Pređi na sadržaj

Zastava Crne Gore

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zastava Crne Gore
Proporcije2:1
Usvojena2004.
Stvaratelj(i)Radoslav Rotković[1]
(19282013)
Proporcije1:2

Zastava Crne Gore je državna zastava današnje Crne Gore. Ozvaničena je 13. jula 2004. godine, kada su na snagu stupile odredbe novog zakona, koji je prethodnog dana usvojen u Skupštini Crne Gore.[2] Tehnički opis zastave utvrđen je na sjednici Vlade Crne Gore održanoj 16. septembra 2004. godine, kada je usvojena zvanična Odluka o utvrđivanju etalona zastave Crne Gore, koja je stupila na snagu narednog dana, čime je proces utvrđivanja zvaničnog izgleda nove državne zastave bio okončan.[3] Zastava se sastoji od crvenog polja sa zlatnim obrubom i državnim grbom Crne Gore u sredini. Odnos dužine i visine zastave je dva prema jedan. Grb na zastavi zauzima 2/3 visine zastave. Središnja tačka grba poklapa se sa tačkom u kojoj se sijeku dijagonale zastave. Širina zlatnog obruba je 1/20 dužine zastave.

Sadašnja zastava Crne Gore iz 2004. godine predstavlja novo idejno rješenje, pošto je nastala kombinacijom starih i novih elemenata, tako da u sadašnjem obliku nikada ranije nije postojala, usljed čega se u dijelu javnosti ne smatra autentičnim izrazom crnogorske državnosti.[4]

Zastava Knjaževine Crne Gore iz 1905. godine, sa srpskom trobojkom i bijelim orlom. Ova zastava predstavlja pretenzije na srpski presto crnogorskog kralja Nikole I Petrovića Njegoša i njegovih težnji da bude kralj Crne Gore, Srbije i drugih južnoslovenskih naroda.

Prije knjaza Nikole, i knjaz Danilo je isticao trobojku kao državnu zastavu.

Kako je zabilježio „Srpski dnevnik“ iz Novog Sada, u br. 55. od 14. jula 1860. godine, prilikom boravka knjaza Danila u Prčnju na kući se vila „trobojna bijelo-plavetno-crvena zastava“.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Crnogorski krstaši iz 18. i 19. vijeka: crveni krstaš na bijelom polju i bijeli krstaš na crvenom polju
Članovi 38. i 39. Ustava Knjaževine Crne Gore iz 1905. godine, u kojima se propisuje izgled grba i zastave

Tokom starije istorije, na području današnje Crne Gore upotrebljavane su razne zastave. U vrijeme borbe protiv Turaka, koja je tokom ranog novovekovnog razdoblja vođena između hrišćanske Crne Gore i islamskog Osmanskog carstva, vjerski aspekt oslobodilačke borbe izražavan je upotrebom raznih zastava sa predstavom hrišćanskog krsta, koje su po svom osnovnom motivu nazivane krstaš-barjacima.[4]

Pošto je Crna Gora u razdoblju od 16. do 18. vijeka po raznim osnovama bila upućena na Mletačku republiku, na čijim je zastavama bio predstavljen heraldički lav, taj simbol se nakon uvođenja mletačkog guvernadurstva počeo upotrebljavati i u Crnoj Gori, kao znamenje vrhovne mletačke vlasti. Pored ovog simbola strane vlasti, na zastavama su se pojavljivale i tradicionalne predstave dvoglavog orla. Upotreba tog heraldičkog simbola je imala dugu predistoriju, koja je sezala sve do srednjovjekovnih vremena, kada je oblast Zete bila u sastavu države Nemanjića i Crnojevića. Tokom potonjih vremena, predstave dvoglavih orlova na zastavama Crne Gore bile su oblikovane po ugledu na zastave Ruskog carstva, a ruska bijelo-plavo-crvena trobojka je početkom 19. vijeka postala uzor za oblikovanje opštenarodne srpske zastave, koja je ozvaničena u obrnutom redosledu boja (crvena-plava-bijela).[4]

