u Šteglicu nazvana je po njemu.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • [Anonym]: Expedition into the Inner World of the Blind (Expedition in die innere Welt der Blinden). In: Süddeutsche Zeitung, 26 January 2004.
  • Heinrich Kühne (Text), Heinz Motel (Zeichnungen): (Famous People and their Connection to Wittenberg) Berühmte Persönlichkeiten und ihre Verbindung zu Wittenberg. Verlag des Göttinger Tageblatt, Göttingen. 1990. ISBN 978-3-924781-17-0.
  • Hartmut Mehlitz:Johann August Zeune. Berlin's Father of the Blind and his Times (Berlins Blindenvater und seine Zeit.) Bostelmann & Siebenhaar. . Berlin. 2003. ISBN 978-3-936962-05-5. 
  • Rotary Club:Famous Wittenbergers and their Guests. Berühmte Wittenberger und ihre Gäste. Wittenberg, s.a.
  • Frederick Dreves: "... unfortunately, for the most part become beggars ...". Support of the Blind between the Enlightenment and industrialization (1806 to 1860). / "... leider zum größten Theile Bettler geworden ...". Organisierte Blindenfürsorge zwischen Aufklärung und Industrialisierung (1806–1860). Freiburg im Br. 1998 (auch Hörbuchfassung: Deutsche Blinden-Bibliothek der Deutschen Blindenstudienanstalt e. V. Marburg, Nr. 9998, Sprecher: Hans-J. Domschat. Marburg 2000).
  • Hans-Eugen Schulze: Review of: Friedrich Dreves... unfortunately, for the most part become beggars ... - Organized the Blind in Prussia between the Enlightenment and Industrialization (1806–1860). Rezension zu: Friedrich Dreves...leider zum größten Theile Bettler geworden... - Organisierte Blindenfürsorge in Preußen zwischen Aufklärung und Industrialisierung (1806–1860). In: Horus. Marburger Beiträge zur Integration Blinder und Sehbehinderter / Hrsg.: Deutscher Verein der Blinden und Sehbehinderten in Studium und Beruf e.V. und Deutsche Blindenstudienanstalt e.V., Marburg, Lahn. 61. Jg., 1999, H. 2, S. 79-81.
  • Alexander Mell (ed.): Encyclopedic Handbook of the Blind. Encyklopädisches Handbuch des Blindenwesens. Wien/Leipzig, 1900.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]