Socijalistička Republika Hrvatska
Социјалистичка Република Хрватска Socijalistička Republika Hrvatska | |||
---|---|---|---|
| |||
Položaj SR Hrvatske u okviru SFR Jugoslavije
| |||
Geografija | |||
Zemlja | SFR Jugoslavija | ||
Prestonica | Zagreb | ||
Društvo | |||
Službeni jezik | Hrvatskosrpski jezik | ||
Oblik države | Narodna republika Socijalistička republika | ||
Vladajuća partija | Savez komunista Hrvatske | ||
Istorija | |||
Postojanje | |||
— Osnivanje | 25. jul 1945.[a] | ||
— Ukidanje | 8. oktobar 1991.[b] (46 god.) | ||
Događaji | |||
— formiranje ZAVNOH | 2. mart 1943. | ||
— formiranje FNRJ | 29. novembar 1945. | ||
— promena naziva | 25. jul 1990.[v] | ||
— nezavisnost od SFRJ | 25. jun 1991.[g] | ||
Geografske i druge karakteristike | |||
Površina | |||
— ukupno | 56.254 km² | ||
Stanovništvo | 4.784.265 (1991) | ||
Valuta | Jugoslovenski dinar | ||
Zemlje prethodnice i naslednice SR Hrvatske | |||
Prethodnice: | Naslednice: | ||
Ovaj članak je deo serije o istoriji Hrvatske |
Socijalistička Republika Hrvatska (skraćeno SR Hrvatska i SRH) bila je jedna od šest republika koje su sačinjavale Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju (SFRJ).
Bila je druga po veličini republika SFRJ, druga po broju stanovnika (posle SR Srbije) i druga po razvijenosti (posle SR Slovenije). Glavni grad SR Hrvatske bio je Zagreb.
Defakto je nastala na oslobođenoj teritoriji Hrvatske, maja 1944. odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH), koje su imale ustavotvorni karakter. Pod nazivom Federalna Država Hrvatska zvanično je nastala 25. jula 1945. na zasedanju Četvrtog zasedanja ZAVNOH-a. Nakon proglašenja Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ), 26. februara 1946. promenila je naziv u Narodna Republika Hrvatska. Naziv Socijalistička Republika Hrvatska dobila je kad i ostale jugoslovenske republike, Ustavom iz aprila 1963. i nosila ga je do 25. jula 1990, kada je nakon prvih višepartijskih izbora, preimenovana u Republiku Hrvatsku.
Nezavisnost od SFRJ proglasila je 25. juna 1991, ali je Brionskom deklaracijom na nju stavljen moratorijum od tri meseca, nakon čega je nezavisnost potvrđena 8. oktobra 1991. godine.
Konstitutivni narodi bili su Hrvati i Srbi, a zvanične narodnosti — Mađari, Česi, Italijani, Slovaci, Rusini i Ukrajinci, ali samo u opštinama u kojima su predstavljali značajni deo stanovništva. Nakon prvih višepartijskih izbora, došlo je do krupnih društveno-političkih promena — izmenjeni su državni simboli, ukinute su Zajednice opština, a Srbi u Hrvatskoj su prestali da budu konstitutivan narod, što je bio jedan od razloga za izbijanje rata u Hrvatskoj.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Oslobođenje od Austrougarske dolazi posle Prvog svetskog rata Tada Hrvatska postaje deo Kraljevine Jugoslavije, ali i tada se nastavlja borba za pravedniji život radnika pa su poznati mnogi štrajkovi i bune od kojih treba izdvojiti štrajk brodogradilišnih radnika u Labinu. Komunistička partija je bila dosta jaka i tako je u Zagrebu održana Peta partijska konferencija koja je značajna za borbu naroda i narodnosti Jugoslavije protiv okupatora i domaćih izdajnika. U Zagrebu je 1919. osnovan Savez socijalističke omladine Jugoslavije.
U toku Drugog svetskog rata teritorija SR Hrvatske i SR BiH je bila pod vlašću izdajničke Pavelićeve NDH koji su načinili ogromne zločine prema ne hrvatskom stanovništvu i pripadnicima i simpatizerima KPJ i NOB-a.