Tadašnja upotreba srpske trobojke u Crnoj Gori posvjedočena je raznim izvorima. Njemački putopisac Berhard Švarc je u knjizi "Crna Gora" iz 1883. godine zabilježio: "ostala odjeća prikazuje starosrpsku trobojku na taj način što je ogrtač-prsluk crvene skerletne boje, pantalone plave, a čarape bijele".[5] Češki novinar Josef Holeček je u svojoj knjizi "Crna Gora u miru" iz 1884. godine pisao: "U predvečerje Petrova dne zapališe na visokom tjemenu Lovćena niz vatri. Sve kuće bjehu ukrašene crveno-plavo-bijelim zastavama".[6] Njemački naučnik Karl Švarcloze je takođe zabilježio: "narodno odijelo, koje se sastoji od plavih širokih gaća, crvenog džamadana, bijelih dokoljenica, i pasa sa tri manja oružja ... Uostalom, boja odijela nije slučajna, već u svojoj cjelini predstavlja staru srpsku trobojku".[7]

Za vrijeme vladavine knjaza i kralja Nikole I Petrovića Njegoša (1860-1918), na trobojci se nalazio i državni grb, koji je bio identičan grbu dinastije Petrovića Njegoša, a tome je pridodat i simbol: "N. I.", koji je značio: Nikola Prvi. Tradicionalna upotreba opštenarodne srpske trobojke kao državne zastave u Crnoj Gori dobila je najvišu potvrdu prilikom donošenja Ustava Knjaževine Crne Gore iz 1905. godine, a istovjetnost boja u tadašnjim zastavama Crne Gore i Srbije bila je dobro poznata savremenicima. Tako je hercegnovski pravnik i književnik, dr Aleksandar Lj. Mitrović (1870-1921), kao zastupnik Boke u Državnom saboru Kraljevine Dalmacije zabilježio 1909. godine: "Mi Srbi imamo dvije neodvisne države. I Srbija i Crna Gora upotrebljavaju srpsku zastavu, kao državnu. Ta ista zastava nije samo zastava Srbije i Crne Gore. Ona je narodna zastava svih Srba", naglasivši da se "ta zastava vije na dvoru knjaza crnogorskog i kralja srbijanskog".[8]

Tokom Drugog svjetskog rata, na tradicionalnu narodnu trobojku dodata je crvena petokraka zvijezda, a nakon oslobođenja u jesen 1944. godine i stvaranja federalne jedinice Crne Gore u sastavu Jugoslavije, ta zastava je ozvaničena i upotrebljavana je sve do donošenja novih zakonskih rješenja krajem 1993. godine.[4]

Pitanje "plavetne" boje[uredi | uredi izvor]

Primjerci sačuvanih starih dvorskih zastava Crne Gore, koje svojim izgledom svjedoče da se pomen plavetne boje u Ustavu iz 1905. godine odnosio na plavu, a ne na "svijetloplavu" boju, koja je izmišljena tek 1993. godine
Dvije plavetne boje: boja plavetnog neba (svijetloplava nijansa) i boja plavetnog mora (tamnoplava nijansa)

Nakon neuspješnog pokušaja secesije Crne Gore u oktobru 1991. godine i stvaranja zajedničke države sa Srbijom u aprilu 1992. godine, grupa secesionistički orijentisanih funkcionera u redovima vladajuće Demokratske partije socijalista Crne Gore je prilikom usaglašavanja novih ustavnih rješenja uspjela da osujeti ustavno ozvaničenje trobojke kao državne zastave. Iako je novi Ustav Republike Crne Gore od 12. oktobra 1992. godine u 6. članu propisivao da Crna Gora ima grb, zastavu i himnu, ta odredba nije sadržala opis državnih simbola, tako da je to pitanje prema 83. članu trebalo urediti naknadno, putem donošenja posebnog zakona.[9]

