Crkva Svetog Nikole u Ramaći
Crkva Svetog Nikole | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Ramaća |
Opština | Opština Stragari |
Država | Srbija |
Vrsta spomenika | crkva |
Vreme nastanka | 14. vek |
Tip kulturnog dobra | Spomenik kulture od velikog značaja |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture Kragujevac |
Crkva Svetog Nikole Mirlikijskog u Ramaći, nalazi se na padinama Rudnika, 25 km zapadno od Kragujevca i pripada Eparhiji žičkoj Srpske pravoslavne crkve.[1] Podigli su je krajem 14. veka (između 1389. i 1395) nepoznati ktitori (sveštenik sa sinom i bratom), a kneginja Milica ga je 1395. godine priložila svetogorskom manastiru Svetog Pantelejmona.
Radovi na otkrivanju i zaštiti živopisa u unutrašnjosti crkve su izvedeni u periodu od 1956. do 1958. godine, a crkva u Ramaći se danas nalazi pod zaštitom Republike Srbije, kao spomenik kulture od velikog značaja[2].
Arhitektura[uredi | uredi izvor]
Manastirska crkva je relativno mala građevina jednobrodne osnove sa, spolja, osmostranom kupolom i drvenim narteksom koji je dozidan u 19. veku. Njena spoljašnjost je omalterisana, bez, za tada dominantni Moravski stil očekivanih, ukrasa, osim pilastara koji odgovaraju onima u njenoj unutrašnjosti.
Živopis[uredi | uredi izvor]
Živopis u crkvi je nastao 1392. ili početkom 1393. godine[3] i veoma oštećen[2], ali se i pored toga vidi da je veoma zanimljivog ikonografskog programa[2]. Ktitorska kompozicija se nalazi na južnom zidu i sačinjavaju je sveštenik u belom, njegov brat i sin koji prinose crkvu (njen model drže sveštenik i brat) svetom Nikoli. Pored njih, na zapadnom zidu su bili naslikani tadašnji vladar Srbije, knez Stefan Lazarević (knez 1389—1402, despot 1402—1427) i jedan patrijarh[3] (možda Spiridon (1379—1389)[3]), dok se figure muškarca i žene dvojako tumače, ili kao neposredni suveren ktitora, gospodar Rudničkog kraja vojvoda Nikola Zojić sa suprugom Vidoslavom[2] ili kao knez Lazar i kneginja Milica[3].
U središnjem delu crkve, naslikani su Stradanja Hristova, scene iz života Bogorodice i svetog Nikole, Veliki praznici, kao i kamenovanje svetog prvomučenika Stefana, dok su u drugoj zoni (iznad stojećih figura u prvoj) prikazani poprsja svetaca u medaljonima. Pričešće apostola, Bogorodica sa anđelima, Povorka anđela i Poklonjenje arhijereja Hristu naslikano je u oltarskom delu crkve, dok su u kupoli predstavljeni biblijski proroci i Nebeska liturgija.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Ktitorska kompozicija
-
Crkva Svetog Nikole
-
Crkva Svetog Nikole
-
Crkva Svetog Nikole
-
Crkva Svetog Nikole
-
Crkva Svetog Nikole
-
Crkva Svetog Nikole
-
Crkva Svetog Nikole
-
Crkva Svetog Nikole
-
Crkva Svetog Nikole
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Arhijerejsko namesništvo gružansko”. Eparhija žička. Pristupljeno 21. 8. 2019.
- ^ a b v g „Crkva svetog Nikole — Spomenici kulture u Srbiji”. SANU.
(iz knjige Pejić, Svetlana; Milić, Mileta, ur. (1998). „Ramaća, crkva svetog Nikole”. Spomeničko nasleđe Srbije: nepokretna kulturna dobra od izuzetnog i od velikog značaja (na jeziku: srpski). Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. str. 459. ISBN 8680879126. - ^ a b v g Radojčić, Svetozar (1996). Portreti srpskih vladara u srednjem veku (fototipsko izdanje originala iz 1934. godine sa dopunama). Beograd. ISBN 86-80879-07-X.