Sa oslobođenjem zemlje počinje obnova SR Hrvatske i samim tim boljitak za sve njene gradane. Ipak početkom 1970-ih javljaju se pokušaji za otcepljenje SR Hrvatske i ukidanje prava drugih naroda. Te pokušaje je SKJ i vlada SFRJ uspešno sprečila.
Opštine u SR Hrvatskoj[uredi | uredi izvor]
Na popisima 1971. i 1981. godine SR Hrvatska imala je 113 opština. Krajem osamdesetih iz sastava opštine Split izdvojene su dve nove opštine: Kaštela i Solin, pa je na popisu iz 1991. godine, SR Hrvatska imala 115 opština:
- Grad Zagreb (14 opština): Velika Gorica, Dubrava, Zaprešić, Maksimir, Medveščak, Novi Zagreb, Peščenica, Samobor, Sesvete, Susedgrad, Trešnjevka, Trnje, Centar i Črnomerec.
- ZO Zagreb (12 opština): Vrbovec, Donja Stubica, Dugo Selo, Zabok, Zelina, Zlatar-Bistrica, Ivanić Grad, Jastrebarsko, Klanjec, Krapina, Kutina i Pregrada.
- ZO Varaždin (5 opština): Varaždin, Ivanec, Ludbreg, Novi Marof i Čakovec.
- ZO Bjelovar (10 opština): Bjelovar, Virovitica, Garešnica, Grubišno Polje, Daruvar, Đurđevac, Koprivnica, Križevci, Pakrac i Čazma.
- ZO Osijek (14 opština): Beli Manastir, Valpovo, Vinkovci, Vukovar, Donji Miholjac, Đakovo, Županja, Našice, Nova Gradiška, Orahovica, Osijek, Podravska Slatina, Slavonska Požega i Slavonski Brod.
- ZO Sisak (6 opština): Glina, Opština Dvor, Kostajnica, Novska, Petrinja i Sisak.
- ZO Karlovac (6 opština): Vojnić, Vrginmost, Duga Resa, Karlovac, Ozalj i Slunj.
- ZO Rijeka (19 opština): Buje, Buzet, Vrbovsko, Delnice, Krk, Labin, Ogulin, Opatija, Pag, Pazin, Poreč, Pula, Rab, Rijeka, Rovinj, Senj, Cres-Lošinj, Crikvenica i Čabar.
- ZO Gospić (5 opština): Gospić, Gračac, Donji Lapac, Titova Korenica i Otočac.
- ZO Split (24 opštine): Benkovac, Biograd na Moru, Brač, Vis, Vrgorac, Drniš, Dubrovnik, Zadar, Imotski, Kardeljevo, Kaštela, Knin, Korčula, Lastovo, Makarska, Metković, Obrovac, Omiš, Sinj, Solin, Split, Trogir, Hvar i Šibenik.
Imena gradova[uredi | uredi izvor]
Imena određenih gradova u vreme postojanja SR Hrvatske:
- Biograd na moru — danas Biograd
- Dvor na Uni — danas Dvor
- Zelina — danas Sveti Ivan Zelina
- Kardeljevo (od 1950. do 1954. i od 1980; po Edvardu Kardelju) — danas Ploče
- Kostajnica — danas Hrvatska Kostajnica
- Partizanska Drežnica — Drežnica
- Podravska Slatina — danas Slatina
- Slavonska Požega — danas Požega
- Titova Korenica (od 1945; po Josipu Brozu Titu) — danas Korenica
Funkcioneri SR Hrvatske[uredi | uredi izvor]
Predsednici[uredi | uredi izvor]
Funkcija predsednika Republike, odnosno predsednika Predsedništva SR Hrvatske uvedena je tek Ustavom iz 1974. godine, a pre toga je funkciju šefa države obavljao predsednik Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, od 1943. do 1945. godine, odnosno predsednik Prezidijuma Narodne skupštine, od 1945. do 1953. godine. Nakon ukidanja ove funkcije, od 1953. do 1974. godine funkciju šefa države je obavljao predsednik Narodne skupštine.