Takve odredbe su omogućile antisrpskoj struji u DPS da tokom 1993. godine u sklopu usaglašavanja odgovarajućih zakonskih rješenja plasira tezu o navodnoj posebnosti crnogorske državne i narodne trobojke, koja je prema njihovom tumačenju sadržala svijetloplavu boju, različitu od obične plave boje u srpskoj narodnoj trobojci. Takav stav se zasnivao na iskrivljenom tumačenju pomena plavetne boje u Ustavu Knjaževine Crne Gore iz 1905. godine. Iako je izgled starih državnih simbola Crne Gore svjedočio da je pomen plavetne boje označavao običnu plavu boju, antisrpska struja u redovima DPS je uspjela da nametne i ozvaniči svoja tumačenja. Tom prilikom je zanemaren ne samo izgled starih državnih i narodnih zastava u Crnoj Gori, već je pojam plavetne boje proglašen oznakom za svijetloplavu boju, kao u izrazu "plavetno nebo". U isto vrijeme, potpuno je zanemarena činjenica da pojam plavetne boje u svom izvornom značenju predstavlja poetski sinonim za plavu boju,[10][11][12][13] o čemu je svjedočio i izraz "plavetno more" koji označava plavu boju znatno tamniju od svijetloplave u izrazu "plavetno nebo". Na zasjedanju održanom 27. i 28. decembra 1993. godine, Skupština Crne Gore je usvojila Zakon o grbu i zastavi Republike Crne Gore, koji je u 2. članu propisivao da državna zastava ima izgled crveno-plavetno-bijele trobojke, koja ima trostruku dužinu u odnosu na širinu, što je takođe bila novina. Ovaj zakon, kojim je stvorena potpuno nova zastava, koja u tom obliku nikada ranije nije postojala, proglašen je ukazom od 29. decembra 1993. godine, koji je donio Momir Bulatović, tadašnji Predsjednik Crne Gore, koji je imao ustavno ovlašćene da sporni zakon vrati na ponovno glasanje, ali to nije učinio.[14][15]

Iako zakon nije izričito propisivao da pomen plavetne boje označava svijetlu nijansu plave, antisrpska struja u vladajućoj DPS je uspjela da se uz podršku izvršne vlasti izbori za takvo tumačenje, usljed čega je nova državna zastava na kraju oblikovana po njihovom modelu. Tako je Crna Gora krajem 1993. godine dobila zastavu koja se po svojim razmjerama i drugačijoj nijansi plave boje razlikovala od zastave Srbije, što je bio osnovni cilj antisrpske i secesionističke struje u redovima vladajuće DPS. Tokom narednih godina, pokazalo se da je takva državna zastava bila osmišljena za privremenu upotrebu, pošto su se 2004. godine, prilikom donošenja novog zakona, od nje odrekli i oni koji su je stvorili.

Iako je promjenu zastave posmatrao iz suverenističkog ugla, crnogorski publicista Veseljko Koprivica je sredinom 2004. godine ispravno konstatovao da je pomenutom promjenom uklonjena "trobojka sa plavetnom bojom kakve u crnogorskoj istoriji nikad nije bilo", što se odnosilo na dotadašnju državnu zastavu sa svijetloplavom bojom, koja je bila skorašnja tvorevina DPS, iz 1993-1994. godine.[16]

Sa grbom ili bez grba[uredi | uredi izvor]

Proglašenje Kraljevine Crne Gore , 28. avgust 1910

[17] „Narodna zastava” iz Ustava Knjaževine Crne Gore iz 1905. godine, je zastava sa kojom se Kralj Nikola proglasio za kralja, i sa kojom je sahranjen u San Remu. Imala je funkciju državne zastave. Bila je bez aplikacije u vidu grba. Zastava sa grbom je lična zastava monarha i dinastičke porodice Petrović Njegoš(kraljevska standarta). Isticana je isključivo prilikom dvorskih i porodičnih svečanosti vladajuće porodice.[18][4]

Nova državna zastava[uredi | uredi izvor]

Ranko Krivokapić, predsjednik Skupštine Crne Gore (2003–2016), predsjednik SDP i jedan od najvećih zagovornika crvene zastave sa zlatnim dvoglavim orlom i obodom

