Borski upravni okrug

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Borski upravni okrug
Država Srbija
RegionJužna i istočna Srbija
Istorijske oblastiKljuč, Negotinska krajina, Poreč, Kučaj, Crna Reka
Admin. centarBor
Osnivanje1992.
Površina3.507[1] km2
Stanovništvo2022.[2]
 — broj st.101.100
 — gustina st.28,83 st./km2
Pozivni broj+381 (0)30
+381 (0)19
Opštine i gradovi4
Grad Bor
Kladovo
Majdanpek
Negotin
Broj naselja90
(6 gradskih i 84 seoska)
Zvanični veb-sajt Izmenite ovo na Vikipodacima
Borski okrug

Borski upravni okrug se nalazi u severnoistočnoj Srbiji i postoji pod sadašnjim imenom od februara 2006. godine (pre toga se zvao Borski okrug po Uredbi Vlade od 29. januara 1992).

Sedište okruga je Bor, poznat po svom istorijskom i kulturnom nasleđu. Načelnik Borskog upravnog okruga je Mr Vladimir Stanković.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Borski okrug se nalazi u istočnoj Srbiji. Prirodnu granicu okruga na severu čini Đerdapsko jezero, na istoku reke Dunav i Timok, a na zapadu Karpatske planine Šomrda, Homoljske planine, Crni vrh i Kučaj.

Granice okruga su sledeće:

Teritorijalna organizacija[uredi | uredi izvor]

Borski upravni okrug čini jedan grad i tri opštine:

Grb Opština/grad Sedište Površina (km²) Stanovništvo (2022)[2] Broj naselja
Bor Bor 856 40.845 14
Negotin Negotin 1.090 28.261 39
Kladovo Kladovo 629 17.435 23
Majdanpek Majdanpek 932 14.559 14
Izvor: Republički zavod za statistiku[1]

Kultura[uredi | uredi izvor]

U okolini Bora nalaze se: Dvorac kneza Aleksandra iz 1856. godine, građen u duhu romantizma i Konak kneza Miloša (smešten u Brestovačkoj Banji, nastao u 19. veku). Bor je poznat kao središte najvećeg rudnika bakra u Evropi, čija eksploatacija je počela 1904. godine, ali su ga, prema pronađenim dokumentima, koristili još u davnim antičkim vremenima. Na prostoru Borskog upravnog okruga nalazi se i najveći nacionalni park u Srbiji - Nacionalni park Đerdap, unutar koga se nalazi veoma značajno arheološko nalazište Lepenski Vir. Pored Đerdapa, za svetsku kulturnu baštinu predložene su i Negotinske pivnice. Ovaj prostor istočne Srbije poznat je i po svom rimskom nasleđu. Nedaleko od Kladova nalaze se ostaci Trajanovog mosta, koji je hiljadu godina važio za najveći most na svetu, kao i ostaci rimske tvrđave Diana, dok se nedaleko od Negotina nalaze ostaci rimske carske palate.

Načelnici Borskog upravnog okruga[uredi | uredi izvor]

Trenutni načelnik Borskog upravnog okruga je Vladimir Stanković koji je vršilac te dužnosti od 2018. godine. Prethodni načelnici Borskog upravnog okruga bili su:[3]

  • Nedeljko Magdalinović (1992)
  • Colić Jovan (1992-1993)
  • Milivoje Ilić (1993-2001)
  • Zorica Đerić Stojčić (2001-2007)
  • Siniša Puljecović (2007-2014)
  • Miroslav Knežević (2014-2018)

Demografija[uredi | uredi izvor]

Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 144.049
1953. 151.973
1961. 160.096
1971. 175.848
1981. 180.463
1991. 178.718
2002. 146.551
2011. 124.992
2022. 101.100

Popis 2011.[uredi | uredi izvor]

Prema popisu iz 2011. godine Borski okrug je imao 124.992 stanovnika od kojih su 105.213 (84,18%) bili punoletni, a prosečna starost je iznosila 44,7 godina. Bilo je 61.096 muškaraca (48,88%) i 63.896 žena (51,12%). Ukupan broj domaćinstava iznosio je 45.970, a prosečan broj članova po domaćinstvu je bio 2,7. Najbrojnija etnička grupa bili su Srbi (77,8%), a od manjina najviše je bilo Vlaha (10,65%) i Roma (1,8%). Procenjeni broj stanovnika za 2019. godinu bio je 111.152 stanovnika.[1]