- Predsednik ZAVNOH-a
- Predsednik Prezidijuma Sabora NR Hrvatske (1945—1953)
- Vladimir Nazor (25. jul 1945 — 19. jun 1949)
- Karlo Mrazović (15. oktobar 1949 — februar 1952)
- Vicko Krstulović (februar 1952 — 6. februar 1953)
- Predsednik Sabora NR Hrvatske (1953—1974)
- Zlatan Sremec (6. februar 1953 — 18. decembar 1953)
- Vladimir Bakarić (18. decembar 1953 — 1963)
- Ivan Krajačić (1963 — 1967)
- Jakov Blažević (1967 — april 1974)
- Ivo Perišin (april 1974 — 8. maj 1974)
- Predsednik Predsedništva SR Hrvatske (1974—1990)
- Jakov Blažević (8. maj 1974 — maj 1982)
- Marijan Cvetković (maj 1982 — maj 1983)
- Milutin Baltić (maj 1983 — 10. maj 1984)
- Jakša Petrić (10. maj 1984 — 10. maj 1985)
- Pero Car (10. maj 1985 — 20. novembar 1985)
- Ema Derosi Bjelajac (20. novembar 1985 — 10. maj 1986)
- Ante Marković (10. maj 1986 — maj 1988)
- Ivo Latin (maj 1988 — 30. maj 1990)
- Franjo Tuđman (30. maj 1990 — 25. jul 1990)[1]
Premijeri[uredi | uredi izvor]
- Ministar za Hrvatsku u Privremenoj vladi DFJ (1945)
- Pavle Gregorić (7. mart 1945 — 14. april 1945)
- Predsednik vlade (1945—1953)
- Vladimir Bakarić (14. april 1945 — 6. februar 1953)
- Predsednik Izvršnog veća (1953—1990)
- Vladimir Bakarić (6. februar 1953 — 18. decembar 1953)
- Jakov Blažević (18. decembar 1953 — jul 1962)
- Zvonko Brkić (jul 1962 — jun 1963)
- Mika Špiljak (jun 1963 — maj 1967)
- Savka Dabčević-Kučar (maj 1967 — maj 1969)
- Dragutin Haramija (maj 1969 — decembar 1971)
- Ivo Perišin (decembar 1971 — april 1974)
- Jakov Sirotković (april 1974 — 9. maj 1978)
- Petar Fleković (9. maj 1978 — jul 1982)
- Ante Marković (jul 1982 — 20. novembar 1985)
- Ema Derosi Bjelajac (20. novembar 1985 — 10. maj 1986)
- Antun Milović (10. maj 1986 — 30. maj 1990)
- Stjepan Mesić (30. maj 1990 — 25. jul 1990)
Fotogalerija[uredi | uredi izvor]
-
Predsednik Tito kod Spomenika revolucije naroda Moslavine u Podgariću
-
Maršal Tito u poseti Kninu 1954.
-
Kumrovec rodna kuća Josipa Broza Tita 1958.
-
„Kockica” u Zagrebu, nekadašnje sedište CK SK Hrvatske
-
Trg Republike u Zagrebu, 1967.
-
Pula
-
Split 1967.
-
Titov most
-
Dubrovnik 1968
-
Spomenik Seljačkoj buni i Matiji Gupcu
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Osnivanje Federalne Države Hrvatske
- ^ Nezavisnost od SFRJ proglašena je 25.6, ali je Brionskom deklaracijom na nju stavljen moratorijum od tri meseca
- ^ Usvajanjem amandmana na Ustav promenjen je naziv SR Hrvatske
- ^ Proglašenje nezavisnosti, na koju je stavljen moratorijum od tri meseca
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Odluka o proglašenju Amandmana LXIV. do LXXV. na Ustav Socijalističke Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 31/90 od 28. jula 1990.) (jezik: hrvatski)
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Petranović, Branko (1980). Istorija Jugoslavije 1918-1978. Beograd: Nolit.
- Petranović, Branko (1988). Istorija Jugoslavije 1918-1988. 3. Beograd: Nolit.