Već tokom 2001. godine, Socijaldemokratska partija Crne Gore je u okviru vladajuće koalicije pokrenula inicijativu za promjenu izgleda zastave i ostalih državnih simbola, predloživši potpuno napuštanje trobojke i uvođenje crvene zastave sa predstavom držanog grba. Pomenuta inicijativa je izazvala burne reakcije u javnosti. Izvjesne nedoumice su u to vrijeme još uvijek postojale i unutar vladajuće DPS, tako da saglasnost o konkretnim rješenjima nije postignuta, usljed čega je čitavo pitanje odloženo.[19]

Pitanje o promjeni zastave pokretano je i tokom narednih godina, u vrijeme pregovora o realizaciji "Beogradskog sporazuma" (2002), a zatim i u vrijeme pregovora o izgledu zastave novostvorene Državne zajednice Srbije i Crne Gore (2003). Tom prilikom je do posebnog izražaja došlo pitanje o novostvorenim (1993-1994) razlikama u nijansama plave boje na državnim zastavama Crne Gore i Srbije.[20][21][22]

Tek sredinom 2004. godine, u vladajućoj koaliciji je postignuta puna saglasnost o promjeni izgleda državne zastave. Do zajedničkog koalicionog stava o tom pitanju došlo se nakon podužih pregovora i unutrašnjih rasprava, pošto je dio rukovodstva DPS i dalje imao znatne rezerve prema opravdanosti potpunog napuštanja njihove ranije tvorevine - trobojke sa plavetnom bojom u posebnoj svijetloj nijansi.[23][24]

Novim zakonom od 12. jula 2004. godine, koji je stupio na snagu narednog dana, napuštena je dotadanja trobojka, a za osnovu nove zastave usvojena je nekadašnja vojna zastava Crne Gore iz vremena kneževine i kraljevine.[2] Vlada Crne Gore na sjednici održanoj 16. septembra 2004. godine donijela zvaničnu Odluku o utvrđivanju etalona zastave Crne Gore, koja je stupila na snagu već narednog dana, čime je proces utvrđivanja zvaničnog izgleda nove državne zastave bio priveden kraju.[3]

Pitanje narodne zastave[uredi | uredi izvor]

Prijedlog SNP iz 2007. godine: trobojka sa bijelim orlom i plavetnom bojom u svijetloplavoj nijansi
Zastava Srpskog nacionalnog savjeta Crne Gore, usvojena 2008. godine kao spoj tradicionalne srpske trobojke i zlatnog krstaša u sredini zastave
Prijedlog tradicionalne zastave Crne Gore od strane koalicije Za budućnost Crne Gore, iz 2020. godine kao spoj tradicionalne srpske trobojke i državnog grba u sredini zastave

Nakon uvođenja nove državne zastave (2004) i njene potvrde u novom Ustavu Crne Gore (2007) u političkoj javnosti je u nekoliko navrata pokretano pitanje o dopuni ustavnih i zakonskih rješenja putem normiranja posebne narodne zastave. Iako su srpske i prosrpske stranke u Crnoj Gori bile jedinstvene u stavu da bi za narodnu zastavu trebalo izabrati trobojku, ubrzo se ispostavilo da među njima postoje izvjesne razlike, koje su došle do punog izražaja tokom proljeća 2012. godine, kada su predstavnici državne vlasti iskazali načelnu spremnost za razgovor o eventualnom uvođenju narodne zastave.[25][26]

Pomenute razlike proisticale su iz odluke pojedinih srpskih i prosrpskih stranaka da umjesto izvorne trobojke sa običnom plavom bojom podrže trobojku sa svijetloplavom bojom. Iako se ranije činilo da je eksperiment sa "svijetloplavom" bojom bio okončan još 2004. godine, naknadno se pokazalo da pojedini nesrpski i "građanski" činioci neće lako odustati od upotrebe tog DPS-ovskog izuma iz 1993. godine, koji se pokazao kao korisno sredstvo za razgradnju srpskog nacionalnog identiteta u Crnoj Gori. Pošto im zastava sa svijetloplavom bojom više nije bila potrebna kao državna zastava Crne Gore, pomenuti činioci su odlučili da tu zastavu ponovo plasiraju u javnost, uz obrazloženje da je riječ o "tradicionalnoj" crnogorskoj trobojci, koja po njima predstavlja "najbolje" rješenje za buduću narodnu zastavu Crne Gore.