Etnički sastav prema popisu iz 2011.[5]
Srbi
  
97.239 77,80%
Vlasi
  
13.313 10,65%
Romi
  
2.244 1,80%
Rumuni
  
791 0,63%
Makedonci
  
600 0,48%
ostali
  
10.802 8,64%

Popis 2022.[uredi | uredi izvor]

Prema poslednjem popisu stanovništva iz 2022. u Borskom upravnom okrugu živelo je 101.100 stanovnika što je za 19,11% manje u odnosu na popis iz 2011. godine. Etničku većinu čine Srbi, a od manjina izdvajaju se Vlasi, Romi i Rumuni.

Etnički sastav prema popisu iz 2022.[2]
Srbi
  
77.956 77,11%
Vlasi
  
8.190 8,10%
Romi
  
1.805 1,79%
Rumuni
  
683 0,68%
Makedonci
  
302 0,30%
Jugosloveni
  
192 0,19%
Bugari
  
155 0,15%
Crnogorci
  
154 0,15%
Albanci
  
103 0,10%
Hrvati
  
96 0,09%
Muslimani
  
61 0,06%
Slovenci
  
49 0,05%
Ostali
  
619 0,61%
Regionalno
  
38 0,04%
Neizjašnjeni
  
2.907 2,88%
Nepoznato
  
7.790 7,71%

Religija[uredi | uredi izvor]

Manastir Bukovo kod Negotina

Najveći broj stanovnika Borskog okruga je pravoslavne veroispovesti. Prema popisu iz 2011. 112.084 (89,67%) stanovnika se izjasnilo kao pravoslavci, a od ostalih verskih grupa mogu se izdvojiti muslimani (u Boru) i katolici.[1]

Veroispovest Broj %
Pravoslavci 112.084 89,67%
Muslimani 1.458 1,17%
Katolici 535 0,43%
Protestanti 216 0,17%
Ostale hrišćanske religije [a] 112 0,09%
Ateisti 688 0,55%
Agnostici 22 0,02%
Neopredeljeni 4.934 3,95%
Nepoznato 4.020 3,22%

Borski okrug se celom površinom nalazi na teritoriji Eparhije timočke čije je sedište u Zaječaru. Od ukupno 7 arhijerejskih namesništva Eparhije timočke, tri se nalaze na teritoriji Borskog okruga:[6]

  • Arhijerejsko namesništvo borsko-porečko (obuhvata grad Bor i opštinu Majdanpek)
  • Arhijerejsko namesništvo ključko (obuhvata opštinu Kladovo)
  • Arhijerejsko namesništvo negotinsko (obuhvata opštinu Negotin)

Manastiri Eparhije timočke na teritoriji Borskog okruga su Koroglaš, Vratna, Manastirica i Bukovo.[7]

Najveća naselja[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ U grupu Ostale hrišćanske religije svrstana su lica, koja su se izjasnila sa religioznom pripadnošću Jehovini svedoci, orijentalni kršćani i drugi hrišćani.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Opštine i regioni u Republici Srbiji Republički zavod za statistiku, Beograd 2020, pristupljeno 13. januara 2022.
  2. ^ a b v g „Nacionalna pripadnost : podaci po opštinama i gradovima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine” (PDF). Republički zavod za statistiku Srbije. Pristupljeno 28. 05. 2023. 
  3. ^ Načelnici Borskog okruga Zvanični sajt Borskog upravnog okruga, pristupljeno 13. januara 2022.
  4. ^ „Knjiga 20”. Uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002. i 2011. Podaci po naseljima (PDF). stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. septembar 2011. ISBN 978-86-6161-109-4. 
  5. ^ Etnička struktura nakon popisa 2011.
  6. ^ Parohije Eparhije timočke Zvanični sajt Eparhije timočke, pristupljeno 14. januara 2022.
  7. ^ Manastiri Eparhije timočke Zvanični sajt Eparhije timočke, pristupljeno 14. januara 2022.
  8. ^ „Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine” (PDF). Beograd: Republički zavod za statistiku. 25. 5. 2023. Pristupljeno 30. 5. 2023.