Stefan Marković (košarkaš)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stefan Marković
Marković kao igrač Himkija
Lični podaci
Puno ime Stefan Marković
Datum rođenja (1988-04-25)25. april 1988.(36 god.)
Mesto rođenja Beograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Državljanstvo Srbija
Visina 1,99 m
Informacije o karijeri
NBA draft 2010. / nije izabran
Pro karijera 2005—2023
Pozicija plejmejker / bek
Seniorska karijera
Godine Klub
2005—2006
2006—2010
2010—2011
2011—2013
2013—2014
2014—2016
2016—2017
2017—2019
2019—2021
20212023
Atlas
Hemofarm
Beneton Trevizo
Valensija
Banvit
Malaga
Zenit Sankt Peterburg
Himki
Virtus Bolonja
Crvena zvezda
Reprezentativna karijera
Godine Reprezentacija
2007—2016 Srbija

Stefan Marković (Beograd, 25. april 1988) bivši je srpski košarkaš. Igrao je na pozicijama plejmejkera i beka.

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Marković je počeo da trenira košarku u klubu Ofi basket.[1] Profesionalnu karijeru je počeo u Atlasu iz Beograda. Godine 2006, na poziv Mute Nikolića, prelazi u Hemofarm. Tokom četiri godine provedene u Vršcu stekao je punu afirmaciju. U leto 2010. prelazi u italijanski Beneton Trevizo i tamo provodi jednu sezonu.

U junu 2011. potpisao je sa Valensijom dvogodišnji ugovor sa opcijom za još jednu godinu. U julu 2013. nije uspeo da se dogovori za produžetak ugovora i postao je slobodan igrač. U oktobru 2013. potpisao je jednogodišnji ugovor sa turskim Banvitom. U junu 2014. je potpisao dvogodišnji ugovor sa španskom Unikahom.[2]

U sezoni 2016/17. bio je igrač Zenita iz Sankt Peterburga a potom je dve godine nosio dres Himkija.[3] Početkom avgusta 2019. je potpisao ugovor sa Virtusom iz Bolonje.[4] Proveo je naredne dve sezone u Virtusu, igrajući pod trenerom Sašom Đorđevićem. U sezoni 2020/21. sa ekipom Virtusa je osvojio titulu prvaka Italije, što mu je prvi klupski trofej u igračkoj karijeri.[5]

U novembru 2021. je potpisao ugovor sa Crvenom zvezdom do kraja 2022/23. sezone.[6] Sa Crvenom zvezdom je u sezoni 2021/22. osvojio Jadransku ligu, Kup Radivoja Koraća i prvenstvo Srbije. U narednoj 2022/23. sezoni ponovo je osvojio Kup Radivoja Koraća i prvenstvo Srbije dok je u finalu Jadranske lige poražen od Partizana. U junu 2023. godine završio je profesionalnu karijeru.[7]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Nastupao je u mlađim reprezentativnim selekcijama Srbije. Na Svetskom prvenstvu za mlade igrače do 19 godina 2007. u Novom Sadu osvojio je zlatnu medalju.

Za seniorsku reprezentaciju Srbije je prvi put igrao na Evropskom prvenstvu 2007. godine. Sa seniorskim nacionalnim timom osvojio je tri srebra - prvo na Evropskom prvenstvu 2009. u Poljskoj, drugo na Svetskom prvenstvu 2014. u Španiji i treće na Letnjim olimpijskim igrama 2016. u Brazilu. U avgustu 2016. je objavio da se povlači iz reprezentacije.[8]

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Klupski[uredi | uredi izvor]

Reprezentativni[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Svom sinu nismo nosili torbu”. politika.rs. 14. 12. 2007. Pristupljeno 13. 8. 2021. 
  2. ^ „Marković u Unikahi do 2016.”. pressonline.rs. 27. 6. 2014. Arhivirano iz originala 30. 07. 2014. g. Pristupljeno 27. 6. 2014. 
  3. ^ „Stefan Marković napustio Himki! Gde će?”. mozzartsport.com. 18. 7. 2019. Pristupljeno 18. 7. 2019. 
  4. ^ „Zvanično - Marković kod Tea i Đorđevića”. mozzartsport.com. 2. 8. 2019. Pristupljeno 2. 8. 2019. 
  5. ^ „Stefan Marković za MOZZART Sport: Đorđević je otišao iz Virtusa kao pobednik”. mozzartsport.com. 15. 6. 2021. Pristupljeno 13. 8. 2021. 
  6. ^ „Stefan Marković novo pojačanje Crvene zvezde mts!”. kkcrvenazvezda.rs. 9. 11. 2021. Pristupljeno 6. 1. 2022. 
  7. ^ „Zvezda potvrdila, Stefan Marković odsvirao kraj: Pefi, hvala ti za sve”. mozzartsport.com. 23. 6. 2023. Pristupljeno 24. 7. 2023. 
  8. ^ „Stefan Marković se povukao iz reprezentacije”. b92.net. 24. 8. 2016. Pristupljeno 24. 8. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]