Sprovođenju tog poduhvata pogodovala je ranija povezanost istaknutih ličnosti u rukovodstvu Socijalističke narodne partije Crne Gore (SNP) sa prvobitnim uvođenjem zastave sa svijetloplavom bojom (1993), budući da je većina njih u to vrijeme bila u redovima DPS. Stoga je i u rukovodstvu SNP preovladalo staro DPS-ovsko tumačenje po kojem se ustavni pomen plavetne boje iz 1905. godine odnosio na svijetloplavu boju, što nije bilo tačno. Prelazeći preko izvornih svjedočanstava o stvarnom izgledu starih zastava Crne Gore, rukovodstvo SNP se uključilo u promovisanje trobojke sa svijetloplavom bojom, koja je u javnosti netačno predstavljana kao "tradicionalna" trobojka. Tokom rasprave o donošenju novog Ustava Crne Gore (2007), SNP se aktivno zalagala za "vraćanje" trobojke sa plavetnom bojom u svijetloplavoj nijansi, a ista rješenja je predlagala i na lokalnom nivou, u sklopu rasprave o izgledu pojedinih opštinskih zastava.[27][28][29][30]

Istovjetan odnos prema izgledu narodne zastave imala je i Narodna stranka, koja se tokom rasprave o donošenju novog Ustava Crne Gore (2007) zalagala za zastavu sa plavetnom bojom.[31] Takav stav Narodne stranke predstavljao je ostatak njenog neslavnog nasleđa iz vremena Novaka Kilibarde. Radi pronalaženja dodatnog opravdanja za promovisanje teze po kojoj se pomen plavetne boje u Ustavu Crne Gore iz 1905. godine odnosio na svijetloplavu nijansu, rukovodstvo NS se poslužilo i prigodnim radom o državnim simbolima Crne Gore, koji je iste 2007. godine objavio Jovan Markuš, visoki funkcioner Narodne stranke. U ovom preglednom radu, ustavni pomen plavetne boje iz 1905. godine "rekonstruisan" je uz upotrebu svijetloplave nijanse, a potonje DPS-ovsko skrnavljenje zastave (1993-1994) opravdano je riječima: "Republika Crna Gora je umjesto plave usvojila plavetnu boju kako je to bilo sankcionisano u Ustavu Knjaževine Crne Gore iz 1905. godine".[32]

Kritikujući takav odnos rukovodstva Narodne stranke prema ključnim identitetskim pitanjima, član predsjedništva Srpskog nacionalnog savjeta Crne Gore Rajo Vojinović je 2009. godine naglasio da opštenarodna zastava u Crnoj Gori treba da bude "crveno-plavo-bijela trobojka", upozorivši tim povodom: "Ni slučajno da bude nekakva plavetno-avetna!", što se odnosilo na zastavu sa svijetloplavom nijansom, koja je u srpskim krugovima sa podsmjehom nazivana "avetno-plavetna".[33] Na isto pitanje je u više navrata ukazivao i Momčilo Vuksanović, predsjednik SNSCG, koji je 2012. godine naglasio: "Predlog dogovora oko navodnog uvođenja narodne zastave (plavetne trobojke) je nemoralan i štetan za očuvanje srpskog identiteta. To nije srpska zastava i Srbi se sa njom ne mogu identifikovati i ne prepoznaju je kao svoju".[34]

U međuvremenu, intenzivirani su pokušaji da se zastava sa svjetloplavom bojom podmetne srpskom narodu u Crnoj Gori, u cilju potiskivanja stvarne zastave crnogorskih Srba, sa običnom plavom bojom. Iako je Srpski nacionalni savjet Crne Gore još krajem 2008. godine usvojio tradicionalnu trobojku, sa običnom plavom bojom, pojedini srpski politički činioci u Crnoj Gori počeli su da se izjašnjavaju u prilog trobojke sa svijetloplavom bojom. Neslavna uloga u promociji zastave sa svijetloplavom bojom među Srbima u Crnoj Gori pripala je rukovodstvu najveće srpske stranke - Nove srpske demokratije (NSD). Prilikom ulaska u koaliciju sa antisrpskim činiocima (Pokret za promjene), rukovodstvo NSD je pogazilo statut sopstvene stranke, koji je u članu 3. doslovno propisivao: "Zastava NSD je trobojka (crveno-plavo-bijela)", pristavši da se u simbole novostvorenog Demokratskog fronta unese motiv zastave sa svijetloplavom bojom.[35][36][37]

