Crkva Svetog Nikole u Ramaći

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Svetog Nikole
Crkva Svetog Nikole u Ramaći
Opšte informacije
MestoRamaća
OpštinaOpština Stragari
Država Srbija
Vrsta spomenikacrkva
Vreme nastanka14. vek
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od velikog značaja
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Kragujevac

Crkva Svetog Nikole Mirlikijskog u Ramaći, nalazi se na padinama Rudnika, 25 km zapadno od Kragujevca i pripada Eparhiji žičkoj Srpske pravoslavne crkve.[1] Podigli su je krajem 14. veka (između 1389. i 1395) nepoznati ktitori (sveštenik sa sinom i bratom), a kneginja Milica ga je 1395. godine priložila svetogorskom manastiru Svetog Pantelejmona.

Radovi na otkrivanju i zaštiti živopisa u unutrašnjosti crkve su izvedeni u periodu od 1956. do 1958. godine, a crkva u Ramaći se danas nalazi pod zaštitom Republike Srbije, kao spomenik kulture od velikog značaja[2].

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Manastirska crkva je relativno mala građevina jednobrodne osnove sa, spolja, osmostranom kupolom i drvenim narteksom koji je dozidan u 19. veku. Njena spoljašnjost je omalterisana, bez, za tada dominantni Moravski stil očekivanih, ukrasa, osim pilastara koji odgovaraju onima u njenoj unutrašnjosti.

Živopis[uredi | uredi izvor]

Živopis u crkvi je nastao 1392. ili početkom 1393. godine[3] i veoma oštećen[2], ali se i pored toga vidi da je veoma zanimljivog ikonografskog programa[2]. Ktitorska kompozicija se nalazi na južnom zidu i sačinjavaju je sveštenik u belom, njegov brat i sin koji prinose crkvu (njen model drže sveštenik i brat) svetom Nikoli. Pored njih, na zapadnom zidu su bili naslikani tadašnji vladar Srbije, knez Stefan Lazarević (knez 13891402, despot 14021427) i jedan patrijarh[3] (možda Spiridon (1379—1389)[3]), dok se figure muškarca i žene dvojako tumače, ili kao neposredni suveren ktitora, gospodar Rudničkog kraja vojvoda Nikola Zojić sa suprugom Vidoslavom[2] ili kao knez Lazar i kneginja Milica[3].

U središnjem delu crkve, naslikani su Stradanja Hristova, scene iz života Bogorodice i svetog Nikole, Veliki praznici, kao i kamenovanje svetog prvomučenika Stefana, dok su u drugoj zoni (iznad stojećih figura u prvoj) prikazani poprsja svetaca u medaljonima. Pričešće apostola, Bogorodica sa anđelima, Povorka anđela i Poklonjenje arhijereja Hristu naslikano je u oltarskom delu crkve, dok su u kupoli predstavljeni biblijski proroci i Nebeska liturgija.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Arhijerejsko namesništvo gružansko”. Eparhija žička. Pristupljeno 21. 8. 2019. 
  2. ^ a b v g Crkva svetog Nikole — Spomenici kulture u Srbiji”. SANU. 
    (iz knjige Pejić, Svetlana; Milić, Mileta, ur. (1998). „Ramaća, crkva svetog Nikole”. Spomeničko nasleđe Srbije: nepokretna kulturna dobra od izuzetnog i od velikog značaja (na jeziku: srpski). Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. str. 459. ISBN 8680879126. 
  3. ^ a b v g Radojčić, Svetozar (1996). Portreti srpskih vladara u srednjem veku (fototipsko izdanje originala iz 1934. godine sa dopunama). Beograd. ISBN 86-80879-07-X. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]