Time je označen početak nove faze u suzbijanju prave zastave crnogorskih Srba, sa običnom plavom bojom, s tim što je ovoga puta to učinjeno uz saučestvovanje pojedinih činilaca (NSD) unutar same srpske zajednice. Iako su predstavnici nekih drugih srpskih stranka u Crnoj Gori još ranije upozoravali na manipulacije koje se vrše putem promovisanja zastave sa svijetloplavom bojom,[38][39] rukovodstvo NSD je prilikom izrade koalicionog programa Demokratskog fronta pristalo da u 435. tačku programa uđe zahtjev za ustavno ozvaničenje trobojke sa plavetnom bojom, ali bez preciziranja nijanse: "Inicirati dopunu Ustava, tako da Crna Gora pored postojeće Državne zastave dobije i Narodnu zastavu crveno-plavetno-bijele boje, koja ima utemeljenje u ustavnom kontinuitetu, istoriji i tradiciji Crne Gore".[40] Iako je plavetna boja u istorijskoj stvarnosti (1905) označavala običnu plavu boju iz opštenarodne srpske zastave, rukovodstvo NSD je putem simbola Demokratskog fronta nastavilo da promoviše zastavu sa svijetloplavom bojom, koja je različita od srpske zastave i izvorne trobojke koja je u Crnoj Gori bila upotrebljavana sve do 1993. godine.

Sva ova pitanja ponovo su dobila na značaju početkom septembra 2019. godine, nakon najave Demokratskog fronta da će u Skupštini Crne Gore inicirati postupak za promjenu ustava u cilju uvođenja trobojke kao narodne zastave, ali tim povodom je ostalo nejasno da li se to odnosi na izvornu trobojku sa običnom plavom bojom ili na DPS-trobojku sa svijetloplavom bojom iz 1993. godine.[41]

Pitanja narodne zastave je opet došlo u fokus za vreme litija u Crnoj Gori, u kojima je učestvovao veliki broj građana. Tom prilikom su isticane upravo trobojke, odnosno narodne zastave Crne Gore iz prethodnih perioda. Kao odgovor na to, predsednik SDP-a i jedan od glavnih zagovornika nove crnogorske zastave, Ranko Krivokapić, naveo je da je trobojka "...zastava Srbije pod kojom su rušeni Petrovići"[42], iako je to bila zastava koja je upravo ozvaničena za vreme dinastije Petrovića.[4][8][10] Osim toga, Ranko Krivokapić je dodao, da je "...zlatni orao još od Balšića".[42] Međutim, zlatni orao se nalazio na grbu Crnojevića, a na njihovoj zastavi je bio beli orao, dok na grbu Balšića nije bio orao, već beli vuk.[43]

Zvanične istorijske zastave Crne Gore[uredi | uredi izvor]

Ostale istorijske zastave Crne Gore[uredi | uredi izvor]

Istorijske vojne i vladarske zastave Crne Gore[uredi | uredi izvor]

Istorijske pomorsko-trgovačke zastave Crne Gore[uredi | uredi izvor]

Proglašenje Kraljevine Crne Gore (1910), pod srpskim crveno-plavo-bijelim zastavama
Spomen-karta (1902), izdata povodom vjenčanja vojvode Mirka i Natalije Konstantinović, sa grbovima Crne Gore i Srbije i zastavama dvije srpske države, sa istim nijansama plave boje

Zastave Crne Gore na odlikovanjima i grbovima[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Radoslav Rotković, rasprava o grbu i zastavi Crne Gore
  2. ^ a b „Službeni list Republike Crne Gore, god. 60, br. 47, od 12. jula 2004. godine”. Arhivirano iz originala 29. 11. 2020. g. Pristupljeno 02. 10. 2019. 
  3. ^ a b „Službeni list Republike Crne Gore, god. 60, br. 58, od 17. septembra 2004. godine.” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 17. 12. 2020. g. Pristupljeno 02. 10. 2019. 
  4. ^ a b v g d đ Markuš 2007.
  5. ^ Jovanović 2003, str. 173.
  6. ^ Holeček 2002, str. 188.
  7. ^ Jovanović 2003, str. 181.
  8. ^ a b Mitrović 1909, str. 106.
  9. ^ „Službeni list Republike Crne Gore, god. 48, br. 48, od 13. oktobra 1992. godine”. Arhivirano iz originala 26. 11. 2020. g. Pristupljeno 25. 08. 2019. 
  10. ^ a b Stefanović-Karadžić 1818, str. 560.
  11. ^ Stefanović-Karadžić 1852, str. 504.
  12. ^ Stevanović 1970, str. 568.
  13. ^ Ivić 1994, str. 109.
  14. ^ „Službeni list Republike Crne Gore, 56/1993.”. Arhivirano iz originala 04. 12. 2020. g. Pristupljeno 25. 08. 2019. 
  15. ^ „AIM Press (1993): Simboli koje države?”. Arhivirano iz originala 25. 08. 2019. g. Pristupljeno 25. 08. 2019. 
  16. ^ B92 (2004): Himna, zastava i grb bez države
  17. ^ „Otkrivanje kovčega Kralja Nikole 1989.godine”. www.youtube.com. www.youtube.com. 
  18. ^ http://www.sedmica.me/trhwrjhrterge/.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  19. ^ „AIM Press (2001): Novi prijedlog o crnogorskim državnim simbolima: Orao na zastavi - bez države”. Arhivirano iz originala 18. 04. 2022. g. Pristupljeno 25. 08. 2019. 
  20. ^ Vreme (2003): Plavo i plavetno na paragvajski način
  21. ^ NIN (2003): Boja prolaznosti
  22. ^ FOTW: Serbia and Montenegro: Flag proposals, 2003-2004
  23. ^ PCNEN (2004): SDP hoce krstaš, Vujanović ne da trobojku
  24. ^ PCNEN (2004): Sekulić: DPS ne da trobojku
  25. ^ Vijesti (2012): Može se razgovarati o trobojci
  26. ^ „Press Online (2012): Lukšić nudi trobojku i kraću himnu, ali neće srpski jezik”. Arhivirano iz originala 23. 09. 2019. g. Pristupljeno 23. 09. 2019. 
  27. ^ Večernje novosti (2007): Rediguju himnu
  28. ^ Mondo (2007): SNP trazi izbore za godinu
  29. ^ Mondo (2007): Pljevaljski SNP nudi trobojku sa plavetnom u sredini
  30. ^ Mondo (2008): Muke oko pljevaljskog barjaka
  31. ^ Nacrt Ustava Republike Crne Gore, sa prijedlozima opozicionih stranaka
  32. ^ Markuš 2007, str. 66-67, 80.
  33. ^ Srpske novine (2009): Pecina rezolucija
  34. ^ Srpske novine (2012): Svakom svoje
  35. ^ Nova srpska demokratija: Statut
  36. ^ RTS (2012): Identitet Demokratskog fronta
  37. ^ PCNEN (2012): Simbolika Demokratskog fronta
  38. ^ Večernje novosti (2008): Adut - kralj Nikola
  39. ^ Večernje novosti (2008): Razdor na trobojci
  40. ^ Program Demokratskog fronta (2012)
  41. ^ Vijesti (2019): Srpski jezik da bude službeni, a trobojka jedna od zastava
  42. ^ a b „Matija i Ranko, simboli dve Crne Gore”. RTS. Pristupljeno 25. 5. 2020. 
  43. ^ V. Bajović, Rosanda (2019). JELENA BALŠIĆ U SREDNjOVJEKOVNOJ, USMENOJ I SAVREMENOJ KNjIŽEVNOSTI. Beograd: Univerzitet u Beogradu, Filološki fakultet. str. 123, 257. 
  44. ^ Burzanović 2010, str. 266, 270.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]